Uvažena sestro, mnogo toga trebali bismo kazati da odgovor na vaše pitanje bude potpun, ali ovom prilikom spomenut ćemo samo nekoliko najbitnijih stvari:

Vašem budućem mužu dozvoljeno je da od vas zahtijeva da, nakon udaje za njega, prestanete s radom, i vi, ako pristanete na taj uvjet, onda se trebate držati onoga što ste dogovorili.

Ali, da li vam je obaveza to prihvatiti i da li i vi imate pravo na uvjetovanje?

Kao što muž ima pravo da od vas zahtijeva da nakon stupanja u brak prestanete s radom, i vama je također dozvoljeno da njemu uvjetujete da i nakon stupanja u brak ostane u radnom odnosu, i ako on prihvati vaš uvjet, onda mu nakon stupanja u brak nije dozvoljeno da vam to ospori, i ako bi to osporio nakon stupanja u brak, to je dovoljan razlog da žena od muža traži razvod braka.

Sve spomenuto, mislimo na obostrano uvjetovanje supružnika onoga u čemu je korist za njih, učenjaci su dopustili na osnovu riječi Allahovog Poslanika u kojima se muževima obraća sljedećim riječima: “Najprioritetnije je da se držite onih uvjeta na osnovu kojih vam je žena postala dopuštenom.” (Buhari i Muslim, od Ukbe b. Amira, radijallahu anhu); “Muslimani se pridržavaju uvjeta koje su prihvatili.” (Ebu Davud, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Poznati enciklopedista Ibn Kudama, rahimehullah, kazao je: “Bračni uvjeti dijele se u tri kategorije, a u jednoj od spomenutih kategorija obaveza je pridržavati postavljenih uvjeta, a to je onaj uvjet čija se korist vraća supruzi, kao u slučaju kada budući muž uvjetuje supruzi da je ne izvodi iz njene kuće, ili njenog grada, ili da neće putovati s njom, ili da se uvjetuje njemu da se neće ženiti drugi put dok je u braku sa njom, niti da će imati robinja dok je s njom u braku. Mužu je obaveza da se pridržava spomenutih uvjeta, a ako se on ne bi pridržavao postavljanih mu uvjeta, ona ima pravo da traži razvod braka (ar. fesh). Ovaj stav zabilježen je od Omera, Sa‘da b. Ebu Vekkasa, Muavije, Amra b. El-Āsa, radijallahu anhum, a tog stava bili su i Šurejh, Omer b. Abdulaziz, Džabir b. Zejd, Tavus, Evzai i Ishak.” (El-Mugni, 7/93)

Stoga, savjetujem da se oko tog pitanja dogovorite prije samog stupanja u brak, na taj način riješit ćete mnoge dileme koje se mogu pojaviti nakon stupanja u brak. Ako se ništa ne dogovorite i niko nikome ne postavi uvjete, onda je u osnovi mužu dopušteno da nakon stupanja u brak uskrati ženi odlazak na posao, jer je jedan od uvjeta dopuštenosti zapošljavanja udate žene dozvola muža.

Isto tako, savjetujem, ako se doista nalazite u situaciji da prilikom obavljanja svoga posla niste primorani da činite nešto što je islamom zabranjeno, kao što je osamljivanje s muškarcima, doticanje tijela muškarca, ostavljanje namaza i sl., da se maksimalo potrudite da uvjerite vašeg budućeg muža, a ako nikako drugačije, onda putem spomenutog uvjetovanja, da ostanete na svome radnom mjestu.

Nama, muslimanima ovog podneblja, danas kao nikada prije, potrebno je da imamo zaposlene vjernike koji će odgovorno obavljati svoj posao u svim sferama društva, a pogotovo u bolnicama, koje su, nažalost, već poodavno postale mjesta na kojima se veoma često čini ono što vjera strogo zabranjuje: uzimanje mita, ucjenjivanje ljudi, bespotrebno miješanje muškaraca i žena u noćnim dežurstvima, bespotrebno pregledanje osoba suprotnog spola i gledanje u njihova stidna mjesta i sl., i to su samo neke od islamom zabranjenih stvari.

Teško je očekivati da se spomenuta situacija promijeni sama po sebi. Ispravan način popravljanja spomenutog stanja jeste da se povjerljivi i kompetentni ljudi zapošljavaju u spomenute ustanove i da ličnim primjerom pokažu kako se treba ponašati na radnom mjestu.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.

Uvažena sestro, u vjerodostojnim hadisima Allahov Poslanik zabranio je da čovjek prosi na prosidbu svoga brata. (Buhari i Muslim) To se ogleda u tome da, ako je prosac otišao kod staratelja djevojke kako bi je isprosio, te ako mu oni (staratelj i djevojka) ne daju odgovor i on čeka njihov odgovor, to je vrijeme u kojem je, po islamu, zabranjeno drugom proscu da prosi istu djevojku.

Šta vi mislite pod pojmom zaruke, to je nejasno.

U svakom slučaju, bez obzira da li vi svojim pitanjem aludirali na islamsku prosidbu, period u kojem prosac čeka odgovor od zaprošene djevojke, ili aludirali na nešto drugo što je kod nas poznato kao zaruka, vi u svakom od spomenutih slučajeva imate potpuno pravo da odbijete prosca za kojeg smatrate da nije za vas i da vratite zaruku koju ste uzeli od prosca. Ako ne biste imali pravo da odbijete prosca i da vratite zaruku, onda bi sam čin prošnje i zaručivanja značio pristanak na brak, što nije ispravno niti tačno.

S druge strane, i prosac ima pravo da odustane od prosidbe, ali njegovo odustajanje nije uvjet da biste vi mogli da prekinete zaruku. Kao što on ima pravo da odustane od prošnje i prekine zaruku, isto tako vi i vaš staratelj (pošto u islamu nije dovoljan samo pristanak djevojke, već je za validnost braka potrebna i saglasnost njenog staratelja), imate pravo da odbijete prosca ili da prekinete zaruku i da vratite eventualne poklone koje ste uzeli prilikom prosidbe ili zaruke.

Pogledajte sljedeći link na kojem možete pročitati detaljnije o propisima zaruke:

( http://minber.ba.dedi474.your-server.de/fetve//index.php?option=com_content&task=view&id=1157&Itemid=51)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić

Cijenjena i poštovana sestro u islamu, kada se radi o uništavanju sihra koji čovjek pronađe, propisano je da se raspetlja – rastavi učeći kur’anske sure npr. El-Felek, En-Nas, Ajetul-Kursijj, a nakon toga da se uništi spaljivanjem ili na neki drugi način. Sve spomenuto učenjaci su odobrili na osnovu događaja u kojem je spomenuto da je pronađen i na taj način raspetljan sihr kojim je bio opsihren Allahov Poslanik. (Hadis o tome bilježe Hakim, Nesai i Ahmed, šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u ‘’Es-Sahiha’’, br. 2761, 6 tom, str. 615)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić

Uvaženi posjetioče, naš brate u islamu, na početku želimo da vam se zahvalimo na vašoj kontinuiranoj posjeti kao i na ukazanom povjerenju.

Vaše pitanje je kratko, a da bi odgovor na njega bio potpun, to iziskuje mnogo vremena i prostora. Pošto i drugi imaju svoja prava, mi ćemo spomenuti nekoliko bitnih stvari:

U islamu se propisi ne dokazuju na način prebrojavanja termina u Kur’anu. Takav način dokazivanja nije bio poznat prvim generacijama, a oni su bili prestižniji od nas u svakom pogledu brige prema Kur’anu. Da je u tome bilo dobra, oni bi nas neminovno pretekli u tome, i musliman današnjice ne smije da sumnja u to. Nažalost, to je toliko jasna stvar, a tako nepoznata velikom broju muslimana.

Drugo, volio bih da mi potvrdite tačnost teorije da se riječ “dan” u Kur’anu spominje 365 puta! Ako i pokušate, vidjet ćete da to i nije baš lahko, koje sve fraze i izvedenice spomenute riječi brojati pa da bismo navukli na taj broj.

U islamu su svi propisi vezani za lunarni način računanja vremena, a tih propisa je izuzetno mnogo. Što znači, ostavljanjem tog načina računanja vremena dovode se u pitanje mnogi propisi.

Uzvišeni Allah stvorio je insana i odredio mu kako da računa vrijeme. Lunarni način računanja je internacionalan, odgovara svim ljudima na planeti i on je prirodan, oslanja se na pojave vidljive, veoma lahke i prepoznatlljive za sve ljude na planeti, za razliku od gregorijanskog načina računanja vremena, koje je tek u ovom stoljeću, sa procvatom tehnologije olakšan mnogima, ali opet ni blizu koliko je to olakšano računanje po lunarnom načinu.

Napomena: Veoma često možemo čuti ili pročitati kako je lunarni kalendar prvi kalendar koji su izmislili ljudi, što je netačno. Ljudi ga nisu izmislili, već je on od Uzvišenog Allaha.

Kazao je Uzvišeni Allah: “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone.” (Et-Tevbe, 36)

I na kraju, hvala Allahu koji nas je uputio na ovu divnu i savršenu vjeru islam!

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić

Što se tiče vašeg pitanje da li se Kur’anom mogu liječiti fizička oboljenja, ispravno je da se učenjem Kur’ana i dovama Allahovog Poslanika mogu liječiti tri vrste oboljenja: fizička, psihička i ona koja su nastala kao plod džinsko-šejtanskog djelovanja.

Kada Uzvišeni Allah navodi da je Kur’an lijek, to spominje u općenitom kontekstu, bez ograničavanja na određenu vrstu oboljenja, na osnovu čega su islamski učenjaci kazali da se učenjem Kur’ana i dovama Allahovog Poslanika mogu liječiti i fizička oboljenja.
Kazao je Uzvišeni Allah: ‘‘Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.” (El-Isra, 82)

Muhammed el-Emin eš-Šinkiti, poznati tumač Kur’ana, rekao je: ”Riječi Uzvišenog Allaha: ‘…ono što je lijek’, ukazuju na to da je Kur’an lijek srcima od bolesti koje mogu da ga pogode, kao što su sumnja, licemjerstvo – nifak, i druge bolesti, a isto tako ukazuje na činjenicu da je Kur’an lijek tijelu onda kada se putem rukje prouči bolesniku, kao što se navodi u poznatom događaju, zabilježenom u vjerodostojnim predajama, u kojem je spomenuto da je jedan od ashaba učio rukju Fatihom čovjeku kojeg je ujeo akrep (škorpion), pa je ozdravio.” (Edvaul-bejan, 3/183)

Događaj koji spominje ovaj veliki mufessir zabilježili su imam Buharija i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama.

Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija da je rekao: ”Grupa ashaba Allahovog Poslanika otišla je na put. Na putu su došli do jednog logora beduina i tražili su njihovo gostoprimstvo. Beduini su ih odbili primiti, pa su ashabi odsjeli u blizini i krenuli na počinak. U međuvremenu, zapovjednik beduina razbolio se od uboda škorpiona. Njegovi su prijatelji pokušali sve što su znali (da ga izliječe), ali bez uspjeha. Napokon, otišli su i upitali ashabe da li imaju išta što bi izliječilo njihovog vođu. Jedan od ashaba je odgovorio: ‘Uistinu, slavljen neka je Allah, ja znam koje se djelotvorne dove uče kao lijek za otrovan ujed. Ipak, mi smo vas upitali da nas primite, a vi ste odbili da ponudite gostoprimstvo, i ja neću proučiti ove dove dok se ne nagodimo.’ Beduini su ih obradovali i obećali nagraditi sa nekoliko ovaca ako uspiju u liječenju njihovog vođe. Odmah zatim je ashab otišao u vođin šator i učio mu suru El-Fatiha, pljuckajući po njemu. Najednom, zapovjednik je povratio snagu kao da nije bio bolestan. Kada su ga ashabi napustili, zapovjednik je povratio svu svoju snagu. Pošto su beduini ispunili svoje obećanje, ashabi su rekli: ‘Podijelimo nagradu!’ Onaj ashab što je proučio rukju, odgovorio je: ‘Ne činimo ništa dok se ne vratimo Allahovom Poslaniku, ﷺ, i ispričamo mu naš slučaj.’ Kasnije, kada su došli kod njega i ispričali mu šta se desilo, on je prokomentarisao: ‘Kako ste znali da je El-Fatiha rukja? Uistinu, bili ste u pravu. Sada, podijelite ono što imate između sebe i ostavite jedan dio i meni!’“

U sunnetu Allahovog Poslanika nalazimo također mnogo argumenata koji nam ukazuju da je Allahov Poslanik preporučivao liječenje svih vrsta bolesti učenjem dove.
Imam Muslim zabilježio je da se Osman bin Ebu el-As jednom žalio Allahovom Poslaniku, na neku hroničnu bol od koje je bolovao još od ranih dana svoga prelaska na islam. Allahov Poslanik je potom rekao: ”Stavi svoju (desnu) ruku na mjesto koje te boli i moli: ‘S imenom Allaha’ (Bismillah), tri puta, a onda ponovi sedam puta:
« أَعُوذُ بِاللَّهِ وَقُدْرَتِهِ مِنْ شَرِّ مَا أَجِدُ وَأُحَاذِرُ »
(E’uzu bi ‘izzetillahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhazi)
‘Tražim utočište u moći Allahovoj i Njegovoj vrhovnoj vlasti nad svim protiv onoga što ja proživljavam i muke koja me iscrpljuje.’“

Aiša, radijallahu anha, prenijela je da kada bi se neko žalio Allahovom Poslaniku, ﷺ, na gnojenja, čir ili ranu, Allahov Poslanik, ﷺ, običavao bi pokazati vrhom kažiprsta ovako (pa je Sufjan ibn Ujejne dodirnuo prstom prašinu, a zatim ga podigao) govoreći:
« بِاسْمِ اللَّهِ تُرْبَةُ أَرْضِنَا بِرِيقَةِ بَعْضِنَا لِيُشْفَى بِهِ سَقِيمُنَا بِإِذْنِ رَبِّنَا »
‘Bismillahi, turbetu erdina, bi rikati b’adina, lijušfa bihi sekimuna bi izni rabbina.’
‘S imenom Allaha, ovo je prašina od naše zemlje, pljuvačkom nekih od nas, ozdravit će naši bolesnici – dopuštenjem našega Gospodara.’“ (Buharija i Muslim)

Pojašnjavajući ovaj hadis, imam Nevevi je rekao: ”Poslanik bi uzeo kažiprstom svoje pljuvačke, zatim bi ga stavio na zemlju, pa bi se nešto prašine zalijepilo na prst, time bi dodirnuo oboljeli dio tijela, izgovarajući prilikom potiranja spomenutu dovu.”

Odgovorio: Elvedin Pezić