Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Može imati ali ne bi trebalo to da bude razlogom da čovjek ne oženi tu djevojku. Znači imamo djevojku, njena majka je psihički bolesna. Svakako da ćemo, mnogo stvari treba da definišemo prije stupanja u brak kako ne bismo dozvolili. Čovjek i žena kada stupe u brak oni su jedna porodica, jedan tim, zajedno nastupaju naspram problema koji dolaze iz vanjštine. Tako da treba tu ženu pokušati pomoći, koliko mogu pomoći, ali ne smiju dopustiti da njen uticaj, znači bude toliko velik da, ne daj bože, djeluje na njih i na njihov brak.

Lično smatram da to što djevojka, ako je moralna, ako je čestita, ako se sviđa momku, ne treba da bude razlogom da je čovjek ne oženi zato što ima bolesnu majku. Ako bi išli tom logikom, niko je ne bi oženio već trebaju samo da stvari lagano prije braka izdefinišu, šta ćemo, kako ćemo, gdje živimo, koliko dolazimo, šta radimo, kako pomažemo i držimo se zajedno tih stavova.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Pogledajte, prvo se drogira, pukne porodica, kada se razvede od žene i djece pa mu bude uskraćen dolazak, onda za ženom i djecom pati i onda tone svakim danom a onda na kraju kaže majka: trgam se kada vidim da mi dijete pred očima propada i tone svaki dan sve dublje i dublje. Pogledajte, prva stvar, kako dijete može uznemiriti svoga roditelja svojim ponašanjem, to je jedna stvar. Druga stvar, pogledajte kako grijeh iz problema vodi čovjeka u problem. Prvo čovjek se oda drogi pa pukne porodica nakon toga žali za porodicom, a bude mu uskraćen pristup ženi i djetetu zato što ih maltretira, zato što ih tuče, zato što uzima njihov novac. Nakon toga to mu još teže pada i teže mu je da se vrati u, hajde da kažemo, normalu.

Šta se u takvim slučajevima može uraditi? Šta se, ne može se skoro ništa uraditi osim da insan pokuša razgovarati, savjetovati, posavjetovati insana. Sve se vraća na njegovu želju, na njegovo htjenje. Kao što je insan neko preko noći ostavi duhan a nekome treba deset godina da ga ostavi i opet ga ne može ostaviti. Ima slučajeva ljudi koji su se skinuli sa droge, totalno. Ima ljudi deset godina se liječi i prvi dan ga puste kući na dopust i on se odmah drogira.

Znači, jednostavno sve je stvar karaktera, sve je stvar htjenja i želje. Treba razgovarati, treba pružiti ruku, znači podrške tom djetetu. Teško pada roditelju! Svi smo mi roditelji. Svi mi imamo djecu. Teško pada roditelju kada vidi svoje dijete kako tone! To je jedan vid iskušenja. Čovjek treba da se strpi, biće zbog toga nagrađen a treba poduzeti dunjalučki sve kako bi to svoje dijete spasio kroz dijalog, kroz, Bogami, komunu, kroz liječenje, kroz savjetovanje, kroz psihijatra, kroz psihologa, kroz dobro društvo, kroz dovu, kroz namaz. To je ono što čovjek može da uradi.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Jedno malo duže pitanje, noćas nam se baš zalomilo nekih dužih pitanja. Jedna naša sestra kaže da ima problem, da je iznalazi, odnosno umišlja sama sebi bolesti. Pa kaže, između ostalog ,,Sebi sam pronašla pet, šest sumnji na bolest. Išla kod doktora na kraju se ispostavilo sve da je u redu. Djetetu i mužu još toliko.“

Znači njoj je posao ‘istražuje bolesti u svojoj kući’, iako nije doktor. ,,Taj strah me parališe. Mnogo mi utiče na moj dunjaluk.“ iako piše žena da redovno obavlja namaz, nosi mahramu i tako dalje. U svakom slučaju, čak je i išla i kod psihijatra i tako dalje.

Ono što bi mi na sve ovo mogli kazati jeste da se ova naša sestra maksimalno potrudi da ignoriše ovu pojavu. Ja sam nekada razgovarao sa nekim ljudima koji su studirali medicinu i oni kažu kroz te studije medicine oni u jednu ruku odboluju sve te neke bolesti koje oni izučavaju. Jednostavno kad počnemo sumnjičavati neku bolest odmah sutra ,,evo simptomi na meni“ takav je insan, jednostavno to utiče na njega tako da insan mora to ignorisati.
Znači, maksimalno se potruditi ignorisati tu pojavu: Evo nešto imam, evo nešto ovdje vrti se , kuca, češe, svrbi i tako dalje. Znači ignorisanje!

Svakako kada se vidi da je nešto dokazano, kad i sin i kćerka kažu: ,,jeste Bogami, ovo su simptomi treba ići doktoru“, da. Ali sve dok se nešto ne potvrdi sigurno, treba tu pojavu prvenstveno ignorisati.
Druga stvar, moliti Allaha, dželle šanuhu, da od insana, znači, udalji takve misli, jer to je, prvenstveno, moramo znati da je to jedan način i pristup šejtana kako da insana učini tužnim, da ga odalji od Allaha, da se ne oslanja na Allaha, da je tužan, da ga je strah. To je jedan od načina i metoda kako šejtan zavodi ljude. Pa insan treba da dovi Allahu dželle šanuhu da ga sačuva, da ga učvrsti. Isto tako jačati svoj iman, utjecati se od šejtana prokletog, jutarnji i večernji zikr. Svakako u jednu ruku jačanje samopouzdanja. Jednostavno da insan ojača da sam sebi kaže ,,Nema ništa idem dalje!“.

Znači sve ovo, inšallah, ako insan, svakako sve to ne isključuje ako ima potrebe i da se nastavi kontakt sa psihologom, razgovor, traženje određenih rješenja, ali znači vidimo da ova naša sestra baš je pokušala mnogo toga ali maksimalna pomoć porodice da se to ignoriše.
Jednostavno da insan kada je u pitanju tijelo, pojave na tijelu simptomi, apsolutno da te stvari pokuša ignorisati.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
,,Ja radim u Njemačkoj kao vozač kamiona i sad kad sam, akšam, prešao je 20.30… Pitanje je da ‘čovjek svaki dan putuje 160 km u jednom pravcu, vraća se, a njegov posao je nakon akšama. Nakon akšama je njegov posao i vraća se kući. On dolazi kući prije sabaha. Da li on može kada se vrati kući klanjati akšam i jaciju spojeno?“

Moglo bi ako bi se čovjek vraćao u periodu dok još traje jacijsko vrijeme. Znači, može se desiti, o tome smo, nadam se, govorili nekoliko puta. Nekada čovjek je musafir i jednostavno pred kraj putovanja više nema gdje da spoji akšam i jaciju al već je jacija nastupila. Nema smetnje kada dođemo kući da spojimo akšam i jaciju ali ne kratimo. Znači ako smo bili na putu i jednostavno dolazimo kući, ulazimo u svoje naselje, nismo klanjali već akšam i jaciju, a jacija već nastupila, mi kao musafiri, imali smo pravo da pomjerimo akšam do jacije. Nema smetnje ali znači samo se spaja al se ne krati.

Ovaj naš brat koji radi kao vozač ako može prije noći, pola noći da se vrati, onda inšallah, on može spojiti akšam i jaciju kada dođe kući. Ali je pitanje ovdje što on kaže, ja sam njega dodatno upitao, on se vraća pred sami sabah. Tako da u takvoj situaciji ovom našem bratu, koji je vozač kamiona, obaveza je da nađe neko mjesto gdje će se zaustaviti, ako Bog da, spojiti jer on izlazi iz kuće malo prije nastupanja akšama. Znači to jest taj problem i onda njega kači ga na putu akšam, kači ga jacija, vraća se kući pred sami sabah. Allah najbolje zna, obaveza je klanjati namaz prije nastupanja pola noći. Da se jednom ili dvaput u životu desi da čovjek ima neku veliku potrebu pa da odgodi akšam ili jaciju do pred sabah ili nakon pola noći, to se može desiti kao vid darure, kao vid nužde. Al da to radi svaki dan, to je već pravo sporno. Tako da je bolje da čovjek se potrudi da nađe mjesto i vrijeme kada će spojiti akšam i jaciju prije nego što prođe polovina noći. Nadam se, inšallah, da smo pokušali to razjasniti.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript

Nema smetnje nikakve. Čak do te mjere da su islamski učenjaci govorili i o težim nekim donacijama i doniranjima organa, pogotovo kada je u pitanju bubreg, nemam nikakve smetnje da se uzme. Znači doniram bubreg od čovjeka nemuslimana. Jednostavno postavljeno je to pitanje kao nejasnoća institucijama, velikim institucija, pravnim, da li čovjek može uzeti određene organe tijela od nemuslimana i da budu njemu presađeni zato što kao to je čovjek nemusliman, presađuje se to muslimanu vjerniku. Nema nikakve smetnje.

Znači nema nikakve smetnje da čovjek musliman uzme određen organ koji je donirao neko kao nemusliman i da bude presađen čovjeku muslimanu.

Audio isječak odgovora