Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Obavljanje namaza po sunnetu i usvajanje djece
AlejkumusSelam! Što se tiče videa o obavljanju namaza po sunnetu, letimično sam pregledao oba i po meni je bolje da se obučite po onom koji je postavljen na stranici N-UM, mada su oba ispravna. Video koji je postavljen na stranici N-UM opisuje namaz uglavnom kako ga je pojasnio šejh Albani, rahumehuviše
AlejkumusSelam!
Što se tiče videa o obavljanju namaza po sunnetu, letimično sam pregledao oba i po meni je bolje da se obučite po onom koji je postavljen na stranici N-UM, mada su oba ispravna. Video koji je postavljen na stranici N-UM opisuje namaz uglavnom kako ga je pojasnio šejh Albani, rahumehullah, u svojoj poznatoj knjizi “Opis namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao da ga vidiš” (tako je naslov knjige). Dok je na drugom videu koji je preuzet sa youtube opisan načina klanjanja uglavnom onako kako ga pojašnjavaju šejh Bin Baz i Usejmin. A razlike koje postoje u određenim pitanjima su u stvari ona pitanja u kojima učenjaci oba stava imaju jake dokaze, ili preciznije rečeno u tim pitanjima ili nije prenešen direktan dokaz ili postoje dokazi ali kontradiktorni a oko vjerodostojnosti hadisa u kojima su prenešeni postoji razilaženje muđu učenjacima.
Ta pitanja u kojima je primjetna razlika su: položaj ruku (da li se vežu kao na kijamu ili spuštaju) nakon što se podignu prilikom vraćanja sa rukua, da li se pri spušatnju na sedždu prvo spuštaju ruke ili koljena, da li se prilikom vraćanja sa sedžde prvo dižu koljena (oslanjajući se na ruke) ili ruke (oslanjajući se na koljena) i da li se prilikom učenja Ettehijatu cijeli vrijeme mrda sa kažiprstom desne ruke ili se samo drži uperen bez mrdanja? Treba napomenuti da termin “obavljanje namaza po sunnetu” nije precizan (ili čak je pogrešan) ako se pod njim podrazumijeva da načini obavljanja namaza kako su opisani u mezhebima, hanefijskom, malikijskom, šafijskom i hanbelijskom, nisu po sunnetu. Jer nema sumnje da su se imami i učenjaci četiri mezheba izgradili opis namaza na osnovu onog što je došlo u sunnetu (a ne Tevratu i Indžilu), s tim da su se međusobno razišli oko određenih pitanja kao što su se i šejhovi Albani, Bin Baz i Usejmin međusobno razišli.
A što se tiče usvajanja djece, ono može biti na dva načina. Prvi da se usvoji dijete tako što će se tom djetetu a i drugim ljudima koji ne znaju govoriti da su roditelji djeteta oni koji su ga usvojili, tj. krit će se njegovi stvarni identitet, odnosno otac i majka. Ili će se dijete prijaviti i upisati kao rođeno dijete onih kojih su ga usvojili. U ovom načinu usvajanja dijete se pripisuje onima koji mu nisu stvarni roditelji. Pa je tako ovaj vid usvajanja djeteta zabranjen po Kur’anu i Sunnetu.
Kaže Uzivšeni u prijevodu značenja: “Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allah ispravnije” (El-Ahzab 5). Ovim riječima je Uzvišeni dokinuo posinovljavanje koje je bilo rašireno kod Arapa. Također, u vjerodostojnim hadisima je namjerno pripisivanje porijekla nekome mimo stvarnog oca nazvano kufrom a njegovom počiniocu je učinjen Džennet zabranjenim. Pa tako u hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhu, je došlo: “Nema čovjeka koji pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a on to zna, a da nije učinio djelo kufra, ko se pripiše porodici kojoj po porijeklu ne pripada, neka sebi pripremu mjesto u Vatri“. Hadis je muttefekun alehji (tj. bilježe ga Buharija i Muslim)
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi hadis u kojem je došlo: “Ne odvraćajte se od vaših očeva (pripisujući svoje porijeklo nekom drugom), ko se odvrati od svoga oca taj je učinio kufr“. Hadis također bilježe Buharija i Muslim. A od S’ad ibn Ebi Vekksa i Ebu Bekrete, radijallahu anhum, se prenosi hadis u kojem stoji: “Ko pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a zna da mu on nije otac, Džennet mu je zabranjen“. Hadis je kao i prethodni mutefekun alejhi.
Drugi vid usvajanja nečijeg djeteta je da se uzme dijete (bilo ono jetim ili ne) na izdržavanje, skrbništvo i odgoj a da se istovremeno pripisuje njegovim stvarnim roditeljima kako u govoru tako i u dokumentima. Naravno ovaj vid usvajanja šerijatski nije sporan nego je čak i poželjan pogotovo ako se radi o djetetu koje nema roditelja ili jednog od njih ili ima roditelje ali su ga napustili. Najbolji primjer ovakvog usvajanja može biti usvajanje jetimske djece. Onaj koji ih usvoji, izdržava i odgoji sve dok se ne osamostale ima ogromnu nagradu kako je došlo u vjerodostojnim šerijatskim tekstovima. Prema tome, usvajanje djeteta onako kako je pojašnjeno u prvom načinu usvajanja je do haram oko čega nema razilaženja među učenjacima. A ako se usvajanje učini na drugi način, kako je gore pojašnjeno, onda ono nije sporno šerijatski. Ve billahi tevfik
Odgovorio na pitanje:
Vidi manjeMr.Zijad Ljakić
Da li je dopušteno probiti uši djevojčici radi ukrašavanja naušnicama?
Nema smetnje u tome da se djevojčicama ili odraslim ženama probiju uši radi stavljanja ukrasa. Žene su za vrijeme Poslanika, ﷺ, nosile naušnice koje su skidale i davale kao sadaku na bajramima, stoji u hadisu koji je preko Ibn Abbasa, radijallahu anhu, zabilježio imam Buharija (5883). A u predanju kviše
Nema smetnje u tome da se djevojčicama ili odraslim ženama probiju uši radi stavljanja ukrasa. Žene su za vrijeme Poslanika, ﷺ, nosile naušnice koje su skidale i davale kao sadaku na bajramima, stoji u hadisu koji je preko Ibn Abbasa, radijallahu anhu, zabilježio imam Buharija (5883). A u predanju koje je zabilježio ovaj isti imam (5189) preko Aiše, radijallahu anha, stoji da je Ummu Zerra kazala: “Ebu Zerra je ukrasio moje uši nakitom…” Poslanik, ﷺ, rekao je Aiši: “Ja sam prema tebi kao Ebu Zerra prema svojoj supruzi Ummu Zerra…”
Navedeni hadisi nedvosmisleno ukazuju da je ženama dopušteno nositi naušnice, koje se, po običaju, stavljaju u probušene uši. U šerijatu ne postoji jasan ni ispravan dokaz koji to zabranjuje, i načelno pravilo u vezi s tim glasi da je to dopušteno. Ako uzmemo u obzir da je njihovo probijanje skoro bezbolno, ni to se (nanošenje boli) ne može uzeti kao opravdanje da je probijanje zabranjeno. Taj stav zauzeli su hanefijski pravnici i, po odabranoj verziji, hanbelijska pravna škola. (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidine, 6/420, El-Insaf, 1/125, i El-Furu, 1/107.) I Ibnul-Kajjim opredijelio se za spomenuto mišljenje. (Vidjeti: Tuhfetul-mevlud, str. 182.)
Ali šafijski i neki hanbelijski autoriteti drže da je probijanje ušiju zabranjeno. (Vidjeti: Fethul-Bari, 10/344, i Mugnil-muhtadž 1/394.) Odabrao ga je i Ibnul-Dževzi. (Vidjeti: Ahkamun-nisa, str. 14.) Kada je riječ o malikijskom mezhebu, u njihovim pravnim djelima nisam našao izjave o ovom pitanju, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeOdnos prema komšijama
Ve alejkumusselam, Nazvati selam jesi duzna, nositi kese nisi duzna, a obilaziti komsiju i bliznjega je sastavni dio vjerovanja svakoga muslimana. Imajuci u vidu da su se Vaš komšija i njegova porodica prema vama lijepo odnosili, da vas nisu zbog vaše vjere iz vaše kuce izgonili, niti se protiv vasviše
Ve alejkumusselam,
Nazvati selam jesi duzna, nositi kese nisi duzna, a obilaziti komsiju i bliznjega je sastavni dio vjerovanja svakoga muslimana. Imajuci u vidu da su se Vaš komšija i njegova porodica prema vama lijepo odnosili, da vas nisu zbog vaše vjere iz vaše kuce izgonili, niti se protiv vas borili, nema smetnje da ih posjetite i izrazite im svoje saucešce. Allah dž.š. kaže: “Allah vam ne zabranjuje da cinite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vašeg ne izgone. Allah, zaista, voli one koji su pravicni.” (El-Mumtehina, LX:8.) Poslanik a.s. je rekao: “Kod svega što je živo može se sevab zaraditi.” (Sahihul-Buhari, Kitabul-edeb.) Dakle, ukoliko ucinite dobrocinstvo svojim komšijama, s obzirom da su takvi, Vi cete, inšaAllah, za to imati veliki sevab i nagradu i odužit cete se prema njima, a Vi znate kolike obaveze, po islamskom ucenju, ima komšija prema komšiji. Kaže Poslanik a.s.: “Toliko mi je cesto Džibril oporucivao susjeda da sam mislio da ce ga uciniti (zakonitim) nasljednikom.” (Buharija i Muslim.)
Ebu Zerru r.a. Allahov Poslanik a.s. je rekao: “O, Ebu Zerr, kada budeš kuhao corbu, dospi malo više vode pa pošalji svojim komšijama.” (Muslim)
Jedne prilike Poslanik a.s. je rekao: “Tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik!” Neko rece: “Ko to, Allahov poslanice?” Alejhisselam odgovori: “Onaj ciji susjed nije siguran od njegova zla i neprijatnosti od njega!” (Buharija i Muslim).
Na kraju, želim da naglasim, da ta posjeta, da bi Vama bila dozvoljena (halal), ne smije u sebi sadržavati bilo šta što je muslimanu zabranjeno (haram), kao što je, naprimjer, naricanje, sjedenje u društvu koje pije alkohol itd. Nemojte zaboraviti da vam je dužnost da, u granicama svojih mogucnosti, prenesete svojim komšijama poruku islama koja je upucena svim ljudima.
A Allah najbolje zna!
Prof. JASMIN DJANAN
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeTreba li trljati dijelove tijela koji se peru prilikom uzimanja abdesta?
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na pitanje koje ste postavili, možemo odgovoriti s nekoliko aspekata. Prvo, znajte, Allah vam dao svako dobro, da većina islamskih učenjaka smatra da trljanje udova prilikom uzimanja abdesta ili gusula nije obavezno, i da je dovoljno da voda dopre do koževiše
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na pitanje koje ste postavili, možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, znajte, Allah vam dao svako dobro, da većina islamskih učenjaka smatra da trljanje udova prilikom uzimanja abdesta ili gusula nije obavezno, i da je dovoljno da voda dopre do kože, a imam Malik smatrao je da je to obaveza. En-Nevevi je zapisao: “Mi smatramo da je trljanje tijela prilikom uzimanja gusula poželjno, a nije obavezno. Prema tome, ako bi se čovjek prilikom uzimanja gusula polio vodom, ili zaronio u vodu, ili stao pod mlaz vode, ili stajao napolju dok kiša jako pada imajući u svim situacijama nijet uzimanja gusula i voda doprla do korijena kose i kože, njegov bi gusul, odnosno abdest bio ispravan. Ovo je stav većine islamskih učenjaka, dok Malik i el-Muzeni smatraju da ni abdest ni gusul nisu ispravni ukoliko se dijelovi tijela ne trljaju. Naši autoriteti svoj stav dokazuju pouzdanim hadisom koji je prenio Ebu Zerr, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Možeš uzimati tejemum čistom prašinom, pa makar vode nemao deset godina, a pošto nađeš vodu, polij je po svom tijelu.’ Način dokazivanja ovim hadisom: glede kupanja od džunupluka Resulullah, ﷺ, naredio je jedino da se voda polije po tijelu, to jest da se čovjek okupa, a nije naredio da se tijelo trlja. Osim ovog, postoje brojni drugi hadisi kojima se dokazuje ovaj naš stav.” (el-Medžmu, 2/214)
Ibn Kudama veli: “Obveznik nije dužan trljati udove prlikom uzimanja abdesta, odnosno prilikom gusula ako je uvjeren ili ako kod njega prevlada mišljenje da je voda zahvatila dijelove tijela koji se peru, odnosno cijelo tijelo. Ovo su mišljenje zastupali sljedeći učenjaci: Hasan el-Basri, Ibrahim en-Nehai, eš-Ša‘bi, Hammad, Sufjan es-Sevri, el-Evzai, eš-Šafi, Ishak b. Rahavejh i hanefijski pravnici.” (el-Mugni, 1/290)
Na temelju toga, prilikom uzimanja abdesta dijelovi se tijela moraju oprati jednom zagnjurivši ih u posudu s vodom ili ih stavivši pod slavinu, a mora se biti sigurno u to da je voda zahvatila cijeli dio koji se pere. Ovdje nije uvjet da čovjek cijelu ruku, odnosno nogu podmetne pod slavinu kako bi mlaz vode obuhvatio svaki dio tog uda. Štaviše, to je otežavanje i pretjerivanje u vjeri. Trljanje dijelova tijela obaveza je samo u onom slučaju kad se oni ne mogu oprati ni na koji drugi način, a treba se čuvati opsesije da dijelovi tijela nisu dobro oprani, a nju upravo šejtan izaziva.
Razlika između pranja i potiranja leži u tome da je pranje ono prilikom čega voda teče po dijelu tijela, dok prilikom potiranja voda ne teče po dijelu tijela nego se samo po njemu pređe vlažnom rukom.
Drugo, valja imati na umu pravilo u kojem se kaže da sumnja ne postiskuje uvjerenje. Drugim riječima, kad ste u nešto uvjereni, odnosno kad ste uvjereni da ste nešto uradili, ne pridajite nikakvu pažnju sumnji koja se nakon toga pojavi. U vašem slučaju, pošto temeljito operete cijelu ruku i budete sigurni da ju je voda obuhvatila, ne obraćajte pažnju, ni tad ni kasnije, na pomisao da ruku niste temeljito oprali. To je šejtanova vesvesa, opsesija, i ne trudite se da pobijete tu vesvesu, već je ignorirajte. Prihvatanje vesvese ima za posljedicu nelagodu i poteškoću, uznemirenost i brigu, pa čak i ludilo.
Na osnovi pitanja koje ste nam postavili zaključili smo da vi pretjerujete u pogledu uzimanja abdesta i da činite ono što Šerijat ne zahtijeva od obveznikā. Zato se toga prođite i abdest uzimajte onako kako ga uzimaju drugi muslimani, da ne biste oboljeli od opsesije i vjeru sebi učinili teškom.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeDa li je Adem prvi poslanik? I koja je razlika između poslanika i vjerovjesnika?
Prvi poslanik je Nuh, alejhis-selam. Tako stoji u poznatom hadisu koji govori o zagovaranju na Sudnjem danu, a zabilježili su ga Buharija i Muslim preko Ebu Hurejre. Adem, alejhis-selam, bio je vjerovjesnik; nije mi poznato da postoji argument koji ukazuje da je on bio poslanik. U jednom hadisu stojviše
Prvi poslanik je Nuh, alejhis-selam. Tako stoji u poznatom hadisu koji govori o zagovaranju na Sudnjem danu, a zabilježili su ga Buharija i Muslim preko Ebu Hurejre. Adem, alejhis-selam, bio je vjerovjesnik; nije mi poznato da postoji argument koji ukazuje da je on bio poslanik. U jednom hadisu stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao da je Adem prvi vjerovjesnik.(Ahmed, 5/265. A šejh Albani smatra ga ispravnim. Neki hadiski stručnjaci ovaj hadis nisu prihvatali, a to je prioritetnije mišljenje.)
Kada je riječ o razlici između poslanika i vjerovjesnika, islamski učenjaci imaju različite stavove. Neki učenjaci smatraju da nema razlike između poslanika i vjerovjesnika, ali ispravno je da razlika postoji. Svevišnji Allah rekao je: “Prije tebe, Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacivao.” (El-Hadždž, 52.)
Ebu Zerr prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Vjerovjesnika je bilo sto dvadeset i četiri hiljade, a poslanika trista deset i nekoliko.” (Ahmed, 5/265. I ovo je nastavak prethodnog hadisa.)
Ajet i hadis ukazuju da postoji razlika između poslanika i vjerovjesnika. Neki drugi učenjaci smatraju da i jedan i drugi dobivaju objavu, osim što je poslanik zadužen da prenese poslanicu, a vjerovjesnik nije. Tako je svaki poslanik – vjerovjesnik, a svaki vjerovjesnik nije poslanik.
Međutim, ni ovo mišljenje nije jako iz više razloga: prvo, iz prethodnog ajeta jasno se vidi da je i vjerovjesnik poslan ljudima, a poslanstvo obavezuje na dostavu poslanice; drugo, neprenošenje poslanice ustvari je tajenje znanja, a to se suprotstavlja mudrosti davanja objave, da je to tako, znanje jednog vjerovjesnika nestalo bi njegovom smrću; treće, Buharija i Muslim zabilježili su da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Pokazani su mi narodi, pa sam vidio vjerovjesnika a s njim skupina ljudi, vidio sam drugog a s njim jedan, ili dvojica, a vidio sam i vjerovjesnika koji nije imao sljedbenike”; i četvrto, Resulullah, ﷺ, rekao je: “Prije mene nije poslan nijedan vjerovjesnik a da nije bio obavezan ukazati ljudima na ono što je najbolje za njegov narod.” (Muslim, 1844.)
Naime, navedeni hadisi ukazuju da vjerovjesnici kao i poslanici moraju prenositi ljudima ono što im se objavljuje od Gospodara. Ispravno mišljenje jeste da poslanik donosi novu poslanicu, dok vjerovjesnik samo potvrđuje prethodnu poslanicu, a obavezu prenošenja ima i jedna i druga kategorija.(Vidjeti: Ruhul-meani, 17/165.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeJesu li su šiije muslimani, u čemu je razlika od sunnija?
Za šiije općenito kažemo da su muslimani, ali kada o njima govorimo u posebnom smislu, tada kažemo da su neki od njih muslimani, a neki nevjernici. Najbliža šiitska sekta ehli-sunnetu jesu zejdije, koji se pripisuju Zejdu b. Aliji Ibn Abidinu (79. – 122. h.g., odnosno 698. – 740. god.) jer svojim nviše
Za šiije općenito kažemo da su muslimani, ali kada o njima govorimo u posebnom smislu, tada kažemo da su neki od njih muslimani, a neki nevjernici. Najbliža šiitska sekta ehli-sunnetu jesu zejdije, koji se pripisuju Zejdu b. Aliji Ibn Abidinu (79. – 122. h.g., odnosno 698. – 740. god.) jer svojim novotarijama, kako u vjerovanju tako i u fikhu, nisu izašli iz okvira islama, ali ipak nisu sljedbenici ehli-sunneta. Što se tiče ismailija (batinija), koji se pripisuju Ismailu, najstarijem sinu Džafera Sadika, glavni izvor njihovog (ne)vjerovanja jeste grčka filozofija pomiješana sa židovsko-kršćanskom i vatropokloničkom ideologijom, te brojnim Aristotelovim i Pitagorinim postavkama. Ismailije poriču proživljenje, Sudnji dan, Džennet i Džehennem, i vjeruju u transmigracionizam (prelazak duše iz tijela u tijelo).
Vidi manjePored tako ogavnog vjerovanja koje ispovijedaju, kažu da je namaz ustvari iskreno okretanje srcem ka imamu, post – čuvanje njihovih misionarskih tajni, a hadždž – poduzimanje posjete nepogrešivom imamu. Zato većina njih dopušta ono što je Allah, dželle šanuhu, zabranio, i olahko prelaze Allahove granice. Isto tako, među šiijama postoje nusajrije, sekta čiji su sljedbenici veći nevjernici od židova i kršćana. Oni obožavaju Aliju b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, i vjeruju u panteizam (Allahovo utjelovljenje u stvorenja). Smatraju da je Alija posljednja osoba u koju se Allah utjelovio, neka je Svevišnji Allah visoko iznad onoga što oni iznose! Još tvrde da je Alija bio živ i prije stvaranja nebesa i Zemlje, da je stvorio poslanika Muhammeda, ﷺ; Poslanik, ﷺ – Selmana Farisija, a Selman je, po njima, stvorio pet jetima: Mikdada b. Esveda, Ebu Zerra, Osmana b. Mazuna, Abdullaha b. Revvahu i Kanbera b. Kadana, Alijinog slugu. Svaki od spomenutih ljudi, tvrde pripadnici ove sekte, ima određenu ulogu u svemiru.
Naime, Mikdad je zadužen za grmljavinu, zemljotrese i ostale prirodne pojave, Ebu Zerr za puhanje vjetra i uzimanje ljudskih duša, Osman se brine za bolesti i temperaturu itd. Oni, kao i njihovi istomišljenici ismailije, vjeruju u transmigracionizam. Duruzi su također ogranak šiija. Smatraju da je vladar Mensur b. Aziz božanstvo, još smatraju da će svako ko ne bude njega obožavao gorjeti u Vatri. I ovi vjeruju u transmigracionizam. Njihovo vjerovanje zasniva se na budističkom, židovskom, kršćanskom, starofaraonskom i grčko-filozofskom učenju, a primarni cilj tog njihovog učenja jeste negiranje našeg šerijata, tim prije jer smatraju da ne treba klanjati, postiti niti zekat davati, i sve to po vladarevoj odredbi. I oni vjeruju u transmigracionizam, u globalu, s izvjesnim razlikama u formi i načinu. Tvrde da se Allah utjelovljuje u ljude do Sudnjeg dana; Sudnji dan ne poriču. Kada je riječ o imamu na kojeg se pozivaju, bio je psihopata i iznimna ličnost, najmanje je ličio na normalnog čovjeka. Naime, jedno je vrijeme zabranjivao prodavanje ribe, grožđa, datula, štaviše, ubijao bi svakoga ko prekrši ovu njegovu zabranu. Zabranio je klanjanje teravija-namaza punih deset godina, potom je to dopustio. 404. godine po Hidžri zabranio je ženama izlazak iz kuće i danju i noću. Zabranio je ljudima prodavanje na pijaci po danu, dopustio po noći, potom je to dopustio u oba termina. Bio je netrpeljiv prema kršćanima, rušio bi crkve pa ih ponovo gradio. Duži niz godina pored sebe je palio svijeću i danju i noću, potom je određeno vrijeme sjedio u tami. Lično je ubijao svoje najbliže i spaljivao ih u vatri itd. Umro je 411. godine po Hidžri.
Sljedbenici spomenutih sekti nevjernici su po konsenzusu svih ehli-sunnetskih učenjaka, tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu’ul-fetava, 35/82-99. Šiije imamije ili rafidije i behaije u mnogo čemu liče na svoje istomišljenike ismailije, nusajrije i duruze. Jako je bitno napomenuti da veliki procenat židovske granične vojske čine behaije. Skoro iz svake spomenute sekte granaju se brojne podsekte koje nemaju nimalo bolje učenje od svoje matice. Mnogi od njih drže da je Kur’an iskrivljen i nepotpun, psuju i proklinju gotovo sve ashabe, čak i meleka Džibrila, alejhis-selam, a o našim učenjacima da i ne govorimo, posebno su se okomili na Ebu Hanifu. Zar razumnom čovjeku treba više od toga što šiije za Aišu, radijallahu anha, majku pravovjernih, Resulullahovu, ﷺ, miljenicu, tvrde da je počinila nemoral?! Naš Allahu, uputi nas na Pravi put, a sačuvaj zablude i krivovjerstva, amin!
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Zahtijeva li islam ukrašavanje džamija?
Po islamskom učenju, ukrašavanje džamija je pogrdno. To je još veće zlo činiti sada kada mnogi muslimani nemaju osnovne uvjete za život: hranu, vodu, odjeću, krov nad glavom… U određenim slučajevima preče je pomoći muslimanu u nevolji nego sagraditi ili renovirati džamiju. Ako je tako kada je riječviše
Po islamskom učenju, ukrašavanje džamija je pogrdno. To je još veće zlo činiti sada kada mnogi muslimani nemaju osnovne uvjete za život: hranu, vodu, odjeću, krov nad glavom… U određenim slučajevima preče je pomoći muslimanu u nevolji nego sagraditi ili renovirati džamiju. Ako je tako kada je riječ o gradnju ili renoviranju, kako je onda s beskorisnim, bolje rečeno, štetnim ukrašavanjem džamija u koje se investiraju velike sume novca da bi se omeli klanjači i umanjila njihova skrušenost u namazu. Kada je riječ o džamijama, načelno pravilo važi da džamije podsjećaju na ahiret, jer su one Allahove kuće, a ne da njihova ljepota podsjeća na ovosvjetske prolazne ljepote.
Vidi manjeUkrašavanje džamija jedan je od predznaka Sudnjega dana. Enes b. Malik prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Sudnji dan će nastupiti samo onda kada se ljudi budu hvalisali građenjem džamija.” (Ebu Davud i Ibn Madže, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/1237.)
Hvalisanje džamijama ima nekoliko značenja, između ostalih: hvalisanje njihovom ljepotom.(Vidjeti: Avnul-Mabud, 2/84.) Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Pokrijte džamije toliko da ljudi ne kisnu, nemojte ih bojiti crvenom ni žutom bojom pa da ljude odvraćate od namaza.”(Buharija.)
U drugom predanju stoji da je Omer, radijallahu anhu, prenio da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada neki narod bude činio loša djela, počet će ukrašavati džamije.” (Ibn Madže, sa slabim lancem prenosilaca.) Ibn Abbas govorio je: “Vi ćete, sigurno, ukrašavati svoje džamije kao što to čine židovi i kršćani.” (Buharija.) Ebu Derda upozoravao je: “Kada budete ukrašavali Mushafe i džamije, bit ćete upropašteni.” (Ibn Mubarek, u djelu Ez-Zuhd, 2/612, i Ibn Hazm, 4/284, s dobrim lancem prenosilaca.) Isto se prenosi od Ebu Hurejre, Ka‘ba b. Ubejja i Ebu Zerra, radijallahu anhum. (Vidjeti: Es-Sunen, str. 140/414, od Ebu Amra Danija, i Et-Telhisul-habir, 2/762.)
Kada je Omer b. Abdulaziz vidio veliku džamiju u Damasku koju je ukrasio Velid b. Abdulmelik (on je prvi uveo ovu praksu), odlučio je ukloniti sve ukrase, pa su ga jedva odvratili od te namjere. U drugim izvorima navodi se da je, ipak, skinuo ukrase, prodao ih i vratio imetak u državni budžet. (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/285, od Ibn Redžeba, i Sahihu ešratiš-sa‘ati, str. 111-112.)
Šejh Ali Mahfuz veli: “Ukrašavanje džamija, a posebno mihraba, je novotarija, jer to ometa klanjače.” (Vidjeti: El-Ibda, str. 183.)
Neki učenjaci smatraju da onaj ko ukrasi džamiju iz vakufskog budžeta tu štetu mora nadoknaditi iz vlastitog imetka, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Brzo klanjanje teravih-namaza
Alejkumusselam. Brzo klanjanje teravih namaza je potpuno oprečno onome što je prenešeno o načinu klanjanja teravih namaza od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, radijallahu anhum, i selefa ovog Ummeta. Naime, sunnet je da se oduži kijam, ruku i sedžda, i to je jedna od glavnihviše
Alejkumusselam.
Brzo klanjanje teravih namaza je potpuno oprečno onome što je prenešeno o načinu klanjanja teravih namaza od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, radijallahu anhum, i selefa ovog Ummeta. Naime, sunnet je da se oduži kijam, ruku i sedžda, i to je jedna od glavnih karekteristika po kojoj se teravija razlikuje od ostalih dobrovoljnih namaza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi proveo jednu trećinu noći u namazu, a o dužini i ljepoti kijama, rukua i sedžde ne pitaj, kako kaže Aiša, radijallahu ahna, u hadisu kojeg bilježi Buharija. A Omer, radijallahu anhu, je naredio da se uči na jednom rekatu u teravih-namazu trideset ajeta, a to je oko tri stranice Kur’ana.
Takođe, prenosi El-Mervezi u svojoj knjizi Muhtesar kitab kijamul-lejl da je selef učio između dvadeset i trideset ajeta na jednom rekatu teravih-namaza. Kod Ebu Hanife i većine hanefijskih učenjaka je sunnet da se u toku
Ramazana na teravih-namazu prouču hatma, a da bi se to izvelo kažu da treba učiti oko deset ajeta na jednom rekatu, a što predstavlja više od jedne stranice Kur’ana. Sa druge strane, teravija, što u arapskom znači odmaranje, je baš nazvana tim imenim jer bi se klanjači nakon dugog kijama odmarali poslije svaka četiri rekata. Naravno da treba voditi računa o stanju džematlija, jer među njima ima slabih, iznemoglih, bolesnih, starijih, žena i djece, te dužinu namaza uskladit prema njima.
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada neko od vas predvodi ljude u namazu neka skrati (namaz), jer među njima je dijete, starac, iznemogli i onaj koji ima neku potrebu. A kada klanja sam, neka klanja kako hoće“. (muttefekun alejhi) Ali ovo ne znači da teraviju treba pretvoriti u gimnastičku vježbu kao što je stvarnost većine teravija, na žalost, u našim krajevima.
Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se travija klanja sa imamom do kraja teravih-namaza. Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhive sellem, nakon što je klanjao sa ashabima teraviju do pola noći, zašto ne klanja sa njima preostali dio noći? Odgovorio mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Ko klanja sa imamom sve do kraja namaza, broji mu se kao da je klanjao čitavu noć“. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban i Ibn Huzejme, a vjerodostojnim ga je ocijenio Tirmizi, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Šu’ajb Arnaut i Albani.
Prema tome, sunnet je da se teravija klanja polahko sa dugim kijamom, a da bi se brojalo da je klanjač dostigao vrijednost klanjanja cijele noći treba da klanja teravih-namaz u džematu sa imamom do kraja namaza sa vitretom. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Brzo klanjanje teravih-namaza
Brzo klanjanje teravih namaza je potpuno oprečno onome što je prenešeno o načinu klanjanja teravih namaza od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ashaba, radijallahu ‘anhum, i selefa ovog Ummeta. Naime, Sunnet je da se oduži kijam, ruku i sedžda, i to je jedna od glavnih karekteristikaviše
Brzo klanjanje teravih namaza je potpuno oprečno onome što je prenešeno o načinu klanjanja teravih namaza od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ashaba, radijallahu ‘anhum, i selefa ovog Ummeta. Naime, Sunnet je da se oduži kijam, ruku i sedžda, i to je jedna od glavnih karekteristika po kojoj se teravija razlikuje od ostalih dobrovoljnih namaza.
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi proveo jednu trećinu noći u namazu, a o dužini i ljepoti kijama, ruku’a i sedžde ne pitaj, kako kaže Aiša, radijallahu ‘ahna, u hadisu kojeg bilježi Buharija. A Omer, radijallahu ‘anhu, je naredio da se uči na jednom rekatu u teravih-namazu trideset ajeta, a to je oko tri stranice Kur’ana. Također, prenosi El-Mervezi u svojoj knjizi Muhtesar Kitab Kijamul-Lejl da je selef učio između dvadeset i trideset ajeta na jednom rekatu teravih-namaza.
Kod Ebu Hanife i većine hanefijskih učenjaka je sunnet da se u toku Ramazana na teravih-namazu prouči hatma (cijeli Kur’an), a da bi se to izvelo kažu da treba učiti oko deset ajeta na jednom rekatu, a što predstavlja više od jedne stranice Kur’ana. Sa druge strane, teravija, što u arapskom znači odmaranje, je baš nazvana tim imenom jer bi se klanjači nakon dugog kijama odmarali poslije svaka četiri rekata.
Također, po isparavnom stavu učenjaka da broj rekata teravije namaza nije šerijatski određen, nego da u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata, a ko skrati kijam poveća broj rekata. Skratiti kijam i povećati broj rekata ne znači da od teravije treba napraviti utrku ili natjecanje u brzini gdje se izgubi svaki osjećaj skrušenosti u namazu. Naravno da treba voditi računa o stanju džematlija, jer među njima ima slabih, iznemoglih, bolesnih, starijih, žena i djece, te dužinu namaza uskladit prema njima.
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada neko od vas predvodi ljude u namazu neka skrati (namaz), jer među njima je dijete, starac, iznemogli i onaj koji ima neku potrebu. A kada klanja sam, neka klanja kako hoće.” (muttefekun alejhi) Ali ovo ne znači da teraviju treba pretvoriti u gimnastičku vježbu kao što je stvarnost većine teravija, na žalost, u našim krajevima. Ako je stanje takvo kako je opisano u pitanju, da se teravije jako brzo klanjaju tako da nema smirenosti na ruku i sedždi, a to su ruknovi namaza, onda je valjanost tih namaza upitna.
Stoga savjetujem tebe i sve druge koji su u sličnom stanju, da na najljepši način razgovaraš sa imamom, posavjetuješ ga po ovom pitanju i da uputiš dovu Uzvišenom Allahu da mu omekša srce i da prihvati savjet. A ako znaš unaprijed da od tebe ne prima savjet u vjeri, onda podstakni nekog drugog da to uradi od koga prima savjet. A ako to ne urodi plodom, a u blizini nema drugog džem’ata gdje se teravija klanja normalno, onda klanjaj teraviju u kući sam ili u džem’atu sa porodicom.
Jer mnogi učenjaci smatraju da je bolje klanjati teraviju u kući nego u mesdžidu. Na tom stavu su malikije pod šartom da to ne utiče na prestanak klanjanja teravije u mesdžidima. Također je to rivajet u šafijskom mezhebu, a Šafija smatra da je bolje da dobri učači Kur’ana klanjaju u kući. Muhammed ibn Nasr El-Mervezi bilježi u svojoj knjizi Muhtesar Kitab Kijamul-Lejl vjerodostojne predaje u kojima se navodi poimenično ko je sve od selefa klanjao teraviju u kući ili u mesdžidu pojedinačno van džem’ata.
DODATAK: Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se travija klanja sa imamom do kraja teravih-namaza. Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhive sellem, nakon što je klanjao sa ashabima teraviju do pola noći, zašto ne klanja sa njima preostali dio noći? Odgovorio mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Ko klanja sa imamom sve do kraja namaza, broji mu se kao da je klanjao čitavu noć“. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban i Ibn Huzejme, a vjerodostojnim ga je ocijenio Tirmizi, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Šu’ajb Arnaut i Albani.
Prema tome, sunnet je da se teravija klanja polahko sa dugim kijamom, a da bi se brojalo da je klanjač dostigao vrijednost klanjanja cijele noći treba da klanja teravih-namaz u džematu sa imamom do kraja namaza sa vitretom. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Namaz za imamom koji čini velike grijehe
Obaveza je imamet povjeriti samo bogobojaznim osobama, koje imaju ispravno vjerovanje (akaid). Ovo je zato jer imam ima isuviše važnu ulogu u društvu: predvodi muslimane u najvažnijem obredu, poučava ih vjeri, izdaje pravna rješenja o određenim vjerskim pitanjima itd. Otuda mora biti bogobojazan, učviše
Obaveza je imamet povjeriti samo bogobojaznim osobama, koje imaju ispravno vjerovanje (akaid). Ovo je zato jer imam ima isuviše važnu ulogu u društvu: predvodi muslimane u najvažnijem obredu, poučava ih vjeri, izdaje pravna rješenja o određenim vjerskim pitanjima itd. Otuda mora biti bogobojazan, učen, pronicljiv, snalažljiv, mudar, mora posjedovati vrhunski kodeks islamskog ponašanja kako bi na adekvatan način mogao obavljati povjerenu mu dužnost. S tim u vezi imam Ahmed kaže: “Pravo i obaveza muslimana jeste da ih predvode najbogobojazniji i najučeniji.” Neispravno je povjeriti imamet osobi koja čini makar jedan od spomenutih poroka, a kako ga onda povjeriti onome ko čini sve te poroke! Obaveza je takve “imame” prijaviti nadležnim vjerskim institucijama kako bi bili sankcionirani lišenjem imamske dužnosti.
Ipak, po većini islamskih učenjaka namaz iza takvog imama ispravan je. Mišljenje da je taj namaz ispravan zastupa većina učenjaka ehli-sunnetskog usmjerenja. Ebu Zerr pripovijedao je da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao: “Kako ćeš postupiti ako imami jednoga dana budu odgađali namaz!” “Šta mi predlažeš, Allahov Poslaniče?”, upita on, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu: “Klanjaj namaz u njegovom vremenu, a ako stigneš, klanjaj i s njima u džematu, to će ti biti upisano kao dobrovoljni namaz.” (Muslim)
Ovaj hadis ukazuje nam da je namaz za velikim grješnicima koji ne klanjaju namaze u propisanom vremenu – ispravan, a odgađanje namaza svakako je jedan od najvećih grijeha nakon nevjerstva. Upitan: “Da li je ispravno džuma i bajram-namaz klanjati za velikim grješnicima”, imam Ahmed odgovorio je: “Jeste.” Međutim, islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je za takvim ljudima pokuđeno klanjati. Kada je riječ o hadisima koji govore o imamima iza kojih se namaz ne prima, njih ima nekoliko, ali svi su slabi i ne mogu se uzeti kao dokaz. Namaz nije primljen iza imama koji je počinio nevjerstvo u srcu, riječima ili djelom, ako to muktedije znaju, u protivnom njihov je namaz valjan, a Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od dr. Safeta Kuduzovića
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com