Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koja su pravila islamskog poslovanja?
Piše: Mr. Hakija Kanurić Islamsko poslovanje bazirano je na univerzalnim pravilima koja su islamski pravnici izveli iz šerijatskih izvora vodeći se za visokim ciljevima islama. U prethodom broju govorili smo o pravilu koje potvrđuje da je osnova u trgovini i poslovanju dozvola te pravilu koje ističeviše
Piše: Mr. Hakija Kanurić
Islamsko poslovanje bazirano je na univerzalnim pravilima koja su islamski pravnici izveli iz šerijatskih izvora vodeći se za visokim ciljevima islama. U prethodom broju govorili smo o pravilu koje potvrđuje da je osnova u trgovini i poslovanju dozvola te pravilu koje ističe da neizvjesnost u ugovoru čini ugovor zabranjenim. U ovom broju ćemo, Allahovom dozvolom, pojasniti sljedeća tri pravila:
● Prvo: Pri ugovoru postavljeni uvjeti u osnovi su dozvoljeni;
● Drugo: Islamsko poslovanje ne prihvata kamatu;
● Treće: Iskrenost i čestitost temelj su islamskog poslovanja.
Pri ugovoru postavljeni uvjeti u osnovi su dozvoljeni
Često se dašava da jedna ili obje strane ugovora postavljaju uvjete kako bi ostvarili određenu korist, kao, naprimjer, da vlasnik kuće uvjetuje da jedan mjesec boravi u kući nakon prodaje. Ovo pravilo kaže da je osnova kod tih uvjeta dozvola i ispravnost. Kao dokaz za ovo pravilo uzima se ajet: “O vi koji vjerujete, ispunjavajte ugovore!” (El-Maida, 1) Naredba da se ispunjavaju ugovori obuhvata i ispunjenje uvjeta koji su dio ugovora. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Muslimani su pri svojim uvjetima.” (Bilježi El-Buhari u Knjizi o najamnini, talikan bez seneda) U drugoj predaji navodi se da je još kazao: “…osim uvjeta koji dozvoljava zabranjeno ili zabranjuje dozvoljeno.” (Et-Tirmizi, br. 1272, hadis je vjerodostojan po ocjeni Albanija)
Dakle, osnova kod uvjeta koji se postavljaju prilikom sklapanja ugovora jeste dozvola, međutim iz te osnove izuzimaju se dvije vrste uvjeta:
Prva vrsta, kao što je spomenuto u prethodnom hadisu, svaki uvjet koji dozvoli zabranjeno ili zabrani dozvoljeno. Međutim, za koji uvjet kažemo da je zabranio dozvoljeno ili dozvolio zabranjeno? To je svaki uvjet iz kojeg proizlazi činjenje harama ili ostavljanje vadžiba, a svaki uvjet neminovno će sužiti krug dozvoljenog što ne znači da je istovremeno zabranio dozvoljeno. Da bi stvar bila jasnija navest ćemo primjer: Muškarcu je, po islamskom zakonu, dozvoljeno oženiti četiri žene, međutim ako žena prilikom sklapanja braka uvjetuje mužu da se ne ženi drugom, taj uvjet je, prema preferirajućem mišljenju, validan i ispravan. Taj uvjet nije zabranio dozvoljeno, nego je samo sužio krug dozvoljenog. U tom kontekstu Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, kaže: “Prava se prekidaju kod postavljenih uvjeta.” (Bilježi El-Buhari u Poglavlju o uvjetima, bez seneda)
Druga vrsta, uvjet koji u potpunosti negira neki od temeljnih ciljeva ugovora, kao naprimjer da pri kupoprodajnom ugovoru prodavač uvjetuje da prodani predmet ostane njegovo vlasništvo. Prelazak vlasništva iz ruku prodavača u ruke kupca osnovni je cilj trgovine, stoga ovakav uvjet pri trgovini nije ispravan.
Primjeri dozvoljenih uvjeta:
• Svaki uvjet koji ide u prilog ugovoru i jača ga, kao naprimjer da prodavač uvjetuje zalog (hipoteku) kao garanciju isplate duga.
• Uvjetovanje određene karakteristike, kao naprimjer da kupac, naručivši automobil, uvjetuje određenu boju.
• Uvjetovanje određene koristi, kao naprimjer da se pri kupovini drva za ogrjev uvjetuje transport i sječenje drva.
Potrebno je napomenuti da se uvjeti postavljaju prije ili za vrijeme sklapanja ugovora, a u dva slučaja mogu se postaviti i nakon što je ugovor sklopljen.
Prvi slučaj: U vremenu izbora, tj. prije nego što se prodavač i kupac fizički raziđu, jer je to vrijeme u kojem kupac i prodavač imaju pravo poništiti ugovor, pa isto tako imaju pravo donijeti novi uvjet.
Drugi slučaj: U vremenu koje uvjetuje jedna ili obje strane ugovora, kao naprimjer da kupac kaže: Kupujem ovaj automobil pod uvjetom da imam pravo u roku od tri dana poništiti ugovor, te ako prodavač prihvati taj uvjet, kupac ima pravo u roku od tri dana poništiti ugovor u potpunosti ili donijeti novi uvjet.
Islamsko poslovanje ne prihvata kamatu
Zabrana kamate opće je poznata, ali unatoč tome ova je pojava rasprostranjena među muslimanima. Lihvarsto i kamatno poslovanje predstavljaju grijeh i ružno djelo, a onome ko se time bavi upućene su velike prijetnje, od kojih su:
● Allah će ga izbezumljenim proživjeti. Rekao je Uzvišeni: “Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: ‘Kamata je isto što i trgovina.’ A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” (El-Bekara, 275)
● U ratu je protiv Allaha i Njegovog Poslanika, kao što kaže Uzvišeni: “O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova!” (El-Bekara, 278-279)
● Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proklinje takvu osobu. Džabir, radijallahu anhu, rekao je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onoga ko uzima kamatu, onoga ko daje kamatu, onoga ko zapisuje kamatu i onu dvojicu koja to svjedoče, te je rekao: “Oni su jednaki.” (Muslim, br. 1598) Biti proklet znači biti udaljen od milosti Uzvišenog Allaha, a ima li većeg nesretnika od onoga kome se Allah ne smiluje?!
● Ubraja se u najteže grješnike. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha: širka, sihra, ubistva čovjeka kojeg je Allah zabranio da se ubije, jedenja kamate, jedenja jetimskog imetka, bjekstva na dan borbe i potvore čestitih vjernica da su počinile zinaluk.” (El-Buhari, br. 2766, i Muslim, br. 89)
● Izaziva Allahovu srdžbu i kaznu. Prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Kada se u nekom mjestu rasprostrane zinaluk i kamata, na sebe su navukli Allahovu kaznu.” (El-Hakim, br. 2261, hadis je vjerodostojan po ocjeni El-Hakima)
Da bismo se sačuvali ovog velikog grijeha, moramo dobro poznavati kamatu u svim njenim oblicima. Učenjaci na više načina govore o vrstama kamate. Da bismo bolje razumjeli ovu temu podijelit ćemo kamatu na dvije vrste: kupoprodajnu i dugovnu kamatu.
Kupoprodajna kamata prisutna je samo kada se trguje sa kamatnom robom, dok je dugovna kamata prisutna u svim vrstama robe, bila ona kamatna ili ne.
U hadisu koji prenosi Ubada b. Samit, radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim, 1587, spomenuto je šest vrsta kamatne robe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Onaj ko prodaje zlato za zlato, srebro za srebro, pšenicu za pšenicu, ječam za ječam, datule za datule i so za so, neka budu jednake količine i neka to bude iz ruke u ruku. A kada prodaje različite vrste, neka prodaje kako želi, ako je iz ruke u ruku.”
U ovom hadisu navedeno je šest vrsta kamatne robe. Tih šest vrsta podijelit ćemo u dvije grupe. U prvoj grupi su zlato i srebro, a u drugoj su pšenica, ječam, datule i so. Prva grupa, tj. zlato i srebro imaju jednu zajedničku osobinu zbog koje se ubrajaju u kamatnu robu. To je kupovna moć i mjerenje vrijednosti svih drugih vrsta robe. Ranije su bili u upotrebi dinari, tj. zlatnici, i dirhemi, tj. srebrenjaci i njima se kupovalo. Danas se kupuje novcem, stoga se sve vrste moneta, poput konvertibilnih maraka, eura, rijala i ostalih valuta pridružuju zlatu i srebru u propisima vezanim za kamatu.
Druga grupa kamatne robe, a to su pšenica ječam, hurme i so, uvršteni su u kamatnu robu, po jednom mišljenju učenjaka, zbog toga što su svakodnevna hrana i što se uz to daju skladištiti. Zato ćemo svaku drugu robu kod koje se nađu ova dva svojstva pridružiti ovoj grupi, kao naprimjer, rižu, šećer, med i sl.
Upoznali smo vrste kamatne robe spomenute u hadisu i druge koje se njima pridružuju u propisima vezanim za kamatu. Shvatili smo da se kamatna roba dijeli u dvije grupe. Da bismo pojasnili kako se trguje ovom robom na ispravan način (bez kamate), napominjemo i to da postoje dvije vrste kupoprodajne kamate: kamata povećanja i kamata odgode.
Kada prodajemo ili mijenjamo bilo koju kamatnu robu za jednaku robu, npr. zlato za zlato, med za med i sl., da bi trgovina ili zamjena bila ispravna, potrebno je da se ispune dva uvjeta:
Prvi uvjet je da budu u jednakoj količini tako da pouzdano znamo da su u jednakoj mjeri, jer sumnja po pitanju jednakosti poput je ubjeđenja u nejednakosti. Ukoliko se ne ispuni ovaj uvjet, onda je to primjer kamate povećanja.
Kod nas se često dešava da se mijenja staro zlato za novo tako da se daje veća količina starog zlata za manju količinu novog. Takva zamjena klasična je kamata i strogo je zabranjena. Onaj ko je u potrebi da zamijeni staro zlato neka ga proda za novac, a zatim, nakon što uzme novac za staro zlato i bude slobodan u raspolaganju tim novcem, može kupiti novo zlato od iste osobe kojoj je prodao staro ili od bilo koga drugog.
Drugi uvjet jeste da se zamjena izvrši iz ruke u ruku, tj. da se zamijenjena roba preuzme prije nego što se kupac i prodavač fizički raziđu. Ukoliko se ne ispuni ovaj uvjet, onda je to primjer odgodne kamate.
Ova dva uvjeta su neophodna samo kada mijenjamo kamatnu robu za isto takvu robu, kao naprimjer kada želimo zamijeniti bagremov med za kestenov, možemo to učiniti ali pod uvjetom da budu jednake količine i da se zamjena ostvari prije nego što se kupac i prodavač raziđu.
Kada mijenjamo jednu kamatnu robu za drugu, a obje pripadaju istoj grupi, tj. podudaraju se u osobini zbog koje su uvrštene u kamatnu robu, npr. zlato za srebro, konvertibilne marke za eure, pšenicu za med itd., u ovom slučaju radi ispravnosti trgovine potrebno je da se ispuni samo jedan uvjet, a to je da bude iz ruke u ruku, tj. da se razmjena izvrši prije nego što se kupac i prodavač raziđu. To je značenje riječi Poslanika, alejhis-salatu ves-selam: “A kada prodaje različite vrste, neka prodaje kako želi ako je iz ruke u ruku.” Iz ovog zaključujemo da se zlato ne može kupiti na rate, jer kupac mora isplatiti punu cijenu prije nego što se raziđe sa prodavačem. Isto tako zamjena konvertibilnih maraka za eure mora se izvršiti prije nego što se kupac i prodavač fizički raziđu pazeći da ne ostane jedan drugom dužan, u protivnom, zapast će u kamatu odgode.
Kada se radi o razmjeni kamatne robe različitih grupa, tj. različitih karakteristika, kao naprimjer da kupujemo pšenicu za zlato ili med za novac i sl., nema nikakvih uvjeta, osim općih uvjeta ispravnosti trgovine, pa je stoga dozvoljeno odgoditi plaćanje i nije uvjet da se razmjena izvrši iz ruke u ruku.
Isto tako, ako roba nije kamatna može se prodavati bez spomenutih uvjeta, naprimjer, možemo zamijeniti knjigu za dvije, automobil za dva, svejedno izvršili razmjenu prije razilaženja ili ne.
Dugovna kamata je svaka dunjalučka korist koju pozajmljivač uvjetuje, bila pozajmljena roba kamatna ili ne. Naprimjer, pozajmljivanje određene svote novca uz uvjet da se vrati više smatra se kamatom. Produživanje roka vraćanja uz povećanje duga isto tako smatra se kamatom. U predislamskom periodu vladao je običaj da se dužniku, ukoliko nije u stanju vratiti pozajmicu u određeno vrijeme, produži rok uz povećanje duga. Islam to strogo zabranjuje. Uzvišeni Allah, nakon što je naredio vjernicima da odustanu od ostatka kamate i nakon što je objavio rat onome ko to ne učini, kaže: “A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, nek znate, da dug poklonite” (El-Bekara, 280).
Kada je u pitanju dug, nije uvjet da pozajmljena roba bude kamatna. Tako je pozajmljivanje, naprimjer, vreće cementa uz uvjet da dužnik vrati dvije vreće, klasična kamata, iako cement nije kamatna roba. Obratimo pažnju na razliku između prodaje i pozajmljivanja. Dozvoljeno je prodati vreću cementa za dvije, jer ne spada u kamatnu robu, međutim, pozajmiti vreću cementa uz uvjet da se vrate dvije, to nije dozvoljeno. Trgovina je u osnovi propisana da bi se ostvarila korist kroz razmjenu dobara, dok je pozajmljivanje dobrotvornog karaktera, pa se svaka korist koju pozajmljivač uvjetuje smatra kamatom.
Ta zabranjena korist, koja proizlazi iz pozajmice, nije ograničena samo na materijalno povećanje nego obuhvata i bilo koju drugu korist. Naprimjer, posuditi vreću pšenice uz uvjet da dužnik, kada bude vraćao dug, vrati samljevenu pšenicu isto je kamata, jer je uz pozajmljivanje uvjetovana korist.
Prilikom vraćanja duga dozvoljeno je vratiti više nego što je uzeto u zajam, ukoliko to nije prethodno uvjetovano ugovorom ili ustaljenim običajem. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji među vama je onaj ko najljepše vraća dug.” (El-Buhari, br. 2306, i Muslim, br. 1601.)
Iskrenost i čestitost temelj su islamskog poslovanja
Odnos muslimana prema drugima izgrađen je na iskrenosti i čestitosti. Kada se radi o razmjeni materijalnih koristi, iskrenost se očituje u tome da se pojasne skrivene mahane koje utječu na cijenu robe, a čestitost u tome da se ispoštuje ugovor kao što je dogovoreno.
Rekao je Uzvišeni Allah: “I ljudima prava njihova ne umanjujte!” (Hud, 85); “O vjernici, ispunjavajte ugovore!” (El-Maida, 1); “Ako jedan kod drugog nešto pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje!” (El-Bekara, 283).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prodavač i kupac imaju pravo izbora (da prihvate ili odbiju trgovinu) sve dok se ne raziđu. Imat će bereketa u svojoj trgovini ako budu iskreni i navedu mahane robe (ako ih ima), a ako budu skrivali mahane i lagali, bit će im uništen bereket trgovine.” (El-Buhari, br. 2079, i Muslim, br. 1532)
Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Na Sudnjem danu Allah neće razgovarati sa trojicom, niti će ih očistiti, niti će u njih pogledati, i njih čeka bolna patnja.” To je Poslanik ponovio tri puta, a Ebu Zerr reče: “Propali su i izgubljeni! Ko su ti, Allahov Poslaniče?” “Onaj ko pušta odjeću ispod članaka, onaj ko prenosi tuđe riječi sijući smutnju i onaj ko prodaje svoju robu lažno se zaklinjući!” (Muslim, br. 106)
El-Asr, br. 56.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koji je kodeks ponašanja u kupoprodaji ?
Priredio: Elvedin Pezić S obzirom na to da se svakim danom neko od muslimana bavi kupoprodajom, lijepo je da poznaje koji su postupci preporučeni prilikom kupovine i prodaje. U ovom tekstu navest ćemo nekoliko postupaka koje islam preporučuje prilikom kupoprodaje, uz napomenu da svi ti postupci nisuviše
Priredio: Elvedin Pezić
S obzirom na to da se svakim danom neko od muslimana bavi kupoprodajom, lijepo je da poznaje koji su postupci preporučeni prilikom kupovine i prodaje.
U ovom tekstu navest ćemo nekoliko postupaka koje islam preporučuje prilikom kupoprodaje, uz napomenu da svi ti postupci nisu na istom stepenu, neki su čak obavezni, dok su neki drugi samo pohvalni.
1. Iskrenost
Islam poziva na iskrenost prilikom kupoprodaje, odnosno da prodavač obavijesti kupca o eventualnim mahanama robe koja se prodaje. Ako prodavač bude iskren prema kupcu i obavijesti ga o eventualnim mahanama, to iako po dunjalučkim parametrima umanjuje vrijednost robe, Uzvišeni Allah će u njihovoj kupoprodaji podariti blagoslov. U suprotnom, ako prodavač ne bude iskren i svjesno prekrije mahane robe koju prodaje, iako to robu čini skupljom, Uzvišeni Allah neće u toj kupoprodaji dati blagoslova.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prodavač i kupac imaju pravo izbora (da odobre ili odbiju trgovinu) sve dok se (fizički) ne raziđu. U svojoj trgovini imat će bereketa ako budu iskreni i navedu mahane robe (ako ih ima), a ako budu skrivali mahane i lagali, bit će im uništen bereket trgovine.” (Buhari i Muslim, od Hakima b. Hizama, r. a.)
2. Širokogrudnost
Islam svoje sljedbenike poziva da budu širokogrudni prilikom kupoprodaje. Širokogrudnost podrazumijeva da se lahko pazari, bez obzira na to da li se radilo o kupcu ili prodavcu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah se smilovao čovjeku koji je širokogrudan i velikodušan kad prodaje, širokogrudan i velikodušan kad kupuje i širokogrudan i velikodušan kad potražuje svoj dug.” (Buhari, od Džabira, r. a.)
U jednoj verziji ovog hadisa čak se navodi da Allah voli takvu osobu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista Allah voli osobu velikodušnu u kupovini, velikodušnu u prodaji, velikodušnu u potraživanju dugova.” (Tirmizi)
3. Izbjegavanje zakletve, pa makar bio i u pravu
Prilikom kupoprodaje lijepo je da se izbjegava zaklinjanje. Jednostavno, da se Allahovo ime ne spominje u kupoprodaji, kako se time ne bi umanjivala veličanstvenost našeg Gospodara.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čuvajte se čestog zaklinjanja u kupoprodaji, doista česta zakletva u kupoprodaji dovede do prodaje, ali i do nestanka blagoslova.” (Muslim)
Na osnovu ovog hadisa učenjaci su kazali da je pokuđeno zaklinjati se u kupoprodaji, pa makar čovjek bio i iskren.
Poseban je grijeh da se prodavač lažno zakune kako bi prodao robu.
Ebu Zerr, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sa tri osobe Allah neće govoriti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati, niti će ih osloboditi grijeha i njih čeka bolna patnja.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovu je prijetnju ponovio tri puta. Ebu Zerr upita: “Ko su ti koji su tako propali i stradali, Allahov Poslaniče?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Čovjek koji prigovori za dobro djelo koje uradi, čovjek koja spusti svoj ogrtač ispod članka i čovjek koji prodaje svoju robu lažno se zaklinjući!” (Muslim)
Ovaj hadis jasno ukazuje na to da je lažno zaklinjanje prilikom kupoprodaje jedan od velikih grijeha, zbog kazne koja se spominje u ovom hadisu.
4. Izbjegavanje bilo koje vrste varanja
Islam je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Prilikom trgovine ljudi imaju priliku da jedni druge oštete i prevare. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, teškom je kaznom zaprijetio onima koji varaju u kupoprodaji.
Jednom prilikom, dok je hodao po pijaci, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao je pored gomile hrane, pa je u nju zavukao ruku. Kada je na prstima osjetio vlažnost, upitao je: “Šta je ovo, vlasniče hrane?”, a čovjek odgovori: “Pokisla je, o Allahov Poslaniče!” “A zašto onda taj dio nisi stavio na vrh kako bi to ljudi vidjeli?”, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i dodade: “Nama ne pripada onaj ko nas vara.” (Muslim, od Ebu Hurejre, r. a.)
5. Lažno nadmetanje da bi se povećala cijena robe
Islam je dozvolio da se ljudi natječu u kupovini, i da robu uzme onaj ko ponudi više. U isto vrijeme islam je zabranio da se kupac obmanjuje na način da drugi ljudi lažno podižu cijenu, glumeći da će da kupe, kako bi kupca naveli da kupi robu za veću cijenu.
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nepravedno / lažno nadmetanje u trgovini.” (Buhari i Muslim)
6. Pravedno mjerenje i vaganje
Islam u svome savršenstvu i univerzalnosti mnogo pažnje posvećuje međuljudskim odnosima. Jedna od stvari koju islam mnogo potencira jeste pravedno vaganje i mjerenje.
Uzvišeni Allah kaže: “Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti, na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!“ (El-Mutaffifin, 1–6)
7. Željeti kupcu ono što želi i sebi
Islam poziva ljude da u svakodnevnom životu i svakodnevnim postupcima ljudima koji ih okružuju žele ono što žele i sebi. Kao što neko od nas želi da prilikom kupoprodaje pazari lagano, da cijena nije velika, da je roba bez mahana, da se na vrijeme isplati roba, tako isto treba da to želimo i drugima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Niko od vas neće vjerovati sve dok svome bratu bude želio ono što želi i sebi.” (Buhari i Muslim, od Enesa, r. a.)
8. Pridržavati se dogovorenog
Jedna od stvari kojoj islam posvećuje mnogo pažnje, a vezuje se između ostalog i za kupoprodaju, jeste i ispunjavanje onoga što se obeća i dogovori. Kada muslimani prilikom kupoprodaje dogovore nešto što je dopušteno, obje strane treba da se pridržavaju dogovorenog.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Muslimani se pridržavaju onoga što su dogovorili / što su jedan drugome uvjetovali prilikom kupoprodaje.” (Ebu Davud, od Ebu Hurejre, r. a.)
9. Musliman treba da izbjegava prodaju zabranjenih stvari
Živimo u vremenu kada su mnogi muslimani posegnuli za prodajom onoga što je zabranjeno, samo kako bi se povećala njihova zarada. Musliman treba da pazi na koji način zarađuje svoju nafaku i treba da bude maksimalno udaljen od svega za šta zna da je zabranjeno.
Alkohol, duhan, droga, nargila, nemoralni časopisi, svinjetina, samo su neke stvari koje možemo vidjeti u mnogim radnjama čiji su vlasnici muslimani.
10. Čuvati se sumnjivih stvari
U današnje vrijeme veoma često imamo mogućnost da vidimo na tržištu stvari za koje ne možemo kategorički ustvrditi da su zabranjene, ali su sigurno u kategoriji nečega što je sumnjivo, i nečega na čemu se ne može smiriti vjerničko srce.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio je da će osoba koja se bude čuvala sumnjivih stvari – sačuvati svoju vjeru i svoju čast.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista je halal jasan i doista je haram jasan, a između njih su sumnjive stvari koje ne poznaju mnogi ljudi, pa ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast.” (Buhari i Muslim, od Nu’mana b. Bešira, r. a.)
11. Udaljiti se od svakog oblika kamate
Evidentno je da se veliki broj muslimana danas veoma lahko upušta u kamatno poslovanje. Islam strogo zabranjuje kamatu i to na način kako nije zabranjen nijedan drugi grijeh.
Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.” (El-Bekara, 278–279)
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Kako se treba ponašati u kupoprodaji?
S obzirom na to da se svakim danom neko od muslimana bavi kupoprodajom, lijepo je da poznaje koji su postupci preporučeni prilikom kupovine i prodaje. U ovom tekstu navest ćemo nekoliko postupaka koje islam preporučuje prilikom kupoprodaje, uz napomenu da svi ti postupci nisu na istom stepenu, nekiviše
S obzirom na to da se svakim danom neko od muslimana bavi kupoprodajom, lijepo je da poznaje koji su postupci preporučeni prilikom kupovine i prodaje.
U ovom tekstu navest ćemo nekoliko postupaka koje islam preporučuje prilikom kupoprodaje, uz napomenu da svi ti postupci nisu na istom stepenu, neki su čak obavezni, dok su neki drugi samo pohvalni.
1. Iskrenost
Islam poziva na iskrenost prilikom kupoprodaje, odnosno da prodavač obavijesti kupca o eventualnim mahanama robe koja se prodaje. Ako prodavač bude iskren prema kupcu i obavijesti ga o eventualnim mahanama, to iako po dunjalučkim parametrima umanjuje vrijednost robe, Uzvišeni Allah će u njihovoj kupoprodaji podariti blagoslov. U suprotnom, ako prodavač ne bude iskren i svjesno prekrije mahane robe koju prodaje, iako to robu čini skupljom, Uzvišeni Allah neće u toj kupoprodaji dati blagoslova.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prodavač i kupac imaju pravo izbora (da odobre ili odbiju trgovinu) sve dok se (fizički) ne raziđu. U svojoj trgovini imat će bereketa ako budu iskreni i navedu mahane robe (ako ih ima), a ako budu skrivali mahane i lagali, bit će im uništen bereket trgovine.” (Buhari i Muslim, od Hakima b. Hizama, r. a.)
2. Širokogrudnost
Islam svoje sljedbenike poziva da budu širokogrudni prilikom kupoprodaje. Širokogrudnost podrazumijeva da se lahko pazari, bez obzira na to da li se radilo o kupcu ili prodavcu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah se smilovao čovjeku koji je širokogrudan i velikodušan kad prodaje, širokogrudan i velikodušan kad kupuje i širokogrudan i velikodušan kad potražuje svoj dug.” (Buhari, od Džabira, r. a.)
U jednoj verziji ovog hadisa čak se navodi da Allah voli takvu osobu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista Allah voli osobu velikodušnu u kupovini, velikodušnu u prodaji, velikodušnu u potraživanju dugova.” (Tirmizi)
3. Izbjegavanje zakletve, pa makar bio i u pravu
Prilikom kupoprodaje lijepo je da se izbjegava zaklinjanje. Jednostavno, da se Allahovo ime ne spominje u kupoprodaji, kako se time ne bi umanjivala veličanstvenost našeg Gospodara.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čuvajte se čestog zaklinjanja u kupoprodaji, doista česta zakletva u kupoprodaji dovede do prodaje, ali i do nestanka blagoslova.” (Muslim)
Na osnovu ovog hadisa učenjaci su kazali da je pokuđeno zaklinjati se u kupoprodaji, pa makar čovjek bio i iskren.
Poseban je grijeh da se prodavač lažno zakune kako bi prodao robu.
Ebu Zerr, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sa tri osobe Allah neće govoriti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati, niti će ih osloboditi grijeha i njih čeka bolna patnja.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovu je prijetnju ponovio tri puta. Ebu Zerr upita: “Ko su ti koji su tako propali i stradali, Allahov Poslaniče?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Čovjek koji prigovori za dobro djelo koje uradi, čovjek koja spusti svoj ogrtač ispod članka i čovjek koji prodaje svoju robu lažno se zaklinjući!” (Muslim)
Ovaj hadis jasno ukazuje na to da je lažno zaklinjanje prilikom kupoprodaje jedan od velikih grijeha, zbog kazne koja se spominje u ovom hadisu.
4. Izbjegavanje bilo koje vrste varanja
Islam je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Prilikom trgovine ljudi imaju priliku da jedni druge oštete i prevare. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, teškom je kaznom zaprijetio onima koji varaju u kupoprodaji.
Jednom prilikom, dok je hodao po pijaci, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao je pored gomile hrane, pa je u nju zavukao ruku. Kada je na prstima osjetio vlažnost, upitao je: “Šta je ovo, vlasniče hrane?”, a čovjek odgovori: “Pokisla je, o Allahov Poslaniče!” “A zašto onda taj dio nisi stavio na vrh kako bi to ljudi vidjeli?”, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i dodade: “Nama ne pripada onaj ko nas vara.” (Muslim, od Ebu Hurejre, r. a.)
5. Lažno nadmetanje da bi se povećala cijena robe
Islam je dozvolio da se ljudi natječu u kupovini, i da robu uzme onaj ko ponudi više. U isto vrijeme islam je zabranio da se kupac obmanjuje na način da drugi ljudi lažno podižu cijenu, glumeći da će da kupe, kako bi kupca naveli da kupi robu za veću cijenu.
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nepravedno / lažno nadmetanje u trgovini.” (Buhari i Muslim)
6. Pravedno mjerenje i vaganje
Islam u svome savršenstvu i univerzalnosti mnogo pažnje posvećuje međuljudskim odnosima. Jedna od stvari koju islam mnogo potencira jeste pravedno vaganje i mjerenje.
Uzvišeni Allah kaže: “Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti, na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!“ (El-Mutaffifin, 1–6)
7. Željeti kupcu ono što želi i sebi
Islam poziva ljude da u svakodnevnom životu i svakodnevnim postupcima ljudima koji ih okružuju žele ono što žele i sebi. Kao što neko od nas želi da prilikom kupoprodaje pazari lagano, da cijena nije velika, da je roba bez mahana, da se na vrijeme isplati roba, tako isto treba da to želimo i drugima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Niko od vas neće vjerovati sve dok svome bratu bude želio ono što želi i sebi.” (Buhari i Muslim, od Enesa, r. a.)
8. Pridržavati se dogovorenog
Jedna od stvari kojoj islam posvećuje mnogo pažnje, a vezuje se između ostalog i za kupoprodaju, jeste i ispunjavanje onoga što se obeća i dogovori. Kada muslimani prilikom kupoprodaje dogovore nešto što je dopušteno, obje strane treba da se pridržavaju dogovorenog.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Muslimani se pridržavaju onoga što su dogovorili / što su jedan drugome uvjetovali prilikom kupoprodaje.” (Ebu Davud, od Ebu Hurejre, r. a.)
9. Musliman treba da izbjegava prodaju zabranjenih stvari
Živimo u vremenu kada su mnogi muslimani posegnuli za prodajom onoga što je zabranjeno, samo kako bi se povećala njihova zarada. Musliman treba da pazi na koji način zarađuje svoju nafaku i treba da bude maksimalno udaljen od svega za šta zna da je zabranjeno.
Alkohol, duhan, droga, nargila, nemoralni časopisi, svinjetina, samo su neke stvari koje možemo vidjeti u mnogim radnjama čiji su vlasnici muslimani.
10. Čuvati se sumnjivih stvari
U današnje vrijeme veoma često imamo mogućnost da vidimo na tržištu stvari za koje ne možemo kategorički ustvrditi da su zabranjene, ali su sigurno u kategoriji nečega što je sumnjivo, i nečega na čemu se ne može smiriti vjerničko srce.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio je da će osoba koja se bude čuvala sumnjivih stvari – sačuvati svoju vjeru i svoju čast.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista je halal jasan i doista je haram jasan, a između njih su sumnjive stvari koje ne poznaju mnogi ljudi, pa ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast.” (Buhari i Muslim, od Nu’mana b. Bešira, r. a.)
11. Udaljiti se od svakog oblika kamate
Evidentno je da se veliki broj muslimana danas veoma lahko upušta u kamatno poslovanje. Islam strogo zabranjuje kamatu i to na način kako nije zabranjen nijedan drugi grijeh.
Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.” (El-Bekara, 278–279)
Priredio: mr. Elvedin Pezić
Vidi manje————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Obaveza je prihvatati informacije i obavijesti o stvarima gajba (nevidljivog i osjetilima nedokučivog svijeta) onakvima kako su navedene u šerijatskim tekstovima?
Obaveza nam je da potvrđujemo informacije o gajbu onako kako su navedene u kur'ansko-sunnetskim tekstovima. Obratite pažnju na ovo korisno pravilo: "Obaveza je da šerijatske tekstove koji govore o gajbu prihvatamo onakvima kakvi i jesu, tj. da ih razumijevamo na osnovu njihovog spoljašnjeg značenja"više
Obaveza nam je da potvrđujemo informacije o gajbu
onako kako su navedene u kur'ansko-sunnetskim tekstovima.
Obratite pažnju na ovo korisno pravilo: “Obaveza je da šerijatske tekstove koji govore o gajbu prihvatamo onakvima kakvi i jesu, tj. da ih razumijevamo na osnovu njihovog spoljašnjeg značenja”, jer naši razumi ne mogu spoznati suštinu ovih stvari.
Pitanje sada glasi da li meleki imaju krila?
Da, meleki imaju krila, jer Uzvišeni kaže: “Učinio je meleke izaslanicima koji imaju krila” (Fatir, 1).
Dakle, meleki imaju krila, pakada je tako, oni svojim krilima mogu natkriliti stjecatelja znanja, a nije nužno da ih mi vidimo jer se to tiče znanja o gajbu, tj. nevidljivom svijetu, isto kao što vjerujemo da sada s naše lijeve i desne strane stoje meleki koji zapisuju ono što mi govorimo. Uzvišeni kaže: “On ništa ne izgovori a da pored njega nije onaj koji nadzire i zapisuje.” (Kaf, 18)
Da li vi možete vidjeti ove meleke? Nikako!
Stoga nam je obaveza da vjerujemo u ono na što ukazuje tekst, a to je da meleki imaju krila kojima natkriljuju stjecatelja znanja. Na koji način i kako? Allah najbolje zna.
Jedna od nevidljivih stvari, čiju kakvoću ne poznajemo, jeste
i raspitivanje stjecatelja znanja o predaji u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da, kada Sunce zađe, ode da učini sedždu oko Arša, a zatim zatraži dozvolu, pa ako mu se dozvoli, učini je, a ako ne, vrati se.
Neko će na to reći: “Mi gledamo kako Sunce zalazi, ali ono
istovremeno i izlazi pred drugim ljudima, naprimjer ovdje u Rijadu zađe, a u Hidžazu još nije zašlo, ili naprimjer u istočnom području zađe, a kod nas još nije zašlo. Kako to može biti?” Kažemo: Dužnost je da vjeruješ u ono što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao. Način na koji se to odvija spada u nevidljive stvari koje poznaje samo Allah, dž.š., ili onaj kome Allah podari to saznanje. Zato, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao ovaj hadis, Ebu Zerr, r.a., prenosilac ovog hadisa, nije upitao
kako se to dešava, već se pokorio i nije postavljao dodatna pitanja. Isto tako neki stjecatelji znanja, tumačeći hadis: “Allah,
dž.š., se svake noći, kada nastupi njena zadnja trećina, spušta na ovodunjalučko nebo “, govore: “Mi vidimo da se zadnja trećina noći po zemaljskoj kugli stalno premješta. Kako je onda ovo moguće?”
Kažemo: Allah najbolje zna. Vjerujemo da se Uzvišeni Allah spušta do ovodunjalučkog neba dok traje zadnja trećina noći, a kada nastupi zora, prestaje spuštanje Uzvišenog za one kojima je zora nastupila. Allah najbolje zna kako se to odvija.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Koji su šartovi i ruknovi šehadeta La ilahe illellah?
La ilahe illellah (Nema drugog istinskog božanstva osim Allaha) - Prvo šta treba izgovoriti kada čovjek želi da uđe u islam. - Neće čovjeku koristiti dobra djela bez ovih riječi. (primjer Abdullah ibn Džud'ana koji je mnogo hranio ljude ali nije vjerovao u proživljenje na Sudnjem danu) - Ove riječiviše
La ilahe illellah (Nema drugog istinskog božanstva osim Allaha)
– Prvo šta treba izgovoriti kada čovjek želi da uđe u islam.
– Neće čovjeku koristiti dobra djela bez ovih riječi. (primjer Abdullah ibn Džud'ana koji je mnogo hranio ljude ali nije vjerovao u proživljenje na Sudnjem danu)
– Ove riječi će činiti šefa'at na Sudnjem danu. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Najsretniji čovjek s mojim šefa'atom biće onaj koji je najiskrenije rekao: ‘La ilahe illellah’.” (Buharija)
– Najbolja vrsta zikra. Od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji zikr je: la ilahe illellah”
– Ko kaže: “La ilahe illellah” ući će u Džennet, pa čak i ako je činio nemoral i konzumirao alkohol, kao što je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Zerru, radijallahu anhu.
– Hadis “kartice”
Ruknovi “La ilahe illellah”
1. negacija (nema boga),
2. potvrda (osim Allaha)
Dokazi:
1. “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!'” (En–Nahl, 36)
2. “I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte” (En–Nisa, 36)
3. “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate!” (El–Isra, 23)
4. “Reci: ‘O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi, i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’ Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!'” (Alu Imran, 64)
Šartovi “la ilahe illellah”
1. Ilm (znanje) a ono negira neznanje, tj. da čovjek zna da nema istinskog božanstva koji zaslužuje da se obožava, osim Allaha Uzvišenog.
– “Znaj da nema boga, osim Allaha!” (Muhammed, 19)
– “Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće moći da se za druge zauzimaju; moći će samo oni koji Istinu (šehadet) priznaju, oni koji znaju. (Ez–Zuhruf, 86)
“Ko umre a zna da nema boga osim Allaha ući će u Džennet.” (hadis bilježi Ahmed)
2. Jekin (ubjeđenje) a on negira svaki vid sumnje, tj. da onaj ko izgovara riječi tevhida čvrsto vjeruje u to i da nimalo ne sumnja.
– “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (El–Hudžurat, 15)
– Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svjedočim da nema boga osim Allaha i da sam ja Njegov rob i poslanik. Nijedan rob neće sresti Allaha sa ove dvije riječi, bez sumnje u njih, a da neće ući u džennet.” (hadis je vjerodostojan)
3. Kabul (prihvatanje) tj. da čovjek prihvati ono na šta upućuje iskreno robujući samo Allahu, a ostavljanje ibadeta nekom drugom, te da bude zadovoljan time.
– “Kad im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika!?'” (Es–Safat, 3536)
4. Inkijad (pokoravanje) tj. da čovjek obožava samo Allaha i da se pokorava Njegovom šerijatu, vjerujući u njega smatrajući ga istinom.
Ako bi samo izgovorio a ne bi se pokorio takav je kao primjer Iblisa i njemu sličnih.
– “I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoći priskočiti.” (Ez–Zumer, 54)
5. Sidk (iskrenost u izgovoru) tj. da čovjek iskreno izgovori, da mu jezik potvrđuje ono što se nalazi u srcu, a srce ono što je na jeziku, pa ako bi samo jezikom izgovorio ne bi bilo dovoljno da bude musliman.
– “Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”
(El–Ankebut, 2-3)
– Od Muaz ibn Džebela, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Nema nikog da posvjedoči da nema drugog boga, osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, iskreno iz srca, a da ga Allah neće zabraniti Vatri.” (Buharija i Muslim)
6. Ihlas (iskrenost u djelima) tj. da čovjek radi sve vrste ibadeta isključivo samo radi Allaha a nije dozvoljeno uputiti ni jednu vrstu ibadeta poslaniku, meleku, dobrom čovjeku, džinu niti bilo kome drugom jer će tada učiniti mnogoboštvo (širk).
– “Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu!” (Ez–Zumer, 3)
– “a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.” (El–Bejjine, 5)
– Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Najsretniji čovjek s mojim šefa'atom biće onaj koji je najiskrenije rekao: ‘La ilahe illellah’.” (Buharija)
7. Mehabbeh (ljubav) tj. da čovjek iskreno voli Allaha iz srca jer ako Ga ne bi volio bio bi nevjernik (kafir).
– “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti'” (Alu Imran, 31)
“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El–Bekare, 165)
*Neki učenjaci dodaju i osmi uslov (šart), a to je:
8. Da se nevjeruje i negira sve što se obožava osim Allaha Uzvišenog.
– “Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” (El–Bekare, 256)
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf
Da li će svaki musliman ući u Raj?
Hvala pripada Allahu. Neophodno je razumeti osnovno pravilo po ovom pitanju, po pitanju ulaska u Raj i večnog boravka u Vatri. To je kratka i jednostavna stvar koja je objašnjena u kratkom hadisu koji je zabeležio Muslim u svome Sahihu (135) od Džabira, neka je Bog zadovoljan njim, da je rekao: „Došviše
Hvala pripada Allahu.
Neophodno je razumeti osnovno pravilo po ovom pitanju, po pitanju ulaska u Raj i večnog boravka u Vatri. To je kratka i jednostavna stvar koja je objašnjena u kratkom hadisu koji je zabeležio Muslim u svome Sahihu (135) od Džabira, neka je Bog zadovoljan njim, da je rekao:
„Došao je čovek kod Poslanika, neka su blagoslov i mir nad njim, i rekao: ‘Koja su dva dela koja čine neizbežnim ulazak u Raj ili Pakao?’
On je rekao: ‘Ko god ne bude Bogu širk[1] činio ući će u Raj, a ko umre čineći širk Bogu ući će u Pakao.’“
Učenjak Nevevi, Bog mu se smilovao, kaže:
„Što se tiče reči: ‘Koja su dva dela koja čine ulazak u Raj ili Pakao neizbežnim?’ Njima se misli na praksu zbog koje će sigurno ući u Raj i praksu zbog koje će sigurno ući u Pakao.“
Hadis (Poslanikov, mir nad njim, citat) pojašnjava da razlog zbog kojeg će čovek sigurno ući u Raj jeste da umre na verovanju u Božiju jednoću, a ono zbog čega će sigurno biti večno u Paklu jeste ako umre u širku (pridružujući Bogu sudruga).
To je konačni princip koji je poznat i utvrđen u Islamu. Potvrđen je verodostojnim predajama. Uzvišeni Bog kaže:
„Bog neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostiće manje grehove od toga kome On hoće. A onaj ko Bogu širk čini, taj izmišlja laž i čini greh veliki.“ (Kur’an, prevod značenja En-Nisa’, 48)
Poslanik, neka su blagoslov i mir nad njim, je objasnio u hadisu o zauzimanju (šefa’atu), stanje grešnika u Paklu, i objasnio je da niko neće biti izveden iz njega osim onih koji su umrli verujući u Božiju jednoću (tevhid) i koji su izgovorili šehadet (svedočenje da nema drugog istinskog boga osim Allaha), i koji su u svojim srcima imali verovanje:
„Biće izveden iz Vatre svako ko je rekao: ‘La ilahe illellah (Nema drugog istinskog boga osim Allaha)’ i koji ima u srcu dobra koliko je zrno ječma. Onda će biti izveden iz Vatre svako ko je rekao: ‘La ilahe illellah’ i koji ima u srcu dobra koliko je zrno pšenice. Onda će biti izveden iz Vatre svako ko je rekao: ‘La ilahe illellah’ i koji ima u srcu dobra koliko trunke.“ Hadis su zabeležili Buharija (6861) i Muslim (285).
Na osnovu ovoga, možemo videti stanje onih koji su pomenuti u pitanju:
Ako je osoba upala u veliki[2] širk, bilo da je u osnovi mušrik (onaj koji čini širk) kao što su jevreji, hrišćani, budisti i druge vrste nevernika, ili da je bio musliman koji je se odmetnuo od Islama time što je upao u širk – kao što je spomenuto u pitanju – onda njegova tvrdnja da pripada Islamu ili to što ima muslimansko ime neće da mu koristi, niti njegova dobra dela koja je uradio itd., ako je upao u veliki širk i umro na tome a nije se prethodno pokajao. Uzvišeni Bog kaže:
A tebi, i onima pre tebe objavljeno je: ‘Ako budeš Bogu širk činio, tvoja dela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti.’ Nego, Boga jedino obožavaj i budi od zahvalnih! (Kur’an, revod značenja Ez-Zumer, 65-66)
Onaj koji nikako ne klanja (tj. ne obavlja obaveznu molitvu), bilo u kući ili u džamiji, i ne ide petkom na zajedničku molitvu niti na zajedničke molitve drugim danima, takav je, takođe, učinio svoju knjigu dobrih dela ništavnom i pao je u neverstvo time što molitvu ne obavlja nikako. Božiji poslanik, Muhammed, neka su blagoslov i mir nad njim, je rekao: „Ugovor između nas i njih (mnogobožaca, nevernika) je namaz (molitva), pa ko ga ostavi uzneverovao je.“ Hadis su zabeležili Tirmizi (2545) i En-Nesai (459). Šejh Albani ga je ocenio verodostojnim.
Što se tiče licemera, ako se ovde misli na osobe koje pri sebi imaju veliko licemerstvo, to jest oni koji spoljašnjošću pokazuju da su vernici, a ustvari u srcu su nevernici skrivajući to od ljudi, oni će biti na gorem stepenu od nevernika i mušrika (mnogobožaca). Njihova konačnica će biti u najdonjim stepenima Pakla, kao što je Uzvišeni Bog rekao:
Licemeri će na samom dnu Pakla biti i ti im nećeš zaštitnika naći. (Kur’an, prevod značenja En-Nisa’, 145)
Ali ako ste pod licemerima mislili na one koji padnu u neka dela licemerstva, kao što je laž ili pronevera poverenja ili kršenje obećanja; ili da je upao u neki mali[3] širk, kao što je da radi dela da bi ga drugi videli ili da se zaklinje nekim mimo Boga; ili osoba koja je upala u neki veliki ili mali greh – takva osoba ne postaje nevernik samim činjenjem tog dela. To ga ne izvodi van okvira Islama i neće večno biti u Paklu zbog toga, ako pri tom umre kao vernik u Božiju Jednoću (monoteizam). Nego, on je pod Božijom voljom, ako On hoće kazniće ga zbog njegovih greha, a onda će da ga uvede u Raj zbog toga što je verovao u Božiju Jednoću (tevhid), ili će da mu se smiluje na samom početku i uvesće ga u Raj i oprostiće mu grehe koje je uradio.
Buharija (6933) i Muslim (1659) prenose od Ebu Zerra, neka je Bog zadovoljan njim, da je Božiji Poslanik, neka su blagoslov i mir nad njim, rekao:
„Došao mi je Džibril u strani El-Harre i rekao: ‘Obraduj svoj ummet (narod) da će svako ko umre a ne bude širk Allahu činio ući u Džennet.’ Rekao sam: ‘Džibrile, čak i ako bude krao i blud činio?’ Rekao je: ‘Da.’ Rekao sam: ‘Čak i ako krade i čak ako čini zinaluk.’ Rekao je: ‘Da.’ Rekao sam: ‘Čak i ako krade i čak ako čini zinaluk.’ Rekao je: ‘Da, čak i ako bude pio alkohol.’“
A Allah zna najbolje.
Izvor: http://islamqa.info/ar/147996
Fusnote:
[1] Jezičko značenje reči širka je: pripisivanje, izjednačavanje i upoređivanje. A u islamskoj terminologiji širk znači izjednačavanje nekog drugog mimo Boga, sa Bogom u onome što je svojstveno samo Njemu, neka je slavljen On. To jest da se Bogu u obožavanju pridružuje nešto mimo Njega.
[2] Veliki širk je delo koje počinioca izvodi iz vere. Poput da se molitva upućuje nekom drugom mimo Bogu.
[3] Mali širk je delo koje počinioca ne izvodi iz vere.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjePreuzeto sa stranice:www.spasenje.com
Koji su uslovi da bi svjedočenje da nema boga osim Allaha bilo ispravno?
La ilahe illellah (Nema drugog istinskog božanstva osim Allaha) - Prvo šta treba izgovoriti kada čovjek želi da uđe u islam. - Neće čovjeku koristiti dobra djela bez ovih riječi. (primjer Abdullah ibn Džud'ana koji je mnogo hranio ljude ali nije vjerovao u proživljenje na Sudnjem danu) - Ove riječiviše
La ilahe illellah (Nema drugog istinskog božanstva
osim Allaha)
– Prvo šta treba izgovoriti kada čovjek želi da uđe u islam.
– Neće čovjeku koristiti dobra djela bez ovih riječi. (primjer Abdullah ibn
Džud'ana koji je mnogo hranio ljude ali nije vjerovao u proživljenje na
Sudnjem danu)
– Ove riječi će činiti šefa'at na Sudnjem danu. Od Ebu Hurejre, radijallahu
anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Najsretniji
čovjek s mojim šefa'atom biće onaj koji je najiskrenije rekao: ‘La ilahe
illellah’.” (Buharija)
– Najbolja vrsta zikra. Od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji zikr je: la ilahe illellah”
– Ko kaže: “La ilahe illellah” ući će u Džennet, pa čak i ako je činio nemoral i
konzumirao alkohol, kao što je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
Ebu Zerru, radijallahu anhu.
– Hadis “kartice”
Ruknovi “La ilahe illellah”
1. negacija (nema boga),
2. potvrda (osim Allaha)
Dokazi:
1.
(وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولاً أَنِ اعْبُدُواْ للهَّ وَ اجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ)
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira se
klonite!'” (En–Nahl, 36)
2.
(وَاعْبُدُواْ للهَّ وَلاَ تُشْرِكُواْ بِهِ شَيْئًا)
“I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte” (En–Nisa, 36)
3.
(وَقَضَى رَبُّكَ أَلاَّ تَعْبُدُواْ إِلاَّ إِيَّاهُ)
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate!” (El–Isra, 23)
4.
(قُلْ يَا أَھْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْاْ إِلَى كَلَمَةٍ سَوَاء بَيْنَنَا وَ بيْنَكُمْ أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ للهَّ وَلاَ نُشْرِ كَ بِهِ شَيْئًا وَلاَ يَتَّخِذَ
بَعْضُنَا بَعْضاً أَرْبَابًا مِّن دُونِ للهِّ فَإِن تَوَلَّوْاْ فَقُولُو ا اشْھَدُواْ بِأَنَّا مُسْلِمُونَ)
“Reci: ‘O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi, i nama i
vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu
ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’
Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!'”
(Alu Imran, 64)
Šartovi “la ilahe illellah”
(العلم واليقين والقبول والإنقياد فادري ما أقول
والصدق والإخلاص والمحبة وفقك لله لما أحبه)
1. Ilm (znanje) a ono negira neznanje, tj. da čovjek zna da nema istinskog
božanstva koji zaslužuje da se obožava, osim Allaha Uzvišenog.
(فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَهَ إِلَّا للهَُّ)
– “Znaj da nema boga, osim Allaha!” (Muhammed, 19)
(وَلَا يَمْلِكُ الَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِهِ الشَّفَاعَةَ إِلَّا مَن شَھِدَ بِالْحَقِّ وَھُمْ يَعْلَمُونَ)
– “Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće moći da se za druge
zauzimaju; moći će samo oni koji Istinu (šehadet) priznaju, oni koji
znaju. (Ez–Zuhruf, 86)
“Ko umre a zna da nema boga osim Allaha ući će u Džennet.” (hadis bilježi
Ahmed)
2. Jekin (ubjeđenje) a on negira svaki vid sumnje, tj. da onaj ko izgovara
riječi tevhida čvrsto vjeruje u to i da nimalo ne sumnja.
وَرَسُولِهِ ثُمَّ لَمْ يرْتَابُوا وَجَاھَدُوا بِأَمْوَالِھِمْ وَأَنفُسِھِمْ فِي سَبِيلِ للهَِّ ? (إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ آمَنُوا بِا َِّ
أُوْلَئِكَ ھُمُ الصَّادِقُونَ)
– “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i
poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i
životima svojim. Oni su iskreni!” (El–Hudžurat, 15)
– Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Svjedočim da nema boga osim Allaha i da sam ja Njegov
rob i poslanik. Nijedan rob neće sresti Allaha sa ove dvije riječi, bez sumnje
u njih, a da neće ući u džennet.” (hadis je vjerodostojan)
3. Kabul (prihvatanje) tj. da čovjek prihvati ono na šta upućuje iskreno
robujući samo Allahu, a ostavljanje ibadeta nekom drugom, te da bude
zadovoljan time.
(إِنَّھُمْ كَانُوا إِذَا قِيلَ لَھُمْ لَا إِلَهَ إِلَّا للهَُّ يَسْتَكْبِرُ ونَ وَيَقُولُونَ أَئِنَّا لَتَارِكُوا آلِھَتِنَا لِشَاعِ رٍ مَّجْ نونٍ)
– “Kad im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar
da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika!?'” (Es–Safat, 35-
36)
4. Inkijad (pokoravanje) tj. da čovjek obožava samo Allaha i da se
pokorava Njegovom šerijatu, vjerujući u njega smatrajući ga istinom.
Ako bi samo izgovorio a ne bi se pokorio takav je kao primjer Iblisa i njemu
sličnih.
(وَأَنِيبُوا إِلَى رَبِّكُمْ وَأَسْلِمُوا لَهُ مِن قَبْلِ أَن يَأْتِيَكُمُ الْعَذَابُ ثُمَّ لَا تُنصَرُونَ)
– “I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam
kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoći priskočiti.” (Ez–Zumer, 54)
5. Sidk (iskrenost u izgovoru) tj. da čovjek iskreno izgovori, da mu jezik
potvrđuje ono što se nalazi u srcu, a srce ono što je na jeziku, pa ako bi samo
jezikom izgovorio ne bi bilo dovoljno da bude musliman.
(أَحَسِبَ النَّاسُ أَن يُتْرَكُوا أَن يَقُولُوا آمَنَّا وَھُمْ لَا يُفْتَ نونَ وَلَقَدْ فَتَنَّا الَّذِينَ مِن قَبْلِھِمْ فَ لَيَعْلَمَنَّ للهَّ الَّذِينَ صَدَقُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْكَاذِبِينَ)
– “Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u
iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da
bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”
(El–Ankebut, 2-3)
– Od Muaz ibn Džebela, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve selleme, rekao: “Nema nikog da posvjedoči da nema drugog boga,
osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, iskreno iz srca, a da ga
Allah neće zabraniti Vatri.” (Buharija i Muslim)
6. Ihlas (iskrenost u djelima) tj. da čovjek radi sve vrste ibadeta isključivo
samo radi Allaha a nije dozvoljeno uputiti ni jednu vrstu ibadeta poslaniku,
meleku, dobrom čovjeku, džinu niti bilo kome drugom jer će tada učiniti
mnogoboštvo (širk).
الدِّينُ الْخَالِ صُ ) ? (أَلَا َِِّ
– “Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu!” (Ez–Zumer, 3)
(وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا للهََّ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ حُ نَفَاء)
– “a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao
pravovjerni, vjeru ispovjedaju.” (El–Bejjine, 5)
– Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve selleme, rekao: “Najsretniji čovjek s mojim šefa'atom biće onaj koji je
najiskrenije rekao: ‘La ilahe illellah’.” (Buharija)
7. Mehabbeh (ljubav) tj. da čovjek iskreno voli Allaha iz srca jer ako Ga ne
bi volio bio bi nevjernik (kafir).
(قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ للهّ فَاتَّبِعُونِي يُحْ ببْكُمُ للهُّ)
– “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti'” (Alu Imran,
31)
) ? (وَمِنَ النَّاسِ مَن يَتَّخِذُ مِن دُونِ للهِّ أَندَاداً يُحِبُّونَھُمْ كَ حُبِّ للهِّ وَالَّذِينَ آمَنُواْ أَشَدُّ حُ با ِ
“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah
voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El–Bekare, 165)
*Neki učenjaci dodaju i osmi uslov (šart), a to je:
8. Da se nevjeruje i negira sve što se obožava osim Allaha
Uzvišenog.
فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِا لعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ لاَ انفِصَامَ لَھَا وَللهُّ سَ مِيعٌ عَلِيم) ? (فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِا ِّ
– “Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću
vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” (El–Bekare, 256)
Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Vidi manjeSkriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/
PROPIS FARBANJA KOSE I BRADE CRNOM BOJOM
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Mustehab je supružnicima da jedno drugom uljepšavaju svoj izgled. A od tog uljepšavanja je između ostalog i farbanje sijedih dlaka (brade ili kose) muškarcima i stavljanje kaneviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Mustehab je supružnicima da jedno drugom uljepšavaju svoj izgled. A od tog uljepšavanja je između ostalog i farbanje sijedih dlaka (brade ili kose) muškarcima i stavljanje kane na ruke i noge ženama, kao i farbanje kose kanom ili drugim bojama za kosu.
Propis farbanja sijede kose (i brade muškarcima)
Da li je bolje ženama i muškarcima da farbaju sijedu kosu i bradu (muškarcima) ili ne, po tom pitanju učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvi stav: Većina učenjaka (džumhur), od kojih su imami četiri mezheba, smatra da je mustehab farbati sijedu kosu muškarcima i ženama kao i bradu muškarcima. (El-Fetava el-hindijje 5/359, El-Medžmu’ 1/323, El-Mugni 1/9)
Dokazuju to hadisom mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista se Židovi i kršćani ne farbaju, pa se razlikujte od njih”.
A u vjerodostojnom rivajetu kod Ahmeda, Ibn Hibbana, Ebu J'ale i Begavije je došlo: “Mijenjajte sijede (farbanjem), ne oponašajte Židove i kršćane”.
Bilježi Nesai od Ibn Omera, radijallahu anhuma, a Tirmizi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mijenjajte sijede (farbanjem), ne oponašajte Židove”.
Ovi hadisi ukazuju na preporučenost farbanja sijedih dlaka (kose i brade) i da u tome imaju dvije osnovne koristi: 1 – čišćenje kose (brade) i uljepšavanje izgleda 2 – razlikovanje od sljedbenika Knjige, što je i namjera Zakonodavca i preporučeno.
Drugi stav: Manja skupina učenjaka smatra da je bolje ne farbati sijedu kosu i bradu. (El-Medžmu’ 1/323, El-Mugni 1/9)
1 – Dokazuju to hadisom Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, u kojem kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mrzio deset stvari: …, mijenjanje (farbanje) sijedih …”. Hadis bilježe Nesai i Ibn Hibban, a šejh Albani ga ocjenjuje munker hadisom, tj. jako slabim.
Komentar: Hadis Ibn Mes'auda, radijallahu anhu, je slab te ne može biti argument po ovom pitanju.
2 – Dokazuju takođe hadisom od K'ab ibn Murreta, radijallahu anhu: “Ko osijedi jednu sijedu ona će mu biti svjetlo na Sudnjem danu”. Bilježe ga Tirmizi, Nesai, Ahmed, a šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnim.
Komentar: Hadis K'aba, radijallahu anhu, ne ukazuje da je vrijednije ostavljanje farbanja.
3 – Zatim se drže hadisa mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Enesa, radijallahu anhu, u kojima on prenosi da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije farbao kosu i bradu. A ovo ukazuje da je radio ono što je vrijednije i bolje.
Komentar: Potpuno suprotno hadisu Enesa, radijallahu anhu, prenose Ibn Omer i Ummu Seleme, radijallahu anhum, u hadisima koje bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, farbao bradu i kosu.
O pokušaju da se napravi spoj između ovih kontradiktornih hadisa su govorili Ibn Džerir Teberi, Kadi ‘Ijad, Nevevi i Ibn Hadžer. Najbolje pomirenje između ovih hadisa je ono što se prenosi od imama Ibn Džerira Tabrija (Fethul-bari 10/432). On kaže da ono što prenose Ummu Seleme i Ibn Omer, radijallahu anhum, da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, farbao, oni prenose ono što su vidjeli da je radio ponekad, a negiranje Enesa, radijallahu anhu, da se farbao se odnosi da je to bilo njegovo stanje u većini slučajeva.
Kaže imam Ševakni da to što Enes, radijallahu anhu, negira da se farbao ne ukazuje ništa više osim na to da on nije znao da se farbao. Dok rivajeti od drugih ashaba u kojima se potvrđuje da se farbao su preči da se prihvate, jer oni potvrđuju ono što su oni vidjeli. U svakom slučaju, svejedno da li se on farbao ili ne, on je, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se farba, a riječima se daje prednost nad djelima. (Nejlul-evtar 1/146)
4 – Takođe dokazuju sa onim što se prenosi od skupine ashaba da nisu farbali sijede, poput Alije, Ubej ibn K'aba i Enesa, radijallahu nahum.
Komentar: Prenosi se u vjerodostojnim hadisima od dosta veće skupine ashaba da su farbali.
Odabrano (radžih) mišljenje je stav džumhura, tj. da je mustehab (preporučeno) muškarcima i ženama farbati sijedu kosu i bradu (muškarcima), jer je to naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tome je razlikovanje od sljedbenika Knjige i time se bolje održava kosa i brada.
NAPOMENA: Dozvoljeno je farbanje bilo kojom bojom (crvenom, smeđom, plavom i slično), a oko farbanja crnom postoji razilaženje o čemu će biti govora, inšallah. U ovome nema razlike između mladih ili starih, a nema smetnje u farbanju kose i brade i prije nego što osijedi.
FARBANJE CRNOM BOJOM
Nema razilaženja među učenjacima da nije dozvoljeno farbati kosu i bradu crnom bojom sa ciljem prevare i obmane, tj. da se time sakrije ili promijeni identitet, poput farbanja kradljivice sa ciljem da ga ne prepoznaju.
A mimo toga učenjaci se razilaze oko farbanja crnom bojom na pet mišljenja od kojih su tri općepoznata:
Prvo mišljenje – da je dozvoljeno.
Ovo je stav Ebu Jusufa (učenika Ebu Hanife), jedan od dva stava imama Malika, Ebul-Feredža ibn El-Dževzija, Ibn ebi ‘Asima, a od savremenih učenjaka između ostalih i šejha Mensura Es-Simarija.
Takođe, ovo je stav velike skupine ashaba, tabi'ina i drugih učenjaka selefa ovog Ummeta, o čemu će biti govora prilikom argumentiranja. (Fethul-bari 10/435, El-Fetava el-hindije 5/359, El-Mugni 1/91, Nejlul-evtar 1/145)
O farbanju u crno su učenjaci Ibn El-Dževzi i Ibn ebi ‘Asim napisali posebne knjige u kojima su snažno i argumentovano podržali i zauzeli stav dozvole farbanja u crno.
Argumenti sa kojima zagovarači ovog stava dokazuju dozvolu su sljedeće:
Prvi argument – Hadis mutefekun alejhi: “Zaista se Židovi i kršćani ne farbaju, pa se razlikujte od njih”.
Opće značenje riječi “pa se razlikujte od njih” obuhvata dozvolu da se farba sa bilo kojom bojom, jer nisu spomenute neke boje, a na druge upozoreno.
Drugi argument – Hadis od Džabira, radijallahu anhu, kod Muslima u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za sijedu kosu i bradu Ebu Kuhafe, radijallahu anhu: “Promijenite (ofarbajte) ovo (bijelu kosu i bradu) sa nečim”.
Opće značenje “promijenite ovo sa nečim” obuhvata i crnu boju.
Naravno, zagovorači zabrane farbanja u crno dokazuju svoj stav sa dodatkom istog hadisa koji je u Muslimu “i klonite se crne boje”. Međutim, vjerodostojnost ovog dodatka je upitna, o čemu će biti govora. Takođe sam ravija tog dodatka, Ibn Džurejdž, je farbao u crno.
Treći argument – Hadis od Ebu Zerra, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je nabolje ono sa čime farbate ove sijede kana i ketem (biljka koja daje crnu boju)”.
Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed. Vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani, Šuajb Arnaut i drugi, a dobrim Abdulkadir Arnaut.
Hadis ukazuje da je najbolje farbati sa kanom koja daje crvenu boju i ketemom koji daje crnu boju. Skupina učenjaka kaže da se u hadisu misli na farbanje sa ovim bojama kada se pomiješaju, dok druga skupina smatra da se odnosi i na miješanje i na pojedinačno farbanje, a po općem značenju hadisa je bliže ovo zadnje. Uglavnom, hadis ukazuje na dozvolu farbanja crnom bojom pojedinačno ili pomiješano sa kanom koja je crvena.
Četvrti argument – Da je skupina ashaba od pravednih halifa i drugih farbala u crno:
Bilježi Buharija u svom Sahihu od Enesa, radijallahu anhu, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, ofarbao bradu kanom i ketemom da je njena boja pocrnila (“kan'e levnuha”).
Ibn Hadžer sa jezičke strane navodi da riječi “kan'e levnuha” znače da je boja brade jako pocrvenila, dok učenjak El-‘Ajni tumači da znači da je od jarko crvene prešla u crnu.
Takođe, od ashaba koji su farbali u crno su Osman ibn Affan, S'ad ibn ebi Vekkas, Ukbe ibn Amir, Abdullah ibn Džafer, Mugire ibn Šu'be, Hasan, Husejn, Džerir ibn Abdullah i Amr ibn El-‘As. (El-Mugni 1/91, Fethul-bari 10/435, Nejlul-evtar 1/145, Zadul-me'ad 4/337, El-Elbise vez-zine Abdulvehhab 302-303)
Nije poznato niti prenešeno da je neko od drugih ashaba negirao postupak spomenutih ashaba, što ukazuje da to oni nisu smatrali zabranjenim, u protivnom bilo bi prenešeno.
Takođe, farbanje u crno je bila praksa mnogih tabi'ina, prenosi Ibn El-Kajjim u Zadul-me'adu (4/337) od sljedećih tabi'ina da su farbali u crno: Amr ibn Osman, Alij ibn Abdullah ibn Abbas, Ebu Selem ibn Abdurrahman, Abdurrahman ibn El-Esved, Musa ibn Talha, Ibn Šihab Ez-Zuhri, Ejjub Suhtijani, Ismail ibn M'adijekrib, Muharib ibn Disar, Jezid, Ibn Džurejdž, Ebu Jusuf, Ebi Ishak, Ibn ebi Lejla, Zijad ibn ‘Alaka, Gajlan ibn Džami'a, Nafi'a ibn Džubejr, Amr ibn Alij El-Mukaddemi, Kasim ibn Selam, Muhammed ibn Ishak, El-Hadždžadž ibn Ertat, Ibn Sirin, Ebu Burde, Amr ibn Dinar, Šerahbilu ibn Es-Simt, Anbese ibn Se'id i drugi.
Kaže Ibn Šihab Ez-Zuhri: “Mi smo farbali u crno kada je lice bilo mlado, a kada bi lice i zubi ostarili ostavili bi ga (farbanje u crno)”. (Fethul-bari 10/435)
Prenosi Jahja od imama Malika da je upitan o farbanju u crno, pa je rekao: “Nisam čuo o tome nešto poznato. Farbanje u neku boju mimo crne je meni draže, a u ostavljanju farbanja ima širine, inšallah, i u tome ljudima nema teškoće”. (Šerh El-Muvetta Ez-Zerkani 5/372)
Drugo mišljenje – da je haram.
Ovo je stav Ebu Hanife, Muhammeda Šejbanija, jedan od dva stava šafijskog mezheba i mišljenje mnogih savremenih učenjaka, poput šejha Bin Baza, Saliha Fevzana i drugih. (El-Fetava el-hindije 5/359, I'anetut-talibin 2/231, El-Mugni 1/91, El-Medžmu 1/323)
Neki od učenjaka ovog mišljenja, poput Ishaka, El-Hulejmia i nekih učenjaka šafijskog mezheba, prave razliku između muškarca i udate žene, te dozvoljavaju udatoj ženi da se uljepšava farbanjem u crno ako joj muž dozvoljava. (El-Medžmu 1/323, Fethul-bati 10/435)
Dok neki učenjaci hanefijskog mezheba iz ove zabrane izuzimaju mudžahide (borce na Allahovom putu), odnosno njima daju olakšicu da se farbaju u crno. (El-Fetava el-hindije 5/359)
Argumenti sa kojima dokazuju zabranu su dva poznata hadisa:
Prvi – Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu i drugi (mimo Buharije) od Džabira, radijallahu anhu, da je na dan oslobođenja Mekke doveden Ebu Kuhafe, otac Ebu Bekra, a njegova glava i brada su bile bijele poput drveta Segame (drvo čiji su plodovi, listovi i cvjetovi bijeli), pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Promijenite (ofarbajte) ovo (bijelu kosu i bradu) sa nečim, i klonite se crne boje”.
Kažu riječi “klonite se crne boje” su jasan dokaz zabrane farbanja u crno.
Komentar: Na dokazivanje sa ovim hadisom data su dva prigovora:
1 – Dodatak na kraju hadisa “klonite se crne boje” je mudredž, tj. to nisu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego riječi nekog od ravija, što znači da se sa tim ne može dokazivati zabrana farbanja u crno.
Dokaz tome je što Muslim u svom Sahihu prenosi ovaj hadis od Ebu Hajseme od Ebu Ez-Zubejra od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao samo: “Promijenite ovo sa nečim” bez dodatka “i klonite se crne boje”. I pitao je Zuhejr (Ebu Hajseme) Ebu El-Zubejra da li Džabir rekao u hadisu “klonite ga crne boje”, on je zanegirao i rekao “ne”. Takođe u Musnedu imam Ahmeda u istom rivajetu se prenosi isti hadis bez dodatka “i klonite se crne boje”. A zatim nakon teksta hadisa prenosi ravija Hasan od Zuhejra da je pitao Ebu El-Zubejra da li je rekao “klonite ga crne boje”, kaže “ne”. A Zuhejr ibn Mu'avije i Hasan ibn Musa su pouzdane ravije. Znači, dvojica ravija (IbnDžurejdž i Lejs) koji prenose ovaj dodatak prenose ga od Ebu El-Zubejra, a kao što je prenešeno on negira da je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Od argumenta koji ukazuju da je ovaj dodatak na kraju hadisa mudredž (da su riječi ravije) je to da ravija Ibn Džurejdž u hadisu kod Muslima, koji prenosi taj dodatak, i sam farbao u crno, jer kako da prenosi hadis u kojem je došla zabrana ili pokuđenost, a onda je on prvi krši?
Zagovarači stava da je haram farbati u crno se oslanjaju na to da hadis prenosi Muslim u svom Sahihu od dvojice ravija Ibn Džurejdža i Lejsa ibn S'ada, oni su obojica pouzdane ravije, a dodatak hadisa od pouzdanog ravije se prihvata, na čemu je skupina učenjaka hadisa.
2 – Hadis “i klonite se crne boje” se odnosi na oca Ebu Bekra, radijallahu anhu, i one čija sijeda kosa ili brada budu ružnog i odurnog izgleda, a ne važi za sve ljude.
Drugi – Hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U zadnje vrijeme će se pojaviti ljudi koji farbaju crnom bojom poput volja golubova, oni neće osjetiti miris Dženneta”.
Bilježe ga Ebu Davud, Nesai i Ahmed. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hadžer, Nevevi, Ahmed Šakir, Albani i Šu'ajb Arnaut, a dobrim Iraki i Abdulkarir Arnaut.
Komentar: Na dokazivanje sa ovim hadisom data su tri prigovora:
Prvi prigovor – da je hadis slab.
U senedu hadisa je ravija Abdulkerim ibn ebi El-Muhalik, kao što kažu Ebul-Feredž ibn El-Dževzi i drugi, a on je slab ravija sa čijim hadisom se ne argumentira.
Ibn Hadžer i Ibn El-Muziri smatraju da je taj ravija Abdulkerim ibn Malik El-Džezeri, a on je pouzdan, od njega prenose u svoja dva Sahiha Buharija i Muslim.
Drugi prigovor – Da je pogrešno dokazivati zabranu sa ovim hadisom i ako prihvatimo da je vjerodostojan.
Jer žestoka prijetnja koja se spomenuta u hadisu nije zbog farbanja u crno nego zbog nekog drugog grijeha koji nije spomenut, kao što kaže Ibn ebi ‘Asim u svojoj knjizi “El-Hidab (Farbanje)”. Na to ukazuje tekst hadisa “U zadnje vrijeme će se pojaviti ljudi koji farbaju crnom bojom”, a poznata je velika skupina među ashabima i tabinima od prve generacije ovog Ummeta koji su farbali u crno, što znači da strašna prijetnja nije zbog farbanja u crno, jer da je tako onda riječi “u zadnje vrijeme će se pojaviti ljudi” nemaju smisla kad se već takva skupina pojavila na samom početku islama. Tako da je dokazivanje zabrane sa ovim hadisom sasvim pogrešno.
Takođe, hadis govori o ljudima čija je karakteristika i obilježje bila da se farbaju u crno, kao što je došlo u hadisima u opisu havaridža da će im biti obilježje da briju glavu, pa kao što to obilježje havaridža (brijanje glave) ne ukazuje da je brijanje glave haram, tako ni farbanje te skupine u crno ne ukazuje da je to haram.
Treći prigovor – Da se pod farbanjem u crno misli na ono sa kojim se cilja prevara i obmana drugih radi skrivanja identiteta i slično, a oko čije zabrane nema razilaženja.
Zagovorači ovog stava (zabrane) dokazuju i sa drugim hadisima u kojima ima slabosti oko čega nema razilaženja, pa s toga nema potrebe da se isti navde.
Treće mišljenje – da je mekruh (pokuđeno).
Ovo je stav malikijskog, šafijskog i habelijskog mezheba, kao i mnogih učenjaka hanefijskog mezheba. (El-Fetava el-hindijje 5/359, Hašijetul-‘adevi 2/411, Šerhu Muslim 14/80, Fethul-bari 10/436, Nejlul-evtar 1/145)
Njihov argument je spoj između hadisa Džabira i Ibn Abbasa, radijallahu anhum, koje su spustili na stepen pokuđenosti i onoga što se prenosi od velike skupine selefa (ashaba i tabi'ina) ovog Ummeta da su farbali crnom bojom.
Odabrano (radžih) mišljenje je opća dozvola farbanja kose i brade u crno, kako ženama tako i muškarcima.
Razlozi odabira ovog stava su:
– opći hadisi koji ukazuju na propisanost farbanja sijede kose i brade u kojima nema ograničenja u boji.
– dodatak hadisa od Džabira, radijallahu anhu, sa kojim se dokazuje zabrana je upitan sa strane vjerodostojnosti pripisivanja tih riječi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ako bi ga i prihvatili vjerodostojnim najviše na što ukazuje je pokuđenost farbanja u crno starim ljudima poput Ebu Kuhafe, radijallahu anhu, kojima sijeda brada i kosa poružnjaju izgled.
– hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem je došla strašna prijetnja pored slabosti u senedu nije direktan i jasan u tumačenju na koga se odnosi taj opis.
– činjenica da su preko deset ashaba, među kojima dvojica pravednih halifa, farbali u crno, a da nije prenešeno da su im drugi ashabi to negirali, ukazuje da su hadisi sa kojima se dokazuje zabrana jako upitni, jer je nemoguće da tolika skupina ashaba radi haram djelo (farbanje u crno) za koje je došla tako strašna prijetnja (da neće osjetiti miris Dženneta), a da to oni ili nisu znali ili jesu pa svjesno prekršili tu zabranu, a što ne priliči pripisati ashabima.
– takođe, nekoliko desetina imama, učenjaka i velikana selefa Ummeta su se farbali u crno što jasno ukazuje na dozvolu i slabost stava onih koji zabranjuju.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
KOJE FARBE ZA KOSU SU ZABRANJENE?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Praksa selefa (ashaba i tabi'ina) u upotrebi materijala od kojeg su uzimali farbu za bojenje kose se razlikovala. Neki od njih su farbali z'aferanom i versom, biljkama koje dajviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Praksa selefa (ashaba i tabi'ina) u upotrebi materijala od kojeg su uzimali farbu za bojenje kose se razlikovala. Neki od njih su farbali z'aferanom i versom, biljkama koje daju žutu boju, neki kanom, koja je crvene boje, a neki ketemom, biljkom koja boji u crno. Bilo je i onih koji su mijesali kanu i ketem, postižući time tamnocrvenu boju.
Na ovo ukazuju sljedeći argumenti:
– Hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je oblačio papuče od kravlje kože i farbao je svoju bradu žutom bojom sa versom i z'aferanom (biljke koje boje u žuto)”, kaže Nafi'a da bi to i Ibn Omer, radijallahu anhu, radio. Hadis bilježe Ebu Davud i Nesai, vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani i Šu'ajb Arnaut bez riječi “sa versom i z'aferanom”.
– Hadis od Ebu Malika El-Ešdže'ija, radijallahu anhu, u kojem se prenosi da je rekao: “Farbali smo se sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, koristeći vers i z'aferan”. Hadis bilježe Ahmed, Bezzar i Taberani, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Šu'ajb Arnaut.
– U hadisu mutefekun alejhi kaže Enes, radijallahu anhu: “Ebu Bekr se ofarbao sa kanom i ketemom, a Omer sa kanom”, a u rivajetu od Ibn Sirina od Enesa, radijallahu anhu: “Ofarbali su se Ebu Bekr i Omer sa kanom i ketemom”.
– Hadis od Ebu Zerra, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je nabolje ono sa čime farbate ove sijede kana i ketem (biljka koja daje crnu boju)”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed. Vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani, Šuajb Arnaut i drugi, a dobrim Abdulkadir Arnaut.
Spomenuti hadisi ukazuju da farbanje kose ili brade nije ograničeno nekim određenim materijalima, sredstvima ili biljkama od kojih se dobija farba, osim što hadis Ebu Zerra, radijallahu anhu, ukazuje da su najbolje boje kana (crvena) i ketem (crna) koje kada se pomiješaju daju tamnocrvenu boju.
Sve savremene hemijske farbe mijenjaju gore spomenute farbe koje su koristili muslimani u početku islama. Nije mi poznato da postoji farba za kosu, bradu ili dlake uopćeno koja sprečava dolazak vode do dlaka. Takva farba bi u najmanjem obliku uduplala ili umnogostručila debljinu dlake, a što u stvarnosti ne postoji. Farbe promjene boju, a ne ostavljaju pri tome sloj koji pokriva dlaku. Tako da je navođenje riječi “da je dozvoljena farba ako ne sprječava dolazak vode do kose” suvišno i bespotrebno i samo unosi sumnju i nedoumicu kod onih koji žele koristiti farbe. Razlika je između laka za nokte i farbe za kosu, lak prekriva povrsinski sloj nokta i sprečava dolazak vode do noktiju, dok farba ne prekriva dlaku nego ostavi boju.
Prema tome, nema smetnje u korištenju savremenih hemijskih farbi jer one ne sprečavaju dolazak vode do kose.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
DA LI JE NOVOTARIJA IZLAZITI NAKON 8 REKATA TERAVIJE?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Oko broja rekata teravih namaza je veliko razilaženje među učenjacima. Najbliže ispravnom, a Allah zna najbolje, je da broj rekata teravih namaza nije u šerijatskim tekstovimaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Oko broja rekata teravih namaza je veliko razilaženje među učenjacima. Najbliže ispravnom, a Allah zna najbolje, je da broj rekata teravih namaza nije u šerijatskim tekstovima određen, nego u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata, a ko skrati kijam poveća broj rekata. Sunnet i mustehab je klanjati bilo koji broj rekata teravih namaza (shodno kako se dogovore džematlije) koji je prenešen od selefa (tj. onih 15 mišljenja prenesenih od selefa), a to se razlikuje od vremena, mjesta, džemata i džematlija. Ovo je stav imama Šafije, Ahmeda, Ibn Abdulberra, Ibn Tejmije, Sujutija i mnogih savremenih učenjaka.
Detaljnije o broju rekata teravih namaza pročitaj na ovom linku: BROJ REKATA TERAVIJE NAMAZA.
Onome ko klanja teravih namaz u džematu za imamom sunnet je da klanja do kraja teravije (sa vitretom) sa imamom. Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao sa ashabima teraviju do pola noći, zašto ne klanja sa njima preostali dio noći? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: “Ko klanja sa imamom sve do kraja namaza, broji mu se kao da je klanjao čitavu noć”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban i Ibn Huzejme, a vjerodostojnim ga je ocijenio Tirmizi, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Šu'ajb Arnaut i Albani u “Sahihul-džami'a” (1615).
Klanjanje teravih namaza u džematu je u osnovi mustehab po većini učenjaka, pa tako nema smetnje da klanjač napusti klanjanje teravije kada god hoće, nakon četvrtog, osmog ili 12-og rekata i slično.
Pogrešna je praksa stalno napuštanje teravije nakon osmog rekata sa uvjerenjem da je to sunnet oslanjajući se na hadise u kojima je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao kijamu lejl 11 rekata, jer je ispravnije mišljenje učenjaka da teravija nema propisan i određen broj rekata. Takođe, stalni izlazak nakon osmog rekata ezijeti ostale džematlije i narušava safove. Još ako se te osobe koje napuste teraviju nakon osmog rekata zadržavaju u džamiji ili dvorištu džamije podižući glas pri razgovoru, nema sumnje da je to loša praksa koju treba napustiti.
Međutim, nije ispravno tretirati novotarijom napuštanje teravije nakon osmog rekata. To ne može biti novotarija zbog sljedećeg:
1 – jer se u svom ponašanju oslanjaju na hadis mutefekun alejhi, tj. oko čije vjerodostojnosti su se složili Buharija i Muslim:
Upitana je Aiša, radijallahu anha, kakav je bio namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Ramazanu, pa je odgovorila da on nije klanjao ni u Ramazanu niti van Ramazana više od 11 rekata. Opisujući njegov namaz ona kaže: “Klanjao bi četiri rekata, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, zatim bi klanjao još četiri, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, a zatim bi klanjao tri”.
2 – najvjerodostojnije što je preneseno od Omera, radijallahu anhu, oko klanjanja teravije je da je on naredio Ubej ibn K'abu da klanja 11 rekata:
Prenosi Imam Malik u svom Muvetteu sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od ashaba Es-Saida ibn Jezida da je Omer naredio Ubejj ibn K'abu i Temimu ed-Dariju, radijallahu anhum, da klanjaju teraviju 11 rekata. Ovaj rivajet takođe bilježe Bejheki i Ibn Ebi Šejbe. Ovo je najvjerodostojnije što je prenešeno od djela Omera, radijallahu anhu, po pitanju teravije. A rivajet u Muvettu od Jezid ibn Rumana da su ljudi u vremenu Omera, radijallahu anhu, klanjali teraviju 23 rekata je slab, jer je Jezid rođen poslije smrti Omera, radijallahu anhu.
3 – jer je mnogo učenjaka na stavu da je teraviju propisano klanjati 11 (8+3) rekata:
Skupina učenjaka: imam Malik, Ibnul-Hummam (od hanefija), muhaddis El-Mu'allimi, Bin Baz i mnogi drugi, smatraju da je teraviju sunnet i najbolje klanjati 11 (8+3) rekata a dozvoljeno je i više od toga.
Šejh Albani smatra da je sunnet teraviju klanjati najviše 11 rekata i da nije dozvoljeno klanjati teraviju više od 11 rekata.
Kaže imam Sane'anai (autor “Subulus-selama”) da teravija ima najviše 11 rekata sa vitre-namazom i da je to sunnet, a klanjanje teravije 20 rekata na način na koji se klanja sa ustrajnošću na tome kod većine muslimana je novotarija.
Prema tome, kako može biti novotarija da se klanja teravija 8 rekata, ako se to zasniva na vjerodostojnom hadisu od Aiše, radijallahu anha, onome što je najvjerodostojnije preneseno od Omera, radijallahu anhu, kada je uspostavio klanjanje teravije i ako je na tom stavu spomenuta skupina učenjaka?!
Rezime odgovora je da napuštanje teravije nakon osmog rekata nije novotarija, ali da je bolje klanjati teraviju do kraja za imamom zbog nagrade spomenute u hadisu i kako se ne bi ezijetili ostali klanjači i pravio nered.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba