Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Islamski učenjaci su to smatrali pokuđenim. Ako bi to neko i uradio, nećemo kazati da je učinio haram, ali je to definitivno bolje izbjegavati.
Pogotovo u našem podneblju gdje se za sve što ima vezu sa vjerom vezuju neka pogrešna ubjeđenja, kao vid talismana i hamajlije (npr. ljudi kažu ako imaju neku levhu u kući to će čuvati kuću, neće ulaziti šejtani, to će čuvati od sihira i uroka itd.), što je neispravno.

Dio učenjaka je smatrao da se to može postaviti da bi čovjek kada pogleda levhu proučio taj ajet, sjetio se Allaha, razmislio o tom ajetu… Ali stvarnost je takva da većina ljudi postavi levhe, a ne zna šta na njima piše, niti ih čita, niti to ostavlja na njih bilo kakvog traga, a pogotovo ako se za levhe vezuju pogrešna uvjerenja da one čuvaju kuću, tada je to definitivno zabranjeno stavljati na zidove.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
I jedna i druga opcija ispravne su. Svakako da je čovjek posvećeniji zikru odmag nakon namaza, koncentrisaniji je na ono što govori. Ukoliko ne žuri, insanu je ljepše, bolje i prioritetnije nakon farz-namaza da na mjestu na kom je klanjao odzikri one zikrove koji su zabilježeni od Poslanika a.s. Međutim, ukoliko žuri, onda insan može i u autu, dok se vozi na posao ili ide kući može proučiti te iste zikrove.

Rezimirajmo. Svakako da je učenje zikra u džamiji vrednije, bolje, čovjek se tada može više koncentrisati, ali su obje opcije ispravne.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Ne može se roditeljima dati zekat. Naime, zekat se ne može dati uzlaznoj lozi (roditeljima, djedu), niti silaznoj lozi (djetetu). Ako imamo dva sina koji dio svog novca šalju roditeljima, taj dio novca ne može se uračunati u zekat. Oni trebaju pomoći koliko mogu svojim roditeljima, ali, mimo toga, ako je njihova ušteđevina dostigla nisab i ako je pregodinila, oni će izdvojiti zekat i neće ga dati roditeljima, već nekom drugom.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
U takvoj sutuaciji možemo se truditi te pokušavati da utječemo na tu osobu, nakon čega nam ostaje da saburamo. Trebamo probati različitim metodama i načinima približiti tu osobu sebi — iskazivanjem emocija, druženjem, šetnjom, poklonom itd.

Zaista je problem kada bračnu zajednicu čine dvije različite osobe: jedna je emotivna, a druga je apsolutno hladna i nezainteresirana. Emotivna osoba trebala bi “potegnuti ručnu”, ali, isto tako, i hladna, nezainteresirana osoba treba se potruditi da udovolji partneru — nekada nasilu, a nekada istinski. Brak i jeste privikavanje supružnika jedno na drugo.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Kada je u pitanju abdest, nije tačno. Nemoguće je. Mi možemo biti pod abdestom te pojesti porciju ćevapa i to neće pokvariti abdest, a kamoli da pojedemo nešto što nam je ostalo za zubima. Znači, ako imamo adbest i progutali smo nešto što je bilo za zubima — iščačkali smo nešto i pojeli — to ne kvari abdest. Možemo pojesti pitu ili ćevape — jelo ne kvari abdest, osim devinog mesa koje, po mišljenju islamskih učenjaka, kvari abdest.

Kad su u pitanju namaz i post, islamsku učenjaci kazali su da ukoliko se radi o toliko sitnim dijelovima hrane da se ona sjedinila s pljuvačkom pa je više ne možemo kontrolisati te progutamo to zajedno s pljuvačkom, onda su i naš abdest, i naš namaz, a i naš post ispravni.

Dakle, kad je riječ o abdestu — nemamo problema. S druge strane, kad su u pitanju namaz i post za osobu koja između zuba nađe neke ostatke hrane koji su toliko sitni da su se sjedinili s pljuvačkom i mi smo to progutali jer se nismo mogli kontrolisati, treba reći da su naš namaz i post validni. Za razliku od toga, ukoliko bismo pronašli ostatke hrane koje doista možemo opipati rukom i možemo kontrolisati, onda ih treba ispljunuti kako ne bismo dovodili u pitanje svoj namaz ili post.

Audio isječak odgovora