Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Jedno malo duže pitanje, čovjek pita generalno da li je dozvoljeno da prisustvuje, znači sprovodu mrtvog svoga komšije, prijatelja, poznanika nemuslimana.

Ono što treba znati o ovakvim pitanjima jeste da islamski učenjaci su zabranili da se klanja dženaza nemuslimanu. Čovjeku koji se deklarisao do zadnje sekunde svoga života kao nemusliman, bilo koje da je religije, zabranjeno mu je klanjati dženazu i zabranjeno je doviti za njega nakon smrti. Do smrti možemo doviti za insana da ga Allah uputi, ako umre na nevjerstvu više se ne može za njega doviti.

E, ostaje sad taj momenat praćenja, znači sprovoda. Dio učenjaka je smatro da nema ništa sporno u tome, pogotovo ako se očekuje od nekog muslimana da dođe, primjera radi, ako mu je to bio rođak ili neki veliki poznanik ili mu je valjo mnogo u životu, pa čak to može biti dio, čak način da'veta, da se, da čovjek pokaže toleranciju, da pokaže kako je islam potpun i savršen ,,evo došao je“, znači, na taj posljednji ispraćaj tog svog nekog kolege, prijatelja. Znači svakako s jedne strane čovjek će opet, musliman, uzeti u svemu tome i pouku i poruku, zahvaliti Allahu ,,Ja Rabb, hvala Tebi pa si me počastio islamom. Ljudi odlaze sa dunjaluka, umiru kao nemuslimani“ i tako dalje.

Tako da ako postoji potreba i ako prilikom, ovo je veoma bitno, ako postoji potreba i ako prilikom tog sprovoda čovjek neće uraditi ništa što je zabranjeno islamom, znači neće klanjati dženazu, neće doviti i neće učestvovati ni u kakvoj ceremoniji vezanoj za ukop. Čovjek dođe stoji jednostavno pristo je tu i vrati se kući. Da l’ će se možda s nekim pozdraviti ili nešto slično tome uraditi, ali znači ne učestvuje ni u kakvoj ceremoniji ni u kakvom tom njihovom procesu, ibadetu njihovom, niti će za njega doviti niti će klanjati dženazu. Ako postoji potreba, dio učenjaka je to dozvolio.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Jedna žena je napisala duži imejl kaže: ,,Upravo sam se vratila u očevu kuću nakon što je moj suprug izrazio želju za razvodom jer me kako on kaže više ne voli kao prije i tako dalje.“
U svakom slučaju jedno dugo pitanje, pitanje je da tim ženama koje su razvedene koje i dalje se vezuju za svoje ljude ali jednostavno iz određenih razloga došlo je do razvoda braka. Šta savjetovati?

Čovjek treba da uvijek ima na umu riječi Uzvišenog Allaha, tebareke ve te'ala, ,,Možda nešto mrzite, u tome je dobro za vas.“ Generalno, svakako, i muž i žena u osnovi treba da se maksimalno potrude da ostanu u braku i da ta njihova bračna lađa plovi u pravom pravcu. Ali može se jednostavno desiti da jednostavno nekada čovjek izgubi ljubav prema ženi iz određenih ili neodređenih razloga i tako dalje. Može se desiti i da žena ne voli muža. U svakom slučaju ako je već došlo do razvoda jednostavno insan treba da to prihvati kao kader, kao sudbinu. Ako postoji mogućnost putem roditelja, putem prijatelja, poznanika da se, pod navodnim znacima, izvrši neko zauzimanje, posredovanje, da se pokuša vratiti brak. To treba uraditi ali ako čovjek kaže ,,Ne želim! Neću!“ Šta, mi treba na silu da živimo s nekim? Ne. Možda da bi čovjek ostao sa takvom osobom, možda bi se sikirao, možda bi, ne daj Bože, popustio u vjeri, možda bi taj insan sutra radio određene grijehe pa bi insan zbog toga obolio. Možda, možda, možda, stotinu možda negativnih možda.

Tako da insan treba da prihvati kader. Da, svakome je teško. Pet, sedam, deset godina smo živjeli u braku sad treba početi sve s nule ali to treba prihvatiti kao dio sudbine, kao dio kadera, osloniti se na Uzvišenog Allaha, tebareke ve te'ala, i nastaviti svoj život. Manje ili više svi ćemo mi otići sa dunjaluka i udat i neudat i oženjen i neoženjen, svi ćemo otići. Čovjek treba prvenstveno da traga za zadovoljstvom svoga Gospodara, da ni za koga se toliko vezuje da ne može bez njega. U redu, čovjek voli ženu, žena voli čovjeka ali u granicama. Ako čovjek ne želi da živi sa mnom, šta ću. Ne daj Bože da uradim sebi nešto loše kao da bi on vidio moju ljubav prema njemu – ne. Pokušaćemo razgovorom, dijalogom, poslati neke posrednike, čovjek ne želi ,,Možda nešto mrzite a u tome je dobro za vas.“ Možda Allah insana tim razvodom čuva tu ženu od nečega što je možda mnogo, mnogo, mnogo teže u budućnosti za nju. Tako da prihvatiti samo kader, dova Allahu, tebareke ve te'ala, oslonit se na Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te'ala, i nastaviti živjeti normalnim životom, ako bude prilike i ponude da čovjek, žena da se ponovo uda, udaće se, ako ne bude, nastaviće živjeti svojim životom.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

U svakom slučaju, znači, pitanje je ‘kako i na koji način da čovjek uzme život ribi?’ Mi znamo da kada je u pitanju krava, koza, ovca, deva, konj da jednostavno postoji način klanja. S druge strane islam je dozvolio, znači da se konzumira riblje meso makar bilo uginulo. Znači u smislu nije zaklano. Znači našli smo ribu na obali mora, ništa ona je nama halal i dozvoljena da se jede.

E sada je pitanje ‘da li osoba koja peca ribe treba kada upeca ribu uzeti neki predmet pa udariti ribu u glavu kao da se ona ne bi mučila da umire bez vode?“ Kažu islamski učenjaci da nema potrebe, da je čak štaviše i neispravno je udarati životinju nekim tvrdim predmetom u glavu. To potpada pod hadise ‘mučenja životinja’.

Ne treba znači životinju – ribu udarati već je treba ostaviti. Ona bez vode će, znači, za nekoliko sekundi i manje ili više pustiti dušu i umrijeti, ali kažu islamski učenjaci ,,da nema potrebe da se udara“ i to potpada pod zabranu mučenja životinja. Osim što su kazali, dio učenjaka, da ako bi se radilo o velikim ribama, koje ako bi ostavili izvan vode njihova smrt bi trajala dugo, takve ribe se mogu zaklati na mjestu gdje se kolju druge životinje, ali to samo ako su u pitanju velike ribe. Generalno, ne treba životinje udarati kako bi, znači ubrzali njihovu smrt jer se to po islamu smatra mučenjem životinja. Ribu treba ostaviti da, znači, bez vode ona će za nekoliko sekundi sama umrijeti. Osim što je dio učenjaka smatrao da ako se radi o nekim velikim ribama koje možda njihova smrt dugo trajala onda takve ribe se mogu zaklati.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

U svakom slučaju teška situacija ali ne preostaje ništa osim ‘savjet’. Znači, djeca, opet govorimo mnogo puta ponavljamo, veoma je opasno tvrditi za nekoga da čini blud! Činiti blud znači, rekli smo u islamu se dokazuje na tri načina: il’ da čovjek ili žena kaže ,,Jesam, počinio sam blud“, ili da su četiri svjedoka vidjela blud, ili ako je u pitanju žena, da žena zatrudni. Ali ako je to potvrđeno, ako je to potvrđeno, djeci ne preostaje ništa drugo osim savjet.

Ima nešto u islamu što se zove hedžr – bojkot. Ako bi djeca znala ,da će ta njihova majka, da će na nju ostaviti traga ako je bojkotuju, kažu: ,,Mi te bojkotujemo! Zna se da radiš to i to“ i ona kaže: ,,E neću više zato što me vi bojkotujete.“ Onda može i to biti propisano ali u većini slučajeva ljudi koji su grješnici, u većini slučajeva njima bojkot ne znači ništa. Štaviše, u jednu ruku kažu: ,,Elhamdulillah!“ Bojkotuju me, ne dosađuju mi, ne govore mi, ne savjetuju me i možda će čak biti prije ,,Hajte eto to su moja djeca, ja za njih čitav život živim, oni me sad bojkotuju.“

Tako da Allah najbolje zna! Ostaje savjet, ostaje razgovor, ostaje dijalog. Znači u granicama čovjekove mogućnosti. Znači da se razgovara, da se savjetuje, da se poziva na Boga, da se poziva na dokaze, da se poziva na vjerovanje u Sudnji dan, da se poziva na kaznu – insan koji čini takve grijehe biće kažnjen ako se ne pokaje i tako dalje. To je ono što insan može uraditi, ništa više.

Audio isječak odgovora 

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Aha! Gledamo mi šta nemuslimani i oni koji mrze islam govore o Muhammedu i onda nam polupaju lončiće. Osnova je da vjernik ne treba da prati takve programe. Prva stvar, slušaš predavanja Safeta Kuduzovića, slušaš predavanja Enesa Julardžije, Hajrudina Ahmetovića, slušaš predavanja provjerenih ljudi koji ne unose otrov u vjeru. Mi dođemo slušamo čovjeka koji s aspekta šiizma, iznosi kao neke nejasnoće na Buhariju na Muslima, onda ti zablokiraš. Nemoj ga gledati. U osnovi jer njemu je cilj da ti pomuti pamet. To je prva stvar!

Musliman treba da prati, čita ono što mu je provjereno. To je za nas običnu masu. Za stručnjake veliku ulemu oni to analiziraju i daju odgovore, to je prva stvar. Druga stvar, jasno stoji da je Božiji Poslanik kada je oslobađao Hajber da mu je donesena ovca. Donesena mu je ovca. Znalo se da Božiji Poslanik najviše voli plećku pa je jedna Židovka, tačno apsolutno tačna predaja, stavila, znala da on uzima plećku, u plećku stavila najviše otrova pa je Božiji Poslanik uzeo tu plećku i htio da pojede pa kaže Božiji Poslanik: ,,Pa mi je plećka rekla da je otrovana.“ Pa je Božiji poslanik ispljunuo meso a drugi ljudi su nastavili jesti pa su neki od tih ljudi umrli od toga. Pa je netačno da Božiji Poslanik nije znao, jeste znao. Božiji Poslanik jeste znao ali kazao u smrtnim mukama ,,Osjetim tragove otrova.“ Ali je znao Božiji Poslanik za to i kada su doveli te Židove, pa ih pitali ‘što ste to radili?’ kaže: ‘mi smo to postavili ako budeš Poslanik Allah će ti to kazati, ako ne budeš da te se riješimo.’ pa je Božiji Poslanik obaviješten – plećka mu rekla, plećka progovorila i rekla mu da je zatrovana.

Tako da znači to su vjerodostojne potvrde, vjerodostojne predaje koje ukazuju da Božiji Poslanik, alejhi selatu ve sellam, samo zagrizao ali i toliko je bila zatrovana ta plećka da, znači, Božiji Poslanik ipak je osjetio trag tog otrova, a ashab koji se zvao Bišr ibn El-Bera je umro od te ovce. Pa je Božiji Poslanik naredio da se kazni ta žena, ne zbog njega, već zbog ubistva drugih ljudi, pa je Božijem Poslaniku došla objava, znači, kazano mu je ‘da je ta plećka zatrovana’. Tako da, nevezano za to, onaj ko ima problema, sumnja u poslanstvo Božijeg Poslanika, alejhi selatu ve sellam, a musliman je, treba da počne od najnižih levela izučavanja islama. Znači nema 0000,1 posto sumnje da je Muhammed, alejhi selatu ve sellam, Allahov Miljenik, posljednji Poslanik. Bilo to nekome drago ne bilo, njegova poslanica je derogirala prethodne poslanice. Muhammed, alejhi selatu ve sellam, svi ljudi na planeti koji ne povjeruju u Muhammeda, alejhi selatu ve sellam, a čuli su za njega, oni su nevjernici i biće vječno u vatri. To je po konsenzusu islamskih učenjaka.

Audio isječak odgovora