Piše: Elvedin Pezić
Ne možemo a da ne bacimo pogled na stanje čovječanstva općenito, i stanje muslimana, posebno. Ako budemo iskreni, vidjet ćemo da je stanje više nego loše. Na svakom koraku vidjet ćemo kako ljudi duhovno tonu, konzumirajući neki od poroka, a jedan od njih svakako je i duhan. Svakim danom sve je više maloljetnika koji konzumiraju duhan, nerazmišljajući da na taj način ruše svoje snove, ruše svoju karijeru. Nekada su se maloljetnici stidili konzumiranja duhana, ili u najmanju ruku nisu to radili javno pred svojim roditeljima, rodbinom, starijim od njih, dok je to danas postala svakodnevnica. Na svakom koraku vidjet ćemo srednjoškolce, a nerijetko i osnovce, kako ponosno idu gradom noseći cigaretu u rukam.

Ne stide se da pokažu kako sami sebi oduzimaju zdravlje koje je, nakon vjerovanja, najveća blagodat koju insan može poželjeti. To su oni koji bi, zakašljani u dimu cigareta, oboljeli od raka, sutra ako uspiju da završe srednju skolu i fakultet, trebali da stanu na čelo ove ionako napaćene države. To jadno stanje ima i drugu stranu. A to je, ko su i gdje su roditelji te djece, da li to ne znaju šta rade njihova djeca ili su pak nemoćni pa zatvaraju oči pred gorkom stvarnošću. Sigurno je teško tražiti od djeteta da ne konzumira duhan a otac je okorjeli pušač, majka je konzumirala duhan još dok je djete bilo u njenom stomaku, pa ga je i to učinilo da od rane mladosti žudi za nikotinom, kojeg je, siromah, nasilno probao još kao fetus u utrobi svoje majke. Kako djetetu kazati: „Sine, nemoj konzumirati duhan, jer u njegovom konzumiranju nema ama baš niti jedna korist, a šteta je toliko mnogo da bi dijete iz osnovne škole moglo nabrojati desetak minimalno,“ a svakim danom to dijete vidi babu kao raspakuje novu kutiju onoga čime na lagahan način oduzima sebi ono što se ne može kupiti za pare. Kako god otac i mati nisu u mogućnosti da ostave taj porok, u čiju štetnost razumni ljudi već odavno ne sumjaju, tako isto ne mogu pobijediti prohtjeve svoje duše u mnogim drugim stvarima, ne ispunjavajući ono što od njih traži njihov Gospodar, Uzvišeni Allah.

Napokon, da počnemo sa spominjanjem argumenata na osnovu kojih su učenjaci ovog vremena zauzeli gotovo jednoglasan stav da konzumiranje duhana nije dozvoljeno. Zbog skučenosti s prostorom, spomenut ćemo neke od tih argumenata jer, ako bi željeli da spomenemo sve argumnete koji ukazuju na zabranjenost konzumiranja duhana, trebalo bi nam mnogo više vremena i prostora. Prije nego počnemo sa iznošenjem argumenata veoma bitno je da znamo da duhan nije bio poznat za vrijeme Allahovog Poslanika, alejhi selam, ali to ni u kom slučaju ne znači da u Islamu ne postoji odgovor na pitanje da li je dozvoljeno konzumiranje duhana. Zašto ovo spominjemo? Zato što ima onih koji ne poznaju načela, temelje, izvore šerijatsko-pravnih propisa pa pomisle da u Islamu postoje odgovori samo za ono što je bilo za života Allahovog Poslanika, alejhi selam. Ako bi išli tom logikom, onda bi značilo da je konzumiranje droge dozvoljeno, jer i droga nije bila poznata za života Allahovog Poslanika, alejhi selam. A razuman inasan ne sumnja u zabranjenost konzumiranja droge. Na taj način bi uskratili odgovor na mnoga pitanja koja su se pojavila u ovom stoljeću, i stoljećima prije njega. Na taj način bi negirali adekvatnost ove vjere za svako vrijeme, za sva podeblja, i za sve probleme kojima može biti izloženo čovječanstvo.

Opći kur’anski tekstovi, hadisi Allahovog Poslanika su postavili temelje i šerijatsko-pravna pravila na osnovu kojih učenjaci daju odgovore na novonastala pitanja.

Jedan od tih općih ajeta su riječi Uzvišenog Allaha: “Koji im dozvoljava lijepa jela, a zabranjuje ružna“ Da li ima neko na zemaljskoj kugli da kaže da je duhan lijepa i korisna stvar ?! Da duhan nema nikakvu negativnost, a ima ih mnogo, osim da ima neugodan miris to bi bilo dovoljno da se svrsta u skupinu ružnih napitaka. Na osnovu ovog općeg kuranskog teksta islamski pravnici su postavili temeljno pravilo koje glasi «da sve što nije lijepo i nosi sa sobom štete, zabranjano je njegovo konzumiranje».

Također, zabranu konzumiranja duhana učenjaci su argumentovali riječima Mudrog Zakonodavca:“ I sami sebe ne ubijajte. Allah je doista prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.“ Ovaj ajet je općeg karaktera i obuhvata direktno samoubistvo i ona koja se čine postepeno kao što je slučaj sa konzumiranjem duhana. Pogledamo li najsavremenije studije o konzumiranju duhana vidjet ćemo kako precizno kazuju koliko jedna cigatera smanjuje dužinu ljudskog života. U hadisu kojeg bilježi imam Tirmizi sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik kazao:“ Ko izvrši samoubistvo pijući otrov, otrov će biti u njegovoj ruci iz koje će piti vječno u vatri Džehennema.“(Br.hadisa 2004 – njgovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani) Svi istraživači su složni da je duhan prepun raznih vrsta otrova koji, kada bi se direktno ubrizgali u venu, čovjek bi podlegao na licu mjesta. Zato se je bojati za one koji umru od konzumiranja duhana, da li su oni počinili samoubistvo koje je strogo zabranjeno načelima ove vjere.
Da li razuman insan sumnja u to da je konzumiranje duhana rasipništvo imetka, imetak za čije tošenje će čovjek biti pitan na Sudnjem danu. Milostivi Allah iz milosti prema svojim robovima zabranio im je rasipništvo i nazvao one koji rasipaju šejtanovom braćom: “I ne rasipaj mnogo, zaista su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.“ Allahov Poslanik, alejhi selam, potvrdio je zabranu rasipanja imetka u više hadisa, jedan od njih su zabilježili Buharija i Muslim : „Da je Poslanik zabranio rasipanje imetka.“
Ne smijemo zaboraviti da čovjek na Sudnjem danu neće pomaknuti svoja stopala sve dok ne odgovori na četiri pitanja. U hadisi kojeg je zabilježio imam Tirmizi od Ebu Berzeta r.a. da je Allahov poslanik kazao:“ Neće se pomaći stopala insana na Sudnjem danu dok ne odgovori na četiri pitanja: O životu, kako ga je proveo, o znanju, koliko je radio po njemu, o imetku, kako ga je stekao i gdje ga je potrošio, i o tijelu, u šta ga je koristio.“(Br. Hadisa 2417, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani) Znaj, brate, da ćeš biti pitan za svaki fening, kako si ga stekao i gdje si ga potrošio, da li misliš da je pozitivan odgovor da kažeš:“ trošio sam svakodnevno, o Gospodaru, nekoliko maraka za duhan“, duhan, koji u sebi ne sadrži nikakvu korist a šteta toliko mnogo da ih ni najsavemeniji istraživači ne mogu prebrojati. Koliko je ljudi koji svojoj djeci uskraćuju kupovinu slatkiša, voća, onoga što će im sigurno koristiti, a sve pod izgovorom neimaštine i siromaštva, a isti taj otac svakim danom iz džepa vadi nove novčanice i baca ih u nepovrat kupujući duhan kojim će uništavati svoje zdravlje i zdavlje onih koji ga okružuju. Koliko je ljudi koji nikada nisu pomislili da počnu sa sakupljanjem novca da bi obavili petu islamsku dužnost, odlazak na hadž, sve pod izgovorom neimaštine. To bi bilo prihvatljivo da ne vidimo kako te iste osobe godinama iz dana u dan uspijevaju da odvoje minimalno jednu marku da bi za nju kupili otrov. Kada bi čovjek strpljivo, istim intenzitetom, skupljao pare za hadž, za pet ili šest godina bi uspio da sakupi pare za odlazak u posjetu mjesta kojim je hodio Allahov Poslanik. Šejtan će učvrstiti inasana da ustraje u svakodnevnom izdvajanju novca za duhan, a samo da pomisli da skuplja za hadž, istog momenta će mu doći i kazati kako je nemoguće svaki dan da izdvojiš marku i tako ustraješ nekoliko godina. Kako providno, a tako učinkovito.

Zar razuman insan može posumnjati da konzumiranje duhana vodi insana i njegovo zdravlje u propast. Mudri Zakonodavac nam je zabranio da se svojim rukama bacamo u propast . Kaže Allah dž.š.:“ Sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite; Allah, doista, voli one koji dobra djela čine.“ Ovo je jedan u nizu ajeta na osnovu kojeg učenjaci smatraju zabranjenim konzumiranje duhana. Allahov Poslanik je izrekao hadis na osnovu kojeg su islamski učenjaci postavili veliko pravilo pod istim imenom. Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam,:“Nema štete niti nanošenja štete“ Ovim hadisom se zabranjuju dvije stvari, nanošenje štete sebi, i nanošenje štete drugima. Konzumiranje duhana, ne samo da potpada pod jednu od ove dvije zabrane, već podpada pod obadvije. Konzumiranjem duhana čovjek nanosi sebi velike štete, a nisu pošteðeni ni oni koji su oko njega. Do te mjere da dijete koje je u utrobi majke osjeti odreðene štete ako majka konzumira duhan ili, pak, osjeti štetu od konzumiranja duhana drugih osoba u prisustvu trudnice. čovjek ne smije potcijeniti bilo kakav vid nepravde i nasilja, tako i ovaj, čovjek će sigurno odgovarati za to što je konzumiranjem duhana nanosio štetu onih koji su u njegovoj blizini. Ponekada je moguće napustiti prostor gdje neko konzumira duhan, ali ponekada i nije. Uzvišeni Allah kaže:“ A ko uradi koliko je trun dobra, vidjet će ga(na Sudnjem danu), a ko uradi koliko trun zla, vidjet će ga(odgovarat će za njega)“
U hadisu kojeg su zabilježili Buharija i Muslim od Džabira r.a. stoji da je Allahov Poslanik kazao: „Ko jede bijeli ili crveni luk, neka se ne približava džamiji, neka sjedi kod kuće, zaista melekima smeta ono što smeta Ademovim potomcima.“ Allahov Poslanik je zabranio dolazak u džamiju, zbog neugodnog mirisa, onima koji su konzumirali bijeli ili crveni luk. A znamo da je obavljanje namaza u džematu obavezno. Poslanik je dozvolio da se ostavi obavezna stvar, obavljanje namaza u džematu, zbog neugodnosti mirisa konzumiranih artikala koji su u osnovi dozvoljene i ne nose u sebi nikakvu štetu po zdravlja insana, čak šta više, one su korisne. Pa zar postoji komparacija izmeðu ove dvije stvari. Koliko samo pušači uznemiravaju neugodnim mirisom one koji ih okružuju. Oni nerijetko nisu toga svjesni, ali ako upitaju one koji ih okružuju dobit će zaprepaštavajući odgovor. To sve ako bi kazali da duhan i luk imaju zajedničku osobinu, neugodan miris, a gdje je tek razlika to što duhan šteti i konzumentima i onima koji ga okružuju, a luk ne samo da ne šteti već je i koristan. Minimalno što bi se moglo kazati za konzumiranje duhana da je to sumnjiva stvar. A mu´min, iskreni Allahov rob, će ostaviti ono što mu je sumnjivo kako bi se sačuvao od padanja u zabranjene stvari. Pokoravajući se na taj način smjernicama Allahovog Poslanika, alejhi selam: „ Zaista je halal- ono što je dozvoljeno-jasan, i haram-ono što je zabranjeno-je jasno, a meðu njima ima nejasnih stvari koje velik broj ljudi ne poznaje, ko ih se sačuva sačuvao je svoju vjeru i svoju čast, a ko se upusti u njihovo činjenje past će u haram-zabranjene stvari.“(Muslim).

DUHAN- ZLO KOJE UBIJA (II DIO)

Mnogo je argumenata na osnovu kojih se da zaključiti da konzumiranje duhana nije dozvoljeno. Zbog s prostorom i kako se ovaj članak ne bi pretvorio u studiju, zadovoljit ćemo se sa spomenutim. Iako je mu’minu dovoljan samo jedan od spomenutih argumenata da shavti da je to zabranjeno. Iz spomenutih argumenata vidimo savršenstavo i potpunost ove vjere, njenu univerzalnost za svako vrijeme i svako podneblje. Vidimo takoðer, kako vjera ne može da se odvoji od svakodnevnog života, vjera ne samo da reguliše vezu izmeðu insana i njegovog Gospodara, već reguliše i ostale segmente ljudskog života, toliko pazi na insana da mu zabranjuje, pa makar on to sam želio, ono što šteti njemu, njegovom zdravlju, i ljudima koji ga okružuju.

U nastavku teksta spomenut ćemo neke od podataka koje svakodnevno iznose instituti za istraživanja, u kojima pojašnjavaju štetnosti konzumiranja duhana, bolesti koje nastaju njegovim konzumiranjem, ekonomske štete, tj. koliko se novca godišnje ulaže u duhan. Ovo spominjemo s ciljem da se naša srca smire, da stvarno shvatimo opasnost konzumiranja duhana, da shvatimo da nije neopravdano što današnji pravnici skoro da imaju jednoglasan stav po pitanju zabrane konzumiranja duhana. Da ne postoje drugi podaci osim onih koji govore da u svijetu godišnje umre 5 miliona ljudi kao rezultat konzumiranja duhana, to bi bilo više nego dovoljno da se kaže da konzumiranja duhana nije dozvoljeno. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je spomenula podatak da se očekuje do 2020 da će 10 miliona ljudi godišnje umirati kao posljedica konzumiranja duhana. Kina, koja broji preko milijardu stanovništva, je spomenula u zadnjim istraživanjima da od konzumiranja duhana kod njih godišnje umre pola miliona ljudi. Konzumiranje duhana se smatra drugi vodeću uzrok smrti u svijetu. Pogledamo li na duhan s aspekta njegove štetnosti i bolesti koje prouzrokuje kristalno jasno će nam biti zašto učenjaci zabranjuju konzumiranje duhana. Primjera radi; konzumiranje duhana je jedan od uzročnika najopasnije bolesti današnjice-raka, pasivno pušenje koje je kudi kako manje štetno od aktivnog prouzrokuje u 20% slučajeva rak na plućima. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je od bolesti uzrokovanih pušenjem samo u Istocnoj Evropi 1995 umrlo 700.000 osoba. Po istim procjenama, u Rusiji svake godine od raka pluća i bolesti kardiovaskularnog sistema uzrokovanih pušenjem umre 280.000 osoba. Posebno zabrinjava podatak da svakog dana u zemljama Istocne Evrope 10.000 maloljetnika počinje pušiti.

Savremena medicina konzumiranje duhana povezuje sa rakom pluća, grla, usne šupljine, nosne šupljine, sinusa, mokračne bešike, bubrega, jednjaka, želuca, jetre, mijeloidne leukemije. Bolest krvnih sudova, čir želuca, pobačaj, raðanje mrtvoroðene bebe, raðanje bebe male tjelesne težine, sve su to bolesti koje su prouzrokovane konzumiranjem duhana. Pušenje u trudnoći smanjuje težinu bebe i do 200 gr. Trudnice koje konzumiraju duhan u trudnoći izlažu se riziku prijevremenog poroda i riziku spontanih pobačaja. Konzumiranje duhana u toku trudnoće izlaže bebu riziku oboljenja od astme. Najnovija istraživanja ukazuju da pušenje ometa intelektualno sazrijevanje djeteta. Majka, koja toliko voli svoje dijete i toliko iščekuje njegov dolazak, naročito ako je u pitanju prvo dijete, može da konzumiranjem duhana djetetu nanese toliku štetu čije posljedice će osjećati cijelog života. Djeca, koja odrastaju uz roditelje koji puše, češće obolijevaju od respiratornih infekcija, upale srednjeg uha, bronhitisa i astme. Američki istraživači su otkrili nove dokaze da će djeca žena koje puše u trudnoći biti sklonija tome da u mladosti i sama probaju duhan, a njihovo istraživanje pokazuje da to na neki način mijenja mozak neroðena djeteta i povećava vjerovatnost da će i ono biti pušač. Na kraju ovih statističkih podataka koji nisu nimalo ohrabrujući, pogledajmo samo koliko se novca godišnje kod nas u Bosni izdvaja za duhan. Pušač u Bosni mjesečno u prosjeku izdvoji za duhan od 30 do 150 km, što znači u prosijeku godišnje jedan pušač potroši i do 1800 km godišnje. Ako na to pridodamo da 40% stanovništva Bosne aktivno puši onda bi moglo da znači da pušači u Bosni godišnje izdvajaju za duhan više od milijarde eura. Ako na to pridodamo koliko će samo utrošiti novca u lijekove, liječeći bolesti nastale kao rezultat konzumiranja duhana, ta cifra od milijarde eura bi bila sigurno udvostručena ili utrostručena. Nakon ovih podataka koji sigurno nisu izrečeni bez prethodno jakih ispitivanja i istraživanja, sigurno je neshvatljivo da toliki broj ljudi zatvara oči pred ovim činjenicama i podacima. “Ako bi se ljudima objasnilo štetno djelovanje nikotina na zdravlje pušača i osoba iz njihove okoline niko ko je pri zdravoj pameti ne bi više pripalio cigaretu, kaže dr. Witold Zatonski, direktor Curie memorijalnog centra za liječenje raka u Warsawi.

Witold Zatonski upozorava da je smrtnost od bolesti izazvanih pušenjem u Istočnoj Evropi najviša u svijetu i da se dalje pogoršava. “Borba protiv pušenja najveći je izazov na nivou čitave zemlje. Dogaða se katastrofa. Tako visok broj srednjovječnih ljudi koji svakodnevno umiru u Istočnoj Evropi do sada je nezabilježen. Smrt izazvana oboljenjima uzrokovanim posljedicama pušenja naš je najveći problem”, kaže Zatonski. Za one koji su ipak odlučili nakon ovog izlaganja da ostave ovaj porok uputit ćemo nekoliko savjeta koji bi trebali da im pomognu u ostavljanju duhana. Mnogo je onih koji pokušavaju da ostave duhan ali nakon odreðenog perioda se vraćaju duhanu. Baš kada njihova pluća počnu da dišu punim dahom njih to zatuši pa se zagrcnu jer su se navikli na poteškoće sa disanjem pa odluče da se vrate starom načinu života, starom smradu, starom iskašljavanju.
Prvi savjet: Da čovjek neprestano ima na umu štete koje proizilaze iz konzumiranja duhana, da razmisli da na taj način sam sebi siječe korijen i grane svog životnog stabla, da svaka cigareta umanjuje njegovu životnu dob, da sa svakom cigaretom se osipa jedan kamenčić njegovog životnog mozaika. Ne smijemo zaboraviti na one iz našeg komšilika koji su oboljeli od raka, zamisli da si ti možda slijedeća žrtva. Koliko bi oni koji su oboljeli od raka i svakim danom iščekuju smrt samo poželjeli da su u našoj koži, kako bi oni imali jaku volju da ostave duhan. Jer davno je rečeno;“ Zdravlje je kruna na glavama zdravih koju vide samo bolesni.“
Da neprestano razmišljamo o plodovima ostavljanja konzumiranja duhan. Kako lijepo dišu oni čija pluća nisu zatrovana i zaprljana dimom duhana, kako su njihovi zubi bijeli, a zubi onih koji konzumiraju duhan žuti, kako je lijep zadah ljudi koji ne konzumiraju duhan, a kako je gorak smrad zadaha ljudi koji konzumiraju duhan.
Drugi savjet: Razmisli samo koliko je blagodati kojim te Allah obdario, toliko da ih ne možeš prebrojati; zdravlje, vid, sluh, zrak, voda, hrana idr. I mi smo toliko oholi da da smo nepokorni Onome koji nam je tolike blagodati darovao. Konzumiranjem duhana čovjek javno prkosi Stvoritelju koji je te stvari i sve druge u kojima je šteta za nas, zabranio. Ne zaboravimo da ćemo jednog dana biti pitani za svaku sekundu našeg života, za svaki dinar kako smo ga zaradili i gdje smo ga potrošili.
Treći savjet: čvrsta odluka i ustrajnost na tome, musliman koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan trebao bi da se odgaja kako u ovoj situaciji tako i u drugima da je spreman radi Allahovog zadovoljstva da ostavi ono što se traži od njega da ostavi, u ovom slučaju duhan, i da bude spreman da se odazove na ono što se traži od njega. Onaj ko očisti namjeru i to uradi iskreno tražeći zadovoljstvo Milostivog, njega će Allah pomoći na tom putu, olakšati mu, i podariti izlaz iz svake poteškoče.
četvrti savjet: Dobrovoljni post uz učenje Kur’ana, čovjek koji posti zasigurno je dovoljno savladao prohtjeve svoje duše da će mu to olakšati ustrajnost u ostavljanju duhana.
Peti savjet: Da se čovjek iskreno obrati Uzvišenom Allahu sa dovom, u vremenima kada se primaju dove, i da zatraži od Allah da ga učvrsti u toj namijeri, da mu olakša ostavljanje tog poroka.
Šesti savjet: Da čovjek popuni svoje vrijeme nekim korisnim aktivnostima kako bi zaboravio na duhan, da ne dozvoli da ima mnogo slobodnog vremena koje će ga pozivati i posjećati na duhan.
Sedmi savjet: Da čovjek ne gubi nadu, pa makar se desilo da nije uspio da to ostavi iz prvog pokušaja, već da nastavi sa pokušajima sve dok jednom neuspije.
Osmi savjet: Ostavljanje svega što će insana posjećati na duhan, ostavljanje društva koje duhani, mjesta gdje se konzumira duhan.
Devet savjet: da se družiš sa dobrim ljudima koji su daleko od bilo kog poroka, jeste da je takvih u današnjem vremenu malo, ali sigurno ih ima i naći će ih onaj ko ih bude tražo.
Deseti savjet: Ako ne možeš ostaviti konzumiranje duhana odjednom pokušaj da to uradiš postepeno, pokušaj da ostavljaš javno pušenje, da umanjuješ broj cigareta koje trošiš u jednom danu.
Naša zadnja dova je: „ Gospodaru pokaži nam istinu istinom i omili nam njeno slijeðenje, neistinu neistinom i omrzni nam njeno slijeðenje, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri.“ Amin.

Prvi put objavljeno: utorak, 19 Lipanj 2007 11:10 (1 dio) i subota, 07 Srpanj 2007 02:51 (2 dio)

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/