Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Hvala Allahu koji vas je spasio nepravedne i tiranske komunističke vlasti nakon što je tlačila muslimane više od četrdeset godina, u tom periodu su mnoge džamije uništene a neke pretvorene u muzeje, uništavali su muslimanske škole i ustrajavali da promijene muslimanska imena i da izbrišu muslimanski indentitet.
“Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.” [Et-Tevbe  9:32]
Komunistička vlast, kao i njihova tiranija i nepravda, završena je 1989 godine, na veliku radost muslimana, koji su se vratili svojim starim džamijama, koje su obnovili i renovirali. Vratili su se podučavanju djece Kur'anu i hidžab žene muslimanke se opet pojavio u javnosti. Molimo Allaha da vrati muslimane njihovoj vjeri na najbolji način i da ih pomogne i da im da pobjedu, i da pobjedi njihove neprijatelje.
Drugo:

Generacija muslimana je odrasla u Bugarskoj pod nepravdom komunističke vlade i nisu znali o islamu ništa osim da su muslimani. Komunistički režim zabranio je  izučavanje islama, čak je zabranio i uvoženje mushafa i drugih islamskih knjiga u državu.
Oni koji nisu znali ništa o propisima islama i islamskom obredoslovlju i o drugim dužnostima nisu obavezni da ih nadoknade. Ako musliman nije bio u stanju da stekne islamsko znanje ili ako šerijat nije došao do njega, on nije obavezan time, jer Allah kaže u prijevodu značenja ajeta:
” Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih” [El-Bekare  2:286]
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Nema razilaženja kod učenjaka da ako je osoba živjela u daru-l-kufr (nevjernička, nemuslimanska zemlja), vjerovao je ali nije se mogao iseliti (u zemlju muslimana), da nije obavezan da praktikuje islamske obrede i zakone koje nije u mogućnosti da uradi; nego je obavezan da urado ono što je u stanju. Ovo se odnosi i na stvari čiji propis nije poznavao. Ako nije znao da je namaz za njega bio obavezan i nije klanjao neko vrijeme, ne mora naklanjati te namaze prema ispravnijem mišljenju od dva mišljenja kod islamskih učenjaka. Ovo je mišljenje Ebu Hanife i Zahirija, i to je jedno od dva mišljenja u mezhebu imama Ahmeda.
Isto se odnosi na druge obaveze kao što je post mjeseca ramazana, davanje zekata, i tako dalje.
Ako nije znao da je alkohol zabranjen i pio ga je, ona se na njemu ne treba izvršiti šerijatska kazna, prema jednoglasnom mišljenju muslimana. Jedino razilaženje je po pitanju da li treba naklanjati namaze.
Osnova svega ovoga jeste: Da li je neko obavezan da radi nešto što nije znao ili obaveza se odnosi na njega tek nakon što sazna?
Ispravno mišljenje po ovom pitanju jeste da obaveza postupanja po nekom propisu otpada ako nema mogućnosti da stekne znanje o tom propisu, i ne treba ništa nadoknaditi ako nije znao da je to obaveza. Prenešeno je u sahihu da su neki ashabi jeli u ramazanu sve dok nisi mogli razlikovati između bijele i crne niti, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije im naredio da naposte te dane. Neki od njih su bili u stanju dženabeta (stanje nečistoće nakon seksulanog odnosa ili izbacivanja sjemena iz polnog organa nakon čega je obavezno kupanje) neko  vrijeme i tada su klanjali; nisu znali da je dozvoljeno klanjati sa tejemumom – kao što se desilo Ebu Zerru, Omeru Ibn Hattabu i ‘Ammaru. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije im naredio da naklanjaju te namaze.
Nema sumnje da su neki muslimani u Mekki ili u pustinji nastavili klanjati okrenuti prema Jerusalemu dok nije došla vijest do njih da je taj smijer derogiran (i smjer je promijenjen prema Ka'abi), a njima nije rečeno da ponove te namaze. I postoji mnogo ovakvih primjera. U ovome se vidi princip ranijih generacija i većine onih poslije njih, a to je da Allah ne opterećava osobu preko njegovih mogućnosti. Stvari su obavezne samo onda kada ih može izvršiti, a kazna se primjenjuje samo kada neko ne uradi nešto što je obavezno ili uradi nešto što je zabranjeno, nakon što je uspostavljen dokaz na tu osobu.”
Medžmu'u-l-Fetava, 19/225.
Na osonovu ovoga, nisi obavezna da nadoknadiš bilo koji ibadet za koji nisi znala da je obavezan.
Savjetujemo ti da se skoncentrišeš na izučavanje islamskih propisa i shvatanja vjere; puno se potrudi da naučuš islam i da ga slijediš, i tome poduči sljedeću generaciju muslimana, da bi se mogli suočiti sa izazovima sa kojim se suočavaju svi muslimani, posebno u tvojoj državi.
Molimo Allaha da sačuva islam i muslimane.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/97501
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Da, upravu ste, islam nas podučava svemu i donio je sva dobra učenja po pitanju ljudskog života, vjere, života i smrti, jer je to vjera Uzvišenog Allaha.
Spolni odnosi su od važnijih pitanja u životu koje je islam došao da pojasni i da odredi dolično ponašanje i propise koji to uzdižu iznad stepena pukog životinjskog nagona i tjelesnih strasti. Islam to veže sa vjerskim ciljem, zikrom, i sa ispravnim ophođenjem prilikom toga, koji to uzdiže na stepen obožavanja zbog kojeg će musliman biti nagrađen. Ovo objašnjava sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, je rekao u svojoj knjizi Zadu-l-Me'ad:
“Što se tiče spolnog odnosa, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je došao sa najboljom uputom, u kojoj život može biti sačuvan i ljudi mogu naći zadovoljstvo i uživanje, i može ispuniti svrhu zbog koje je stvoren, jer spolni odnos je stvoren zbog tri osnovne svrhe:

Očuvanje i produženje ljudske vreste, sve dok ne dosegnu broj duša koje je Allah odredio da će biti stvorene na ovom svijetu.
 Izbacivanje vode (sperme) koja može prouzrokovati štetu tijelu ako bude suzdržana.
Ispunjivanje tjelesnih strasti i uživanje u tjelesnim zadovoljstvima. Ovo samo je stvar koja će biti prisutna u Džennetu, jer tamo neće biti rađanja djece, i neće biti suzdržavanja (sperme) koje mora biti olakšano ejakulacijom.

Najbolji doktori tvrde da je spolni odnos jedan od načina očuvanja dobrog zdravlja.”
Et-Tibb En-Nebevi, 249.
Također je, rahimehullahu te'ala, rekao:
“I on njegovih koristi jeste što pomaže obaranju pogleda, donosi samokontrolu, omogućuje osobi da se kloni zabranjenih stvari, a sve ove stvari postiže i supruga, također. Donosi korist čovjeku u pogledu ovog i onog svijeta, a također i supruzi. Zbog toga je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktikovao često da ima odnos sa svojim suprugama, i rekao je: ‘Od vašeg dunjaluka, učinjeno mi je najdražim: žene i mirisi.’ (Ahmed, 3/128; Nesai, 7/61; Hakim ga je ocijenio kao sahih)
I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘O skupino mladića, ko god od vas može da si priušti da se oženi, neka to uradi, jer će mu to pomoći da obara pogled i čuva čednost. A ko god nije u stanju da se ženi, neka posti, jer će mu post biti štit.’ (Buharija, 9/92; Muslim, 1400)”
Et-Tibb En-Nebevi, 251.
Od bitnijih stvari na koje treba obratiti pažnju prilikom spolnog odnosa:

Treba imati iskren nijet da se to čini Allaha radi. Čovjek treba nanijetiti da time želi sačuvati sebe i svoju suprugu od zabranjenih stvari, da se time poveća broj muslimana i također da im se uzdigne stepen, jer u brojnosti je čast i ponos. Treba imati na umu da čovjek biva nagrađen za ovo, čak iako je u tome zadovoljstvo i uživanje. Prenosi se od Ebu Zerra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U spolnom odnosu svakog od vas ima nagradu (tj. kada ima odnos sa svojom suprugom).” Oni su rekli: “O Allahov Poslaniče, imamo nagradu kada ispunjvamo svoje strasti?” On je rekao: “A zar ne znate, da kada bi to učinili na zabranjen način, bili bi za to kažnjeni? Pa tako ako to neko uradi na dozvoljen način, biva nagrađen.” (Muslim, 720)

Ovo je velika blagodat od Allaha prema ovom ummetu, hvaljen neka je Allah koji nas je učinio od njih.
Odnos treba propratiti sa lijepim riječima, razdraganošću i poljupcipa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, igrao bi se sa svojim ženama i ljubio bi ih.
Kada čovjek hoće da ima odnos sa svojom suprugom, neka kaže: “Bismillah, Allahumme, džennibne-š-ejtan ve džennibi-š-šejtan ma razaktena. (Sa Allahovim imenom, Allahu moj, sačuvaj nas od šejtana i sačuvaj od šejtana ono čime nas opskrbiš (djecu)).” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ako Allah dadne da se tada začne dijete, šejtan mu neće moći nauditi.” (Buharija, 9/187)
Dozvoljeno je mužu da ima donos sa svojom suprugom u njenu rodnicu na koji god način želi, sprijeda ili sa zadnje strane, pod uslovom da je u rodnicu, a to je mjesto iz kojeg se dijete rađa. Allah kaže: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:223) Džabir ibn Abdullah, radijallahu anh, je rekao: “Jevreji su govorili ako čovjek ima odnos sa svojom ženom sa zadnje strane, dijete će imati ukošene oči. Onda je objavljen ajet: ‘Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Sprijeda ili sa zadnje strane, sve dok je u rodnicu.'” (Buharija, 8/154; Muslim, 4/156)
Nije dozvoljeno mužu, ni pod bilo kojim okolnostima da ima odnos sa suprugom u analni otvor, Allah kaže: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.”  A Poznato je da je mjesto ‘sijanja’ rodnica, to je ono mjesto koje poslije odnosa u njega čovjek se nada djetetu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Proklet je onaj ko ima odnos sa svojom suprugom u analni otvor.” (Zabilježio Ibn ‘Adijj, 1/211; šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Adab el-Zefaf, 105) To je zato jer to (odnos u analni otvor) se suprostavlja fitri (prirodi čovjeka) i to je djelo koje je odbojno onima koji imaju čistu ljudsku prirodu; to je također način u kojem žena ne dobiva svoj udio u zadovoljstvu; i analni otvor je mjesto prljavštine i nečistoće – i postoje i drugi razlozi koji potvrđju činjenicu da je ovo djelo zabranjeno. Za više informacija pogledajte pitanje pod brojem 1103.
Ako muž ima odnos sa svojom suprugom i želi da ga ponovi, treba uzeti abdest, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako neko od vas ima odnos sa svojom suprugom, pa želi da ga ponovi, neka između toga uzme abdest, jer mu to daje snage da to ponovi.” (Muslim, 1/171) Preporučeno je, nije obavezno; da uzme gusl između ta dva čina, to je bolje, zbog hadisa Ebu Rafi'a koji je rekao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obišao svoje žene u jednom danu i kod svake se okupao. Onda je (Ebu Rafi'a) rekao: “O Allahov Poslaniče zašto se nisi samo jednom okupao?” On je odgovorio: “Ovo je urednije, bolje i čišće.” (Ebu Davud i Nesai, 1/79)
Jedno ili oba supružnika moraju uzeti gusl u sljedećim situacijama:
Kada se dva “dijela koja se obrezuju” dodirnu, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada se dva obrezana dijela sretnu (u drugoj predaji: kada se dodirnu), kupanje (gusl) postaje obavezno.” (Ahmed; Muslim, 526) Ovo kupanje je obavezno došlo do ejakulacije (izbacivanja sperme) ili ne. Dodirivanje obrezanih dijelova znači da glavić ili vrh penisa uđe u rodnicu; ne misli se na puko dodirivanje.

Izbacivanje sperme, čak i ako ne dođe do dodira između splovila supružnika, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Voda je za vodu (tj. voda (kupanje) je obavezna kada dođe do izbacivanja vode (sperme)).” (Muslim, 1/269)

Begavi kaže u Šerhu-s-Sunneh (2/9): “Gusl zbog dženabeta (stanje šerijatske nečistoće koja dolazi poslije izbacivanja sperme) je obaveza u bilo koja od ova dva slučaja: kada vrh penisa uđe u rodnicu, ili kada dođe do izbacivanja sjemena bilo da se radi o muškarcu ili ženi.” Za više informacija o gusulu i njegovom propisu u šerijatu, pogledajte pitanje pod brojem 415. Dozvoljeno je mužu i supruzi da uzimaju gusl zajedno na jednom mjestu, čak i ako gledaju jedno u drugo, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha, koja je rekla: “Allahov Poslanika i ja smo se kupali iz jedne posude; narede smo uzimali šakama vodu iz posude, a on bi uzimao više od mene pa bi govorila: ‘Ostavi i meni, ostavi i meni.'” I kaže da su oboje bili džunupi (u stanju džunupluka). (Buharija i Muslim)
Dozvoljeno je osobi koja mora uzeti gusul da spava i odgodi gusl do namaskog vremena, ali mu je zasigurno pohvalno da uzme abdest prije spavanja, zbog hadisa Omera, radijallahu anh, koji kaže da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li neko od nas može spavati kada je džunup? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Da, ali neka uzme abdest ako hoće.” (Ibn Hibban, 232)
Zabranjeno je čovjeku da ima odnos sa svojom ženom kada ima menstrualni ciklus, jer Allah kaže:  “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju (kada se okupaju od hajza). A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio (da imate odnos sa njima na koji god način hoćete sve dok je u rodnicu). – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:222) Čovjek koji imadne odnos sa svojom ženom dok ima hajz mora dati dinar ili pola dinara sadake, kao što je došlo u hadisa u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to naredio čovjeku kada ga je upitao o ovome. Predaju su zabilježili autori Sunnena, a šejh Albani je ocijenio je kao sahih u Adab el-Zefaf, 122. Ali je dozvoljeno mužu da se naslađuje svojom ženom dok je ona u hajzu bez da imaju spolni odnos, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha, u kome kaže: “Allahov Poslanik, bi rekao nekoj od nas, kada ima hajz da pokrije svoje spolni organ, a onda bi njen muž legao sa njom.” (Buharija i Muslim)
Dozvoljeno je mužu da čini ‘azl (da povlači svoj polni organ iz rodnice supruge prije nego izbaci sjeme) ako ne želi imati djecu; na osnovu toga dozvoljeno mu je da koristi kondome – ako se i supruga slaže sa time, jer i ona ima pravo na zadovoljstvo i na djecu. Dokaz za ovo je u hadisu Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anh, koji je rekao: “Mi smo činili ‘azl za vrijeme Poslanika. Allahov Poslanik je čuo za to i nije nam to zabranio.” (Buharija, 9/250; Muslim, 4/160)

Ali je bolje da se ne radi ništa od navedenog, zbog nekoliko razloga, uključujući činjenicu da to uskraćuje ili smanjuje zadovoljstvo supruge; i poništava jednu od svrha braka, a to je da se poveća broj potomaka, kao što je spomenuto iznad.
Nije dozvoljeno nijednom supružniku da širi tajne u vezi onoga što se događau njihovom privatnom životu; uistinu, ovo je jedna o najogavnijih stvari. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Od najgorih ljudi kod Allaha na Sudnjem danu će biti čovjek koji dođe svojoj supruzi i ima odnos sa njom, a onda širi njene tajne.” (Muslim, 4/157)

Prenosi se od Esme bint Jezid da je bila sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a kod njega su sjedjeli i muškarci i žene, a onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar da neki muškarac priča o onome što radi sa svojom suprugom? Zar da supruga priča drugima šta radi sa svojim mužem?” Ljudi su šutjeli i nisu odgovarali. Ona (Esma) je rekla: “Da, o Allahov Poslaniče, one to govore, i  oni to govore.” On je rekao: “Ne radite to. To je kao kada se šejtan sretne sa šejtanicom na putu i ima odnos sa njom dok drugi gledaju.” (Ebu Davud, 1/339; šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Adab el-Zefaf, 143)

Ovo je ono što smo uspjeli spomenuti o edebu spolnog odnosa. Hvaljen neka je Allah koji nas je uputio Svojoj vjeri i njenim uzvišenim manirima. Hvaljen neka je Allah koji nam je ukazao na najbolje ovog i onog svijeta. I neka je Allahov selam na Poslanika.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/5560
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com