Uvažena i cijenjena sestro, da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, trebalo bi doista da se dotaknemo mnogih pitanja, a ja ću ovom prilikom spomenuti nekoliko, onih koja su, po meni, najbitnija.

Prvo, nikada ne smijete, bez obzira što su roditelji zakazali u vašem odgoju i vašem pravilnom usmjeravanju ka vjeri, da zaboravite na prava vaše majke prema vama. Ne sumnjam da su vam poznate riječi Uzvišenog Allaha: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!“‘ (El-Isra, 23/24)

Drugo, sami ste spomenuli činjenicu da su vaši roditelji mnogo zakazali u vašem vjerskom odgoju, što je veliki pokazatelj stanja vaših roditelja. Vi u vašem ophođenju sa njima i njihovom pozivanju to ne smijete nikako zanemariti. Veoma je bitno da poredate prioritete po njihovoj bitnosti. Neminovno je da će dolaziti do raznih pitanja zašto vi praktikujete određene stvari, zašto od društva u kojem živite odskačete ponašanjem, izgledom, ali vi morate u svemu tome postupiti mudro i ne dopustiti da im date zalogaj od kojeg će se udaviti, ili da im govorite stvari koje oni nisu u stanju da razumiju.

Treće, sve spomenuto ne daje za pravo roditeljima da da nanose nepravdu svojoj djeci, ili da proklinju svoju djecu. Nepravda je nepravda bez obzira od koga dolazila, i islam je ne toleriše ni u kojem obliku. Smatram da je veoma bitno, da kada ambijent bude odgovarajući, svojoj majci pojasnite da je veoma opasno da proklinje djecu, jer se veoma lahko može desiti da dova roditelja protiv djeteta bude uslišana, a da nakon toga sama bude žalila zbog svojih postupaka. S druge strane, ako dijete sigurno zna da nije uzrokovalo nešto zbog čega ne zaslužuje da ga roditelju kunu, ne treba da se boji takvog postupka. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Mnogo toga bi trebalo kazati da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, tako da ćemo spomenuti najbitnije stvari.

Prvo, Allaha molimo da vas učvrsti na putu istine i da vas pomogne da ustrajete u ostavljanju tog gnusnog grijeha.

Drugo, “problem” s kojim se suočavate odnosi se na tečnost koja se zove mezijj. Kada su u pitanju propisi o mezijju, primjetno je da je ova tematika mnogima nepoznata, što može imati veoma negativne posljedice na čovjeka, kao u tvom slučaju, kada se čovjek boji da je to sperma i da se zbog toga mora kupati, što može predstavljati veliku poteškoću, naročito u zimskom periodu.

Osnova ovog poglavlja uzeta je iz hadisa Alije, r.a., koji je kazao: “Imao sam izuzetno mnogo problema sa mezijjem, a stidio sam se o tome pitati Allahovog Poslanika, zbog mjesta njegove kćerke, pa sam naredio Mikdadu ibn Esvedu da ga pita, pa mu je kazao: ‘Neka opere spolni organ i neka abdesti.’” (Buharija i Muslim)

U drugoj, opširnijoj predaji ovoga hadisa, zabilježene su riječi Alije: “Imao sam izuzetno mnogo problema sa mezijjem, pa sam se u zimskom periodu kupao zbog toga, sve dok mi nisu ispucala leđa zbog čestog kupanja, pa sam upitao Allahovog Poslanika – ili je o tome upitan Allahov Poslanik – pa je kazao: ‘Ne čini tako, nego kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ i abdesti potpunim abdestom za namaz, a kada vidiš spermu, tada se trebaš kupati.’” (Hadis su zabilježili imam Ahmed, Ibn Huzejme, Ebu Davud, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani kao i šejh Šuajb Arnaut)

Šta je to mezijj?

(Arapska riječ mezijj, može se izgovarati na tri ispravna načina: mezj, mezijj i mezij, ovo napominjem kako se oni koji čitaju o ovoj tematici ne bi zbunili kada primijete da se ponekad piše ili izgovara na drugačiji način.) Mnogi učenjaci definirali su ovu tečnost riječima: “Bijela bistra sluzava tekućina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o spolnom općenju”.

Propisi vezani za mezijj:

1- Islamski učenjaci, u pogledu spomenute tečnosti – mezijja, imaju jednoglasan stav da je to nečistoća, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ.” Međutim, razilaze se u pogledu načina čišćenja od spomenute tečnosti. (Konsenzus zabilježio imam En-Nevevi u svome djelu “El-Medžmu”, 2/552)

2- Istjecanje mezijja kvari abdest, po jednoglasnom stavu učenjaka, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Neka opere spolni organ i neka abdesti.”

3- Nije se obaveza kupati prilikom istjecanja mezijja, po konsenzusu islamskih učenjaka, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Ne čini tako (ne trebaš se kupati zbog istjecanja mezijja), nego kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ i abdesti potpunim abdestom za namaz, a kada vidiš spermu, tada se trebaš kupati.” (Konsenzus zabilježio imam En-Nevevi u svome djelu “El-Medžmu”, 2/142)

4- Kada muškarac vidi mezijj, propisano je da prilikom pranja spolnog organa zajedno sa spolnim organom opere i testise, na osnovu hadisa Abdullaha ibn Sa‘da el-Ensarija: “Pitao sam Allahovog Poslanika o tečnosti koju vidim nakon džunupluka, pa mi je kazao: ‘To je mezijj, a svaki energičan muškarac izbacuje mezijj, zbog te tečnosti operi svoj spolni organ i testise, i abdesti kao za namaz.’” (Ebu Davud, šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

5- Ako se desi da mezijj uprlja odjeću, po mišljenju većine islamskih učenjaka, tragove mezijja obaveza je oprati kao što se to čini prilikom čišćenja drugih vrsta nečistoće, a po mišljenju imama Ahmeda nije stroga obaveza to potpuno oprati vodom, već je dovoljno poprskati vodom, na osnovu predaje Sehla ibn Hanifa, r.a., u kojoj stoji: “Imao sam veoma mnogo problema sa mezijjem i zbog toga sam se često kupao, pa sam upitao Allahovog Poslanika o tome, a on je kazao: ‘Dovoljan ti je abdest.’ Upitao sam: ‘Šta da učinim sa odjećom na koju je kanuo mezijj.’ Kazao je: ‘Dovoljno ti je da uzmeš šaku vode i da njome poprskaš mjesto na odjeći koje je ukapano mezijjem.’” (Ebu Davud, Tirmizi, Darimi, Ibn Huzejme, šejh Albani i E‘azami kazali su za ovaj hadis da je hasen – dobar)

6- Prema ispravnom mišljenju, istjecanje mezijja ne kvari post.

Rezime o vrstama tečnosti koje izlaze kroz spolni organ:

1- Sperma (menijj): ako izađe u mlazu i sa strašću, obaveza je kupati se (džunupluk), a njeno izlaženje također kvari abdest. Po ispravnom mišljenju, sperma je čista. Izlaženje sperme uzrokuje neispravnost posta, izuzev ako se ejakuliranje desi u snu, kada ne kvari post, po konsenzusu učenjaka, ali je u toj situaciji obavezno kupanje.

2- Mezijj: izlaskom mezijja čovjek gubi abdest. Ova tečnost je nečista i obaveza je oprati spolni organ zajedno sa testisima, međutim, nije obavezno kupanje i njeno izlaženje ne kvari post.

3- Mokraća (urin): istjecanje mokraće uzrokuje gubljenje abdesta. Urin je nečist i obaveza je oprati odjeću ili dio tijela na koji dospije, ali istjecanje urina ne uzrokuje obaveznost kupanja.

Treće, što se tiče pričinjavanja da puštate vjetar, to su šejtanske vesvese i savjetujemo vam da se ne osvrćete na te stvari. Uzmite abdest jednom i obavite namaz kao da se ništa ne dešava. Allahov Poslanik nam je ukazao na najbolji način kako da se riješimo toga – da se ne osvrćemo na spomenutu stvar. Allahovom Poslaniku su spomenuli čovjeka kojem se pričinjava da mu se nešto desi u namazu, pa mu je kazao Allahov Poslanik: “Neka ne prekida namaz sve dok ne čuje zvuk (puštanja vjetra) ili dok ne osjeti neugodan miris (vjetra).” (Buharija i Muslim)

Četvrto, nije mi poznato da postoji vjerodostojan dokaz koji potvrđuje da se slušanjem (samo) sure Kaf može savladati šejtansko došaptavanje. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvažena i cijenjena sestro, da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, trebalo bi doista da se dotaknemo mnogih pitanja, a ja ću ovom prilikom spomenuti nekoliko, onih koja su, po meni, najbitnija.

Prvo, nikada ne smijete, bez obzira što su roditelji zakazali u vašem odgoju i vašem pravilnom usmjeravanju ka vjeri, da zaboravite na prava vaše majke prema vama. Ne sumnjam da su vam poznate riječi Uzvišenog Allaha: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!“‘ (El-Isra, 23/24)

Drugo, sami ste spomenuli činjenicu da su vaši roditelji mnogo zakazali u vašem vjerskom odgoju, što je veliki pokazatelj stanja vaših roditelja. Vi u vašem ophođenju sa njima i njihovom pozivanju to ne smijete nikako zanemariti. Veoma je bitno da poredate prioritete po njihovoj bitnosti. Neminovno je da će dolaziti do raznih pitanja zašto vi praktikujete određene stvari, zašto od društva u kojem živite odskačete ponašanjem, izgledom, ali vi morate u svemu tome postupiti mudro i ne dopustiti da im date zalogaj od kojeg će se udaviti, ili da im govorite stvari koje oni nisu u stanju da razumiju.

Treće, sve spomenuto ne daje za pravo roditeljima da da nanose nepravdu svojoj djeci, ili da proklinju svoju djecu. Nepravda je nepravda bez obzira od koga dolazila, i islam je ne toleriše ni u kojem obliku. Smatram da je veoma bitno, da kada ambijent bude odgovarajući, svojoj majci pojasnite da je veoma opasno da proklinje djecu, jer se veoma lahko može desiti da dova roditelja protiv djeteta bude uslišana, a da nakon toga sama bude žalila zbog svojih postupaka. S druge strane, ako dijete sigurno zna da nije uzrokovalo nešto zbog čega ne zaslužuje da ga roditelju kunu, ne treba da se boji takvog postupka. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Sigurno je danas mnogo žena koje su zaboravile šta je stvarna svrha islamskog pokrivanja – ‘’hidžaba”. Također je mnogo onih koji bi, u slabosti svog imana, da spoje dvije suprotnosti: da budu u trendu sa zapadnjačkom (zabludjelom) modom i da to opet umotaju u celofan “hidžaba”. Sve spomenuto uzrokovalo je ono što je spomenuto u pitanju, zato ćemo ukratko i spomenuti uvjete koje su islamski učenjaci postavili za islamsku odjeću “hidžab”. Za svaki uvjet postoje validni argumenti, koje nećemo spominjati ovom prilikom kako ovaj odgovor ne bi prerastao u opširnu studiju:

· da hidžab prekrije cijelo tijelo, osim onoga što je vjerom izuzeto;

· da hidžab nije ukras sam po sebi;

· da hidžab bude od gusto tkanog platna, tj. da nije proziran;

· da hidžab bude prostran, tj. da nije tijesan i da ne oslikava dijelove tijela;

· da hidžab nije namirisan;

· da hidžab nije odjeća kojom se oponašaju muškarci;

· da hidžab ne nalikuje odjeći nevjernica;

· da hidžab ne potpada pod pojam “libasuš-šuhrati” – odjeće po kojoj je osoba prepoznatljiva.

(Napomena: Spomenuti uvjeti preuzeti su iz knjige velikog islamskog muhadisa šejha Albanija “Džilbabul-mereti el-muslime’’ / ‘’Odjeća žene muslimanke”)

Nakon ovih uvjeta jasno nam je koliko je u današnjem vremenu iskrivljeno shvatanje islamske nošnje za žene “hidžaba” i kako je rijetko naći ženu čiji hidžab ispunjava spomenute uvjete.

Što se tiče spomenutih vidova oblačenja, neki od njih veoma su opasni i bojati se da neki od njih potpadaju pod hadis Allahovog Poslanika: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti: ljude koji u svojim rukama nose štapove poput kravljih repova i tuku njima ljude, i žene koje su obučene a gole, uvijaju se i druge navode na to. Glave su im kao grbe horosanskih mršavih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na tolikoj i tolikoj daljini.” (Muslim)

Da Allah popravi naše stanje! Amin.

Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.

Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica. Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.

Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza? Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.

Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.

Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)

Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza. Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.

Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila). Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”

Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.

Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile. Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com