Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Da li, ako žena uzme muževo prezime, pa onda promijeni opet u svoje, da li je njen grijeh i dalje ostao grijeh? Nadamo se, svakako, da insan, ako je žena uzela muževo prezime – i rekli smo da je to zabranjeno, nije ispravno – nakon toga vrati svoje prezime kroz papirologiju, ona, inšallah, nije više griješna. E sada, ostaje taj momenat da se pokaje zbog onoga što je radila. Da se pokaje zbog onoga što je radila, znači, nadamo se da grijeh prestaje sa onim momentom kada žena vrati svoje prezime, ali ostaje činjenica da je to nekada uradila i da treba da se pokaje zbog toga što je uradila, tako da, inšallah biiznillah, ako objedinimo ove dvije stvari- ako se žena pokaje i ako je promijenila u dokumentaciji svoje prezime, odnosno vratila je svoje prezime- nadamo se, ako Bog da, da više nema taj grijeh.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
,,Da li nam je dozvoljeno otići na hadždž ako su te pare zarađene na haram način?“
Pazite! U jednom pitanju tri pitanja. ,,Da li je dozvoljeno otići na hadždž sa parama koje su zarađene na haram način?“
Ako nam osoba koja je to zaradila na haram način pokloni te pare i sa tim parama da odemo na hadždž. Sad drugo pitanje: ,,Da nam neko donira pare koje je on zaradio na haram način“, i na kraju: ,,Da li je uopšte ispravno otići na hadždž od posuđenih para?“ Sad imamo treće pitanje i posuđene pare.

Pokušaćemo, ako Bog da, odgovoriti na sva ova pitanja: ,,Da li je dozvoljeno posuditi pare i otići na hadždž?“ – Da, dozvoljeno. Nije obaveza. Čovjek, znači, njemu je obaveza da ide na hadždž onog momenta kada on ima viška novca preko potreba sebe i svoje porodice, ima viška novca, porodica, djeca, dok on ode na hadždž i vrati se može uplatiti hadždž, zdrav je, onda treba da ide na hadždž. Al čovjek kaže: ,,Meni nije obaveza, al ja bih uzajmio pare pa, ako Bog da, vratiću u nekom narednom periodu tom čovjeku.“ Može li otići na hadždž? Može otići na hadždž. Znači, da li možemo uzajmiti pare i otići na hadždž? Možemo.

Drugo pitanje ,,Ako nam osoba, znači pokloni pare a te pare su zarađene na haram način?“ Prva stvar, kažu islamski učenjaci: ,,Ako smo sigurni da je određen poklon, nevezano za hadždž, stečen na haram način, mi ga nećemo preuzeti!“ Ali ako čovjek ima prodavnicu u kojoj prodaje stotinu artikala koji su halal i dva artikla koji su haram, njegov novac je izmiješani novac kojeg zarađuje, i inšallah, bi'iznillah, kazali su islamski učenjaci: u takvim situacijama dozvoljeno je uzeti poklon od osobe čiji način zarađivanja je i halal ali ima tu i harama, od takve se osobe može uzeti poklon. Samim tim ako bi nam takva osoba i ponudila novac da idemo sa njim na hadždž – možemo to, ako Bog da, uzeti. I prvo ovo pitanje koje je bilo ,,Možemo li otići sa parama koje su zarađene na haram način na hadždž?“ Kažu islamski učenjaci: ,,Ako bi insan otišao sa haram parama na hadždž, njegov hadždž je ispravan.“ Ispravan s apsekta, on je obavezu prema Bogu odužio ali da li mu je kabul i primljen hadždž? Slično nešto: čovjek u namazu cijelo vrijeme razgleda i cijelo vrijeme, znači ne razmišlja o onome što se uči, ali čovjek je bio pod abdestom, okrenuo se prema kibli, obučen kako treba, njegov namaz je ispravan ali je li kabul? Ili čovjek posti ali sluša muziku, krade, laže, petlja, šta će on? Može on reći da mu je post neispravan, post je ispravan ali je li kabul i primljen?

Tako da i čovjek koji bi otišao na hadždž sa novcem koji je zarađen na haram način, on je obavio ono što mu je obaveza, ispunio arefat, ispunio tavaf, ispunio saj i tako dalje. Ali je li mu hadždž primljen ili nije, to je nešto drugo.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Neko postavio, vjerovatno neka naša braća iz Makedonije, pa ima tu malo gramatičkih i pravopisnih grešaka, ali je pitanje ,,Ako insan ima dijete i obrije mu kosu, kako i na koji način će udijeliti sadaku?“

Došlo je u vjerodostojnim hadisima da Allahov Poslanik, alejhi selatu ve sellam, preporučio da osoba koja dobije dijete, 7. dan po rođenju djeteta, znači, da se nadjene ime i da se obrije glava, da se obrije glava i da se onda ta kosica izvaga i da se u protivvrijednosti zlata ili srebra udijeli sadaka. Pa ako bi rekli da dijete je imalo dva grama kose, znači kada se obrije kosa, odnese se kod zlatara izvaga se i zlatar kaže: 2 grama. Pošto je gram srebra ili gram zlata? Toliko. Na ime, znači, sadake udijelimo u protivvrijednosti težine kose, znači našeg novorođenčeta.

Tako da je to sunnet, lijepo uprakticirati. Ako neko ne želi da obrije glavu djetetu, pogotovo kad su u pitanju ženska djeca, onda se to može, da kažemo, procijeniti otprilike. Pa da se kaže, vjerovatno zlatari to znaju, koliko otprilike bude teška kosa djetetu kada vam donesu tu kosu, pa ako on kaže: bude gram, bude 2 ili manje ili više, uzećemo otprilike da i kosa našeg djeteta toliko je teška i na ime toga ćemo, ako Bog da, u protivvrijednosti udijeliti sadaku. To je znači jedan lijep i pohvalan postupak vezan za novorođenče.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Jedno malo poduže pitanje ali pitanje je vezano za držanje pasa, pa nam kaže se na kraju: ,,Ono što mi nije jasno pošto je rečeno da odnose dobrih djela koliko je brdo Uhud. Zašto? Zašto psi odnose toliko dobrih djela? Šta je to toliko loše ili pogano kod njih pa toliko dobrih djela može da odnese?“ Na kraju konstatacija: ,,Nije mi to jasno jer poznajem ljude kojima ti psi pomažu da funkcionišu. Na primjer, slijepi ljudi i tako dalje…“

Ovdje imamo nekoliko pitanja u jednom pitanju. Allahov Poslanik, alejhi selatu ve sellam, koji ne govori po hiru svome, ovo je mnogo bitno. Božiji Poslanik ne govori po hiru svome, kazao je: da osoba koja uzme psa, a nema potrebu za njim niti je to pas za čuvanje stoke niti pas za lov niti za čuvanje usjeva, svakim danom umanjuje čovjeku nagradu koliko je brdo Uhud. To je kazao Muhammed, alejhi selatu ve sellam, zašto? Mi ne znamo zašto jer nije pojasnio. Možda će doći nakon 100 ili 150 godina nauka medicine ili neka druga, znači nauka koja će uspostaviti, dokazati da, možda, pri psu ili u njegovoj pljuvački ili njegovom izmetu ili njegovoj koži ima nešto što toliko šteti čovjeku. Ali je nama bitno da hadis koji govori o tome je vjerodostojan, a jeste. To je jedna stvar.
Druga stvar, ovdje se, hajde da kažemo, miješaju lončići, pa kaže osoba: ,,ja znam dosta onih kojima psi pomažu kao slijepe osobe.“ Dio, veliki dio islamskih učenjaka kazao je, čak ove tri kategorije koje su spomenute u hadisu, i pridodaju na to i čuvanje kuće, ako čovjek ima potrebu da mu pas čuva kuću, nema smetnje da ima psa. Pa čak su spomenuli islamski učenjaci savremenog doba, i situacije kada slijepac nema mogućnost da ga neko drugi izvodi iz kuće osim pas koji je naučen i obučen za to, da nema smetnje da taj čovjek ima psa.
Tako da veoma je bitno da na pitanje islama i šerijata gledamo onako kako su to kazali islamski učenjaci. Pa su znači vjerodostojni hadisi da osoba koja ima psa kao kućnog ljubimca, nema za njim potrebu, samo kućni ljubimac, da mu to svakim danom umanjuje dobra dijela, to je potvrdio onaj koji ne govori po hiru svome. E zašto? Ne znamo. Zato jer to nije pojasnio Božiji Poslanik, alejhi selatu ve sellam. Nije tačna konstatacija, znači kada su u pitanju slijepci. Veliki broj islamskih učenjaka savremenog doba, dozvolio je da slijepci, ako im niko drugi ne može pomoći prilikom izlaska iz kuće i ako imaju psa koji je obučen za to, treniran i dresiran, da mogu imati takvog psa.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Znači pitanje je malo dužeg karaktera, da se neko, ne daj Bože, bačka i bavi sihirom. U želji nekada to da urade dobro, dobronamjerno roditelji urade svojoj djeci, ubace ih čitav život u probleme sihira, žele da: oženi tu djevojku, djevojka se uda za tog čovjeka, odu kod nekog sihirbaza pa im on pravi zapise i tako dalje.

Baviti se sihirom je jedan od najvećih grijeha u islamu al može biti razlogom da čovjek izađe iz vjere. Znači baviti se sihirom jedan od najvećih grijeha. Kao što kaže Božiji Poslanik: ,,Čuvajte se sedam uništavajućih grijeha!“ Pa je spomenuo sihir, jedan od najvećih grijeha u islamu je baviti se sihirom. Može čovjeka izvesti iz islama, ali isto tako i takav insan, bez obzira što je uradio tako velik grijeh, kao što se može originalni nevjernik koji je čitav život bio nevjernik, može se pokajati, tako se može isto pokajati i čovjek koji se bavio sihirom.

Znači, baviti se sihirom jedan od najvećih grijeha, bez obzira da li to čovjek radio pod ‘dobronamjerno’ ili zlonamjerno, može se pokajati od toga. Svakako da se može pokajati.

Audio isječak odgovora