Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Nema smetnje da čovjek dok je u džunup stanju da zikri, da veliča Allaha, da kaže: subhanallah, elhamdulillah, Allahu Ekber, La havle ve la kuvvete illa billah, i da donosi salavate na Božijeg Poslanika. Čak šta kaže dio učenjaka da to može biti i vid, pa nećemo reći obaveze, ali pohvalno ako je čuo da je neko spomenuo Poslanika.
Znači imamo čovjeka u džunup stanju i neko u njegovom prisustvu kaže: Muhammed alejhi selam, nama je pohvalno i lijepo da i mi kažemo sallallahu alejhi ve selem. Znači da donesemo salavat na Božijeg Poslanika u stanju džunupluka ako je spomenuo ime Božijeg Poslanika u našem prisustvu. Tako da odgovor je ,,nema smetnje da čovjek u stanju džunupluka, dok se još nije okupao, zikri – veliča Allaha, subhanehu ve te'ala, riječima: subhanallah, elhamdulillah, Allahu Ekber, la havle ve la kuvvete illa billah, estagfirullah i tako dalje.“
I nema smetnje da donosi salavate na Božijeg Poslanika u stanju džunupluka, a možemo kazati i da je pohvalno i lijepo ako neko u prisustvu džunup osobe spomene Božijeg Poslanika da on na to uzvrati i donese salavat na Allahovog Poslanika, alejhi selatu ve selam.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

U svakom slučaju, znači, ovdje jedno pitanje ‘da li žena, znači koja je ispravno šerijatski pokrivena, da li je griješna ako sa svojom nekom prijateljicom izađe u neku šetnju ili ode na kolač il na kahvu, za kojom neku ogromnu potrebu, ako je, inšallah, bi'iznillah, pogotovo ako uzmemo okolnosti vremena i prostora u kojem mi živimo, naših podneblja, naših porodica, naših potreba, ako je žena šerijatski ispravno pokrivena i ako odlazi na mjesta na kojima nema ništa sporno šerijatski, ako u svemu tome ne radi nikakve postupke kako bi privukla pažnju muškaraca, znači ili nešto slično tome, ne radi nešto što je u suprotnosti sa islamom – ne vidim nikakvu smetnju da žena izađe sa svojom kolegicom, da odu na kolač, da odu na kahvu, da odu popiju sok, popiju kahvu, pojedu kolač ili nešto slično tome. Jednostavno kao vid opuštanja, šetnje, druženja, upoznavanja, sve su to, inšallah, bi'iznillah, dopuštene i dozvoljene stvari.

E svakako da sve to ima opet svoju neku granicu. Neće dnevno otići tako pet puta a isto tako da kažemo: nemoj ići osim u šest mjeseci jednom, znači nešto za čim čovjek ima normalnu neku ljudsku društvenu socijalnu potrebu da jednom u danu, jednom u tri dana, jednom u pet dana ode sa svojom kolegicom, sok, kahva, kolač, prošetaju, u svemu tome ispravno pokrivene, ne privlače pažnju muškaraca, ne vidim u tome, ako Bog da, ništa sporno.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

U svakom slučaju ovo pitanje nije nešto previše precizirano islamom, vraća se više na savjete za harmoniju u braku. Ako znamo da naš supružnik, u ovom slučaju žena, da joj smeta ako donosimo neke krupnije odluke a da je ne pitamo,, onda možemo da je pitamo.

Definitivno kao što je Allahov Poslanik, alejhi selatu ve sellam, u više slučajeva konsultovao svoje supruge u teškim i komplikovanim situacijama i pitanjima. Ako znamo da će to pojačati harmoniju, da sjednemo, da porazgovaramo, da čujemo njeno mišljenje, znači jedan od načina i metoda jačanja bračne harmonije jeste da se čovjek konsultuje sa svojom suprugom, kao što je to bio sunnet Božijeg Poslanika, alejhi selatu ve selam.

Svakako treba da tu imamo jednu i granicu da opet ostaje mogućnost, da muž ako su to stvari koje su vezane za njega i njegov život, da ima, što bi rekao ,,potpuno pravo da donese odluku“ da mu se to ne uzima za zlo, da mu se ne nameće kao vid obaveze ‘moraš me pitati’, ali ako to nekome smeta, osobe se razlikuju, imate žena koje ‘nemoj me ništa pitati, najviše volim: donesi sam odluku i završi. Nemoj me time umarati!’ Al ako imamo ženu kojoj to smeta i poremetiće vam to bračnu harmoniju onda. Ako znamo da je kompetentna da je konsultujemo u takvim stvarima. Zašto da je ne konsultujemo?

Ali, znači ako su pitanja vezana samo za muža a ne za nju, ne smijemo mu kazati ‘moraš je konsultovati i ne smiješ donijeti odluku bez nje’ ali više govorimo u kontekstu savjeta. Lijepo je da čovjek konsultuje na taj način će sigurno dati na pažnji i na respektu prema svojoj supruzi. Ali svakako da od samog, hajde da kažemo, starta uvijek imamo tu dozu mogućnosti da čovjek ipak na kraju donese odluku za koju on smatra da je najbolje ali da sjednu da razgovaraju, da analiziraju, apsolutno podržavam i smatram da je to potrebno.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Pogledajte teorije: Kako dokazati ispravnost naše religije ako je toliko slična sa kršćanstvom i judaizmom? – Obrnuto. To je dokaz njene ispravnosti. Zato je pokazatelj da su to sve u osnovi vjere od Allaha, i kršćanstvo i židovstvo i Isa alejhi sellam i Musa alejhi sellam, svi su oni slati od Allaha. Ljudi su vremenom izmijenili određene stvari u objavama ali i dalje u tim objavama ima stvari koje su Božija riječ.

Mi ne znamo šta je izmjenjeno ali da u Bibliji i da u Tori, da ima još stvari koje su Božija riječ, to je apsolutno istina, tačno. Samo dolazimo do problema što ne znamo šta je tačno šta nije, šta su ljudi dodali, šta su oduzeli. I otuda dolazi kao što je Allah, dželle šanuhu, u Indžilu govorio o Ademu i Havi, kao što je govorio o Jedžudžu i Medžudžu, kao što je govorio o Habilu i Kabilu. Tako je govorio u Tevratu, tako je govorio u Kur'anu i to je najveći dokaz istinitosti islama. I to je najveći dokaz da su sve vjere, odnosno svi poslanici od Allaha, da su sve objave u osnovi od Allaha.

Ali Allah je garantirao samo da će čuvati islam od iskrivljenja. Prethodne objave su iskrivljene pa mi više ne znamo šta je u njima dodato, oduzeto, šta je iskrivljeno, zato je došao Kur'an – derogirao sve prethodne objave, a svakako da ima mnogo, mnogo stvari u Kur'anu koje su spomenute u Tevratu i Indžilu, koje su spomenute u Bibliji, koje su spomenute u Tori i tako dalje, i to je najveći dokaz ispravnosti islama.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Znači imamo osobu putuje autobusom, noć je, nema interneta, ne može putem aplikacija da odredi gdje je pravac kible. Islamski učenjaci su kazali sljedeće: prva stvar greška bi bila odgoditi namaz zato što nismo znali odrediti pravac kible.
Znači, prva stvar, nećemo reći ‘dobro, ja ne znam gdje je kibla, neću ni klanjati’, ne! Moramo klanjati.
Druga stvar, može čovjek u datom momentu sebi olakšati i kad krene od kuće dok još ima internet da sebi nađe, primjera radi, aha, stajaćemo na toj i toj autobuskoj stanici, a ta autobuska stanica, pravac kible na toj autobuskoj stanici lijevo, desno i tako dalje. Ili generalno u tom gradu, ako ćemo se mi zaustaviti u Brčkom, u Tuzli, u Parizu, u Minhenu, u Štutgartu, u Štutgartu pravac kible je tako i tako. Znači možemo se već na vrijeme pripremiti.

S druge strane, možemo ponijeti određena pomagala koja će nam pomoći u određivanju pravca kible koja nisu elektronska, zašto čovjek ne ponese sa sobom kompas ili busolu? Pa nama ako odredimo gdje nam je istok, generalno svi mi otprilike iz Evrope okrećemo se dolje prema Saudijskoj Arabiji, otprilike jugoistočno. Kada mi odaberemo gdje nam je istok, imamo zapad, imamo sjever, imamo jug: jugoistočno. Znači uvijek od istoka malo se samo pomjerimo desno i tako ćemo okrenuti prema kibli.
Pa možemo znači pripremiti se prije putovanja, možemo ponijeti sa sobom neko pomagalo koje će nam pomoći da odredimo gdje je istok, kada odredimo gdje je istok, riješili smo ostale stvari. Možemo pitati nekoga u autobusu, možda neko ima internet, možemo pitati nekoga gdje je istok, možemo znači poduzeti mnogo faktora da odredimo na kraju. Niko ne zna, niko nema interneta, niko ne zna gdje je istok mi ćemo pokušati da odredimo na osnovu bilo kakvih pokazatelja. Ovaj put ide prema, znam vidjeli smo na karti kad se ide iz Njemačke prema Bosni, taj put ide istočno, aha, mi na tom putu treba da se okrenemo ovako, znači, pokušaćemo okrenuti se gdje mislimo da je najispravnije i tako ćemo klanjati namaz, i naš namaz je , inšallah, validan. Znači trebamo se kod kuće pripremiti, trebamo pokušati, trebamo pitati, trebamo poduzeti sve da bi se okrenuli u pravcu kible. Nakon toga klanjamo i naš namaz je, ako Bog da, ispravan.

Audio isječak odgovora