Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Imamo jednu brižnu sestru koja se brine o svome bratu i snahi,oni imaju problema,opsihreni su,liječe se ali i ona bi voljela da im pomogne. Šta čovjek može uraditi za osobu koja je iskušana time da ima problema sa džinsko-šejtanskim djelovanjem?

Može se uraditi nekoliko stvari:
Prva stvar:pogotovo ako su to uži članovi porodice i insan može njima učiti rukju,nekada ta rukja od te sestre svome bratu i njegovoj supruzi može biti bolja i učinkovitija zato što je to član njene porodice. Ona to radi iskreno,može biti bolja od bilo čije rukje na planeti. Tako da nema smetnje u takvim slučajevima da se stavi ruka na glavu (pošto je u pitanju mahrem) i da uči nešto od Kur'ana (neku suru),cijeli Kur'an je lijek a isto tako može proučiti rukju ženi svog brata.

Druga stvar: možemo doviti da ih Allah izliječi.

Treća stvar: možemo im biti potpora,da sjedimo s njima,da razgovaramo,da ih veselimo,da ih bodrimo (biće dobro,mašallah,lijepo izgledate,Allah vas nagradio,ustrajte,Allah će vam oprostiti grijehe zbog iskušenja itd). Jednostavno da ih bodrimo,a ne da govorimo “ti si bolestan,nikad se nećeš izliječiti”. Trebamo da budemo neko ko će ih bodriti. Isto tako tim ljudima dosta nedostaje društvo,neko ko će s njima sjediti da mu nešto kažu,da se pojadaju,da prošetaju.

Sve su to lijepi načini i metode kako možemo pomoći osobama koje su iskušane sihrom:da im učimo rukju,da dovimo za njih,da ih savjetujemo i bodrimo,da razgovaramo,da slušamo njihove probleme itd. U svakom slučaju ovo je jedna lijepa inicjativa a postoji mnogo načina i metoda kako Inšallah možemo takvim osobama pomoći.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Ovo je jedno pitanje koje se vraća na osnovno pitanje ” da li je ostavljać namaza Musliman ili ne,da li je nemusliman,da li je time izašao iz vjere ili ne”. Generalno ja sam stava da osobe koje su odrasle u našem ambijentu i našem podneblju,u komunističkom sistemu,ako su se te osobe deklarisale kao muslimani, kaže “ja sam musliman”,znao je Fatihu,ponekada je išao na Bajram,ponekada bi išao na neku Džumu,ponekada bi išao na neku Teraviju,ponekad bi postio,zaklao kurban,dao bi neku sadaku, sve su to neka dobra djela kojima je on potvrđivao pripadnost svojoj vjeri.

Ostavljanje namaza je apsolutno jedan on najvećih grijeha i o tome smo već nekoliko puta govorili ali ako se insan deklarisao kao musliman,živio tako,umro na tome a imao je u svom životu nekih drugih ibadeta kojima je potvrđivao pripadnost vjere, nadam se da se za takve ljude inšallah može obaviti i Hadž i Umra.

Za razliku od ljudi koji su se jasno deklarisali (možda mu je ime Mujo ili Haso) ali je psovao Boga,nije vjerovao u Boga,bio ateista,vjerovao u “majku prirodu” ili da je čovjek nastao od majmuna i ostali oblici psovanja ili vrijeđanja vjere itd. takvim ljudima ne treba klanjati dženazu niti se za takve osobe treba obaviti Hadž ili Umra. I sami oni da su živi rekli bi ” nemojte nam to obavljati jer mi u osnovi u to ništa ne vjerujemo”.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Kad su u pitanju estetske operacije,islamski učenjaci su kazali da prvenstveno treba raditi operaciju onda kada se operacijom riješavaju određene anomalije. Npr. ako se čovjeku slomila ruka ili je imao saobračajnu nesreću pa su mu se prsti iskriviti ili razne anomalije koje mogu nastati,pa da čovjek uradi operaciju kako bi pokušao svoje tijelo vratiti u neki normalan položaj. To su osnovne situacije kada je dozvoljeno raditi te neke estetske operacije.

Estetske operacije koje se rade isključivo radi ljepote npr. čovjek normalan,ima normalne uši,nos,obraze i kaže “e malo sam nezadovoljan,malo bi da povećam obraze,da smanjim nos,da povećam uši itd.” to je haram i zabranjeno. E sada,ova situacija kada imamo dječaka ili može to biti starija osoba koja ima određenu stvar koja je upadna u društvu. Ja sam imao slučajeva da mi se ljudi javljaju gdje kažu da dolaze do takvog pritiska da razmišljaju o samoubistvu samo zbog toga što su im “klempave” uši. U takvim slučajevima da bi čovjek riješio taj psihički problem inšallah nadamo se da nije problem da se uradi plastična operacija,hiruški zahvat,da se takva stvar riješi ako ne postoji drugi način. Iako dok su djeca malehna mislim da se to može riješavati i na naćin nošenja određenih steznjaka,trakica itd.
Ali ako se to ne bi moglo riješiti na takav način onda Inšallah da se uradi neka operacija,manji hiruški zahvat ako se doista vidi da to tom djetetu dosta smeta,da ga druga djeca provociraju,da to na njega djeluje psihički,da kada se pojavi negdje da ljudi samo gledaju u njega i njegove uši i ako to ne može podnijeti-nadamo se inšallah da nije griješan da pokuša to vratiti u “neku normalu”.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Naime kada se kaže da se podne i ikindija namaz klanjaju učeći u sebi,je li se u tom slučaju podrazumijeva da se uči kroz šapat ili skroz u sebi itd…

Kada kažemo da se podne i ikindija uče u sebi onda time mislimo da čovjek izgovara harfove al toliko da samo sebe čuje i da nikog drugog uznemirava. Ali se ne misli da čovjek uči u sebi zatvorenih usta i da uči u mislima.

Mi smo o tome i kroz našu knjigu “Namaz radost oka moga” i kroz naša predavanja ukazivali na jednu veliku rasprostranjenu grešku kada ljudi klanjaju podne ili ikindiju i samo zatvore usta i u mislima uče. To je neispravno. Da bi se za insana kazalo da nešto uči on mora micati jezikom i ustima,mora to izgovarati, ali neće izgovarati toliko glasno da druge ljude uznemirava već onoliko koliko čovjek može samo sebe čuti.

Tako da prilikom podne i ikindije čovjek mora micati jezikom,ustima,izgovarati ono što uči ali da samo sebe čuje,da druge ne uznemirava. Učenje u mislima,zatvorenih usta i smirenog jezika ne smatra se kiraetom i to je jedna velika i ogromna greška na koju su učenjaci godinama već upozoravali.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Kada je u pitanju podizanje ruku prilikom dove to je jedan pohvalan i lijep čin. Čovjek može spuštenih ruku doviti i ako Bog da njegova dova može biti ispunjena. Ali isto tako pohvalno je i lijepo i to odaje o čovjeku vid skrušenosti,da čovjek podigne ruke,da ih usmjeri prema nebu,jednostavno mnogi argumenti ukazuju da je lijepo i pohvalno doviti podignutih ruku ali nije obavezno.
Čovjek ima dosta situacija kada upućuje dovu Allahu a ne podiže ruke. Tako da podizanje ruku prilikom dovljena je pohvalan i lijep čin,nije obaveza. Nakon toga potiranje lica prilikom završetka dove,postoji o tome hadisi i u pogledu tih hadisa postoje razilaženja. Tako da ne treba puno oko toga zatezati. Sam šjeh Bin Baz i mnogi drugi muhadisi ovog vremena su kazali,pošto je hafiz Ibn-Hadžer i još neki učenjaci su argumente o potiranju lica nakon dove smatrali hasen(dobrim). Tako da nema smetnje da čovjek potare a isto tako i ako ne potare,ako je čovjek uvjerenja da su hadisi o tome daif (slabi),ne treba da to pitanje bude pitanje spoticanja, rasprava,mržnje itd…

Onaj ko smatra da su hadisi o tome hasen (dobri) nema smetnje da potare lice,onaj ko smatra da su hadisi o tome daif ne mora potrati. A i oni koji smatraju da su hadisi o tome daif nema smetnje da potaru jer su Islamski učenjaci kazali da nema smetnje ako hadis nije žestoko slab da se po njemu radi. Tako da može se potrati lice poslije dove a isto tako ako to neko ne radi ne treba ga kritizirati.

Audio isječak odgovora