Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koja su sredstva za postizanje skrušenosti u namazu i postupci klanjača koje štete njegovom namazu ?
Piše: Mr. Elvedin Huseinbašić Dragi brate, neka ove riječi budu iskreni savjet izmeðu mene i tebe samo zbog Allahovog plemenitog lica. Volim te u ime Allaha, azze ve dželle. Tvoja želja da klanjaš svaki namaz u džematu s muslimanima dobar je znak i put ispravnog robovanja tvome Gospodaru. Klanjanjemviše
Piše: Mr. Elvedin Huseinbašić
Dragi brate, neka ove riječi budu iskreni savjet izmeðu mene i tebe samo zbog Allahovog plemenitog lica. Volim te u ime Allaha, azze ve dželle. Tvoja želja da klanjaš svaki namaz u džematu s muslimanima dobar je znak i put ispravnog robovanja tvome Gospodaru.
Klanjanjem u džematu ti se odazivaš pozivu svoga Stvoritelja, a Njegovoj milosti se nadaš i od Njegove kazne strahuješ. Budi zahvalan Allahu, subhanehu ve te’ala, što nisi od onih koji ne klanjaju i koji su nemarni prema namazu koji srljaju u propast zbog svog nemara prema namazu.
Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Ugovor izmeðu nas i njih je namaz pa ko ga ostavi postaje nevjernik. Raduj se hadisu: Allah će sedmericu uvesti u hladovinu Arša kada drugog hlada neće biti… čovjeka čije je srce vezano za džamije. – Muttefekun ‘alejhi. Raduj se potpunom svjetlu na Sudnjem danu zato što ideš na namaze u noćnoj tami. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Obraduj potpunim svjetlom ne Sudnjem danu one koji idu u džamije u vrijeme noćnih tmina. – Hadis su zabilježili imami Ebu Davud i Tirmizi.
Raduje nas kada vidimo sva ta svijetla lica koja dolaze u džamije i nadmeću se u tome. Neki od njih su stari pritisle ih godine, neki su mladi okrenuli leða smutnjama i porocima. Neki od njih su djeca mlaða od deset godina, oni su nada ovoga Ummeta. Svi dolaze u prvi saf i nadmeću se u tome. Hvala Allahu na toj velikoj blagodati.
Brate muslimanu, postoje postupci koje čine klanjači a štete njihovom namazu, zato imamo nekoliko prijateljskih kritika i savjeta koje želimo uputiti klanjačima kad već dolaze u džamiju. Postupci koji se posebno ističu su slijedeći:
1. Nesmirenost i užurbano obavljanje namaza. Neki namaz klanjaju tako brzo kao što gavran kljuca svojim kljunom.
2. Igranje sa prostirkom ili kamenčićima te razgledanje ukrasa i natpisa u džamiji.
3. Okretanje i gledanje u nebo u toku namaza.
4. Odsutnost i nekoncentriranost u namazu tako da ne zna koliko je rekata klanjao.
5. Razmišljanje o dunjaluku i nadolazak brojnih misli u toku namaza.
6. Premetanje ručnog sata, gledanje koliko je sati i često popravljanje odjeće.
7. Pretjecanje imama na ruku’ i na sedždi.
Postoje i drugi postupci koje je ukorio Allah, azze ve dželle ili Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji ukazuju na nesmirenost i ne postojanje skrušenosti u namazu njih može primijetiti svaki klanjač.
Brate klanjaču, došao si u džamiju s ciljem da se pokoriš Allahu, azze ve dželle i izvršiš Njegovo nareðenje pa zašto onda to upropaštavaš čestim pokretima i nemarom?! Zar ne znaš da je skrušenost duša i život namaza? Skrušenost je plod imana i smiraj duši. Možda ti nakon namaza zbog toga bude upisana mala nagrada. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Nekim ljudima nakon namaza bude upisana desetina, devetina, osmina, sedmina, šestina, petina, četvrtina, trećina, a nekima polovina namaza. – Hadis su zabilježili imami Ahmed, Ebu Davud i drugi.
Potvrðeno je da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Najgori kradljivci su oni kradljivci koji potkradaju svoje namaze. Ashabi su pitali: Kako potkradaju svoje namaze? Rekao je: Ne upotpunjava ruku’ i sedždu.
Zabilježio je imam Ahmed od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Allah ne gleda u čovjeka koji ne ispravlja kičmu na stajanju izmeðu ruku’a i sedžde.
Takoðer je rekao: Tako klanjaju licemjeri, sjede dok sunce ne bude izmeðu šejtanovih rogova pa onda užurbano klanjaju četiri rekata ne spominjući Allaha osim malo. Hadis je zabilježio imam Muslim.
Preneseno je u oba Sahiha od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je neki čovjek ušao u džamiju a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem je sjedio u džamiji. čovjek je klanjao a potom prišao Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i poselamio ga. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio na selam i rekao: Vrati se i ponovo klanjaj jer ti nisi klanjao! čovjek se vratio i ponovo klanjao kao i prvi put, potom je došao Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i poselamio ga. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio na selam i rekao: Vrati se i ponovo klanjaj jer ti nisi klanjao! čovjek se vratio i ponovo klanjao kao i prvi put, potom je došao Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i poselamio ga. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio na selam i rekao: Vrati se i ponovo klanjaj jer ti nisi klanjao! To se ponovilo tri puta. Treći puta čovjek je rekao: Tako mi Onoga koji te poslao sa Istinom, ja ne znam drugačije, poduči me. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: Kada ustaneš da klanjaš reci Allahu ekber, potom uči što ti je olakšano iz Kur’ana, potom se previj na ruku’ i smiri se, potom se digni sa rikua’ i ispravi se, potom padni na sedždu i smiri se, potom ustani sa sedže i smiri se na sjedenju izmeðu dvije sedžde, nakon toga ponovo padni na sedždu i smiri se. Tako radi u cijelom namazu.
Zabilježio je imam Buharija da je Huzejfe ibn el-Jeman, radijallahu ‘anhu, rekao čovjeku koji je klanjao a nije upotpunjavao ruku’ i sedždu: Ti nisi klanjao. Ako umreš tako klanjajući ne bi umro na Muhammedovoj vjeri.
Zabilježio je imam Ahmed da je Ebu Mes’ud, radijallahu ‘anhu rekao: Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Namaz u kojem klanjač ne ispravi kičmu na ruku’ i na sedždi nije ispravan. Hadis su zabilježili imami Ebu Davud i Tirmizi. U drugoj predaji stoji da je rekao: …ako ne ispravi kičmu kada se podigne sa rukua’ i sedžde. Ovo je jasan tekst prenesen od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji govori da je neispravan namaz onoga ko ne ispravi kičmu nakon rukua’ i sedžde onako kako je bila ispravljena prije toga. To se odnosi na farzove. A smirenost u namazu podrazumijeva da prilikom obavljanja dijelova namaza svaki dio tijela vrati na svoje mjesto.
Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Allah je propisao pet namaza svojim robovima. Ko ih bude klanjao nijedan ne izostavljajući smatrajući ih nevažnim ima kod Allaha garanciju da će ga uvesti u Džennet, a ko ih ne bude klanjao nema garancije od Allaha pa ako bude htio kaznit će ga, a ako bude htio uvest će ga u Džennet. Hadis su zabilježili imami Ebu Davud i Nesai.
Rekao je Allah ‘azze ve dželle: Uspjet će vjernici koji su u svojim namazima skrušeni. Tj. koji namze klanjaju strahujući i smireno. Skrušenost je smirenost i poniznost, a na skrušenost podstiče strah od Allaha i svijest da nas vidi. Skrušenst je, takoðer, ponizno i poslušno stajanje srca pred Gospodarom. Preneseno je od Mudžahida da je rekao u vezi sa ajetom: Pred Allahom poslušno stojte. U ponizno stojanje spada: ruku’, dugo stajanje na namazu, skrušenost, poniznost zbog staraha od Allaha, azze ve dželle.
Skrušen u namazu može biti samo onaj ko se srcem posveti namazu i da namazu prednost nad svim drugim poslovima. Allah, ‘azze ve dželle, spomenuo je svoje skrušene robove i robinje i rekao za njih da su meðu Njegovim odabranim robovima te da im je pripremio oprost i veliku nagradu.
Primjeri skrušenih u namazu
Rekao je Omer ibn el-Hattab, radijallahu ‘anhu, na minberu: Ima ljudi koji osijede u islamu a nikada nisu upotpunili namaz. Neko reče: Kako to? Rekao je: Nisu skrušeni, ponizni i predani Allahu, azze ve dželle, u potpunosti dok klanjaju. Ovo je Omer, radijallahu ‘anhu, izgovorio na početku islama, pa šta onda mi možemo reći za naše vrijeme!? Mnogi klanjači dok klanjaju razmišljaju o dunjaluku, izuzetak su oni klanjači kojima se Allah, ‘azze ve dželle, smilovao. Zbog nemara prema namazu mnogi klanjači klanjaju tijelom a mislima su povezani sa dunjalukom, misle o kupovini i prodaji, o oduzimanju i dodavanju…
Rekao je Hasan Basri: ‘Amir ibn Abdu-Kajs je čuo neke ljude kako govore o nemaru u namazu pa je rekao: Zar to osjećate? Rekli su: Da. Rekao je: Draže mi je da budem proboden kopljima nego da to osjećam u namazu.
Dragi brate, gdje smo mi u odnosu na njih!? Abdullah ibn Zubejr kada je bio na ruku’ tako je mirno stajao da su ptice zamalo slijetale na njega a kada bi pao na sedždu bio bi poput prostrtog platna. Mi se čudimo toj skrušenosti i smirenosti zato što ih ne vidimo u našoj stvarnosti ali ranije je bilo ljudi koji su bili tako skrušeni.
El-‘Anbese ibn ‘Ukbe je toliko mirno i dugo bio na sedždi da su vrapci slijetali na njegova leða, bio je poput potpornog stuba za palminjak.
Nastavljamo dalje družiti se sa dobrim vjernicima. Rekao je Ebu Bekr ibn ‘Ajjaš: Vidio sam Habiba ibn Sabita na sedždi da si ga vidio pomislio bi da je mrtav zbog vremena provedenog na sedždi.
Rekao je Ibn Vehb: Vidio sam Sevrija kod Ka’be nakon akšama klanjao je sunnete pao je na sedždu i nije podigao glavu sve dok nije zaučen ezan za jaciju.
Nisu dozvoljavali da budu zauzeti pa da nisu u stanju klanjati, izmeðu njih i Allaha nije bilo prepreke, sva njihova pažnja bila je usmjerena na namaz, skrušenost i poniznost pred Allahom, azze ve dželle.
Ebu Abdullah en-Nibadži jednom prilikom je klanjao kao imam stanovnicima Tartusa, u toku namaza proglašena je uzbuna i poziv u borbu ali on nije požurio da završi namaz. Nakon namaza rekli su: Ti si špijun. On je rekao: A zašto? Rekli su: U toku namaza upućen je poziv za borbu a ti nisi nimalo ubrzao klanjanje namaza. Rekao je: Mislio sam da svaki čovjek čuje u namazu samo ono što mu Allah, azze ve dželle, govori dok je u namazu.
Imam Buhari je jedne noći klanjao namaz i neka životinja ga je ujela sedamnaest puta. Nakon namaza je rekao: Pogledajte šta me je uznemiravalo?
Rekao je Mejmun ibn Hajjan: Muslim ibn Jesar nikada se nije okretao u namazu bez obzira da li se radilo o kraćem ili dužem namazu. Jednom je srušena jedna strana džamije u kojoj je klanjao, cijela tržnica se uznemirila a on se nije ni okrenuo dok je klanjao.
Upitan je Halef ibn Ejjub: Zar te muhe ne uznemiruju dok klanjaš? Što ih ne otjeraš? Rekao je: Ne šelim steći naviku da radim nešto što će mi pokvariti namaz. Neko reče: Kako trpiš? Rekao je: Pričaju mi da zločinci trpe bičeve vladara pa ih hvale time i govore za njih da su strpljivi. A ja stojim pred svojim Gospodarom pa zar da se pomjeram zbog muhe!?
Ebu Talha, radijallahu ‘anhu, je jednom prilikom klanjao u svom palminjaku i zadivila ga je jedna mala ptica koja je tražila izlaz kroz krošnje drveća. Gledao je tako u njega jedno vrijeme i zaboravio koliko je rekata klanjao. Ispričao je Poslaniku, sallallhu ‘alejhi ve sellem, šta se dogodilo i rekao: Allahov Poslaniče, dajem palminjak u sadaku pa ga ti upotrijebi kako hoćeš.
Rekao je El-Kasim ibn Muhammed: Jednog jutra sam izašao iz kuće, a kada sam jutrom izlazio prvo sam išao kod Aiše da je poselamim. Tog jutra kada sam došao kod nje ona je klanjala duha namaz, učila je ajet: Pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao. – Et-Tur, 27. Plakala, učila dove i ponavljala ajet. Stajao sam tako dok mi nije dosadilo pa sam otišao na pijacu da uradim što sam naumio, mislio sam da će završiti dok se vratim. Završio sam poslove na pijaci, vratio se a ona je jednako stajala učila ajet, molila i plakala.
Preneseno je od Hatima el-Esamma da je rekao kada su ga pitali o namazu slijedeće: Kada nastupi namasko vrijeme ja se abdestim, potom doðem na mjesto na kome želim klanjati i sjednem dok se svi djelovi tijela smire. Nakon toga ustanem na namaz, zamislim Ka’bu ispred sebe, sirat ćupriju ispod nogu, Džennet sdesne a Džehennem slijeve strane i Meleka smrti iza sebe. Zamislim da mi je to zadnji namaz. Ustanem sa strahom i nadom, polahko i razgovijetno kažem Allahu ekber, učim Kur’an lagahno i ratgovijetno, skrušeno se previjem na ruku’, ponizno padnem na sedždu, sjednem na lijevi bok i lijevo stopalo ispružim, desno stopalo ispravim i prste savijem. Sve to propratim sa iskrenošću i nakon svega ne znam da li mi je namaz prihvaćen ili nije.
Poslušaj oporuku Bekra el-Muzenija koja te poziva da upotpuniš namaz na ispravan način. Rekao je: Ako želiš da ti namaz bude od koristi sam sebi reci: Ovo mi je zadnji namaz.
Uprkos tolikoj pažnji i čuvanju posvećenih namazu rekao je Osman ibn ebi Durheš: Nakon svakog namaza molio sam Allaha da mi oprosti propuste u namazu.
Braćo moja, svaka čast ljudima koji su izvršili ono što im je nareðeno, kojima su grijesi zabranjeni pa su ih se klonili, koji su nakon spuštanja noći budni u ibadetu ostali, prisjećali su se svojih grijeha pa su ponizni bili, pokucali su na vrata Voljenog i oprost zatražili. Rekao je Uzvišeni: Ja sam ih danas nagradio zato što su strpljivi bili.
Postavlja se pitanje kako biti skrušen u namazu? Koja su sredstva postizanja skrušenosti u namazu? Brate klanjaču, postoje sredstva kojima se može postići skrušenost u namazu i ona se mogu svrstati u dvije skupine:
Prva: sredstva koja nisu u direktnoj vezi sa namazom, a ona su:
1. Isprvano vjerovanje u Allaha, azze ve dželle, tevhid u obožavanju, gospodarstvi i Allahovim imenima i osobinama.
2. Veličanje Allaha, azze ve dželle, iskrenost u ibadetima i svijest da nas Allah, azze ve dželle vidi i u tajnosti i u javnosti.
3. Slijeðenje isključivo Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
4. Bogobojaznost koja se manifestuje sustezanjem od zabranjenog i izvršavanjem nareðenog.
5. Jedenje isključivo halal hrane i udaljavanje od zabranjenog i sumnjivog.
6. Upućivanje dove Allahu, azze ve dželle, da ti podari skrušenost.
7. Druženje sa skrušenima i povoðenje za njima.
Druga: Sredstva koja su u direktnoj vezi sa namazom, a ona su:
1. Skoncentriši se i srcem budi prisutan pred klanjanje namaza.
2. Osjeti veličinu Onaga pred koga staješ u namazu, tj. Allaha, azze ve dželle.
3. Uði u namaz s nadom da zaslužiš potpunu nagradu za namaz.
4. Lijepo se abdesti, obrati pažnju da pete ne ostanu suhe prilikom pranja nogu i nemoj rasipati vodu.
5. Sprmi se za namaz prije namaza. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Ne treba klanjati kada je postavljena hrana i kada postoji potreba za malom ili velikom nuždom. Hadis je zabiljžio imam Muslim. Neka mjesto na kojem ćeš klanjati bude, takoðer, spremno.
6. Ne budi nemaran prema namazu u džematu i kreni u džemat kada čuješ ezan.
7. Klanjaj nafile, naročito, pritvrðene sunnete kao što su vitr namaz i sabahshi sunneti, i klanjaj noćni namaz.
8. Razmišljaj o značenu ajeta i zikrova koje učiš i ponavaljaš.
9. Nemoj klanjati užurbano, ne dozvoli da ti namaz bude najbezvrijedniji pa da ga svakako obavljaš.
10. Budi pristojan u namazu tako što se nećeš okretati, vrtiti i igrati se s bilo čime jer je to zabranjeno.
11. Klanjaj namaz u skladu sa propisima i adabima namaza, gledaj u mjesto sedžde. Rekao je Poslanik, sallallhui ‘alejhi ve sellem: Klanjajte onako kako ste vidjeli mene da klanjam.
12. Slijedi imama jer imam je postavljen da bi se drugi povodili za njim.
13. Izbaci iz srca dunjalučke poslove jer dunjaluk sa svim iskušenjim i stvarima koje ljude odvlače od Allaha ne vrijedi kod Allaha ni koliko jedno krilo komarca.
14. Nemoj klanjati na mjestima na kojima postoje muzički instrumenti, slike, smetnje, glasovi ili vika.
15. Klanjaj kao da se opraštaš sa ovim svijetom, jer svi koje znamo su otišli s njega a i mi ćemo, zasigurno.
Brate muslimanu, rekao je Poslanik, sallallhu ‘alejhi ve sellem: Svakom muslimanu njegov namaz bit će iskup za počinjene grijehe ako ne uradi veliki grijeh i ako kada nastupi propisani namaz lijepo se abdesti, klanja skrušeno, upotpuni ruku’. Tako će biti cijeli život. Hadis je zabilježio imam Muslim.
Neka nas Allah opskrbi najispravnijim i najiskrenijim djelima i najpotpunijom nagradom. Allahu moj, sačuvaj nas neskrušena srca, oka koje ne plače, dove koja se ne prima. Allahu moj, prijeði preko naših loših postupaka i oprosti nama, roditeljina našim i svim muslimanaima. Neka je salavat i selam na našeg poslanika, Muhammeda.
Prvi put objavljeno: četvrtak, 01 Studeni 2007 11:10
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koja su pravila vjerovanja ehli-sunneta i džema’ata?
Posmatrano u globalu, Uzvišeni Allah pripremio je ljudski razum za shvatanje šerijatskih zahtjeva i naredbi. Takoðer, ljudska priroda, neiskvarena prohtjevima, pomaže razumu u toj ulozi. Pored toga, Uzvišeni Allah dao je mnogo jasnih dokaza u samome čovjeku i oko njega koji ukazuju da je On istina.više
Posmatrano u globalu, Uzvišeni Allah pripremio je ljudski razum za shvatanje šerijatskih zahtjeva i naredbi. Takoðer, ljudska priroda, neiskvarena prohtjevima, pomaže razumu u toj ulozi. Pored toga, Uzvišeni Allah dao je mnogo jasnih dokaza u samome čovjeku i oko njega koji ukazuju da je On istina. Međutim, upotpunjenje blagodati predstavlja objava, Kur’an i sunnet.
1.Kur’an je izvor racionalnih i tradicionalnih dokaza
Posmatrano u globalu, Uzvišeni Allah pripremio je ljudski razum za shvatanje šerijatskih zahtjeva i naredbi. Takoðer, ljudska priroda, neiskvarena prohtjevima, pomaže razumu u toj ulozi. Pored toga, Uzvišeni Allah dao je mnogo jasnih dokaza u samome čovjeku i oko njega koji ukazuju da je On istina. Međutim, upotpunjenje blagodati predstavlja objava, Kur’an i sunnet. Muslimani u prvim generacijama smatrali su Kur’an i sunnet dovoljnim kao dokaz i uputu. Osim toga, postavili su pravila i principe za racionalne dokaze na osnovu Kur’ana i sunneta te tako postali najjači u izlaganju akaida, dokazivanja u akaidskim pitanjima i odgovorima na sumnje i nedoumice u vezi s akaidom.
2.Slijedimo prve tri generacije u tumačenju vjerskih tekstova
Vjerski tekstovi su Kur’an i hadis. Prve tri generacije su nam mjerilo jer su pohvaljene od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Meðutim, u ovo pravilo ulaze samo oni koji se povode za Kur’anom i hadisom u svakom smislu, a sljedbenici, odnosno, utemeljitelji novotarija iz tih vremena ne mogu biti uzor. Zašto baš oni da budu mjerilo nama? Evo zašto. Rekao je Ibn Mes’ud, radijallahu anhu: ”Njihova srca bila su najbolja, njihovo znanje o vjeri bilo je najdublje, bili su najmanje usiljeni u primjeni vjere, bili su najbliži istini. Uzvišeni Allah ih je počastio velikom inteligencijom, obilnim znanjem, snažnom moći zapažanja, iskrenim namjerama, bogobojaznošću, blizinom svjetla poslanstva.”. Zbog svega toga, njihov put i metod je pohvalan i dobar, a putevi i metodi drugih nisu ni blizu njihovog, a kamoli isti!
3.Vjerujemo da je vjerovanje u gajb (meleki, džinni, ahiret…) ograničeno preuzimanjem iz Kur’ana i vjerodostojnih hadisa
Odgovori na pitanja do kojih se ne može doći čulima niti ljudskom praksom moraju se tražiti u Objavi. Što je rečeno u Objavi o gajbu prihvatamo i vjerujemo bez izmjene značenja, dodavanja, oduzimanja ili smatranja da je nemoguće. Pokuđeno je istraživati suštinu i kakvoću vijesti o gajbu, ako nisu pojašnjene u samoj Objavi. Mnogo toga što je objavljeno o gajbu ne postoji u našem svijetu te se ne može osjetiti čulima, a samim tim ne može se ni razumom dokučiti.
4.Tevhid se dijeli na dvije vrste: tevhidu-r-rububijje i tevhidu-l-uluhijje
Prve generacije muslimana tevhid su dijelile na dvije vrste: tevhidu-r-rububijje i tevhidu-l-uluhijje.
Tevhidu-r-rububijje predstavlja vjerovanje da je Uzvišeni Allah stvorio sve, da posjeduje sve te da vlada i upravlja svim. Takoðer, vjerovanje u imena i osobine Uzvišenog Allaha spada u ovu vrstu tevhida. Izdvajanje Allahovih imena i osobina iz ove vrste tevhida u zasebnu vrstu pod nazivom tevhidu-l-esmai ve-s-sifati dogodilo se u kasnijim generacijama učenjaka. To izdvajanje nije problematično jer se radi o terminologiji, a ne o razilaženju, a u terminologiji nema negiranja ako ne odudara od suštine.
Tevhidu-l-uluhijje predstavlja vjerovanje da svi ibadeti moraju da se čine isključivo Uzvišenom Allahu. Neki ovu vrstu tevhida nazivaju tevhidom ibadeta. Primjenom ove vrste tevhida u praksi primjenjuje se suština značenja la ilahe illallah – nema istinskog boga osim Allaha.
Ova vrsta tevhida bila je okosnica poziva svih poslanika. Zbog primjene ove vrste tevhida stvorena su stvorenja, Džennet, Džehennem. U skladu s tom primjenom stvorenja se dijele na sretne i nesretne. Ničije vjerovanje neće biti prihvaćeno sve dok ne potvrdi ovu vrstu tevhida riječima i djelima.
Tevhid ibadeta zaslužuje poseban osvrt i podrobnije tumačenje. Molimo Uzvišenog Allaha da olakša!
5.Vjerujemo u Allahova imena i potvrðujemo njihovo značenje bez odreðivanja kakvoće
Tematika Allahovih imena i osobina smatra se najvažnijom akaidskom temom. Mišljenja filozofa i polemičara jako su podijeljenja po ovom veoma važnom pitanju. Neki od njih negirali su imena i osobine u cijelosti, drugi su priznali imena, a negirali osobine, a ima ih koji su priznali dio osobina, a drugi dio odbili. Uvjerenje prvih generacija muslimana u vezi s ovim bilo je jasno. Vjerovali su u sva Allahova imena i osobine spomenute u Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu ništa ne dodavajući ni oduzimajući. Nisu vjerske tekstove s tim u vezi tumačili na način da se udalje od vanjskog značenja.
Interesantno je da je cijeli period ashaba i tabiina prošao bez razilaženja po pitanju Allahovih imena i osobina! To znači da su svi bezuvjetno prihvatili sve što je rečeno u vezi s Allahovim imenima i osobinama u Kur’anu i sunnetu. Razilaženje u vezi s pitanjima Allahovih imena i osobina je, uistinu, veliko, te stoga zahtijeva poseban osvrt. Molimo Allaha Uzvišenog da olakša!
Piše: mr. Elvedin Huseinbašić
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/pravila-vjerovanja-ehli-sunneta-i-demaata/
Koji su šartovi i ruknovi šehadeta Muhammedu resulullah?
Ruknovi Muhammedu resulullah 1. Da posvjedočimo da je rob (odgovor kršćanima) 2. Da posvjedočimo da je Poslanik (odgovor jevrejima) Šartovi Muhammedu resulullah - Allah Uzvišeni je spojio svjedočanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanika sa Svojim svjedočenjem u šehadetu. U svakomviše
Ruknovi Muhammedu resulullah
1. Da posvjedočimo da je rob (odgovor kršćanima)
2. Da posvjedočimo da je Poslanik (odgovor jevrejima)
Šartovi Muhammedu resulullah
– Allah Uzvišeni je spojio svjedočanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanika sa Svojim svjedočenjem u šehadetu. U svakom ezanu i ikametu, na tešehudu se spominje.
Ali je problematika što neki muslimani izgovore te riječi ali ne potvrde djelima, a neki ni svojim srcem.
Svjedočenje da je Muhammed Allahov Poslanik, tj. svjedočenje da je poslan svim stvorenjima (ljudima i džinnima), a poslanik je čovjek kojem je Allah Uzvišeni objavio šerijat i naredio mu da ga dostavi.
Jer, ljudi prije Nuha, alejhis-selam, bili su jedan narod te im nije bio potreban poslanik, a zatim su se razmnožili i počeli međusobno razilaziti pa su bili u potrebi za poslanikom, a onda im je Allah Uzvišeni poslao poslanika, kao što kaže:
“Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, pa je Allah slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomenu, i po njima je slao Knjigu sa Istinom, da po njoj sudi ljudima u onome u čemu su se oni razilazili.” (El-Bekare, 213)
Poslanici su bili poslani onda kada su se ljudi počeli razilaziti kako bi im presudili po istini, tako je prvi poslanik bio Nuh, alejhis-selam, a posljednji Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Obaveza je vjerovati da je on posljednji u nizu poslanika.
Greška je što neki tvrde da je prije Nuha, alejhis-selam, bilo poslanika, jer Allah Uzvišeni kaže:
“Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega.” (En-Nisa, 163)
U hadisu o šefa'tu (zauzimanju) na Sudnjem danu rečeno je da će ljudi doći kod Nuha, alejhis-selam, te će mu reći: “Ti si prvi poslanik kojeg je Allah poslao stanovnicima Zemlje.”
A onaj ko bi pozivao u to da je vjerovjesnik poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, propis za takvog je da je nevjernik, zbog riječi Uzvišenog:
“Nego je Allahov Poslanik i posljednji vjerovjesnik.” (El-Ahzab, 40)
Važno je napomenuti da nije dovoljno samo jezikom izgovoriti šehadet (svjedočenje) nego je obaveza slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što je jedan od uvjeta da bi djelo bilo primljeno kod Allaha Uzvišenog.
Šartovi (uslovi):
1. Vjerovanje u ono što je obavjestio
– jer kod čovjeka se ne smije pojaviti dvoumljenje u vezi onoga što nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava, nego čak u srcu treba da bude jače uvjerenje nego što jezik izgovara. Kaže Uzvišeni:
“…to je istina, kao što je istina da govorite!” (Ez-Zarijat, 23)
Stoga, čovjek ne smije da sumnja u Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, obavijesti. Međutim, on nije prisutan sada, nego je veza između njega i nas lanac prenosilaca (sened), te ako se potvrdi da je hadis zaista od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obaveza je vjerovati u njega.
2. Poslušnost njegovoj naredbi bez dvoumljenja, jer kaže Uzvišeni:
“Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je očito skrenuo sa Pravog puta.” (El-Ahzab, 36)
Stoga, neki ljudi, kada im dođe naredba od Allaha Uzvišenog ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, griješe jer tada počnu ispitivati da li je to naredba koja je obavezna (vadžib), ili je naredba koja ukazuje na poželjnost obavljanja djela (mustehab). Nažalost, to se danas dešava.
Međutim, toga se treba čuvati, jer ni ashabi, kada bi im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto naredio nisu ispitivali: “O Allahov Poslaniče, je li to obavezno ili je dobrovoljno?” Štaviše, pokoravali su mu se iskreno, bez ispitivanja o tome.
Šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, kaže: “Dakle, nemoj ispitivati nego se pokoravaj, jer ti si onaj koji svjedo č i da je Muhammed Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa uradi što ti naređuje!”
Ali, u slučaju kada čovjek dođe u situaciju u kojoj je nešto naređeno, pa uradi suprotno, tada je njegovo pravo da pita da li je naredba bila na stepenu obaveznosti ili ne, jer ako je bila obavezna, onda se treba pokajati zbog kršenja naredbe, a ako nije bila obavezna, onda je manji problem.
3. Udaljavanje od onoga što je zabranio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez dvoumljenja
Stoga, nemoj reći: “To nije navedeno u Kur’anu…”, pa da budeš od onih koji su propali, jer ono što se nalazi u sunnetu, to je naređeno da se slijedi i u Kur’anu, jer Uzvišeni kaže: “… slijedite ga!” (El-E‘araf, 158), jer to je naredba općeg karaktera za sve što je rekao.
– zabrane:
a. obavezne (stroge zabrane – harami)
b. poželjne (da čovjek izbjegava mekruhe – pokuđena djela)
4. Obožavati Ga samo kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio bilo da je iz oblasti akide (islamskog vjerovanja), govora ili nekih djela.
S obzirom na spomenuto, sve vrste novotara nisu upotpunili pravi smisao svjedočenja: Muhammedu resulullah (Muhammed je Allahov poslanik), jer su dodali nešto što nije od onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, propisao, te se nisu ophodili lijepo prema njemu, sallallahu alejhi ve sellem.
Neki učenjaci su dodali još dva šarta (uslova):
5. Ne davati prednost ničijem govoru nad govorom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Prema tome, nije dozvoljeno da se prednost daje nekom od najučenijih ljudi ili predvodnika muslimana nad govorom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer smo svi mi, obični ljudi i predvodnici, obavezni slijediti njega.
Kada se nekim ljudima kaže: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem…”, oni kažu: “Da, ali je imam taj i taj rekao to i to…” Ovakva izjava je veoma opasna, jer nije dozvoljeno da se bilo čiji govor uporedi sa Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, govorom, bez obzira ko bi taj čovjek i koju funkciju u društvu obnašao.
– Spominje se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao:
“Gotovo da se kamenje ne počne bacati s nebesa na vas, ja vam kažem: ‘Rekao je Allahov poslanik’, a vi govorite: ‘Rekao je Ebu Bekr i Omer.'”
Subhanallah! Kada je ovakav slučaj sa njima dvojicom, koji su najbolji ljudi na dunjaluku poslije poslanika i vjerovijesnika, šta onda reći kada se sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, upoređuju drugi ljudi, pa čak i ako su imami (predvodnici) ovog ummeta.
– To podrazumijeva da se njegovi hadisi ne stavljaju na mjesta koja su neprikladna jer je to vrsta prijezira.
– Također, u to spada i nepodizanje glasa pored njegovog kabura (koji se nalazi u Medini).
Jedne prilike vođa pravovjernih Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, čuo je dva čovjeka koji su došli iz Taifa, te su počeli podizati glasove u Mesdžidu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa im reče: “Da niste od stanovnika Taifa (jer su gosti iz daleka pa možda ne znaju propis), izudarao bih vas”, jer je Allah Uzvišeni rekao:
“O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikovog glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite.” (El-Hudžurat, 2)
Nakon što je objavljen ovaj ajet, ashab po imenu Sabit ibn Kajs, radijallahu anhu, koji je do tada pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, govorio glasno, nakon što je objavljen ovaj ajet, sklonio se u svoju kuću i plakao dan i noć. To su oni koji poznaju vrijednosti i ulogu Kur’ana plemenitog.
Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obilazeći ashabe, što mu je bio i običaj brinući se o njima, pitao za Sabita, pa su mu rekli: “O Allahov Poslaniče, taj čovjek je u svojoj kući i plače dan i noć otkako je objavljen ovaj ajet.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Idi i reci mu da mi dođe.” Došao mu je, a on mu reče: “Šta te rasplakalo, o Sabite?” “Ja sam glasan, pa se bojim da je ovaj ajet objavljen u vezi mene, jer Allah Uzvišeni kaže: ‘…da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite'”, reče Sabit.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Zar nisi zadovoljan da živiš dostojanstveno, da pogineš kao šehid i da uđeš u Džennet.”
Allahu ekber! Svako ko bude strahovao od Allaha, takav je siguran i spašen. Čovjek koji se sakrio u svoju kuću strahujući od Allaha Uzvišenog, ali On je Taj Koji ga je osigurao i spasio, te je zbog toga naša obaveza da vjerujemo da je Sabit ibn Kajs, radijallahu anhu, od stanovnika Dženneta, jer nas je tako obavijestio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
6. Voljeti ga više od bilo koga, osim od Allaha Uzvišenog.
Npr. Kada je Omer ibnul–Hattab, radijallahu anhu, rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov poslaniče, volim te više od svega, osim od samog sebe.” Pa je odgovorio: “Ne Omere, sve dok ti ne budem draži i od samog tebe.” Nakon toga, Omer reče: “Tako mi Allaha, draži si mi i od mene.”
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf
Koji su šartovi i ruknovi šehadeta La ilahe illellah?
La ilahe illellah (Nema drugog istinskog božanstva osim Allaha) - Prvo šta treba izgovoriti kada čovjek želi da uđe u islam. - Neće čovjeku koristiti dobra djela bez ovih riječi. (primjer Abdullah ibn Džud'ana koji je mnogo hranio ljude ali nije vjerovao u proživljenje na Sudnjem danu) - Ove riječiviše
La ilahe illellah (Nema drugog istinskog božanstva osim Allaha)
– Prvo šta treba izgovoriti kada čovjek želi da uđe u islam.
– Neće čovjeku koristiti dobra djela bez ovih riječi. (primjer Abdullah ibn Džud'ana koji je mnogo hranio ljude ali nije vjerovao u proživljenje na Sudnjem danu)
– Ove riječi će činiti šefa'at na Sudnjem danu. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Najsretniji čovjek s mojim šefa'atom biće onaj koji je najiskrenije rekao: ‘La ilahe illellah’.” (Buharija)
– Najbolja vrsta zikra. Od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji zikr je: la ilahe illellah”
– Ko kaže: “La ilahe illellah” ući će u Džennet, pa čak i ako je činio nemoral i konzumirao alkohol, kao što je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Zerru, radijallahu anhu.
– Hadis “kartice”
Ruknovi “La ilahe illellah”
1. negacija (nema boga),
2. potvrda (osim Allaha)
Dokazi:
1. “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!'” (En–Nahl, 36)
2. “I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte” (En–Nisa, 36)
3. “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate!” (El–Isra, 23)
4. “Reci: ‘O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi, i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’ Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!'” (Alu Imran, 64)
Šartovi “la ilahe illellah”
1. Ilm (znanje) a ono negira neznanje, tj. da čovjek zna da nema istinskog božanstva koji zaslužuje da se obožava, osim Allaha Uzvišenog.
– “Znaj da nema boga, osim Allaha!” (Muhammed, 19)
– “Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće moći da se za druge zauzimaju; moći će samo oni koji Istinu (šehadet) priznaju, oni koji znaju. (Ez–Zuhruf, 86)
“Ko umre a zna da nema boga osim Allaha ući će u Džennet.” (hadis bilježi Ahmed)
2. Jekin (ubjeđenje) a on negira svaki vid sumnje, tj. da onaj ko izgovara riječi tevhida čvrsto vjeruje u to i da nimalo ne sumnja.
– “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (El–Hudžurat, 15)
– Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svjedočim da nema boga osim Allaha i da sam ja Njegov rob i poslanik. Nijedan rob neće sresti Allaha sa ove dvije riječi, bez sumnje u njih, a da neće ući u džennet.” (hadis je vjerodostojan)
3. Kabul (prihvatanje) tj. da čovjek prihvati ono na šta upućuje iskreno robujući samo Allahu, a ostavljanje ibadeta nekom drugom, te da bude zadovoljan time.
– “Kad im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika!?'” (Es–Safat, 3536)
4. Inkijad (pokoravanje) tj. da čovjek obožava samo Allaha i da se pokorava Njegovom šerijatu, vjerujući u njega smatrajući ga istinom.
Ako bi samo izgovorio a ne bi se pokorio takav je kao primjer Iblisa i njemu sličnih.
– “I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoći priskočiti.” (Ez–Zumer, 54)
5. Sidk (iskrenost u izgovoru) tj. da čovjek iskreno izgovori, da mu jezik potvrđuje ono što se nalazi u srcu, a srce ono što je na jeziku, pa ako bi samo jezikom izgovorio ne bi bilo dovoljno da bude musliman.
– “Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”
(El–Ankebut, 2-3)
– Od Muaz ibn Džebela, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Nema nikog da posvjedoči da nema drugog boga, osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, iskreno iz srca, a da ga Allah neće zabraniti Vatri.” (Buharija i Muslim)
6. Ihlas (iskrenost u djelima) tj. da čovjek radi sve vrste ibadeta isključivo samo radi Allaha a nije dozvoljeno uputiti ni jednu vrstu ibadeta poslaniku, meleku, dobrom čovjeku, džinu niti bilo kome drugom jer će tada učiniti mnogoboštvo (širk).
– “Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu!” (Ez–Zumer, 3)
– “a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.” (El–Bejjine, 5)
– Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Najsretniji čovjek s mojim šefa'atom biće onaj koji je najiskrenije rekao: ‘La ilahe illellah’.” (Buharija)
7. Mehabbeh (ljubav) tj. da čovjek iskreno voli Allaha iz srca jer ako Ga ne bi volio bio bi nevjernik (kafir).
– “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti'” (Alu Imran, 31)
“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El–Bekare, 165)
*Neki učenjaci dodaju i osmi uslov (šart), a to je:
8. Da se nevjeruje i negira sve što se obožava osim Allaha Uzvišenog.
– “Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” (El–Bekare, 256)
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf
Kako pomiriti hadise – Svaka novotarija je zabluda – i hadis o uvođenju tzv. lijepe novotarije?
Značenje hadisa: "Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj)" tj. ko uvede neko djelo koje je u osnovi sunnet a dokaz tome je kontekst izgovorenog hadisa a to je događaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao na davanje sadake gostima koji su stigli u Medinu. Ashabi su počeli da donoseviše
Značenje hadisa: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj)” tj. ko uvede neko djelo koje je u osnovi sunnet a dokaz tome je kontekst izgovorenog hadisa a to je događaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao na davanje sadake gostima koji su stigli u Medinu.
Ashabi su počeli da donose ono što mogu dati a jedan čovjek od ensarija je prvi donijeo vreću koju je jedva nosio te je stavi u krilo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a onda je on izgovorio hadis: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) njemu pripada nagrada i nagrada onoga koji ga slijedi do Sudnjeg dana.” Pa je ovaj ensarija prvi počeo davati sadaku koja je već propisana u islamu tako da nije ništa novo uveo. S druge strane, “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj)” tj. uvede način dolaska do nečega već propisanog, npr. sakupljanje Kur'ana u jednu zbirku (mushaf), pa je to lijep običaj jer to vodi u ujedinjenje muslimana a spriječava njihovo razjedinjenje. Primjer istog je i sakupljanje i zapisivanje sunneta koje služi za njegovo bolje čuvanje i memorisanje.
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf
Kako se suprostaviti novotarijama?
1. Konstantno pojašnjavanje osnova islama (dva šehadeta), 2. Pobijanje novotarija sa dokazima, 3. Detaljnim pridržavanjem za Kur'an i sunnet, 4. Slijeđenjem ispravnih prethodnika... Šta znači "lijepa novotarija"? Neki učenjaci su napravili podjelu na: lijepa i loša novotarija, međutim, to nije ispraviše
1. Konstantno pojašnjavanje osnova islama (dva šehadeta),
2. Pobijanje novotarija sa dokazima,
3. Detaljnim pridržavanjem za Kur'an i sunnet,
4. Slijeđenjem ispravnih prethodnika…
Šta znači “lijepa novotarija”?
Neki učenjaci su napravili podjelu na: lijepa i loša novotarija, međutim, to nije ispravno jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista svaka novotarija vodi u Vatru” i nije napravio izuzetak.
Primjeri za “lijepu novotariju” prema nekim učenjacima:
1. U ibadetima:
– Obilježavanje rođenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
– Izgovaranje nijjeta prije namaza,
– Posljednje napuštanje Kabe izlazeći unazad,
– Ustajanje kada se spomene njegovo rođenje.
2. U običajima
– Pranje ruku prije jela,
– Korištenje kašika i sl.
3. U sredstvima kako bi se ostvarili ciljevi islama
– Izučavanje gramatike arapskog jezika,
– Građenje škola,
– Pisanje knjiga i sl.
A imam Malik ibn Enes:
“Onaj ko uvede u islam novotariju i smatra da je lijepa takav zastupa da je Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, pronevjerio poslanicu, jer je Allah rekao:
Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.'”
Šta znače riječi Omera ibnul-Hattaba, radijallahu anhu: “Kako je divna ova novotarija?” kada je vidio ljude okupljene ponovo oko jednog imama u džamiji na teravih–namazu.
Neki učenjaci su rekli da je to lingvističko (jezičko) značenje, međutim, šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, smatra da to nije potpuno značenje Omerovih riječi nego je to relativna novotarija. To jest bio je napušten taj sunnet klanjanja teravih–namaza iza jednog imama tj. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ne bi bio propisan obaveznim, pa cijela vladavina Ebu Bekra, radijallahu anhu, i početak vladavine Omera, radijallahu anhu, nije klanjanja teravija iza jednog imama, nego je Omer, kao halifa rekao da bi bilo dobro da ljudi se okupe oko jednog imama te zajedno klanjanju teraviju, i preporučio Ubejj ibn Ka'ba i Temim ed–Darija, radijallahu anhuma, da budu imami. Stoga, izreka Omera, radijallahu anhu: “Kako je divna ova novotarija?” pripisuje se shodno tome da je spomenuti period bila ta praksa napušena.
Odgovor na spomenuto je takođe:
1. Teravih–namaz je propisan i potvrđen u sunnetu i riječima i djelima. Hadis Džabir ibn Abdullaha, radijallahu anhu: “da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sa ljudima u noćima ramazana osam rekata” a takođe se prenosi da je predvodio ashabima tri noći ramazana te da je napustio iz straha da ne bude propisano kao obavezno (farz).
2. Riječima: Podsticao je da se ostane u ramazanskim noćima sa imamom do kraja namaza: “Ko ostane sa svojim imamom do kraja biće mu upisano da je klanjao cijelu noć.”
3. Omer, radijallahu anhu, je naredio da se klanja zajedno teravih–namaz jer je nestala prepreka tj. Objava je završena Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, smrću pa ne može više biti propisana kao obavezna.
Zbog čega je neispravno dijeliti novotarije na lijepe i loše?
1. Jer su dokazi u islamu o zabrani novotarije opći a nije spomenut izuzetak.
2. Govor o lijepoj novotariji otvara vrata uvođenja novih stvari i to se ne bi moglo zaustaviti.
3. Ako bi bilo dozvoljeno dodati u islam nešto novo u tom slučaju bi bilo dozvoljeno i oduzeti nešto od njega u ime lijepe novotarije.
4. Govor o lijepoj novotariji vodi u mijenjanje vjere jer kada god se pojavi nova generacija i uvedu neki ibadet pa ga nazovu “lijepa novotarija” tako će se umnožiti novotarije i promijeniti se vjera islam.
Pitanje:
Kako da spojimo ovako jasan hadis: “Svaka novotarija je zabluda” i drugi hadis: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) njemu pripada nagrada i nagrada onoga koji ga slijedi do Sudnjeg dana?”
Odgovor:
Značenje hadisa: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj)” tj. ko uvede neko djelo koje je u osnovi sunnet a dokaz tome je kontekst izgovorenog hadisa a to je događaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao na davanje sadake gostima koji su stigli u Medinu. Ashabi su počeli da donose ono što mogu dati a jedan čovjek od ensarija je prvi donijeo vreću koju je jedva nosio te je stavi u krilo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a onda je on izgovorio hadis: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) njemu pripada nagrada i nagrada onoga koji ga slijedi do Sudnjeg dana.” Pa je ovaj ensarija prvi počeo davati sadaku koja je već propisana u islamu tako da nije ništa novo uveo. S druge strane, “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj)” tj. uvede način dolaska do nečega već propisanog, npr. sakupljanje Kur'ana u jednu zbirku (mushaf), pa je to lijep običaj jer to vodi u ujedinjenje muslimana a spriječava njihovo razjedinjenje. Primjer istog je i sakupljanje i zapisivanje sunneta koje služi za njegovo bolje čuvanje i memorisanje.
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf
Koje vrste novotarija postoje?
1. El–bidatu el–hakikijjeh: novotarija za koju nema šerijatski dokaz, kao npr. obilaženje (tavaf) oko kabura (turbe), traženje pomoći preko mrtvaca u kaburovima, da se čovjek odluči samo šutiti i tako se približavati Allahu, penjanje na pećinu Hira u Mekki približavajući se Allahu i sl. 2. El–bidatuviše
1. El–bidatu el–hakikijjeh: novotarija za koju nema šerijatski dokaz, kao npr. obilaženje (tavaf) oko kabura (turbe), traženje pomoći preko mrtvaca u kaburovima, da se čovjek odluči samo šutiti i tako se približavati Allahu, penjanje na pećinu Hira u Mekki približavajući se Allahu i sl.
2. El–bidatu el–idafijjeh:
– s jedne strane je povezana sa dokazom, a s druge nije.
Npr. Učenje ezana za bajram–namaze.
– Pa je povezan s dokazom jer je ezan propisan u islamu i to je način približavanja Allahu Uzvišenom, a s druge strane, nije povezana sa dokazom
jer nema dokaza da je ezan propisan za bajrame ili namaz za pomračenje Sunca i sl.
– Takođe obilazak oko Kabe 9 puta je ova vrsta novotarije jer u islamu postoje dokazi o obilasku oko Kabe (tavaf) ali nije propisan taj broj.
– Izgovaranje zikra: estagfirullah nakon svakog namaza naglas i zajednički, jer učenje istigfara je u osnovi sunnet, ali izgovaranje naglas i zajedno u džematu je novotarija.
Spomenut ćemo primjer dva čovjeka, obojica daju sadaku dva puta u toku dana. Jedan od njih smatra da dvije sadake date u istom danu je posebno djelo i poziva ljude u to, dok drugi čovjek ne smatra da postoji posebna nagrada nego to radi jer želi da uradi što više dobrih djela.
Prvi čovjek je uveo novo u vjeru što nije od nje, jer poznate su velike koristi sadake u islamu ali nije spomenuto tim brojem, dok drugi čovjek želi da uradi što više dobrih djela ne smatrajući da je taj broj određen pa se to smatra pozitivnim.
Može biti djelo propisano ali postaje novotarija jer se suprostavlja islamskim propisima u sljedećim stvarima:
1. Razlog kao npr. da čovjek posti na rođendan ili da obavlja umru.
2. Vrsta kao npr. da čovjek zakolje za kurban mimo stoke koja je propisana, kao što je krava, ovca i sl. pa zakolje npr. konja.
3. Broj kao npr. da čovjek obavlja tavaf oko Kabe i doda ili oduzme na propisan broj tj. sedam krugova.
4. Kakvoća kao npr. da čovjek dok se abdesti da promijeni redoslijed pranja dijelova tijela.
5. Vrijeme kao npr. da hadžija boravi na Arefatu neki drugi dan mimo 9. zul– hidždžeta.
6. Mjesto kao npr. da čovjek boravi u i'tikafu negdje mimo džamije.
Jedna od podjela novotarija je i shodno ubjeđenju, pa se dijeli na:
1. El–I'tikadijjeh tj. da čovjek bude ubjeđen u suprotno s čime je došao islam, kao npr. novotarije haridžija: da ko učini veliki grijeh da je nevjernik, novotarije muatezila: negiranje odredbe (kadera), negiranje Allahovih svojstava, “stepen između dva stepena”.
2. El–Amelijjeh tj. novotarije vezane za djela čovjeka a može biti zbog jednog od šest spomenutih razloga.
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf
Koja je opasnost od pojave novotarija?
Opasnost novotarija se ogleda u: 1. Allah Uzvišeni neće prihvatiti djelo koje je novotarija, 2. Onaj ko uvede neku novotariju snosit će svoj grijeh i grijeh svih onih koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana, jer : "Ko uvede neki loš običaj (sunnet) ima za to grijeh i grijeh onih koji ga budu slijedilviše
Opasnost novotarija se ogleda u:
1. Allah Uzvišeni neće prihvatiti djelo koje je novotarija,
2. Onaj ko uvede neku novotariju snosit će svoj grijeh i grijeh svih onih koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana, jer : “Ko uvede neki loš običaj (sunnet) ima za to grijeh i grijeh onih koji ga budu slijedili.”
3. Čovjek koji čini novotarije stalno se udaljava od Allaha Uzvišenog,
4. Onaj koji čini novotarije je proklet od Allaha,
5. Onaj koji čini novotarije biće odvraćen od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, vrela na Sudnjem danu, pa kada on bude kazao: “To su moji ashabi!”, pa će mu biti rečeno: “Ti ne znaš šta su oni uveli novo poslije tebe.”
6. Radom novotarija se ukazuje na dvije činjenice:
a. Optužba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za neznanje tj. da nije znao to neko djelo pa ga ovaj novotar podučava sada.
b. Optužba za pronevjeru, tj. u dostavljanju poslanice od Allaha Uzvišenog u smislu da je sakrio nešto od Objave pa sada novotar to obznanuje.
U vezi spomenutog, rad novotarija je takođe i optužba ashaba:
a. da nisu dovoljno poznavali vjeru pa je novotar to obznanio poslije njih,
b. njihova manjkavost u obavljanju ibadeta koje je novotar uveo poslije njih,
c. ubjeđenje da su oni koji su došli poslije ashaba bolji od njih.
Stoga, stav ehlu sunneta je, kao što kaže Ibn Kesir, rahimehullah: “Što se tiče ehlu sunneta vel-džemata, kažu da svaki govor ili djelo koje nije potvrđeno od ashaba da je novotarija jer da je to bilo dobro oni bi nas pretekli u tome zato što nisu ostavili ni jedan vid dobra a da nisu požurili da ga urade.”
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf
Koji su razlozi pojave novotarija?
1. Slijeđenje strasti (davanje prednosti strastima nad dokazima), 2. Posjedovanje malo znanja o islamu (o hadisima i na šta upućuju, o govoru učenjaka prvih generacija, neznanje ciljeva islama...), 3. Slijeđenje običaja (očeva i ostalih predaka), 4. Kada novotar bude dobar govornik (orator)... -----više
1. Slijeđenje strasti (davanje prednosti strastima nad dokazima),
2. Posjedovanje malo znanja o islamu (o hadisima i na šta upućuju, o govoru učenjaka prvih generacija, neznanje ciljeva islama…),
3. Slijeđenje običaja (očeva i ostalih predaka),
4. Kada novotar bude dobar govornik (orator)…
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf
Šta je novotarija – bida’?
Jezička definicija: Nešto što se pojavilo sada bez sličnog u prošlosti. "Reci: 'Ja nisam prvi poslanik.'" (El-Ahkaf, 9) "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: 'Budi!' – i ono bude." (El–Bekare, 117) Šerijatska definicija: "Ko uvede u ovu našu stvar ono što nije odviše
Jezička definicija:
Nešto što se pojavilo sada bez sličnog u prošlosti.
“Reci: ‘Ja nisam prvi poslanik.'” (El-Ahkaf, 9)
“On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.” (El–Bekare, 117)
Šerijatska definicija:
“Ko uvede u ovu našu stvar ono što nije od nje to se odbija.”
“Ko uvede”: tj. nešto novo, što nije bilo prisutno.
“u ovu našu stvar”: tj. u vjeri islamu, a ne misli se na dunjalučke aktivnosti, kao npr. stan, hrana, odjeća, prevozna sredstva i sl.
“ono što nije od nje”: tj. u suprotnosti je sa Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, uputi.
“to se odbija”: neće biti prihvaćeno jer je htio tim djelom približavanje Allahu Uzvišenom.
– “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”(El–Maide, 3)
Allah nas upućuje da je vjera islam potpuna te nije potrebno nikakvo dodavanje, pa onaj ko nešto doda u vjeri on ne potvrđuje potpunost vjere nego je smatra manjkavom.
A ovaj ajet je obavljen na Oprosnom hadžu i poslije njega nisu objavljivani ajeti u vezi propisa, kako spominju učenjaci, stoga zaključujemo da je vjera islam tada bila potpuna.
Ubjeđeni smo da je najučeniji čovjek po pitanju islama Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, da je on najbolji opominjač, da je najriječitiji čovjek, najiskreniji u obavještavanju, pa i pored toga, neki ljudi kažu da novotarija nije zabluda nego prave podjelu novotarija na dobru, lošu, pokuđenu i sl., a taj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svaka novotraija je zabluda.”
– Rekao je Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhuma: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi na svojoj hutbi zahvalio Allahu i pohvalio Ga kako Mu to priliči, a zatim kazao: ‘Koga Allah uputi neće ga niko u zabludu odvesti, a koga u zabludu odvede nema mu upućivača. Zaista je najiskreniji govor Allahov govor, a najbolja uputa je Muhammedova uputa, a najgora djela su novine, a svaka novina je novotarija, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda je u Vatri.'”
(Bilježi Nesai, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
– Možemo primjetiti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao općenito da je svaka novotarija zabluda i zaprijetio čak Vatrom. A u islamu nije došao izuzetak. Pa je to svakako upozorenje na novotarije da ih se treba kloniti.
– Događaj Abdullah ibn Mes'uda, radijjallahu anhu
Rekao je Ebu Musa el–ešari, radijallahu anhu: “Vidio sam u džamiji ljude kako sjede u halkama iščekujući namaz. U svakoj halki je sjedio čovjek a u njegovim rukama kamenčići i govori: ‘Recite: Allahu ekber stotinu puta!’, te oni to izgovore stotinu puta. Pa kaže: ‘Recite: La ilahe illellah stotinu puta!’ te oni to izgovore stotinu puta. Zatim kaže: ‘Recite: ‘Subhanallah stotinu puta!’ pa oni to izgovore stotinu puta.”
Zatim im je Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, vi ste izgleda na boljoj vjeri od vjere Muhammedove ili ste ključevi vrata zablude!”
Rekoše: “Tako nam Allaha, o Ebu Abdurrahmane, nismo ništa drugo željeli osim dobro.”
Kaže: “A koliko je samo onih koji žele dobro ali ga ne ostvare. Zaista nam je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio da ima ljudi koji uče Kur'an ali on ne prelazi njihove ključne kosti. Tako mi Allaha, ne znam moguće je da ih je većina od vas, a zatim ih napusti.”
Ravija događaja spominje da je većinu tih vidio među haridžijama kada su se oni pojavili poslije.
– Primjer Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma
Čuo je čovjeka nakon što je kihnuo da je rekao: “elhamdulillahi ves-salatu ves-selamu ala resulillah”, pa mu reče: “Nije nas tako podučio Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”, nego: “Ako neko od vas kihne neka se zahvali Allahu” a nije rekao: “Neka donese salavat na Poslanika.”
– Rekao je Ibn Sirin, rahimehullah: “Neće se čovjek prihvatiti novotarije a da neće ostaviti sunnet.”
– A Ejjub es–Sihtijani, rahimehullah: “Što se više bude čovjek trudio u radu novotarije – sve više se udaljava od Allaha.”
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf