Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na pitanje koje ste postavili, možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, znajte, Allah vam dao svako dobro, da većina islamskih učenjaka smatra da trljanje udova prilikom uzimanja abdesta ili gusula nije obavezno, i da je dovoljno da voda dopre do kože, a imam Malik smatrao je da je to obaveza. En-Nevevi je zapisao: “Mi smatramo da je trljanje tijela prilikom uzimanja gusula poželjno, a nije obavezno. Prema tome, ako bi se čovjek prilikom uzimanja gusula polio vodom, ili zaronio u vodu, ili stao pod mlaz vode, ili stajao napolju dok kiša jako pada imajući u svim situacijama nijet uzimanja gusula i voda doprla do korijena kose i kože, njegov bi gusul, odnosno abdest bio ispravan. Ovo je stav većine islamskih učenjaka, dok Malik i el-Muzeni smatraju da ni abdest ni gusul nisu ispravni ukoliko se dijelovi tijela ne trljaju. Naši autoriteti svoj stav dokazuju pouzdanim hadisom koji je prenio Ebu Zerr, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Možeš uzimati tejemum čistom prašinom, pa makar vode nemao deset godina, a pošto nađeš vodu, polij je po svom tijelu.’ Način dokazivanja ovim hadisom: glede kupanja od džunupluka Resulullah, ﷺ, naredio je jedino da se voda polije po tijelu, to jest da se čovjek okupa, a nije naredio da se tijelo trlja. Osim ovog, postoje brojni drugi hadisi kojima se dokazuje ovaj naš stav.” (el-Medžmu, 2/214)
Ibn Kudama veli: “Obveznik nije dužan trljati udove prlikom uzimanja abdesta, odnosno prilikom gusula ako je uvjeren ili ako kod njega prevlada mišljenje da je voda zahvatila dijelove tijela koji se peru, odnosno cijelo tijelo. Ovo su mišljenje zastupali sljedeći učenjaci: Hasan el-Basri, Ibrahim en-Nehai, eš-Ša‘bi, Hammad, Sufjan es-Sevri, el-Evzai, eš-Šafi, Ishak b. Rahavejh i hanefijski pravnici.” (el-Mugni, 1/290)
Na temelju toga, prilikom uzimanja abdesta dijelovi se tijela moraju oprati jednom zagnjurivši ih u posudu s vodom ili ih stavivši pod slavinu, a mora se biti sigurno u to da je voda zahvatila cijeli dio koji se pere. Ovdje nije uvjet da čovjek cijelu ruku, odnosno nogu podmetne pod slavinu kako bi mlaz vode obuhvatio svaki dio tog uda. Štaviše, to je otežavanje i pretjerivanje u vjeri. Trljanje dijelova tijela obaveza je samo u onom slučaju kad se oni ne mogu oprati ni na koji drugi način, a treba se čuvati opsesije da dijelovi tijela nisu dobro oprani, a nju upravo šejtan izaziva.
Razlika između pranja i potiranja leži u tome da je pranje ono prilikom čega voda teče po dijelu tijela, dok prilikom potiranja voda ne teče po dijelu tijela nego se samo po njemu pređe vlažnom rukom.
Drugo, valja imati na umu pravilo u kojem se kaže da sumnja ne postiskuje uvjerenje. Drugim riječima, kad ste u nešto uvjereni, odnosno kad ste uvjereni da ste nešto uradili, ne pridajite nikakvu pažnju sumnji koja se nakon toga pojavi. U vašem slučaju, pošto temeljito operete cijelu ruku i budete sigurni da ju je voda obuhvatila, ne obraćajte pažnju, ni tad ni kasnije, na pomisao da ruku niste temeljito oprali. To je šejtanova vesvesa, opsesija, i ne trudite se da pobijete tu vesvesu, već je ignorirajte. Prihvatanje vesvese ima za posljedicu nelagodu i poteškoću, uznemirenost i brigu, pa čak i ludilo.
Na osnovi pitanja koje ste nam postavili zaključili smo da vi pretjerujete u pogledu uzimanja abdesta i da činite ono što Šerijat ne zahtijeva od obveznikā. Zato se toga prođite i abdest uzimajte onako kako ga uzimaju drugi muslimani, da ne biste oboljeli od opsesije i vjeru sebi učinili teškom.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Za šiije općenito kažemo da su muslimani, ali kada o njima govorimo u posebnom smislu, tada kažemo da su neki od njih muslimani, a neki nevjernici. Najbliža šiitska sekta ehli-sunnetu jesu zejdije, koji se pripisuju Zejdu b. Aliji Ibn Abidinu (79. – 122.  h.g., odnosno 698. – 740. god.) jer svojim novotarijama, kako u vjerovanju tako i u fikhu, nisu izašli iz okvira islama, ali ipak nisu sljedbenici ehli-sunneta. Što se tiče ismailija (batinija), koji se pripisuju Ismailu, najstarijem sinu Džafera Sadika, glavni izvor njihovog (ne)vjerovanja jeste grčka filozofija pomiješana sa židovsko-kršćanskom i vatropokloničkom ideologijom, te brojnim Aristotelovim i Pitagorinim postavkama. Ismailije poriču proživljenje, Sudnji dan, Džennet i Džehennem, i vjeruju u transmigracionizam (prelazak duše iz tijela u tijelo).
Pored tako ogavnog vjerovanja koje ispovijedaju, kažu da je namaz ustvari iskreno okretanje srcem ka imamu, post – čuvanje njihovih misionarskih tajni, a hadždž – poduzimanje posjete nepogrešivom imamu. Zato većina njih dopušta ono što je Allah, dželle šanuhu, zabranio, i olahko prelaze Allahove granice. Isto tako, među šiijama postoje nusajrije, sekta čiji su sljedbenici veći nevjernici od židova i kršćana. Oni obožavaju Aliju b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, i vjeruju u panteizam (Allahovo utjelovljenje u stvorenja). Smatraju da je Alija posljednja osoba u koju se Allah utjelovio, neka je Svevišnji Allah visoko iznad onoga što oni iznose! Još tvrde da je Alija bio živ i prije stvaranja nebesa i Zemlje, da je stvorio poslanika Muhammeda, ﷺ; Poslanik, ﷺ – Selmana Farisija, a Selman je, po njima, stvorio pet jetima: Mikdada b. Esveda, Ebu Zerra, Osmana b. Mazuna, Abdullaha b. Revvahu i Kanbera b. Kadana, Alijinog slugu. Svaki od spomenutih ljudi, tvrde pripadnici ove sekte, ima određenu ulogu u svemiru.
Naime, Mikdad je zadužen za grmljavinu, zemljotrese i ostale prirodne pojave, Ebu Zerr za puhanje vjetra i uzimanje ljudskih duša, Osman se brine za bolesti i temperaturu itd. Oni, kao i njihovi istomišljenici ismailije, vjeruju u transmigracionizam. Duruzi su također ogranak šiija. Smatraju da je vladar Mensur b. Aziz božanstvo, još smatraju da će svako ko ne bude njega obožavao gorjeti u Vatri. I ovi vjeruju u transmigracionizam. Njihovo vjerovanje zasniva se na budističkom, židovskom, kršćanskom, starofaraonskom i grčko-filozofskom učenju, a primarni cilj tog njihovog učenja jeste negiranje našeg šerijata, tim prije jer smatraju da ne treba klanjati, postiti niti zekat davati, i sve to po vladarevoj odredbi. I oni vjeruju u transmigracionizam, u globalu, s izvjesnim razlikama u formi i načinu. Tvrde da se Allah utjelovljuje u ljude do Sudnjeg dana; Sudnji dan ne poriču. Kada je riječ o imamu na kojeg se pozivaju, bio je psihopata i iznimna ličnost, najmanje je ličio na normalnog čovjeka. Naime, jedno je vrijeme zabranjivao prodavanje ribe, grožđa, datula, štaviše, ubijao bi svakoga ko prekrši ovu njegovu zabranu. Zabranio je klanjanje teravija-namaza punih deset godina, potom je to dopustio. 404. godine po Hidžri zabranio je ženama izlazak iz kuće i danju i noću. Zabranio je ljudima prodavanje na pijaci po danu, dopustio po noći, potom je to dopustio u oba termina. Bio je netrpeljiv prema kršćanima, rušio bi crkve pa ih ponovo gradio. Duži niz godina pored sebe je palio svijeću i danju i noću, potom je određeno vrijeme sjedio u tami. Lično je ubijao svoje najbliže i spaljivao ih u vatri itd. Umro je 411. godine po Hidžri.
Sljedbenici spomenutih sekti nevjernici su po konsenzusu svih ehli-sunnetskih učenjaka, tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu’ul-fetava, 35/82-99. Šiije imamije ili rafidije i behaije u mnogo čemu liče na svoje istomišljenike ismailije, nusajrije i duruze. Jako je bitno napomenuti da veliki procenat židovske granične vojske čine behaije. Skoro iz svake spomenute sekte granaju se brojne podsekte koje nemaju nimalo bolje učenje od svoje matice. Mnogi od njih drže da je Kur’an iskrivljen i nepotpun, psuju i proklinju gotovo sve ashabe, čak i meleka Džibrila, alejhis-selam, a o našim učenjacima da i ne govorimo, posebno su se okomili na Ebu Hanifu. Zar razumnom čovjeku treba više od toga što šiije za Aišu, radijallahu anha, majku pravovjernih, Resulullahovu, ﷺ, miljenicu, tvrde da je počinila nemoral?! Naš Allahu, uputi nas na Pravi put, a sačuvaj zablude i krivovjerstva, amin!
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović