Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Es-selamu alejkum! Ako možete pojasniti šta je najispravnije reći osobi kad neko preseli. Bašum sagosum mnogo govore ali sam primjetio da se mnogi i zbune i ne znaju šta odgovoriti. Pa bi lijepo bilo da nam to pojasnite.
Kada je u pitanju takozvana ta'zija na arapskom se kaže ta'zija ili izražavanje saučešća, da se čovjek suosjeća sa tugom i boli koju je zadesio neku porodicu u pogledu toga što im je neko umro. U islamu to nije definisano. Nije Božiji Poslanik rekao: ,,Kada neko umre, recite to i to.“ Već, znači, imaju određeni hadisi iz kojih se indirektno može shvatiti šta se kaže kada nekome neko umre. Tako da na bilo koji način da čovjek izrazi svoje saučešće, inšallah, s aspekta islama ispravno je postupio. E sada, ne treba ljude dovoditi u nezgodnu poziciju da ne znaju šta će odgovoriti. Da, ovo što je čovjek ovdje spomenuo, dosta puta se desi da ljudi kažu bašum sagosum i čovjek zapne i ne zna šta da kaže. Iako postoji, znači, to su turske riječi, turske riječi koje smo mi preuzeli i eto u jednom momentu se one nametnule skoro pa kao vid, neki jedini način izražavanja saučešća. Po ovoj verziji treba odgovoriti ,,dostum sagosum.“ Kada neko kaže bašum sagosum čovjek treba odgovoriti dostum sagosum ali isto tako nije to obaveza. Čovjek da kaže inna lillahi ve inna ilejhi radži'un – svi smo Allahovi, Allahu se vraćamo – ispravno je. Da čovjek na bosanskom kaže, da kada je došao pa kaže ,,Čuo sam da vam je umro taj i taj, muž ili sin ili kćerka, Allaha molim da mu oprosti grijehe, da vama podari sabura. Strpite se! Allah će vam podariti veliku nagradu.“ Oni kažu: ,,Amin! Allah te nagradio za tvoje lijepe dove!“ Znači, bilo koji način, bitno je da čovjek izrazi svoju bol i da se on suosjeća sa ljudima u njihovom musibetu. Tako bilo šta da kaže od spomenutih stvari, inšallah, ispravno je. Isto tako ne treba govoriti nešto na što ljudi neće znati odgovoriti, staviti u neku nezgodnu poziciju.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Da l’ su poljoprivredni poticaji koji se dobijaju od države haram ili ne?
Država daje poticaj poljoprivrednicima. Je li to dozvoljeno uzimati ili ne? – Apsolutno da. Dozvoljeno je uzeti ako ispunjavamo uvjete. U većini slučajeva država kada daje poticaj, u bilo kojem sektoru, postave uvjete. Ako mi ispunjavamo uvjete to je nama halal i dozvoljeno uzeti.

Znači, nerijetko se zna desiti da država daje određene poticaje, da ne govorimo o socijalna pomoć ili ovo ili ono, i ljudi ne ispunjavaju uvjete a uzimaju takve pomoći. To je neispravno! Država se obavezala želi da pomogne poljoprivrednike ali pod uvjetima jedan, dva, tri, četiri, pet. Ko ispunjava te uvjete on ima pravo da uzme taj novac, ima pravo da uzme taj novac, ako ne ispunjava uvjete nije mu dozvoljeno slagati, lažno se predstaviti samo da bi dobio taj poticaj.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
U predavanju šezdeset i sedam, emisija 67., ovo je sada 70. emisija, u 67. emisiji rekli ste da je ajet iz sure el-Bekara derogiran. Znači, imali smo jedno tamo pitanje kada je bilo pitanje da čovjek treba nakon smrti da ostavi vasijet, da njegovoj ženi se isplati i da joj se da njezina potrepština za godinu dana, pa smo kazali da je taj ajet iz sure en-Nisa po mišljenju velikog broja islamskih učenjaka – derogiran, sa ajetima o pričeku, da žena znači nakon smrti ima priček četiri mjeseca i deset dana a ne godinu dana i da je definisan ajetima o nasljednom pravu. Tako da taj ajet je derogiran pa nam kaže čovjek ,,Kako je moguće derogirati ajet i na koji način ste mislili ‘derogiran’? Jer s tim se može misliti da se neki dio Kur'ana ne prihvata, odnosno, poništava.“

Allah dželle šanuhu kaže u Kur'anu u suri el-Bekara ,,Mi nijedan propis ne dokinemo, derogiramo niti ga u zaborav potisnemo a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo.“ Allah dželle šanuhu jasno u Kur'anu definiše u suri el-Bekara da je Uzvišeni Allah Taj koji može određene ajete propisati ljudima, određene propise, nakon toga za vremena Božijeg Poslanika da se kaže ,,Ovaj propis se derogira.“ Ovaj propis se, znači, stavlja izvan snage pa imamo nekoliko različitih vrsta derogiranja.

Imamo derogiranje da se derogira propis, a ajet ostane i dalje u Kur'anu, zapisan je. Imamo i drugih situacija da određen propis se derogira ali da se isto tako taj ajet, da se izbaci iz Kur'ana, ali ovo je sve za vrijeme Božijeg Poslanika, alejhi selatu ve sellam. Nakon njegove smrti, znači, završena je objava ono što je Uzvišeni Allah dokinuo, to je dokinuto. Ono što nije dokinuto po tome se praktikuje, po tome se radi.

Tako da postoji u usuli fikhu jedno veliko poglavlje koje se zove ,,Derogiranje“, pa imamo hadise, propisi koji su hadisima derogirani, imamo propise u Kur'anu koji su derogirani – dokinuti. Zato imamo jednu nauku koja posebno govori o ajetima koji derogiraju i ajetima koji su derogirani. Tako se može desiti da čovjek pročita određen propis i ljudima da nameće ili, kad dođe nakon toga pročita šta je ulema rekla, kaže ,,Taj ajet je derogiran.“ Jasno Božiji Poslanik potvrdio da je to bilo u početku islama nakon toga je Uzvišeni Allah derogirao određene ajete.

Tako da ko ima prava na derogiranje? Gospodar Zemlje i nebesa, Uzvišeni Allah. U Kur'anu ima ajeta koji mi učimo, čitamo ali oni su dokinuti. Po njima se ne postupa. Ne treba ovo da zbunjuje. Znači malo je takvih ajeta. Ako uzmemo, znači, koliko je ajeta u cijelom Kur'anu ali imamo ajete, imamo posebna poglavlja u knjigama, u usuli fikha koji govori o vrstama derogiranja, derogiranje hadisa, derogiranje ajeta, ostavljanje učenja ajeta – mi ajet učimo, imamo sevap za njegovo učenje al se po njemu propisu ne radi jer je dokinut. Imamo jasne dokaze, da li Kur'anske dokaze ili sunnetske, da je taj propis dokinut. Tako da to je jedno poglavlje u islamu koje se zove derogiranje.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Jedno malo duže pitanje u kojem, jedna naša sestra, ako ne il ne znam, brat ili sestra, pita u pogledu kaže ,,Ako se ne varam u jednom Vašem odgovoru ste rekli da roditelji za života mogu djeci dati imetak na način da oni odmah postaju vlasnici istog. Ja bih sada da se dogovorim šta je čije, ali kada ja umrem. Da li je to dozvoljeno?“

Znači, pitanje je u pogledu podjele miraza. Mi jesmo kazali i to i dalje stojimo iza toga da osoba koja se boji da djeca nakon smrti neće ispravno podijeliti miraz ili da će se ne daj Bože, posvaditi oko miraza, čovjek ima pravo za života, da podjeli svoju imovinu i da je prepiše svojoj djeci da oni postanu vlasnici. Svakako kao što kaže dio učenjaka ,,Ako se radi o većim, znači, svotama i o većem imetku, onda treba shodno kao što je znači miraz u islamu, žene, znači, kćerke tog čovjeka dobivaju uvijek pola kao muškarci, i tako čovjek i treba da podjeli svoju imovinu svojim sinovima i svojim kćerima. Muškarcima, svojim sinovima daje duplo više od žena i od njegovih kćeri i oni postaju vlasnici za njegovog života. To je u islamu poklon, poklon postaje u našem vlasništvu onog momenta kad ga i preuzmemo.

Tako da svojoj djeci podijelimo imetak oni postaju vlasnici i mi smo završili. Ne možemo mi njima reći ,,E ovako ćete podjeliti i mi kada umremo.“ Ne! Kada se umre dijeli se onako kako je Gospodar Zemlje i nebesa odredio! Prebroje se nasljednici, ima li još neko uz djecu da ulazi, može se desiti, mi nažalost, veoma malo i govorimo i veoma slabo se zna o nasljednom pravu. Pogledaju se ko su nasljednici koji ulaze u kategoriju nasljednika i zna se kome koliko po Kur'anu dolazi u nasljedstvo.

Tako da ne možemo mi, mi možemo u granici jedne trećine ostaviti vasijet nekome ko nije nasljednik. Vasijet može biti nekome ko nije nasljednik. Mi ne možemo ostaviti u vasijet kako će se dijeliti nakon naše smrti. Nakon smrti to se zove miraz i dijeli se onako kako ga je Uzvišeni Allah naredio.

Greška je, mnogo grešaka ima u našem podneblju, kada se dijeli samo muškarcima i greška je dijeliti i muškarcima i ženama isto. Znači, to je greška, to je jasan kur'anski ajet da kad su u pitanju samo djeca, muška djeca dobivaju duplo više od ženske djece.

U svakom slučaju, znači, ako insan želi za svoga života da podjeli imetak onda će ga podijeliti i da djeca postanu vlasnici za, znači, dok je još insan živ. Ako smo rekli, ako je veća imovina u pitanju onda treba dijeliti na način da muškarcima, svojim sinovima, daje duplo više od kćeri, pošto se one udaju imaće svoje muževe koji će ih izdržavati i nemaju veliku potrebu kao što je imaju sinovi koji moraju zasnivati porodice, ženiti se, praviti kuće i tako dalje. To je jasan kur'anski propis. E, ako se desi da čovjek nije podijelio imetak, umro je, onda se dijeli onako kako je to Kur'an definisao.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Da li ćemo odgovarati na Sudnjem danu za ružne misli?

Generalno, u islamu se ne odgovara za misli, čovjek nije griješan za ono što mu prolazi kroz misli. Znači, šejtan mu nešto došapne, čovjek neće biti odgovoran sve dok nešto ne progovori ili nešto ne uradi. Znači, shodno tim mislima.

E, sada imamo jednu drugu stvar to je jedna situacija da se čovjek prepusti lošim mislima. To već je jedna druga stvar. Znači, čovjek, ne znam, naiđe pored ulice i nešto mu šejtan došapne, pogledao je nešto i čovjek kaže ,,E´ūzu billāhi mine-š-šejtāni-r-radžīm“ vidi da je to loša misao i to ignoriše. Ali je druga stvar da se čovjek prepusti lošim mislima. Sjedi čovjek, razmišlja, da ukradem, da počinim nemoral, da uradim ovo, da uradim ono. To već može biti veliki korak ka ostvarenju toga o čemu čovjek razmišlja.

Ne kažemo da je to grijeh ali je to jedna veća stepenica od loše misli koja je čovjeku samo naletila. Naleti nešto, šejtan ti došapne, od toga se ne može niko sačuvati. Ali se možemo sačuvati od toga da legnemo i da razmišljamo o lošim stvarima, da razmišljamo kako ćemo ukrasti, kako ćemo prevariti, kako ćemo slagati, kako ćemo određen grijeh uraditi, mi nismo ništa uradili samo razmišljamo.

Čovjek nije griješan ali je to već prva stepenica koja bi nas mogla odvesti u grijeh. Tako da Allah najbolje zna! Čovjek neće biti griješan za ono što mu šejtan došapne i on to odbaci. Nadamo se da neće biti griješan i o lošim mislima o kojima je razmišljao ali njih možemo kontrolisati i to treba izbjegavati kako to ne bi bila inicijalna kapsla da uradimo neki grijeh.

Audio isječak odgovora