Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Prije svega neophodno je navesti definiciju “sunneta – nafile”. Termin sunnet (u ovom kontekstu – nafile) označava i koristi se za djelo koje čovjek ako učini bit će nagraðen, a ako ga izostavi neće biti grješan. Na osnovu spomenutog, ne može se kazati da će osoba koja ostavi neke od sunneta dnevnih namaza biti grješna. Čovjek, musliman, ne bi trebao da kontinuirano ostavlja nafile koje se klanjaju uz propisane namaze, naročito ako su u pitanju sabahski sunneti o kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Dva rekata nafile sabahskih sunneta bolja su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)

Ili ako je u pitanju klanjanje vitr-namaza, za kojeg su neki učenjaci čak kazali da je vadžib, iako je većina učenjaka smatrala da je klanjanje vitra potvrðeni sunnet, a ne vadžib. Neki učenjaci spomenuli su da je kontinuirano ostavljanje klanjanja potvrðenih sunneta pokuðeno, i ako bi čovjek ustrajavao u njihovom ostavljanju, da bi to uzrokovalo odbacivanje njegovog svjedočenja i da bi bio grješan. Stalna komisija za fetve u Sudijskoj Arabiji, kada je upitana da li je grijeh ostavljanje klanjanja sunneta, kazala je: “čovjek koji klanja obavezne –farz-namaze, a ne bude klanjao sunnete, nije grješan, ali će njihovim izostavljanjem izgubiti mnogo sevapa.” (7 tom, str. 232) Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkum selam! Cijenjena i uvažena sestro, mnogo je toga što bih ovom prilikom želio da vam kažem, u vidu savjeta, za stanje u kojem se nalazite, nadajući se da će to učvrstiti vašu namjeru da okrenete novu stranicu u svom životu, a svoj savjet rezimirat ću u nekoliko tačaka:

1- Treba da znate i da budete ubijeđeni da je milost Milostivog tolika da je obećao da će oprostiti svaki grijeh onome ko se iskreno pokaje za počinjene grijehe – pokajanjem u kojem se ispune uvjeti da bi pokajanje bilo primljeno kod Milostivog. Kazao je Milostivi: ”Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer/Skupovi, 53)

Ovaj ajet je motivisao mnoge grješnike da okrenu novu, bijelu stranicu u svome mračnom životu, nakon čega su postali Allahovi pokorni robovi, uzoriti primjer onima koji ih okružuju. Cijenjena sestro, put pokajanja uistinu je put koji vodi ljubavi Milostivog, a blago se onome koga Milostivi zavoli. Kazao je Milostivi: ”Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (El-Bekare, 222)

Put pokajanja od grijeha je put oprosta grijeha te njihovog zamjenjivanja sa dobrim djelima, i to je apsolutna istina, a takav vid nagrađivanja ne postoji osim kod Milostivog, tj. da čovjek bude nepokoran i kada se pokaje, njegovi grijesi se pretvore u dobra djela. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 70)

Također, mnogo je drugih nagrada koje očekuju pokajnike, a zbog skučenosti s prostorom zadovoljit ćemo se sa ove dvije. Svakako treba napomenuti da odgađanje pokajanja, zbog bojaznosti da ćete na taj način narušiti besprijekorno mišljenje o pokrivenim ženama, kao i odgađanje donošenja konačne odluke o nošenju islamske odjeće – hidžaba, nije ništa nego posljednji pokušaj šejtana, Allah ga prokleo, da vas i dalje zadrži u skupini onih koji javno krše Allahove granice, u skupini onih koji idu putem ka Džehennemu. Zato, odlučno mu kažite – ”ne”, i što prije se pokajte za počinjene grijehe, te donesite konačnu odluku da će islamska nošnja postati vaša svakodnevnica. Jer, već sutra možda bude kasno za to.

2- Cijenjena sestro, vjera islam na izuzetno visoko mjesto stavlja prava roditelja, pa čak je Allah njihovo pravo spomenuo odmah nakon Svoga prava – da bude obožavan. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.” (El-Isra’/Noćno putovanje, 23)

Mnogo je drugih kur’ansko-hadiskih tekstova koji potvrđuju obaveznost činjenja dobročinstva roditeljima i zabranu nepokornosti njima. Pokornost roditeljima je uvjetovana da traženi čin i djelo nisu u koliziji sa načelima vjere, kada će čovjek dati prednost načelima vjere i na najljepši način pojasniti roditeljima razlog ”nepokornosti”. Allahov Poslanik je kazao: ”Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju.” (vjerodostojan hadis)

Zato, cijenjena sestro, savjetujem vam da svojim roditeljima praktično pokažete da je nošenje mahrame kruna i savršenstvo islamskog morala u vašem životu, koji će se najprije manifestovati u činjenju dobročinstva roditeljima. Da oni shvate da mahrama na vašoj glavi nije samo ”komad platna” kojim ste pokrili kosu, već da je to pokazatelj i ogledalo vašeg morala, jer i put pokornosti roditeljima – normalno u onome u čemu je dozvoljeno pokoravati se roditeljima – također je put zadovoljstva Uzvišenog Allaha. Kazao je Allahov Poslanik: ”Zadovoljstvo Gospodara je u zadovoljstvu roditelja, srdžba Gospodara je u srdžbi roditelja.” (Tirmizi, vjerodostojan hadis)

3- Veoma mi je drago čuti da imate tako visoko mišljenje o ženama koje nose islamsku odjeću – hidžab, što je svakako pokazatelj izuzetno pozitivnih osobina kod vas. Osjećam potrebu da vam spomenem veliko pravilo koje glasi: ”Ljudi se vrednuju prema istini, a ne istina prema ljudima.” Zašto? Iz jednog razloga, što se bojim da sutra kada i vi postanete jedna od tih žena i takve žene postanu vaše prijateljice, primijetit ćete i kod njih mnogo toga što je u koliziji sa načelima vjere, te kako to ne bi uzrokovalo kod vas ubjeđenje da je islam nepotpuna vjera.

Naprotiv, islam je potpuna vjera, adekvatna za svako vrijeme i prostor, ali je pitanje koliko ga se mi pridržavamo. To ne treba da vas iznenadi, jer svi Ademovi, a.s., sinovi su grješni, a najbolji su oni koji se pokaju za počinjene grijehe. Ovo vam govorim kako biste ispravno shvatili da se te žene odlikuju nad drugima ženama nošenjem islamske odjeće –hidžaba, ali to ne znači da su u svakom drugom pogledu dostigle savršenstvo. Nošenje islamske odjeće sigurno je veliki pokazatelj njihovog morala, čednosti, pobožnosti, ali ipak nije pokazatelj ni potpunosti, ni bezgrješnosti. A Allah najbolje zna.

Allah da vam podari dobro oba svijeta!

Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.

Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica. Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.

Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza? Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.

Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.

Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)

Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza. Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.

Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila). Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”

Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.

Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile. Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com