Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li se klanja dženaza-namaz osobi koja je učinila samoubistvo?
Piše: mr. Elvedin Pezić Više puta ljudi su od mene tražili da odgovorim na pitanje da li treba klanjati dženaza-namaz osobi koja je počinila samoubistvo, navodeći kako su čuli da se takvoj osobi ne klanja dženaza. U vezi s tim, rezimirano ćemo navesti sljedeće: 1.Samoubistvo je jedan od najvećih velviše
Piše: mr. Elvedin Pezić
Više puta ljudi su od mene tražili da odgovorim na pitanje da li treba klanjati dženaza-namaz osobi koja je počinila samoubistvo, navodeći kako su čuli da se takvoj osobi ne klanja dženaza.
U vezi s tim, rezimirano ćemo navesti sljedeće:
1.Samoubistvo je jedan od najvećih velikih grijeha. Ali, njegov počinilac i dalje je musliman i, prema vjerovanju ehli-sunneta, on tim postupkom nije izašao iz vjere.
2.Hadisi u kojima se navodi da će počinilac samoubistva vječno ostati u Vatri ispravno se razumijevaju na sljedeći način: time se želi zastrašiti počinilac tog djela i navodi se da će toliko dugo ostati da će to njemu trajati kao vječ Ta vječnost nije vječnost kojom se prijeti nevjernicima i licemjerima.
3.Velika većina učenjaka smatrala je dopuštenim da se onome ko je počinio samoubistvo klanja dženaza-namaz, odnosno da mu je klanjaju autoriteti i ugledne osobe i oni koji to nisu.
4.Bilo je učenjaka koji su smatrali da vrhovni imam, učenjaci, kadije i ugledni ljudi jednog društva ne treba da klanjaju džanazu onome ko počini samoubistvo, bojkotujući njegov postupak i kako bi na taj način druge odvratili od toga, ali su smatrali da ostali muslimani treba da mu klanjaju dženaza-namaz.
5.Hadisi u kojima se navodi da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije klanjao dženaza-namaz nekome od počinilaca tog velikog grijeha razumijevaju se na sljedeći način: tim postupkom želio je da druge muslimane odvrati od tog velikog grijeha. A činjenica da je naređivao i dopuštao da počiniocima samoubistva drugi muslimani klanjaju dženazu ukazuje na to da ih je smatrao muslimanima.
Napomena: Ciljano sam izostavio da navedem argumente, imena učenjaka, stavove mezheba, njihove dokaze i odgovore na dokaze onih koji su zauzeli drugačiji stav, kako ovaj odgovor ne bi prerastao u studiju, jer da bi se sva ova pitanja pojasnila u prizmi komparativnog fikha, doista bi trebalo mnogo prostora, a možda bi to bilo nerazumljivo mnogima.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Kako ispravno obaviti namaz u džematu ?
Priredio: mr. Elvedin Pezić Gledajući ljude koji klanjaju u džamiji za imamom, veoma često možemo primijetiti da ne poznaju propis klanjanja za imamom. Ljudi nisu svjesni da, iako su došli u džamiju, što je za svaku pohvalu, u toku namaza koji klanjaju za imamom, mogu počiniti veliki grijeh, a i dovviše
Priredio: mr. Elvedin Pezić
Vidi manjeGledajući ljude koji klanjaju u džamiji za imamom, veoma često možemo primijetiti da ne poznaju propis klanjanja za imamom. Ljudi nisu svjesni da, iako su došli u džamiju, što je za svaku pohvalu, u toku namaza koji klanjaju za imamom, mogu počiniti veliki grijeh, a i dovesti u pitanje ispravnost namaza, a sve zbog pogrešnog odnosa prema izvršavanju namaskih radnji za imamom.
Islamski učenjaci spominju da se klanjač/muktedija u toku zajedničkog namaza može naći u jednoj od četiri situacije: (1) da namaske radnje obavlja prije imama, (2) da namaske radnje izvršava istovremeno sa imamom, (3) da slijedi imama i (4) da zaostaje za imamom u obavljanju namaskih radnji. Svaka ova varijanta ima svoje propise, koje ćemo spomenuti rezimirano, bez detaljnog razmatranja.
1. Obavljanje namaskih radnji prije imama
U slučaju da klanjač prije imama obavi neke namaske radnje, kao naprimjer, da ode na rukū prije imama, ili da ode na sedždu prije njega, ili da se podigne sa rukūa prije imama, ili da se podigne sa sedžde prije imama, na taj način počinio je jasni haram. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zar se onaj koji podigne glavu u namazu prije nego što to učini imam ne boji da mu Allah glavu neće pretvoriti u glavu magarca, ili da njegov izgled neće izmijeniti u izgled magarca?!” (Buhari i Muslim, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)
Ako klanjač donese početni tekbir prije imama, na taj način on uopće nije stupio u namaz za imamom, što opet jasno ukazuje na to koliko je opasno namaske radnje izvršavati prije imama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Imam je postavljen da ga slijedite, pa kada on donese početni tekbir, i vi ga donesite.” (Buhari i Muslim, od Enesa, radijallahu anhu)
Ako bi čovjek svjesno i namjerno obavio namaske radnje prije samog imama, shodno citiranim predajama, njegov bi namaz bio pokvaren.
Ako bi čovjek tokom namaza prije imama izgovorio ono što je u toku namaza propisano izgovoriti poslije imama, kao naprimjer da u toku podne ili ikindija-namaza brže prouči Fatihu od imama, ili brže prouči Ettehijatu, u tome nema smetnje, jer je u osnovi nemoguće voditi računa o tome. Pod zabranom izvršavanja namaskih radnji prije imama podrazumijeva se zabrana u preticanju imama u tjelesnim pokretima.
2. Obavljanje namaskih radnji istovremeno sa imamom
Za klanjača koji namaske radnje obavlja istovremeno sa imamom može se reći da ne slijedi sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je preporučio da se namaske radnje izvršavaju neposredno nakon imama. Klanjač koji ovako postupa dovodi sebe u situaciju da sumnja da li je namaske radnje obavio prije imama ili ne.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Imam je postavljen da ga slijedite, pa kada donese početni tekbir, i vi ga donesite, kada ode na rukū, i vi otiđite, kada izgovori: ‘Semiallahu limen hamideh”, vi izgovorite: “Rabbena ve lekel-hamd”, kada ode na sedždu, i vi otiđite na sedždu, a ako imam klanja sjedeći, i vi za njime klanjajte sjedeći.” (Buhari i Muslim, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)
Ovaj hadis je najveći dokaz o ispravnom slijeđenju imama. Na samom početku hadisa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno daje do znanja da je imam postavljen da se slijedi govoreći: “Imam je postavljen da ga slijedite”, a zatim, kada god je spomenuo neku od namaskih radnji imama, preporučio je da klanjač/muktedija učini tu radnju nakon imama.
Klanjač koji namaske radnje izvršava istovremeno sa imamom jasno krši smjernice koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo u hadisima, u kojima zabranjuje da se namaske radnje obavljaju prije imama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Imam je postavljen da ga slijedite, pa kada donese početni tekbir, i vi ga donesite, i nemojte donositi tekbir sve dok ga on ne donese, kada ode na rukū, i vi p otiđite, i nemojte ići na rukū sve dok on ne ode. Kada izgovori: ‘Semiallahu limen hamideh’, vi kažite: ‘Rabbena ve lekel-hamd’, a kada ode na sedždu, i vi otiđite na sedždu, i nemojte ići na sedždu sve dok je on ne učini. Kada imam klanja stojeći, i vi klanjajte stojeći, a ako imam klanja sjedeći, i vi za njime klanjajte sjedeći.” (Ebu Davud od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a šejh Albani ovaj je hadis ocijenio vjerodostojnim)
Shodno ovom hadisu, neki su učenjaci kazali da, ako bi klanjač donio početni tekbir istovremeno sa imamom, ne bi se smatralo ni da je stupio u namaz.
3. Slijeđenje imama
Slijeđenje imama u obavljanju namaskih radnji, tako da klanjač namaske radnje obavlja neposredno nakon imama, smatra se sunnetom i ispravnim načinom klanjanja za imamom. To potvrđuje prethodno spomenuti hadis u kojem se navodi da je imam postavljen da se slijedi, a slijeđenje podrazumijeva da se namaske radnje izvršavaju nakon imama. Isto tako Allahov Poslanik u većini hadisa u naredbi o izvršavanju određenih namaskih radnji za imamom izrekao je koristeći veznik “pa”, što u arapskom jeziku jasno označava redoslijed i slijeđenje bez kašnjenja.
Pošto su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolja generacija, koju je Poslanik odgajao šutnjom odobravajući njihove postupke, riječima ih usmjeravajući i savjetujući ih onda kada pogriješe, oni su nam jasno prenijeli kako su oni slijedili Poslanika u namazu.
Abdullah b. Jezid kazuje: “Obavjestio me je Bera, a on sigurno nije slagao, govoreći: “Kada bi Allahov Poslanik u namazu izgovorio: ‘Semiallahu limen hamideh’, niko od nas ne bi povijao/poginjao svoja leđa, sve dok Allahov Poslanik ne bi učino sedždu, a potom bismo mi činili sedždu za njim.” (Buhari i Muslim)
Na osnovu ovog hadisa, a i prethodno spomenutih hadisa, sunnet i jedina ispravna opcija u odnosu klanjača/muktedije naspram imama jeste da ga slijedi nakon što on učini određenu radnju, da ga ne pretiče, a i da ne kasni.
4. Zaostajanje za imamom u obavljanju namaskih radnji
Shاodno citiranim hadisima, slijeđenje imama jedina je ispravna opcija. Islamski učenjaci zaostajanje klanjača za imamom u obavljanju namaskih radnji dijele u dvije kategorije: kraće zaostajanje, u trajanju od jednog namaskog rukna, i duže zaostajanje, veće od jednog namaskog rukna. Ako je u pitanju kraće zaostajanje, tako da klanjač stigne imama na narednom ruknu, to se može tolerisati, iako i to treba izbjegavati, kao u slučaju kada se imam ispravi sa rukūa, a klanjač kratko ostane na rukūu da bi završio dovu, pa se i klanjač podigne prije nego što imam ode na sedždu, ili kada imam ode na rukū sa kijama, a klanjač još nije završio učenje Fatihe, ostao mu je jedan ajet ili dva, kada će proučiti te ajete i sustići imama na rukūu. U pogledu dužeg zaostajanja, toliko da imam ode na sljedeći rukn, a klanjač ga nije stigao na ruknu na kojem ga je trebao slijediti, tada neki učenjaci taj namaz smatraju neispravnim, a jedan od savremenih učenjaka koji je u ovom slučaju smatrao namaz neispravnim jeste i šejh Usejmin. Ova tvrdnja nije potvrđena jasnim dokazima, ali je sigurno da se čovjek ne treba poigravati sa svojim namazom i ne treba da kasni bez validnog razloga.
Kao primjer za zabranjeno duže zaostajanje za imamom možemo navesti situaciju kada klanjač svjesno oduži dovu na sedždi, pa vidimo da se imam ispravio sa sedžde, a on i dalje dovi, pa imam učini i drugu sedždu, a on se još nije podigao sa sedžde, što su islamski učenjaci zabranjivali, a neki su za takav postupak rekli da kvari namaz.
Ako bi se desilo da klanjač duže zaostane za imamom iz opravdanog razloga, da li zato što nije čuo tekbir imama, ili zato što je nestalo struje pa nije čuo glas imama, ili se doista zanese u ibadetu pa zaboravi da slijedi imama, tada će nastaviti da klanja ono što je propustio i nastaviti da slijedi imama, i njegov namaz je validan.
Rezime
Klanjač/muktedija u toku zajedničkog namaza može se naći u jednoj od četiri situacije: (1) da namaske radnje obavlja prije imama, (2) da namaske radnje izvršava istovremeno sa imamom, (3) da slijedi imama i (4) da zaostaje za imamom u obavljanju namaskih radnji. Ono što je jasno potvrđeno sunnetom jeste slijeđenje imama, tako što će klanjač/muktedija namaske radnje namaza obavljati neposredno nakon imama, bez zaostajanja. A Allah najbolje zna!
————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Šta kaže Kur'an i sunnet o ostavljanju namaza ?
Priredio: mr. Elvedin Pezić Islamski učenjaci pisali su djela u kojima su detaljno tretirali propise koji se odnose na onoga ko ostavlja namaz, međutim, u ovom tekstu nećemo navoditi njihova mišljenja o tom pitanju, nego ćemo ukazati na grijeh ostavljanja namaza citirajući argumente iz Kur’ana i sunviše
Priredio: mr. Elvedin Pezić
Islamski učenjaci pisali su djela u kojima su detaljno tretirali propise koji se odnose na onoga ko ostavlja namaz, međutim, u ovom tekstu nećemo navoditi njihova mišljenja o tom pitanju, nego ćemo ukazati na grijeh ostavljanja namaza citirajući argumente iz Kur’ana i sunneta.
Mnogo je muslimana koji u svakodnevnom životu ostavljaju namaz, nesvjesni da je ostavljanje namaza jedan od najvećih grijeha koje čovjek može učiniti. Ostaviti namaz teži je grijeh od ubistva, konzumiranja alkohola i svinjetine, bluda/prostitucije, krađe i sl.
Ibn Kajjim je rekao: “Muslimani se ne razilaze u pogledu toga da je namjerno izostavljanje obaveznih – farz-namaza, toliko da prođe namasko vrijeme, jedan od najvećih grijeha, i da je grijeh ostavljanja namaza veći od ubistva, bespravnog uzimanja imetka, bluda, krađe, pijenja alkohola, i da se počinilac tog grijeha izlaže Allahovoj kazni i srdžbi na dunjaluku i na ahiretu.” (Namaz i propis njegovog ostavljanja, str. 31)
Dokazi iz Kur’ana o tome da je ostavljanje namaza veliki grijeh
Uzvišeni Allah kaže: “Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: ‘Šta vas je u Sekar/Džehennem dovelo?’ ‘Nismo’, reći će, ‘bili od onih koji su molitvu/namaz obavljali. ’” (El-Muddessir, 38–43)
Uzvišeni Allah kaže: “To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali. A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu/namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.” (Merjem, 58–59)
Uzvišeni Allah kaže: “Pazi! Kada duša dopre do ključnih kosti, i vikne se: ‘Ima li učača rukje/doktora?’, i on se uvjeri da je to čas rastanka i noga se uz nogu savije, toga dana će Gospodaru tvome priveden biti: ‘Nije vjerovao, nije molitvu obavljao, nego je poricao i leđa okretao, a onda svojima bahato odlazio.’ Teško tebi! Teško tebi! I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!” (El-Kijama, 26–35)
Hadisi koji govore o veličini grijeha ostavljanja namaza
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista je između čovjeka i širka i nevjerstva ostavljanje namaza.” (Muslim, 82)
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Između roba i širka ne postoji ništa drugo osim ostavljanja namaza, pa onaj ko ga ostavio, počinio je širk.” (Ibn Madža, broj 1080, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko propusti ikindija-namaz kao da je izgubio svoju porodicu i imetak.” (Buhari i Muslim)
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana, govoreći o namazu, rekao: “Onaj ko bude redovno obavljao namaz, to će mu biti svjetlost, dokaz i spas na Sudnjem danu. A onaj ko ne bude redovno klanjao, ne bude čuvao svoj namaz, neće imati svjetlosti, niti dokaza, niti spasa. On će na Sudnjem danu biti sa Karunom, faraonom, Hamanom, i sa Ubejjom b. Halefom.”
Abdullah b. Šekik el-Ukajli kazuje: “Ashabi Allahovog Poslanika nisu smatrali da je ostavljanje bilo kojeg djela nevjerstvo, osim ostavljanja namaza.” (Tirmizi, broj 2622, a šejh Albani ovu je predaju ocijenio vjerodostojnom u više svojih djela.)
Ebu Umama el-Bahili prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odrješivat će se veze/karike islama, jedna po jedna, pa kada god se odriješi jedna, ljudi će se prihvatiti za onu koja je slijedi. Prva veza koja će se odvezati jeste suđenje po Allahovom zakonu, a zadnja je namaz.” (Ahmed, broj 22160, šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ebu Derda, radijallahu anhu, kazuje: “Moj prisni prijatelj (Poslanik) oporučio mi je da ne činim širk Allahu – da Mu nikoga ne smatram ravnim ni u čemu, pa čak ni onda kada bih bio iskomadan ili spaljen, da svjesno ne izostavljam propisane – farz-namaze, jer onaj koji to učini, kod Allaha nema nikakvo obećanje da će ga čuvati i štititi, i da ne pijem alkohol jer je on doista ključ svakog zla.” (Ibn Madža, broj 4034, a šejh Albani ovaj je hadis ocijenio vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ubada b. Samit, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Allah je ljudima propisao pet namaza, pa ko dođe sa njima, i nije ništa od njih izostavio, on ima od Allaha obećanje da će ga uvesti u Džennet, a onaj ko ne dođe sa njima, on nema kod Allaha obećanje, ako htjedne, kaznit će ga, a ako htjedne, uvest će ga u Džennet.” (Ebu Davud, a šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ovo su samo neki argumenti koji ukazuju na to da je ostavljanje namaza jedan od najvećih grijeha. Na osnovu nekih od navedenih argumenta, bilo je učenjaka koji su ostavljanje namaza smatrali djelom koje izvodi iz islama. Stoga bi vjernik i vjernica trebali da paze na svoj namaz i da ne dopuste da iz bilo kojeg razloga propuste namaz i ne klanjaju ga u propisanom vremena.
Ibn Kajjim je rekao: “Muslimani se ne razilaze u pogledu toga da je namjerno izostavljanje obaveznih – farz-namaza, toliko da prođe namasko vrijeme, jedan od najvećih grijeha, i da je grijeh ostavljanja namaza veći od ubistva, bespravnog uzimanja imetka, bluda, krađe, pijenja alkohola, i da se počinilac tog grijeha izlaže Allahovoj kazni i srdžbi na dunjaluku i na ahiretu.” (Namaz i propis njegovog ostavljanja, str. 31)
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Da li treba potirati cijelu glavu prilikom uzimanja abdesta ?
Priredio: mr. Elvedin Pezić – Jedan od sunneta koji su zapostavljeni u našem podneblju jeste i potiranje cijele glave prilikom uzimanja abdesta. Mnogi ne znaju da je, i prema mišljenju hanefijske pravne škole, sunnet da se potare cijela glava prilikom uzimanja abdesta. Kako je došlo do zapostavljanjviše
Priredio: mr. Elvedin Pezić
– Jedan od sunneta koji su zapostavljeni u našem podneblju jeste i potiranje cijele glave prilikom uzimanja abdesta. Mnogi ne znaju da je, i prema mišljenju hanefijske pravne škole, sunnet da se potare cijela glava prilikom uzimanja abdesta.
Kako je došlo do zapostavljanja ovog sunneta?
Mnogi ljudi, kada druge podučavaju potiranju glave prilikom uzimanja abdesta, spomenu da prema stavu hanefijske pravne škole nije obaveza potrati cijelu glavu i da je dozvoljeno da se potare jedan dio glave, ali izostave pojasniti da je sunnet da se potare cijela glava. To je dovelo do zapostavljanja ovog jasnog sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jasno se ukazuje na to da je on prilikom uzimanja abdesta uglavnom potirao cijelu glavu. U podužem hadisu u kojem se spominje abdest Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže se: “Potom je potrao po glavi, pomjerajući šake naprijed i nazad: počeo je od čela/kike pa je potirući glavu svojim rukama otišao do potiljka glave, a potom je vratio svoje ruke do mjesta odakle je i počeo (čelo).” (Buhari i Muslim, od Abdullaha b. Zejda) Ovaj hadis jasno ukazuje na to da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao potirati cijelu glavu prilikom uzimanja abdesta. Međutim, shodno određenim drugim argumentima, učenjaci su vodili “žestoke” rasprave o tome koliko se minimalno glave mora potrati da bi abdest bio validan, a što ja ne želim da tretiram ovdje, ali su svi, bez obzira na to koji stav su preferirali u pogledu minimalnog dijela glave koji se treba potrati prilikom abdesta, smatrali da je sunnet prilikom uzimanja abdesta potrati cijelu glavu.
Poznati učenjak hanefijskog mezheba Kasani, komentarišući poglavlje o sunnetima abdesta, rekao je: “Poglavlje o sveobuhvatnosti potiranja glave. Jedan od sunneta abdesta jeste sveobuhvatnost prilikom potiranja glave, a koje se ogleda u potiranju cijele glave. Prenosi Abdullah b. Zejd, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao glavu pomjerajući svoje šake naprijed i nazad.” (Bedaiu es-sanaia, 1/22)
Govoreći o sunnetima abdesta u hanefijskom mezhebu, Ibn Maze el-Marginani kazao je: “Sunnet je da se obuhvati cijela glava prilikom potiranja.” (El-Muhit el-Burhani, 1/47) Ebu Berekat en-Nesefi, govoreći o sunnetima abdesta, kazao je: “…i potiranje cijele glave jedanput.” (Kezud-dakaik, 1/139) Nabrajajući sunnete abdesta, Muhammed Faramurz Mul Husrev rekao je: “…jedanput potrati cijelu glavu.” (Durar el-Hukkam, 1/11) Neki učenjaci hanefijske pravne škole smatrali su da je grješan onaj ko u kontinuitetu ostavlja potiranje cijele glave, kao što je slučaj sa mnogim našim sunarodnjacima. Ibn Abidin je rekao: “(…i potrati cijelu glavu jedanput) obuhvatajući je, pa ako bi kontinurano ostavljao ovaj sunnet, bio bi grješan. (Njegove riječi: obuhvatajući je) pojašnjavaju da je to sunnet, kao što je ustvrdio u El-Fethu, a potom je prenio citati iz El-Kin’je u kojem se navodi da bi bio grješan onaj ko bi bez validnog razloga kontinuirano ostavio potiranje cijele glave. Kazao je: Kao da je to zbog njegovog izbjegavanja sunneta.” (Hašijetu Ibni Abidin, 1/121)
Zato, uvažena braćo i cijenjene sestre, ne dopustite sebi da svakodnevno uzimajući abdest propuštate sunnet/praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem prilikom. Potarite cijelu glavu na način spomenut u citiranom hadisu, stavljajući svoje ruke na čelo/kiku potom potirući glavu pređite šakama do potiljka, sve dok ne dođete do kraja kose, a potom ponovo potirući glavu vratite svoje šake do mjesta sa kojeg ste počeli potiranje. Na taj način oživjet ćete jedan zapostavljeni sunnet, a i postupiti u skladu sa mišljenjem onih učenjaka koji su kazali da je obavezno potiranje cijele glave prilikom uzimanja abdesta.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koji su pravni propisi vezanih za pritvrđene sunnete?
Priredio: mr. Elvedin Pezić U toku dana i noći postoje dobrovoljni namazi, poznati kao pritvrđeni sunneti, koji se klanjaju uz obavezne farz namaze, nekada prije a nekada poslije farza, a za čije kontinuirano obavljanje se obećavaju posebne nagrade. Majka pravovjernih Ummu Habiba Remla bint Ebu Sufjviše
Priredio: mr. Elvedin Pezić
U toku dana i noći postoje dobrovoljni namazi, poznati kao pritvrđeni sunneti, koji se klanjaju uz obavezne farz namaze, nekada prije a nekada poslije farza, a za čije kontinuirano obavljanje se obećavaju posebne nagrade.
Majka pravovjernih Ummu Habiba Remla bint Ebu Sufjan, radijallahu anhuma, prenosi da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ’Nema nijednog pokornog muslimana koji svaki dan Uzvišenom Allahu klanja dvanaest rekata nafile – dobrovoljnog namaza, mimo farzova, a da mu Allah zbog toga neće sagraditi kuću u Džennetu – ili je rekao: a da mu neće biti sagrađena kuća u Džennetu.’” ([1])
Postoji više mišljenja kod islamskih učenjaka u pogledu preciziranja koji sunneti su dvanaest pritvrđenih rekata za koje se obećavaju posebne nagrade.
Prema odabranom mišljenju pritvrđeni sunneti su: dva rekata prije sabahskih farza, četiri rekata prije podnevnog farza i dva rekata nakon podnevnog farza, dva rekata poslije akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza.
Za spomenute sunnete vezuje se nekoliko pravnih propisa koje bi trebao da poznaje svaki musliman:
A -Vrijednije je da se pritvrđeni sunneti klanjaju kod kuće nego da se klanjaju u džamiji, stim ako bi se pritvrđeni sunneti klanjali u džamiji insan ne bi na taj način napravio nikakav prekršaj.
Zejd b. Sabit, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”O ljudi, klanjajte u svojim kućama! Uistinu je najbolji onaj namaz koji čovjek klanja u svojoj kući, osim obaveznih, farz-namaza.” ([2])
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Klanjajte neke dobrovoljne namaze i u svojim kućama, nemojte svoje kuće pretvarati u mezarluke!” ([3])
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada neko od vas klanja namaz u džamiji, neka dio namaza i klanja u svojoj kući, jer uistinu će Allah u kući, zbog njegovog namaza, dati veliko dobro.” ([4])
B -Svaka nafila koja se klanja prije farza može se klanjati od nastupanja namaskog vremena pa sve do učenja ikamate za farz namaz, dok svaka nafila koja se klanja nakon farza može se klanjati nakon farza pa sve do pred istek namaskog vremena tog farza.
Kazao je Ibn Kudame: „Svaki dobrovoljni namaz koji se klanja prije farza njegovo vrijeme nastupa nastupanjem namaskog vremena pa sve dok se ne počne klanjati obavezni farz namaz, a svaki dobrovoljni namaz koji je propisan da se klanja nakon farza njegovo vrijeme počinje od završetka farz namaza pa sve do pred isticanje namaskog vremena.“ ([5])
C -Osoba koja ima naviku da kontinuirano klanja pritvrđene sunnete ako se desi da bude spriječena da ih klanja u njihovom propisanom vremenu može ih naklanjati naknadno.
Aiša, radijallahu anha, prenosi da ukoliko ne bi klanjao četiri rekata sunneta prije podnevskog farza, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao bi ih nakon njega. ([6])
D –Pritvrđeni sunneti koji se klanjaju nakon farza treba da bude odvojena od farza; zikrom, govorom, pomjeranjem sa mjesta, izlaskom iz džamije.
Prenosi se da je Muavije, r.a., kazao: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da ne spajamo namaz sa namazom, sve dok ne progovorimo ili izađemo.” ([7])
Kazao je imam En-Nevevi: „U ovom hadisu je dokaz za ono što tvrde naši učenjaci (misli na učenjake šafijskog mezheba) da je pohvalno prilikom klanjanja pritvrđeni sunneti ili druge nafile da se promijeni mjesto na kojem je klanjan farz namaz, a najbolje pomjeranje je da insan ode kući, ili da se pomakne na neko drugo mjestu u mesdžidu ili na neko drugo mjesto općenito, kako bi se povećao broj mjesta na kojima je insan činio sedždu, i kako bi se napravila pauza / razmak između nafile i obaveznog namaza. Riječi Poslanika ‘sve dok ne progovorimo’ su dokaz da se rastavljanje između farza i nafile postiže i govorom, ali je pomjerane bolje zbog onoga što smo spomenuli. A Allah najbolje zna.“ ([8])
Rastavljanje farza i nafile može biti na nekoliko različitih načina:
Zikrom, tako što će insan sjediti nakon farza i proučiti zikrove prenesene od Poslanika, a koje je on učio nakon namaza. Nakon završenog zikra čovjek će klanjati nafilu.
Izlaskom iz džamije i klanjanjem nafile kod kuće.
Razgovorom između klanjača.
Pomjeranjem sa mjesta gdje se klanjao obavezni farz namaza.
Mudrost rastavljanja dobrovoljnih i obaveznih namaza
Islamski učenjaci spomenuli su dvije mudrosti od rastavljanja nafile / dobrovoljnog namaza od farza:
Da bi se povećao broj mjesta na kojima se čini sedžda, jer će to svjedočiti čovjeku na Sudnjem danu.
Da bi se razlikovao dobrovoljni namaz od farza. Iz tog razloga u islamu je u više situacija propisano rastavljanje dobrovoljnih ibadeta od obaveznih.
Kazao je Ibn Tejmijje: „Sunnet / pohvalno je rastaviti između obaveznog i dobrovoljnog namaza na džumi namazu, a i u drugim namazima. Na osnovu onoga što je zabilježeno u ‘Sahihu’ da je Poslanik zabranio da spajamo namaz sa namazom, sve dok ne progovorimo ili izađemo. Shodno tome ne treba činiti ono što čine mnogi, da spajaju preselamljivanje sa dva rekata dobrovoljnog namaza. Na taj način insan jasno krši zabranu Allahovog Poslanika. Mudrost spomenute zabrane je razlikovanje između obaveznog i drugog dobrovoljnog, kao što razlikuje ibadet od onoga što to nije. Iz spomenutog razloga propisano je požurivanje sa iftarom i odgađanje sehura, jedenje na dan ramazanskog bajrama prije klanjanja bajram namaza, i zabrana da se dan ili dva dana prije ramazana posti dobrovoljni post. Sve spomenuto propisano je kako bi se obavezni post rastavio i razlikovao od dobrovoljnog, i kako bi se ibadet rastavio od onoga što to nije.“ ([9])
______________________
[1] Hadis bilježi Muslim, broj hadisa: 728.
[2] Muttefekun alejhi: Buhari, broj hadisa: 731, i Muslim, broj hadisa: 781.
[3] Muttefekun alejhi: Buhari, broj hadisa: 432, i Muslim, broj hadisa: 777.
[4] Hadis bilježi Muslim, broj hadisa: 778.
[5] El-Mugni, 2 / 95
[6] Hadis bilježi Tirmizi, broj hadisa: 426, koji kaže da je hasen. Šejh Albani ovu predaju je ocijenio dobrom / hasen. Pogledat: Sahih Sunen Et-Tirmizi, broj hadisa: 426
[7] Hadis bilježi Muslim, broj hadisa: 1129
[8] Šerh Nevevi ala Muslim, 6 / 170-171 str.
[9] El-Fetava el-kubra, 2 / 359 str.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koji je kodeks ponašanja u kupoprodaji ?
Priredio: Elvedin Pezić S obzirom na to da se svakim danom neko od muslimana bavi kupoprodajom, lijepo je da poznaje koji su postupci preporučeni prilikom kupovine i prodaje. U ovom tekstu navest ćemo nekoliko postupaka koje islam preporučuje prilikom kupoprodaje, uz napomenu da svi ti postupci nisuviše
Priredio: Elvedin Pezić
S obzirom na to da se svakim danom neko od muslimana bavi kupoprodajom, lijepo je da poznaje koji su postupci preporučeni prilikom kupovine i prodaje.
U ovom tekstu navest ćemo nekoliko postupaka koje islam preporučuje prilikom kupoprodaje, uz napomenu da svi ti postupci nisu na istom stepenu, neki su čak obavezni, dok su neki drugi samo pohvalni.
1. Iskrenost
Islam poziva na iskrenost prilikom kupoprodaje, odnosno da prodavač obavijesti kupca o eventualnim mahanama robe koja se prodaje. Ako prodavač bude iskren prema kupcu i obavijesti ga o eventualnim mahanama, to iako po dunjalučkim parametrima umanjuje vrijednost robe, Uzvišeni Allah će u njihovoj kupoprodaji podariti blagoslov. U suprotnom, ako prodavač ne bude iskren i svjesno prekrije mahane robe koju prodaje, iako to robu čini skupljom, Uzvišeni Allah neće u toj kupoprodaji dati blagoslova.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prodavač i kupac imaju pravo izbora (da odobre ili odbiju trgovinu) sve dok se (fizički) ne raziđu. U svojoj trgovini imat će bereketa ako budu iskreni i navedu mahane robe (ako ih ima), a ako budu skrivali mahane i lagali, bit će im uništen bereket trgovine.” (Buhari i Muslim, od Hakima b. Hizama, r. a.)
2. Širokogrudnost
Islam svoje sljedbenike poziva da budu širokogrudni prilikom kupoprodaje. Širokogrudnost podrazumijeva da se lahko pazari, bez obzira na to da li se radilo o kupcu ili prodavcu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah se smilovao čovjeku koji je širokogrudan i velikodušan kad prodaje, širokogrudan i velikodušan kad kupuje i širokogrudan i velikodušan kad potražuje svoj dug.” (Buhari, od Džabira, r. a.)
U jednoj verziji ovog hadisa čak se navodi da Allah voli takvu osobu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista Allah voli osobu velikodušnu u kupovini, velikodušnu u prodaji, velikodušnu u potraživanju dugova.” (Tirmizi)
3. Izbjegavanje zakletve, pa makar bio i u pravu
Prilikom kupoprodaje lijepo je da se izbjegava zaklinjanje. Jednostavno, da se Allahovo ime ne spominje u kupoprodaji, kako se time ne bi umanjivala veličanstvenost našeg Gospodara.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čuvajte se čestog zaklinjanja u kupoprodaji, doista česta zakletva u kupoprodaji dovede do prodaje, ali i do nestanka blagoslova.” (Muslim)
Na osnovu ovog hadisa učenjaci su kazali da je pokuđeno zaklinjati se u kupoprodaji, pa makar čovjek bio i iskren.
Poseban je grijeh da se prodavač lažno zakune kako bi prodao robu.
Ebu Zerr, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sa tri osobe Allah neće govoriti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati, niti će ih osloboditi grijeha i njih čeka bolna patnja.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovu je prijetnju ponovio tri puta. Ebu Zerr upita: “Ko su ti koji su tako propali i stradali, Allahov Poslaniče?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Čovjek koji prigovori za dobro djelo koje uradi, čovjek koja spusti svoj ogrtač ispod članka i čovjek koji prodaje svoju robu lažno se zaklinjući!” (Muslim)
Ovaj hadis jasno ukazuje na to da je lažno zaklinjanje prilikom kupoprodaje jedan od velikih grijeha, zbog kazne koja se spominje u ovom hadisu.
4. Izbjegavanje bilo koje vrste varanja
Islam je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Prilikom trgovine ljudi imaju priliku da jedni druge oštete i prevare. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, teškom je kaznom zaprijetio onima koji varaju u kupoprodaji.
Jednom prilikom, dok je hodao po pijaci, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao je pored gomile hrane, pa je u nju zavukao ruku. Kada je na prstima osjetio vlažnost, upitao je: “Šta je ovo, vlasniče hrane?”, a čovjek odgovori: “Pokisla je, o Allahov Poslaniče!” “A zašto onda taj dio nisi stavio na vrh kako bi to ljudi vidjeli?”, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i dodade: “Nama ne pripada onaj ko nas vara.” (Muslim, od Ebu Hurejre, r. a.)
5. Lažno nadmetanje da bi se povećala cijena robe
Islam je dozvolio da se ljudi natječu u kupovini, i da robu uzme onaj ko ponudi više. U isto vrijeme islam je zabranio da se kupac obmanjuje na način da drugi ljudi lažno podižu cijenu, glumeći da će da kupe, kako bi kupca naveli da kupi robu za veću cijenu.
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nepravedno / lažno nadmetanje u trgovini.” (Buhari i Muslim)
6. Pravedno mjerenje i vaganje
Islam u svome savršenstvu i univerzalnosti mnogo pažnje posvećuje međuljudskim odnosima. Jedna od stvari koju islam mnogo potencira jeste pravedno vaganje i mjerenje.
Uzvišeni Allah kaže: “Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti, na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!“ (El-Mutaffifin, 1–6)
7. Željeti kupcu ono što želi i sebi
Islam poziva ljude da u svakodnevnom životu i svakodnevnim postupcima ljudima koji ih okružuju žele ono što žele i sebi. Kao što neko od nas želi da prilikom kupoprodaje pazari lagano, da cijena nije velika, da je roba bez mahana, da se na vrijeme isplati roba, tako isto treba da to želimo i drugima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Niko od vas neće vjerovati sve dok svome bratu bude želio ono što želi i sebi.” (Buhari i Muslim, od Enesa, r. a.)
8. Pridržavati se dogovorenog
Jedna od stvari kojoj islam posvećuje mnogo pažnje, a vezuje se između ostalog i za kupoprodaju, jeste i ispunjavanje onoga što se obeća i dogovori. Kada muslimani prilikom kupoprodaje dogovore nešto što je dopušteno, obje strane treba da se pridržavaju dogovorenog.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Muslimani se pridržavaju onoga što su dogovorili / što su jedan drugome uvjetovali prilikom kupoprodaje.” (Ebu Davud, od Ebu Hurejre, r. a.)
9. Musliman treba da izbjegava prodaju zabranjenih stvari
Živimo u vremenu kada su mnogi muslimani posegnuli za prodajom onoga što je zabranjeno, samo kako bi se povećala njihova zarada. Musliman treba da pazi na koji način zarađuje svoju nafaku i treba da bude maksimalno udaljen od svega za šta zna da je zabranjeno.
Alkohol, duhan, droga, nargila, nemoralni časopisi, svinjetina, samo su neke stvari koje možemo vidjeti u mnogim radnjama čiji su vlasnici muslimani.
10. Čuvati se sumnjivih stvari
U današnje vrijeme veoma često imamo mogućnost da vidimo na tržištu stvari za koje ne možemo kategorički ustvrditi da su zabranjene, ali su sigurno u kategoriji nečega što je sumnjivo, i nečega na čemu se ne može smiriti vjerničko srce.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio je da će osoba koja se bude čuvala sumnjivih stvari – sačuvati svoju vjeru i svoju čast.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista je halal jasan i doista je haram jasan, a između njih su sumnjive stvari koje ne poznaju mnogi ljudi, pa ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast.” (Buhari i Muslim, od Nu’mana b. Bešira, r. a.)
11. Udaljiti se od svakog oblika kamate
Evidentno je da se veliki broj muslimana danas veoma lahko upušta u kamatno poslovanje. Islam strogo zabranjuje kamatu i to na način kako nije zabranjen nijedan drugi grijeh.
Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.” (El-Bekara, 278–279)
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Ako ne klanjam sunnet-namaze, da li sam time nepokoran Poslaniku, s.a.v.s.?
Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom. Prvo, to što ste spomenuli da ste imviše
Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.
Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica.
Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.
Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza?
Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.
Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)
Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza.
Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.
Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila).
Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”
Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.
Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile.
Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić, El-Medina El-Munevvera, 29. redžeb 1433. h.g. / 19. 6. 2012. god.
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Samozadovoljavam se u noćima ramazana…
Es-selamu alejkum! Prije nego što damo odgovor na vaše pitanje, veoma je bitno spomenuti propis masturbiranja: Većina islamskih učenjaka smatrala je masturbaciju zabranjenom. Svoj su stav, između ostalog, zasnovali i na riječima Uzvišenog Allaha: ”Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvuviše
Es-selamu alejkum! Prije nego što damo odgovor na vaše pitanje, veoma je bitno spomenuti propis masturbiranja: Većina islamskih učenjaka smatrala je masturbaciju zabranjenom. Svoj su stav, između ostalog, zasnovali i na riječima Uzvišenog Allaha: ”Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.”
Poznati komentator Kur’ana, Ibn Kesir, zapisao je sljedeće: ”Imam Šafija i učenjaci koji su dijelili njegovo mišljenje da je samozadovoljavanje zabranjeno, dokazivali su to ajetom: ‘…i oni koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu’. Imam Šafija govorio je o samozadovoljavanju: ‘To ne potpada ni pod jedan od spomenuta dva načina zadovoljavanja strasti, a Uzvišeni Allah dalje kaže: ‘A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.’”
Emin eš-Šenkiti zapaža: ”Znaj, nema sumnje da ajet sure El-Mu’minun: ‘A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju’, svojom općenitošću ukazuje na zabranu samozadovoljavanja, jer se tako naslađuje rukom i dovodi do ejakulacije, čime osoba traži nešto pored onoga što je Allah dopustio. Prema tekstu ovog kur’anskog ajeta, takav je čovjek onaj koji u zlu pretjeruje.“
Kao dokaz zabranjenosti masturbacije, učenjaci su naveli i hadis koji prenosi Abdullah ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se mladićima, rekao: „O skupino mladića, ko od vas ima mogućnost, neka se ženi, na taj će način sačuvati svoj pogled i spolni organ, a onaj koji ne može, neka posti, njemu će post biti štit.“
Islamski su učenjaci na osnovu ovog hadisa izveli zaključak: da je samozadovoljavanje bilo rješenje neoženjenom mladiću, kao što to tvrde mnogi u današnjem vremenu, Allahov Poslanik uputio bi na to mladiće kojima se obratio, utoliko prije jer je samozadovoljavanje bilo poznato i u njegovo vrijeme.
Komentirajući navedeni hadis, Ibn Hadžer veli: „Neki malikijski autoriteti su ovim hadisom dokazivali zabranjenost samozadovoljavanja, jer je Allahov Poslanik one koji nemaju mogućnost da se ožene, uputio na post kako bi oslabili strasti i nagon za seksom, a da je samozadovoljavanje bilo dopušteno, Poslanik bi uputio na to, jer je nesumnjivo lakše.“
Prenosi se u vjerodostojnim predajama od Ibn Omera i Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da su zabranjivali samozadovoljavanje.“
(Preuzeto iz knjige: ”Islamski priručnik bračne intime”)
Nakon toga, dolazimo do odgovora na vaše pitanje.
Ako smo ispravno shvatili definiciju posta – sustezanje od svega što kvari post od pojave zore do zalaska sunca – tada je odgovor na pitanje validnosti posta onoga ko masturbira u noći ramazana jednostavan.
Posta takve osobe je validan, sa grijehom koji u ramazanu može biti veći zbog njegove svetosti.
Savjeti onome ko ima naviku da masturbira:
Islamski su učenjaci uputili nekoliko savjeta onima koji su iskušani masturbiranjem, kako bi ostavili tu ružnu naviku. Tu su, između ostalih, njihovi sljedeći savjeti:
-ženidba, kao jedan od najboljih načina da se čovjek sačuva samozadovoljavanja;
-umjerenost u hrani – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetujući neoženjene mladiće, preporučio je post jer glad umanjuje strasti, što je veoma važna stvar, naročito u današnjem vremenu, kada postoje razni energetski napici kojih bi se neoženjen čovjek trebao maksimalno kloniti;
-udaljavanje od svega što pobuđuje strasti – osoba koja je iskušana samozadovoljavanjem trebala bi se maksimalno udaljiti od svega što pobuđuje strasti kao što je slušanje muzike, gledanje serija, porno-filmova, društvo žena itd.
-moralno društvo – odabrati dobro društvo, koje će osobu podsticati da čini dobra djela, a izbjegava zabranjena, te napuštanje društva koje na bilo koji način potiče osobu na ovu lošu naviku.
A Allah najbolje zna!
Elvedin Pezić, prof.
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Zaljubljena sam u mladića koji ne klanja i ne posti…
Uvažena i cijenjena sestro u islamu! Na samom početku želim da vam se zahvalim na vašoj otvorenosti i iskrenosti, kao i na ukazanom povjerenju. Mnogo je toga što bi se u odgovoru na vaše pitanje moglo kazati kako bi odgovor bio potpun, a ja ću navesti samo nekoliko stvari, u nadi da će to biti dovolviše
Uvažena i cijenjena sestro u islamu! Na samom početku želim da vam se zahvalim na vašoj otvorenosti i iskrenosti, kao i na ukazanom povjerenju.
Mnogo je toga što bi se u odgovoru na vaše pitanje moglo kazati kako bi odgovor bio potpun, a ja ću navesti samo nekoliko stvari, u nadi da će to biti dovoljno, a sigurno postoji mnogo toga što ću ciljano izostaviti iz straha da odgovor ne preraste u studiju.
Prvo, onaj ko pažljivo pročita vaše pitanje neće moći a da ne primijeti vašu iskrenost, ali iskrenost sama po sebi čovjeku nije dovoljna da uspije na dunjaluku. Jedne prilike Abdullah ibn Mes’ud prolazio je pored skupine ljudi koji su sjedili u džamiji i zajednički su spominjali Allaha, brojeći spomenute zikrove na kamenčiće. Kada ih je vidio, kazao im je: ”Da prebrojavate svoje grijehe bilo bi vam bolje od toga, a ja vam garantiram da od vaših dobrih djela ništa neće propasti. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vi ili ste na uputi koja je bolja od upute Allahovog Poslanika ili otvarate vrata zablude?!” ”Tako nam Allaha, o Ebu Abdurrahmane, mi nismo željeli ništa osim dobra”, odgovoriše. Kada je to čuo, on im reče: ”Koliko je onih koji žele dobro, ali ga ne pogode.” (Ovu predaju zabilježio je imam Darimi, a šejh Albani ocijenio ju je vjerodostojnom. Mi smo je ovdje naveli u jednoj skraćenoj verziji.)
Drugo, u vašem pitanju kao da ima malo kolizije. Nadam se da se nećete uvrijediti na ovu konstataciju, jer ako želimo pravi odgovor i imamo iskrenost pri sebi, onda moramo biti spremni pogledati istini u oči. Na početku ste konstatirali da se mnogo trudite da budete dobra muslimanka, i to je za svaku pohvalu, a u samom pitanju spominjete kako mladić u kojeg ste zaljubljeni ni nakon vaših nagovora ne želi da se mijenja. Ako vi zaista želite da budete dobra muslimanka, onda ćete sebi za budućeg muža tražiti nekoga ko će vas pomoći na putu istine, i najosnovnije svojstvo koje ćete tražiti pri njemu jeste njegova vjera. Normalno, cijenjena sestro, ovo ne isključuje da ta osoba bude i fizički lijepa.
Kako zamisliti život sa čovjekom koji od islama nema ništa, koji svakodnevno čini ono što je Uzvišeni Allah zabranio? Kako očekivati sklad i harmoniju u porodici u kojoj se supruga pokorava Allahovim naredbama, a muž to ne čini? Ja lično poznajem mnoge bračne parove koji su svoje bračno putovanje započeli u takvom ili sličnom ambijentu, pa je veliki broj njih završio ili razvodom braka, ili time da žena posustane i ostavi ono što je prakticirala, te se prikloni uz svoga muža i sa njim nastavi da ide putem zablude. Nadam se da niti jednu od ove dvije verzije života vi ne biste izabrali ni najvećem dušmaninu, a kamoli sebi.
Treće, ne dopustite sebi da vas zaljubljenost u tu osobu zaslijepi, da fizičkom izgledu date prednost nad moralnim i vjerskim vrijednostima. Osoba koja je spremna da bude nepokorna svome Stvoritelju, a On mu je podario toliko blagodati, veoma teško može biti odana svojoj supruzi, pa makar se i zaklinjao u to. Od povjerljive osobe sam čuo za slučaj čovjeka koji je još među živima, čija je supruga toliko lijepa da je navode kao primjer ljepote, a njen se muž svake noći ciljano kasno vraća kući kada ona već legne spavati, a rano ujutro napušta svoju kući i ne vraća se sve do kasno navečer. Kada su to primijetili njegovi prijatelji, začuđeno su pitali: ”Pa zar tvoja supruga nije jedna od najljepših žena, zašto bježiš od svoje kuće?”, a on je tužno odgovorio: ”Dužina njenog jezika me istjeruje iz vlastite kuće.”
Bilo koga da upitate za savjet, svako ko bude iskren kazat će vam da fizička ljepota ne smije da bude presudna prilikom biranja bračnoga druga.
Četvrto, i zadnje, savjetujem vam, cijenjena sestro, da ako ste zaista vidjeli i uvjerili se da taj mladić ne želi da se mijenja u pozitivnom pravcu, da ga ostavite Allaha radi. Ako to učinite, samo zato što želite time zadovoljstvo Onoga koji kada zavoli nekoga, učini da ga i drugi vole, znajte da vas Uzvišeni Allah neće ostaviti. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Onaj ko se Allaha istinski boji, Allah će mu izlaz iz svake neugodnosti podariti.” Onaj ko radi Allaha ostavi nešto, Allah će mu to sigurno nadomjestiti onim što je bolje od toga.
Možda je taj čovjek, u kojeg ste toliko zaljubljeni, baš Allahov ispit vama, da se utvrdi vaša iskrenost, da li ste zbog Allaha i Njegovog zadovoljstva spremni da ostavite osobu bez koje mislite da ne možete živjeti.
Allaha molim da vam podari ono što je dobro za vas na oba svijeta!
Amin!
A Allah najbolje zna.
Elvedin Pezić, prof.
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Nudi mi se posao zaštitara…
Uvaženi i cijenjeni brate, posao zaštitara je u osnovi halal i dopušten. Dakle, ne postoji šerijatska zapreka da određena institucija ili pojedinac angažiraju čovjeka koji će čuvati njihovu imovinu, što u nekim situacijama može biti i obaveza. Ovo sve ako se radi o čuvanju onoga što šerijat smatra dviše
Uvaženi i cijenjeni brate, posao zaštitara je u osnovi halal i dopušten. Dakle, ne postoji šerijatska zapreka da određena institucija ili pojedinac angažiraju čovjeka koji će čuvati njihovu imovinu, što u nekim situacijama može biti i obaveza.
Ovo sve ako se radi o čuvanju onoga što šerijat smatra dopuštenim.
Iz ove osnove izlazi, a nažalost danas je to većinski dio posla koji obavljaju zaštitari, čuvanje i štićenje svega onoga što je vjerom zabranjeno.
Otuda, npr., nije dopušteno obezbjeđivati noćne klubove, diskoteke, kafane, tvornice koje proizvode zabranjene stvari, kao što su alkohol, droga, duhan, nemoralni časopisi, a također nije dopušteno da se čuvaju i štite objekti u kojim se prodaje ono što je vjerom zabranjeno da se konzumira, te tako nije dopušteno čuvanje supermarketa i prodavnica u kojima se prodaju alkohol, duhan, svinjetina, a isto tako nije dopušteno čuvati i štititi objekte koji posluju na zabranjen način poslovanja, kao što su kamatne banke.
Ako bi čovjek učestvovao u čuvanju spomenutih mjesta, sigurno bi potpadao pod zabranu potpomaganja u zlu.
Kazao je Uzvišeni Allah: ”Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.” (El-Maide, 2.)
Svjestan sam činjenice da se ovakvim odgovorom mnogima zatvaraju vrata u njihovom radu. Musliman bi trebao da se istinski boji Allaha, da se na Njega istinski osloni prilikom traženja zaposlenja i da čvrsto vjeruje da svoju nafaku ni za jedan fening ne može povećati tako što će raditi ono što vjerom nije dopušteno.
Kazao je Uzvišeni Allah: ”To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.” (Et-Talak, 2-3.)
Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/