Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Je li zabranjena odjeća kojom se želi skrenuti pažnja drugih ljudi ?
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na dunjaluku bude oblačio odjeću popularnosti Allah će ga na Sudnjem danu odjenuti odjećom poniženja, a zatim njime raspaliti Vatru. '' Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullaviše
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko na dunjaluku bude oblačio odjeću popularnosti Allah će ga na Sudnjem danu odjenuti odjećom poniženja, a zatim njime raspaliti Vatru. ”
Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Allah će se okrenuti od čovjeka koji obuče odjeću popularnosti, sve dok je ne skine. ”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je oblačiti odjeću koja skreće pažnju, tj . onu odjeću koja se razlikuje od odjeće u određenom mjestu, svejedno bila nova ili otrcana.
Drugo, zabrana se ovdje ne odnosi samo na odjeću, nego na sve čime se želi istaknuti među narodom. A Allah najbolje zna. Treće, u ovu zabranu ulazi i odjeća određene skupine koja se time želi razlikovati od ostalih ljudi.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je strogo zabranjeno krivokletstvo u trgovini?
Svevišnji Allah rekao je: "Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi - na onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti, niti će ih očistiti - njih bolna patnja čeka." (Alu Imran, 77) "više
Svevišnji Allah rekao je: “Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi – na onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti, niti će ih očistiti – njih bolna patnja čeka.” (Alu Imran, 77) “l ne služite se zakletvama svojim zato da biste jedni druge varali, da se ne bi poskliznula noga koja čvrsto stoji, i da ne biste nesreću iskusili zato što ste od Allahovog puta odvraćali; a patnja vas velika još čeka. l ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi – ono što je u Allaha – za vas je, da znate, bolje!” (En-Nahl, 94-95)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Zakletvom se prodaje roba, ali se potire blagoslov.” Ebu Katada el-Ensari, radijallahu anhu, govorio je da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Čuvajte se čestog zaklinjanja u trgovini, zakletvom se prodaje, ali se, poslije, potire blagoslov. ” Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta ponovio sljedeće riječi: ‘Tri kategorije ljudi Allah neće osloviti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati, niti će ih očistiti, oni će imati bolnu patnju. ” Ebu Zerr, radijallahu anhu, reče: “Propali su i nastradali! A ko su oni Allahov Poslaniče?” Na to mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘To su: čovjek čija odjeća pada ispod članka, čovjek koji prigovara, i čotjek koji prodaje robu lažno se zaklinjući. ” Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Tri kategorije ljudi Allah neće osloviti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati: čovjeka koji se lažno zaklinje da je za robu dobijao više nego što mu neko ponudi, čovjeka koji se lažno zakune poslije ikindija-namaza da bespravno uzme pravo muslimana, i čovjeka koji zabrani svijetu višak vode, Allah će takvom reći: Danas ću te lišiti Svoje dobrote jer si ljude lišavao onoga što nisi svojim rukama zaradio. ”
Ebu Seid, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Neki je beduin doveo ovcu pa sam mu rekao: ‘Hoćeš li je prodati za tri srebrenjaka?’ ‘Neću, tako mi Allaha!’, ali opet mi ju je prodao. To sam spomenuo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on reče: Prodao je ahiret za ovaj svijet. “‘Abdullah b. Ebu Evfa, radijallahu anhu, kazivao je: “Neki je čovjek donio robu na pijacu i zakleo se Allahom da je za nju dobijao iznos koji mu niko nije ponudio na pijaci, a sve kako bi jednog muslimana namamio da kupi tu istu robu. Tim je povodom objavljen ajet: ‘Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi .. .’ (Alu Imran, 77).”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, u trgovini je strogo zabranjeno zaklinjanje kako bi se roba što uspješnije prodala.
Drugo, zaklinjanje povećava broj kupaca i želju za određenom robom i, otuda, povećava nadmetanje u imetku, ali sve to potire blagoslov u trgovini i dovodi do bankrota nekih trgovaca, odnosno do nestajanja blagodati, tako završi svaki imetak stečen na zabranjen način.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je pokuđeno postiti petkom zasebno?
Muhammed b. Abbad rekao je: "Upitao sam Džabira, radijallahu anhu, je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio post petkom, a on je odgovorio: 'Da, zabranio je to."'Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka niko od vas ne posviše
Muhammed b. Abbad rekao je: “Upitao sam Džabira, radijallahu anhu, je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio post petkom, a on je odgovorio: ‘Da, zabranio je to.”‘Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne posti petkom, osim ako je postio u danu prije ili će postiti u danu poslije njega.’ U drugoj verziji stoji: “Nemojte noć uoči petka posebno određivati za ibadet, i nemojte petak posebno određivati za post, ali ako se podudari s dobrovoljnim postom čovjeka, neka ga posti. ‘ U drugoj verziji, opet, stoji da je Ebul-Evber rekao: “Sjedio sam kod Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kada je došao neki čovjek i rekao mu: ‘Ti si zabranio ljudima da poste petkom!’, a on je odgovorio: ‘Nisam to ja zabranio, to je zabranio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji sam lično čuo: Nemojte postiti petkom, osim ako uz njega postite nekoliko dana, jer petak je praznik . ..” Ebu Ejjub prenosi da je Džuverijja, radijallahu anha, pripovijedala da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod nje petkom, dok je postila, i upitao je: ‘Jesi li postila jučer?” “Nisam”, odgovorila je. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ”Imaš li namjeru postiti sutra?” “Nemam”, odgovorila je, pa joj je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: “Onda prekini post!
Džunada b. Ebu Umejja, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Ušao sam jednog petka kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s nekoliko ljudi iz plemena El-Ezd. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao nas je za trpezu, postavljenu ispred njega. Rekli smo da postimo, a on nas upita: Jeste li postili jučer?’ Odgovorili smo da nismo. Opet nas upita: ‘Hoćete li postiti sutra?’ Odgovorili smo da nećemo. Naredi nam: ‘Onda prekinite post!’ Još je dodao sljedeće: ‘I nemojte postiti petkom zasebno! Ubejdullah b. Ijad b. Lekit rekao je: “Čuo sam Lejlu, Beširovu suprugu, kako govori: ‘Bešir me izvijestio da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, može li postiti petkom, i može li se u tome danu potpuno sustegnuti od razgovaranja, na šta mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Nemoj postiti petkom, osim ako postiš u danu prije ili u danu poslije njega. A kada je riječ o tome da se potpuno sustegneš od razgovaranja, Allaha mi, bolje je da navraćaš na dobro a odvraćaš od zla nego da ćutiš. .. ”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, pokuđeno je postiti petkom zasebno, bez obzira bilo to s određenim ciljem ili ne. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, zabilježio imam Muslim: ” .. ali ako se podudari s dobrovoljnim postom čovjeka, neka posti”, treba shvatiti na osnovu drugih predanja, između ostalog, i sljedećeg predanja u kojem stoji: ” .. osim ako je postio u danu prije ili će postiti u danu poslije njega “, na šta nas jasno upućuje i Džunadino, radijallahu anhu, predanje: ”I nemojte postiti petkom zasebno!” A značenje ovog Džunadinog, radijallahu anhu, hadisa nosi Džabirovo i Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje. Zato kažemo: sljedeća Ibn Hadžerova izjava: ” … otuda ovi hadisi ograničavaju generalnu zabranu izrečenu u Džabirovom, radijallahu anhu, predanju, i idu u prilog dodatku koji smo naveli, a u kojem stoji da se zabrana odnosi isključivo na post petkom zasebno, odnosno iz izuzimanja ima se razumjeti da je dopušteno postiti ovaj dan ako je čovjek postio dan prije ili će postiti dan poslije, ili se čovjekov uobičajeni post, naprimjer, bijeli dani, podudario s petkom, ili se podudarila da je određeni dan u kojem je čovjek uobičavao postiti, naprimjer, dan Arefata, pao petkom … ” – diskutabilna je iz sljedećih razloga: prvo, hadisi jedni druge objašnjavaju i ograničavaju, zato onaj čovjek čiji se uobičajeni post podudari s petkom, po drugim hadisima, treba postiti u danu prije ili u danu poslije; i, drugo, nije dopušteno prekoračivati posebni dokaz (mukajjed) koji ograniči neki generalni dokaz (mudek), a generalna je zabrana u većini hadisa ograničena postom u danu prije ili poslije petka, a Svevišnji Allah najbolje zna.
Drugo, petkom nije pokuđeno postiti ukoliko se posti u danu prije ili u danu poslije njega: “Učenjaci su smatrali da je pokuđeno postiti petkom zasebno, osim ako čovjek ne posti u danu prije ili u danu poslije, prema tome su i postupali”, ističe imam El-Begavi.
Treće, imam Malik ostavio je sljedeći zapis: “Nijednog učenjaka, ni pravnika, ni ikoga za kim se ljudi povode nisam čuo da je zabranio post petkom; petkom je lijepo postiti. Vidio sam neke učenjake koji su postili petkom, što su, po meni, činili s određenim ciljem.” Ova je njegova izjava neprihvatjiva iz više razloga: prvo, hadisi u kojima Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje post petkom zasebno autentični su i jasni, učenjaci su ih prihvatili; i, drugo, post petkom zasebno zabranjivala je većina ashaba, između ostalih Alija, Ebu Zerr i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, a i neki istaknuti tabiini kao što su Eš-Ša'bi i Ibrahim en-Nehai.
Četvrto, učenjaci su se podvojili u mišljenju zbog čega je pokuđeno postiti petkom zasebno, a ta su mišljenja sljedeća: petak je praznik; post oslabljuje čovjeka i umanjuje njegovu snagu za ibadet; iz bojazni da se taj dan ne svetkuje (kao što su židovi svetkovali subotu), a neki učenjaci, opet, kažu da je petkom pokuđeno postiti iz bojazni da ljudi ne počnu vjerovati da je post u tom danu obaveza. Kada je riječ o tome, autentičan oslonac u tome jeste mišljenje onih učenjaka koji kažu da je pokuđeno postiti petkom jer je taj dan praznik. Tome mišljenju teži i Ibn Hadžer. On kaže: “Najjače i najprihvatljivije mišljenje jeste stav onih učenjaka koji kažu da je pokuđeno postiti petkom jer je to praznik.”
Rekao sam: na tu konstataciju jasno ukazuje navedeno Ebul-Evberovo predanje od Ehu Hurejre, ali i sljedeća Alijina, radijallahu anhu, izjava: “Ko od vas želi dobrovoljno postiti neka posti četvrtkom, neka ne posti petkom, jer je petak praznik, to je dan jela i pića. Tako će čovjek u mjesecu imati dva vrijedna dana: dan u kojem će postiti i dan koji će provesti u radosti s ostalim muslimanima.” U vezi s ovim obrazloženjem, Ibn Kajjim el-Dževzijja naveo je dvije nejasnoće rekavši: “Petkom nije zabranjeno postiti, a za vrijeme praznika zabranjeno je postiti, i pokuđenost ne postoji ako čovjek ne posti u ovom danu zasebno. Odgovor na ove nejasnoće glasi: petak nije godišnji, već sedmični praznik, a samo je zabranjeno postiti u godišnjem prazniku. A kada je riječ o postu petkom zasebno, ako čovjek posti u danu prije ili u danu poslije njega, tada u tom danu nije postio zato što je to – petak, odnosno praznik, i tada nema štete koja postoji u slučaju ako čovjek posti u tom danu zasebno: taj post biva usputni.”
Peto, možda će se neko pozvati na Ibn Mesudove, radijallahu anhu, riječi: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, postio je u tzv. bijelim danima u svakom mjesecu, i rijetko je mrsio petkom.” Ali to znači da nije mrsio petkom ako bi se podudario s bijelim danima, u kojima je postio. Komentirajući ovo predanje, Ibn Kajjim rekao je: ” … ovaj se hadis mora protumačiti tako što ćemo reći da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, petkom postio usput, nije postio zasebno, jer to sam nije dopuštao. I zar se hadis koji dopušta post petkom (nije ga zabilježio ni El-Buhari ni Muslim; njega je imam Et-Tirmizi okarakterizirao nepoznatim ) može pretpostaviti autentičnim jasnim hadisima na osnovu kojih se to zabranjuje, koje su zabilježili El-Buhari i Muslim.” Zbog toga je imam Et-Tirmizi zapisao da su neki učenjaci smatrali da je poželjno postiti petkom, ali je pokuđeno postiti u tome danu ako čovjek ne posti u danu prije ili u danu poslije njega.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno sprečavanje ma koga da tavafi?
Džubejr b. Mutim, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "O Benu Abdumenaf; neka pretpostavljeni od vas nikome ne brane da tavafi oko Kabe i da klanja u bilo koje doba dana ili noći. ' Propisi u vezi s poglavljem Prvo, niko ne polaže pravo da nekomeviše
Džubejr b. Mutim, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “O Benu Abdumenaf; neka pretpostavljeni od vas nikome ne brane da tavafi oko Kabe i da klanja u bilo koje doba dana ili noći. ‘
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, niko ne polaže pravo da nekome zabrani ulazak u Mesdžidul-haram radi obavljanja tavafa i namaza u bilo koje doba dana ili noći.
Drugo, imam Et-Tirmizi, 3/220, i El-Begavi, 3/331 -332, zapisali su da islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja o klanjanju dobrovoljnog namaza u tri vremena u kojima je zabranjeno klanjati. Naime, imam Ahmed, Šafi i Ishak b. Rahavejh smatraju da nema problema ako čovjek u tim vremenima učini tavaf pa klanja dobrovoljni namaz. Kao dokaz uzeli su navedeni hadis i Ebu Zerrovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji: ‘ .. osim u Meki. ” Međutim, imam Malik, Sufjan es-Sevri i neki drugi autoriteti to zabranjuju. Pozivaju se na Omerovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je obavio tavaf nakon sabah-namaza, ali nije klanjao dobrovoljni namaz. Rekao sam: ispravnije je mišljenje onih učenjaka koji zabranjuju obavljanje dobrovoljnog namaza u spomenutim vremenima. Ebu Zerrovo, radijallahu anhu, predanje slabo je. Dakle, navedeni je hadis općenit, i moramo mu pretpostaviti posebne hadise koji o tome govore. Pitanje smo detaljnije obradili kada smo govorili o namazu, a Svevišnji Allah najbolje zna.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Može li se klanjati farz za onim ko klanja nafilu i obrnuto?
Onaj koji klanja farz-namaz može biti imam onome koji također klanja farz-namaz i to je osnova, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu je imam postavljen da se slijedi. “512 Onaj ko klanja farz može biti imam onome koji klanja nafilu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu aviše
Onaj koji klanja farz-namaz može biti imam onome koji također klanja farz-namaz i to je osnova, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu je imam postavljen da se slijedi. “512
Onaj ko klanja farz može biti imam onome koji klanja nafilu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upućenih Mihdženu b. El Edre'u, radijallahu anhu, nakon što je rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Ja sam klanjao kod kuće.” Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Kada dođeš, klanjaj s njima i taj namaz smatraj nafilom. “513
Kada je jedne prilike vidio nekog čovjeka da klanja sam, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Zašto ne bi neko od vas udijelio sadaku ovome?”514
Drugom prilikom, u hadisu o namjesnicima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ebu Zerru, radijallahu anhu, u hadisu koji govori o odgađanju namaza od strane namjesnika: “Ne reci: ‘Ja sam klanjao’, već klanjaj s njima. “515 A bio mu je naredio da obavi namaz sam kod kuće a zatim da ode u džamiju.
Onaj ko klanja nafilu može biti imam onome koji klanja farz, jer je Muaz, radijallahu anhu, klanjao s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, farz namaz, a zatim se vraćao i klanjao svome narodu kao imam i to mu je bila nafila.
Onaj ko klanja nafilu može biti imam onome koji klanja nafilu, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u noćnom namazu predvodio Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda i Huzejfu, radijallahu anhum.
512 Sahih: Buharija (378, 689, 732), Muslim (411), Ahmed (12245)
513 Hasen: Ahmed (18499).
514 Sahih: Ahmed (21685, 21812) od Ebu Umame, radijallahu anhu; Ahmed (10636, 11219), Ebu Davud (574) Darimi (1368).
515 Sahih: Muslim (648), Ahmed (20913, 20967), Nesai (778).
———–
PROČITAJTE SVE DETALJE O IMAMETU OVDJE:
https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-propisi-vezani-za-imama/
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Vidi manjeAutor: dr. ‘Aid el-Karni
Koji su propisi vezani za imama?
Predvođenje namaza vrednije je od učenja ezana, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio namaz, kao što su i njegove pravedne halife nakon njegove smrti predvodile namaz. Prednost u imametu ima najučeniji u Allahovoj Knjizi, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi:više
Predvođenje namaza vrednije je od učenja ezana, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio namaz, kao što su i njegove pravedne halife nakon njegove smrti predvodile namaz.
Prednost u imametu ima najučeniji u Allahovoj Knjizi, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Narod će predvoditi u namazu onaj ko je od njih najučeniji u Allahovoj Knjizi. .. 505
Zatim onaj koji je najučeniji u sunnetu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” … zatim najučeniji od njih u sunnetu. “506
Zatim onaj koji je najprije učinio hidžru, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” … zatim onaj koji je od njih najprije učinio hidžru. “507
Zatim najstariji od njih, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” … a zatim najstariji od njih. “508
Onaj koji ima vlast najpreči je za i mamet, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “I neka čovjek ne predvodi drugog čovjeka u namazu na mjestu gdje on ima nadležnost, osim sa njegovom dozvolom. .. 509
Vlasnik kuće najpreči je da predvodi namaz u svojoj kući, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ne može drugi biti imam domaćinu u njegovoj kući”510, tj. osim uz njegovu dozvolu.
Imam snosi odgovornost za sve (moguće) manjkavosti (u namazu), zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” … a imam je garant. “511
Imamet slijepca je ispravan, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo za zamjenu Ibn Ummi Mektuma – koji je bio slijepac – da klanja ljudima u Medini.
Također, ispravan je i imamet dječaka: Amr b. Seleme predvodio je svoj narod u namazu, a imao je samo šest godina, i za sve to znao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Onaj ko stoji u namazu može biti imam onome ko sjedi, jer su ashabi klanjali kao imami, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je za njima sjedeći.
Onaj ko sjedi u namazu može biti imam onome ko stoji i oko toga postoji saglasnost, tj. ne prenosi se ništa suprotno tome.
Onaj koji klanja farz-namaz može biti imam onome koji također klanja farz-namaz i to je osnova, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu je imam postavljen da se slijedi. “512
Onaj ko klanja farz može biti imam onome koji klanja nafilu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upućenih Mihdženu b. El Edre'u, radijallahu anhu, nakon što je rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Ja sam klanjao kod kuće.” Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Kada dođeš, klanjaj s njima i taj namaz smatraj nafilom. “513
Kada je jedne prilike vidio nekog čovjeka da klanja sam, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Zašto ne bi neko od vas udijelio sadaku ovome?”514
Drugom prilikom, u hadisu o namjesnicima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ebu Zerru, radijallahu anhu, u hadisu koji govori o odgađanju namaza od strane namjesnika: “Ne reci: ‘Ja sam klanjao’, već klanjaj s njima. “515 A bio mu je naredio da obavi namaz sam kod kuće a zatim da ode u džamiju.
Onaj ko klanja nafilu može biti imam onome koji klanja farz, jer je Muaz, radijallahu anhu, klanjao s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, farz namaz, a zatim se vraćao i klanjao svome narodu kao imam i to mu je bila nafila.
Onaj ko klanja nafilu može biti imam onome koji klanja nafilu, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u noćnom namazu predvodio Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda i Huzejfu, radijallahu anhum.
Onaj ko klanja namaz sa abdestom može biti imam onome koji klanja sa tejemmumom, i na tome je konsenzus učenjaka.
Onaj ko klanja sa tejemmumom može biti imam onome koji klanja sa abdestom, jer je Amr b. El-As klanjao kao imam a uzeo je tejemmum, i takav postupak odobrio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Onaj ko je u mjestu boravka može biti imam putniku. Kada je Ibn Abbas, radijallahu an huma, upitan: “Šta je to sa putnikom?! Kada klanja sam, klanja dva rekata, a kada klanja za drugim koji nije putnik, klanja četiri rekata?”, odgovorio je: “To je sunnet”.
Onaj ko je na nižem stepenu može biti imam onima koji su na višem stepenu od njega, jer su Ebu Bekr i Ibn Avf, radijallahu anhuma, klanjali kao imami Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Imamet grješnika: Svaki onaj kome je namaz ispravan kada ga obavlja zasebno, ispravan je i drugima kada klanjaju za njim. U situacijama kada je to bilo neizbježno, ispravni prethodnici klanjali su za grješnicima i novotarima, kao i za vladarima. Ebu Seid, radijallahu anhu, klanjao je za Mervanom, a Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, klanjao je za El-Velidom b. Ukbeom, dok su drugi ashabi klanjali za El-Muhtarom b. Ebi Ubejdom, a Ibn Omer, radijallahu anhuma, klanjao je za El-Hadždžadžom.
Dozvoljeno je iz opravdanog razloga napustiti namaz za imamom i završiti sam namaz, jer je zabilježeno da je jedan čovjek napustio Mu'aza kada je odužio sa namazom, zatim je sam završio namaz te se požalio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Mu'azov postupak, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar da ti, o Mu'aze, ljude dovodiš u iskušenje?!”516
Ponavljanje namaza za imamom u džematu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao dvojici ljudi -kako stoji u hadisu Jezida b. el-Esveda – koji nisu klanjali za njim: “Kada obavite namaz u svojim kućama, a zatim dođete u džemat, klanjajte namaz za imamom i to će vam biti nafila. “517
Uzdignutost imama nad klanjačima: Ukoliko postoji potreba za tim, tada to nije pokuđeno, jer zabilježeno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ashabima na minberu, tako što je donio tekbir stojeći na minberu, zatim je učinio ruku’, pomjerio se unatrag i učinio sedždu u podnožju minbera, a onda se ponovo vratio na minber. Kada je završio sa namazom, rekao je: “Uistinu, ovo sam učinio samo da biste me slijedili i da biste se poučiti mome namazu. “518 Ukoliko za tim nema potrebe, tada je to pokuđeno jer je zabilježeno da je Huzejfe, radijallahu anhuma, jedne prilike imamio ljudima u Medainu popevši se na krov dućana, pa ga je Ibn Mes'ud vukao nazad sve dok ga nije spustio na pod. Uprkos tome, učenjaci su se složili da je to sunnet.
Uzdignutost klanjača iznad imama: Ukoliko klanjač zna za pokrete imama, tada u tome nema smetnje, jer su Ebu Hurejre i Enes, radijallahu anhuma, klanjali za imamom na krovu mesdžida.
Slijeđenje imama od strane klanjača iza pregrade dozvoljeno je ukoliko klanjač zna za pokrete imama, bilo da vidi ili čuje imama, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao kao imam u svojoj sobi, a ashabi su klanjali za njim iza njegove sobe.
Ispravan je imamet i onoga ko izostavi neki šart ili rukn, ukoliko ga klanjač, muktedija upotpuni, tj. muktedija ga ne izostavi i ne zna za imamov propust, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Klanjat će vam, pa ukoliko namaz budu ispravno obavljali, nagrada će pripasti i vama i njima, ali ukoliko pogriješe, nagrada pripada vama, a grijeh njima”519, i riječi: “Imam je garant. “520
Čovjek kojeg njegov narod prezire iz vjerskih razloga, neće predvoditi svoj narod u namazu, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Trojici se njihov namaz ne uzdiže iznad glave ni koliko je pedalj: čovjeku koji imami svome narodu a oni ga mrze … “521 Hadis.
Ukoliko samo jedan muktedija klanja sa imamom, tada će stati s njegove desne strane, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, premjestio Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, sa svoje lijeve strane na desnu.
Ukoliko klanjaju dvojica ili više muktedija, tada će stati iza imama, jer je zabilježeno da su jedne prilike Džabir b. Abdullah i Džabir b. Sahr stali pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ih je on pomjerio nazad kako bi stali u saff iza njega, a također je zabilježeno da su sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na takav način klanjali Enes i jedan dječačić.
Žena će klanjati iza muškaraca, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sa Enesom i dječačićem koji su stajali u saffu iza Poslanika, a starica je stajala iza njih. Imam će stati na sredinu saffova, jer se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Neka vam imam bude na sredini. “522
U pravom saffu iza imama stajat će ugledni i učeni ljudi, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Neka iza mene stanu ugledni i učeni ljudi. “523 Također, iza Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, stajali su muhadžiri i ensarije.
Mjesto djece i žena u odnosu na muškarce: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavljao je muškarce ispred djece, a djecu je postavljao ispred žena.
Imam će poravnati saff i popuniti praznine, jer se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem – kako prenosi Enes – okretao muktedijama, prije nego što bi donio početni tekbir, i govorio: “Popunite i poravnajte saffove. “524 Također je govorio: “Poravnajte vaše saffove jer poravnavanje saffova upotpunjuje valjanost namaza. “525 I govorio je: “lli ćete poravnati svoje saffove ili će Allah izokrenuti vaša lica. “526
Ukoliko postoji potreba, neko od klanjača će prenositi tekbire od imama klanjačima iza sebe, jer je Ebu Bekr, radijallahu anhu, prenosio iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Okretanje imama na desnu ili lijevu stranu nakon predaje selama, jer se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okretao na desnu i lijevu stranu.
Odlazak imama s mjesta gdje je klanjao: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi predao selam, kratko bi sjedio na svome mjestu prije nego što bi ustao, kako bi žene mogle da izađu.
Poželjno je da žena imami drugim ženama, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Ummu Vereki da imami svojoj porodici u obaveznim namazima 527, a i Aiša i Ummu Selema predvodile su žene u namazu stojeći u sredini saffa.
Muškarac može biti imam samim ženama, jer se prenosi da je Ubejj b. Ka'b, radijallahu anhu, obavijestio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako u namazu predvodi žene iz svoje porodice, pa je to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prešutio, a njegova je šutnja znak odobravanja.
Dozvoljeno je imamu da u namazu drži dijete u naručju, ukoliko za tim ima potrebe, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na farz-namazu držao u naručju Umamu, Zejnebinu kćerku.
Ako se imamu prilikom obavljanja sedžde na leđa popne dijete, muktedije će sačekati i ostati na sedždi koliko i imam, jer se prenosi da se u toku namaza na Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, leđa popeo Hasan, tako da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio sve dok on nije sišao.
Imamovo olakšavanje ljudima, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko od vas bude imamio ljudima, neka im olakša (neka im ne oduljuje namaz) “528, kao i zbog njegovih riječi: “Zar da ti, o Muaze, ljude dovodiš u iskušenje?!”529
U određivanju trajanja namaza, ravnati se po najslabijem džematliji, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “I ravnaj (povodi) se po najslabijim! “530
Imamovo skraćivanje namaza zbog nastale situacije, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je čuo plač djeteta, ubrzao namaz kako ne bi otežao djetetovoj majci.
Imam će gledati ispred sebe, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, gledao u zid ispred sebe kada su mu prikazani Džennet i Džehennem.
Ukoliko bude prinuđen prekinuti namaz, imam će postaviti drugog čovjeka na svoje mjesto, jer je i Omer, radijallahu anhu, kada je uboden na namazu, postavio Ibn Avfa, radijallahu anhu, za imama.
Ukoliko stalni imam zakasni na namaz, klanjači će za imama odrediti jednog od njih, jer je jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zakasnio pa su ashabi za imama u namazu postavili Ebu Bekra, radijallahu anhu.
Imam će odužiti prvi rekat kako bi ljudi mogli prispjeti u džemat, jer je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oduljivao prvi rekat, tako da je, ko je htio, mogao otići do Bekije, abdestiti se i opet stići na prvi rekat.
Obaveza je slijediti imama u namazu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu, imam je postavljen da se slijedi, pa nemojte se razlikovati od njega. “531
Zabranjeno je klanjaču da podiže glavu (sa ruku'a i sedžde) prije nego što se podigne imam, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Zar se neki od vas ne boje da im, kada podignu svoju glavu prije imama, Allah ne pretvori glavu u glavu magarca?!”532
Zabranjeno je preduhitravati imama, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu, ja sam vaš imam, pa nemojte me prestizati ni na ruku'u, ni na sedždi, ni na kijamu, ni na sjedenju, ni pri završetku namaza. “533
Imam se može povući i postati muktedija, jer se Ebu Bekr, radijallahu anhu, povukao i postao muktedija kada je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Pristupanje namazu i slijeđenje imama u ma kojem god se položaju zatekao, jer se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Kada pristignete na namaz dok smo na sedždi, idite na sedždu, ali nemojte to ni u što računati, jer onaj ko stigne na rekat, stigao je na namaz. “534
Nakon proučenog ikameta za namaz, imamu je dozvoljeno govoriti, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poduže razgovarao s jednim čovjekom nakon što je proučen ikamet, a muktedije su stajali. Također, nakon što je proučen ikamet, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjetio se da na sebi ima nečistoće, pa je išaretio ljudima da ostanu na svome mjestu, a on je otišao i otklonio nečistoću, a zatim se vratio i klanjao.535
Džemat mogu sačinjavati dječačić i imam, jer je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, klanjao kao dječak sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i stao je na njegovu desnu stranu.
Također, džemat može uspostaviti i žena sa imamom koja će stati iza njega, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada muž probudi noću svoju suprugu, pa klanjaju – ili klanja – dva rekata zajedno, bit će upisani u muškarce koji mnogo spominju Allaha i žene koje mnogo spominju Allaha. “536
Dozvoljeno je klanjaču podsjetiti imama ukoliko zaboravi ajet ili pogriješi u učenju, jer se prenosi da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zbunio tokom učenja u namazu, te je po završetku namaza upitao Ubejja, radijallahu anhu: “Jesi li klanjao s nama?” Rekao je: “Da.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzvratio mu je: “Pa, šta te je spriječilo da me podsjetiš?!”537
Jedan saff će slijediti drugi, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Prođite naprijed i slijedite mene, a vas neka slijede oni koji su iza vas. “538
505 Sahih: Muslim (673), Ahmed (16615, 16643), Ebu Davud (582) i drugi.
506 Sahih: Muslim (673), Ahmed (21835), Tirmizi (235).
507 Prethodni hadis.
508 Prethodni hadis.
509 Prethodni hadis.
510 Sahih: Muslim (673), Ahmed (16615, 16643), Ebu Davud (582).
511 Sahih: Ahmed (7129, 7759, 8692), Ebu Davud (517), Tirmizi (207). Pogledati: Miškat (663).
512 Sahih: Buharija (378, 689, 732), Muslim (411), Ahmed (12245)
513 Hasen: Ahmed (18499).
514 Sahih: Ahmed (21685, 21812) od Ebu Umame, radijallahu anhu; Ahmed (10636, 11219), Ebu Davud (574) Darimi (1368).
515 Sahih: Muslim (648), Ahmed (20913, 20967), Nesai (778).
516 Sahih: Buharija (701, 705), Muslim (465), Ahmed (13778, 13895) i drugi.
517 Sahih: Ahmed (17020, 17025). Ebu Davud (575), Tirmizi (219), Nesai (858). Pogledati: Miškat (1152).
518 Sahih: Buharija (917), Muslim (544), Ahmed (22364), Ebu Davud (1080) i drugi.
519 Sahih: Buharija (694), Ahmed (8449, 10547).
520 Prethodio je izvod had isa.
521 Hasen: Ibn Madže (971). Pogledati: Miškat (1128).
522 Daif: Ebu Davud (681). Pogledati: Temamul-minne (284) i Da'ifui-Džami'i (6135).
523 Sahih: Muslim (432), Ahmed (4360), Ebu Davud (674), Tirmizi (228) i drugi.
524 Sahih: Buharija (719), Muslim (493), Ahmed (12983, 12473) i njegov je citat.
525 Sahih: BuharUa (723), Muslim (433), Ahmed (12402, 13252) i drugi.
526 Sahih: Buharija (717), Muslim (436), Ahmed (17959), Ebu Davud (663) i drugi.
527 Daif: Ahmed (26739). Hadis o Ummu Vereki je slab zbog nepoznatog prenosioca u senedu. Ali predanja od Aiše i Ummu Seleme, radUallahu anhuma, o predvođenju žena u namazu vjerodostojno su prenesena. Pogledati: Hakim (1!203-204), Musannef Abdurrezzaka (5086), Ibn Ebi Šejbe (2/88-89), Darekutni (1/404), Bejheki (3/131) i dr.
528 Sahih: Buharija (703), Muslim (467), Ahmed (7611, 9933), Ebu Davud (794) i drugi.
529 Prethodio je izvod hadisa.
530 Sahih: Ahmed (15836, 17448), Ebu Davud (531), Nesai (672). Pogledati: Miškat (668).
531 Sahih: Buharija (722, 734), Muslim (414), Ahmed (27373) i drugi.
532 Sahih: Buharija (691), Muslim (4279, Ahmed (9574, 27270), Ebu Davud (623) i drugi.
533 Sahih: Muslim 8426), Ahmed (11586), Nesai (1363) i drugi.
534 Daif: Ebu Davud (893), Ibnu Huzejme u Sahihu (1622), Hakim (1012), Bejheki u Sunenu sugra (578). Pogledati: Miškat (1143) i lrva'ul-galil (496).
535 Sahih: Buharija (275, 639, 640), Muslim (605), Ahmed (7197, 7463) i drugi.
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Vidi manjeKada počinje vrijeme noćnog namaza i kada je najbolje klanjati?
Vrijeme noćnog namaza: Početak noći, sredina noći i njen kraj, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao u svakom dijelu noći i završavao bi pred zoru. Najbolje vrijeme noćnog namaza jeste u zadnjoj trećini noći, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Svake noći, uviše
Vrijeme noćnog namaza: Početak noći, sredina noći i njen kraj, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao u svakom dijelu noći i završavao bi pred zoru.
Najbolje vrijeme noćnog namaza jeste u zadnjoj trećini noći, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Svake noći, u njenoj zadnjoj trećini, naš Uzvišeni Gospodar spušta se na dunjalučko nebo i govori: ‘Ko Mi upućuje dovu, pa da mu se odazovem? Ko to od Mene nešto traži, pa da mu to dadnem? Ko traži oprosta od Mene, pa da mu oprostim?”‘466
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbliže što čovjek može biti svome Gospodaru jeste u zadnjoj trećini noći, pa ukoliko možeš da budeš od onih koji tada spominju Allaha, onda budi. “467
Ebu Zerr, radijallahu anhu, upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada je najbolje noću klanjati?”, a on je odgovorio: “U skrivenom dijelu noći, a malo je njih u tom vremenu. “468
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je o Davudovom namazu: “Spavao bi pola noći, klanjao njenu trećinu i opet spavao njenu šestinu. “469
466 Sahih: Buha rija (1145, 6321, 7494), Muslim (758), Ahmed (7457, 8538).
467 Sahih: Tirmizi (3579), Nesai (572). Pogledati: Miškat (1229).
468 Sahih li gajrihi: Ahmed (21045), Bejheki u Sunenu kubra (4440). Kaže Es-Sindi: “U drugom dijelu noći.”
469 Sahih: Buharija (1131. 3420), Muslim (1159), Nesai (1630, 2344) i drugi.
Vidi manje———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Kako je Poslanik zikrio nakon predaje selama?
Zikrovi nakon predaje selama Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi završio sa namazom, tražio bi oprosta tri puta.397 Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio bi: "Allahumme Ente-s-Selamu ve minke-s-Selamu, tebarekte ja zel-dželali vel-ikrami! / Allahu, Ti si mir i Ti gaviše
Zikrovi nakon predaje selama
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi završio sa namazom, tražio bi oprosta tri puta.397
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio bi: “Allahumme Ente-s-Selamu ve minke-s-Selamu, tebarekte ja zel-dželali vel-ikrami! / Allahu, Ti si mir i Ti ga daješ, blagodaran si Ti, Posjedovatelju veličine i plemenitosti. “398
Rekao je: “Oporučujem ti, Muaze, da nipošto ne izostaviš na kraju svakog namaza da kažeš: Allahumme e'inni ala zikrike ve šukrike ve husni ‘ibadetike! / Allahu, pomozi mi da Te spominjem, zahvaljujem Ti i lijepo Ti robujem.”‘399
Govorio bi nakon namaza: “La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej in kadir. La havle ve la kuvvete illa billahi; la ilahe illallahu, ve la na'budu illa ijjahu, lehu-n-ni'metu ve lehu-l-fadlu ve lehu-s-senaul-hasenu. La ilahe illallahu muhlisine lehu-d-dine ve lev kerihelkafirun! / Nema boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema. Njemu pripada sva vlast i sva zahvalnost. On nad svačim ima moć. Nema pomoći niti moći nad Allahovom pomoći i moći. Nema boga osim Allaha i nikoga mimo Njega ne obožavamo. Njemu pripada blagodat, poštovanje i sjećanje. Nema boga osim Allaha. Njemu iskreno vjeru ispovijedamo, makar se bezbožnicima ne dopadalo. “400
I učio bi: “La ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku velehulhamdu ve Huve ala kulli šej in kadir. Allahumme la mani'a lima e'atajte ve la mu'tije lima mena'te, ve la jenfe'u zel-džeddi minkel-džeddu! / Nema boga osim Allaha Jedinoga, koji druga nemo. Njemu pripada sva vlast i On nad svakom stvari ima moć. Allahu, niko ne može spriječiti ono što si Ti dao, a niti dati ono što Ti ne daješ. Nikome ne koristi njegova snaga pored Tvoje snage. “401
Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko na kraju svakog namaza prouči subhanallah 33 puta, elhamdulillah 33 puta, Allahu ekber 33 puta, i to je 99, i kaže upotpunjavajući stotinu: La ila he illellahu vahdehu la šerike lehu lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir (Nema boga osim Allaha, Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i Njemu pripada hvala, i On je svemoćan) – bit će mu oprošteni grijesi, pa makar ih bilo koliko je morske pjene. “402 A bilježi se umjesto “tehlila”-tekbir, tj. 34 tekbira.
Vjerodostojno se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, preporuka da se prouči 25 tesbiha, 25 tahmida, 25 tekbira i 25 tehlila.403
Vjerodostojno se prenosi od njega da je učio i po 10 tesbiha, 10 tahmida i 10 tekbira, tj. 30 nakon svakog namaza.404
Rekao je: “Ko nakon svakog propisanog namaza prouči Ajetul-kursijju, samo ga smrt sprečava od ulaska u Džennet. “405
Naredio je da se uče sure El-Ihlas i El-Muavvizetejn nakon svakog namaza.406
Rekao je: “Ko kaže, prije nego što ode sa mjesta (na kojem je klanjao), dok su mu noge na istom mjestu, nakon akšam i sabah-namaza: La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu, bi jedihi-l-hajru, juhji ve jumitu ve huve ‘ala kulli šej in kadir (Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji druga nema. Njemu svo vlast i zahvalnost pripada, u Njegovoj ruci je svako dobro. On oživljava i usmrćuje, i On nad svim ima moć), deset puta, upisat će mu se za svaki put po deset dobrih djela i izbrisati deset loših djela, podignut će mu se deset stepeni. To će mu biti štit od svega prezrenog, i štit od prokletog šejtana. I toga dana ne može ga uništiti (njegova djela poništiti) nijedno djelo ako ga učini, osim širka (ako ga počini). I bit će od najboljih ljudi po pitanju djela izuzev čovjeka koji kaže bolje nego Što je on rekao. “407
Rekao je: “Kada klanjaš sabah-namaz, prije nego što se obratiš bilo kome od ljudi, izgovori sedam puta: Allahumme, edžirni minen-nar! / Allahu moj, spasi me džehennemske vatre! Uistinu, ako bi umro u tom danu, Allah, azze ve dželle, upisao bi ti zaštitu od džehennemske vatre. I kada klanjaš akšam-namaz, prije nego što se obratiš bilo kome od ljudi, izgovori sedam puta: Allahumme, edžirni minen-nar! – Allahu moj spasi me džehennemske vatre! Uistinu, ako bi umro u toj noći, Allah, azze ve dželle, upisao bi ti zaštitu od džehennemske vatre. “408
Znao bi reći nakon namaza: “Allahumme inni e'uzu bike minel-buhli, ve e'uzu bike minel-džubni, ve e'uzu bike min en uredde ila erzelil-umuri, ve e'uzu bike min fitneti-d-dunja, ve e'uzu bike min azabil-kabr! / Allahu moj, Tebi se utječem od škrtosti, Tebi se utječem od kukavičluka, Tebi se utječem da doživim bijednu starost, Tebi se utječem od iskušenja ovog svijeta, Tebi se utječem od kazne u grobu. “409
397 Sahih: Muslim (591), Ahmed (21902), Tirmizi (300) i drugi.
398 Sahih: Muslim (591), Ahmed (21902), Ebu Davud (1512), Tirmizi (300) i drugi.
399 Sahih: Ahmed (21614, 21621), Ebu Davud (1522), Nesai (1303). Pogledati: Miškat (949).
400 Sahih: Muslim (594), Ahmed (15673, 15690), Ebu Davud (1506), Nesai (1339, 1340).
401 Sahih: Buharija (844, 6330, 6615), Muslim (593), Ahmed (17673, 17693) i drugi.
402 Sahih: Muslim (597), Ahmed (8616, 9897).
403 Sahih: Ahmed (21090, 21250), Tirmizi (3413), Nesai (1350) od Zejda b. Sabita, radijallahu anhu, a bilježi Nesai (1351) i od Ibn Omera, radijallahu anhuma.
404 Sahih: Ahmed (6462, 6871), Ebu Davud (5065), Tirmizi (410), Nesai (1348), Ibn Madže (926). Pogledati: Miškat (2406).
405 Mevdu- izmišljen: Nesai u Kubro (9928), Taberani u Evsatu (8068). Pogledati: Miškat (974).
406 Sahih: Ahmed (16964, 17337), Ebu Davud (1523), Tirmizi (2903), Nesai (1336).
407 Daif: Ahmed (17529) od Abdurrahmana b. Ganema, Tirmizi (3474) od Ebu Zerra, radijallahu anhu. Pogledati: Miškat (975).
408 Da'if: Ahmed (17592), Ebu Davud (5079). Pogledati: Silsiletu da'ifa (1624).
409 Sahih: Buharija (2822), Ahmed (1589, 1624), Tirmizi (3567), Nesai (5447, 5479).
Vidi manje———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Smije li se isti namaz klanjati dva puta?
Zabranjeno je isti namaz dva puta klanjati Mejmunin štićenik Sulejman b. Jesar pripovijedao je: "Došao sam na popločan prostor u Medini i zatekao ljude kako klanjaju. Upitao sam Ibn Omera zašto ne klanja s njima, a on je odgovorio: 'Zato što sam čuo da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govoriviše
Zabranjeno je isti namaz dva puta klanjati
Mejmunin štićenik Sulejman b. Jesar pripovijedao je: “Došao sam na popločan prostor u Medini i zatekao ljude kako klanjaju. Upitao sam Ibn Omera zašto ne klanja s njima, a on je odgovorio: ‘Zato što sam čuo da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govori: ‘Nemojte isti namaz klanjati u danu dva puta.’ 15
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, pokuđeno je bezrazložno p ropisani namaz ponavljati s namjerom obavljanja farza.
Drugo, da li će čovjek koji klanja sam pa ode negdje i zatekne džemat klanjati s njima – učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Većina njih smatra da će ponovo klanjati već obavljeni namaz, bez obzira o kojem se namazu radilo. Imam En-Nehai i El-Evzai drže da će ponoviti podnevski, ikindijski i jacija namaz, a sabah i akšam-namaz neće. Za dokaz su uzeli sljedeću Ibn Omerovu, radijallahu anhu, izjavu: “Ko klanja sabah i akšam-namaz, pa zatekne imama da ih klanja, neka te namaze ne ponavlja.”16 Imam Malik i neki drugi učenjaci smatraju da će ponoviti sve osim akšam-namaza, a ako ga, ipak, ponovi, nakon što imam preda selam, klanjat će još jedan rekat, tako da bwj rekata ne bude neparan. Ebu Sevr veli da neće ponoviti sabahski i ikindija-namaz, pozivajući se na Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Nema namaza nakon sabah namaza, dok sunce ne izađe, i nema namaza nakon ikindija-namaza, dok sunce ne zađe .”17 Po Ebu Hanifi, neće ponoviti sabahski, ikindijski i akšam-namaz. Svoj stav obrazlaže time da je ponovljeni namaz – dobrovoljni, a takav se namaz ne klanja nakon sabah i ikindija-namaza; akšam-namaz neće ponoviti jer je on neparan (vitr) namaz, pa ako ga ponovi, onda će biti paran (šest rekata).
Treće, kada je riječ o ponavljanju namaza, prioritetno mišljenje jeste stav većine islamskih autoriteta, između ostalih: Ahmeda, imama Šafija i Ishaka b. Rahavejha. Za ovaj stav opredijelio sam se na osnovu općenitosti dokaza koji se bave ovim pitanjem. Naime, Busr b. Mihdžen pripovijeda da je njegov otac Mihdžen sjedio s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, i kada je proučen ikamet, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao, pa se vratio i zatekao Mihdžena na istom mjestu. Upitao ga je: ‘Zašto nisi klanjao s ljudima, zar nisi musliman?” On je odgovorio: “Naravno, musliman sam, ali namaz sam već klanjao kod kuće.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Kada dođeš u džamiju, klanjaj s ljudima ćak i namaz koji si već klanjao. ‘18
Jezid b. el-Esved, radijallahu anhu, rekao je: “Klanjao sam za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, sabah-namaz u mesdžidu El-Hajf na Mini. Kada je završio namaz, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je dva čovjeka u pozadini koji nisu klanjali. Naredio je: ‘Dovedite ih!’ Došli su, drhteći. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ih je: ‘Zašto niste klanjali s nama?’ ‘Klanjali smo kod kuće’, objasniše, ali im on reče: ‘Nemojte tako više činiti. Ako klanjate kod kuće, pa odete u džamiju, klanjqjte sa svijetom, to će vam biti upisano kao dobrovoljni namaz.'19
Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: ‘Kako ćeš se osjećati kada tvoji nadređeni budu odgađali namaz?’, ili me upitao: ‘Kako ćeš se osjećati kada se tvoji nadređeni budu olahko odnosili prema namazu odgađajući ga?’ Upitao sam šta mi naređuje, a on reče: ‘Klanjaj namaz u njegovom vremenu, a kada njih zatekneš da klanjaju, opet klanjaj s njima, to će ti biti upisano kao dobrovoljni namaz. “20
Nakon što je naveo mišljenja učenjaka o tom pitanju, imam El-Hattabi zapisao je: “Spoljašnje značenje hadisa dokaz je protiv onih koji kažu da se određeni namazi ne trebaju ponovo klanjati. Zar ne vide da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu: ‘Kada ćovjek klanja u kući, pa zatekne ljude da klanjaju, neka klanja s njima nije izuzeo nijedan namaz.'21
Četvrto, stav učenjaka koji kažu da neće ponoviti sabah-namaz nedvosmisleno pobija navedeni hadis Jezida b. el-Esveda.
Peto, dokazivanje hadisom: ”Nema namaza nakon sabah-namaza, dok sunce ne izađe, i nema namaza nakon ikindija-namaza, dok sunce ne zađe” neispravno je, i hadis se ne odnosi na ovo pitanje već na dobrovoljni namaz bez povoda, a u ovome slučaju postoji povod i šerijatsko opravdanje: postizanje vrijednosti zajedničkog namaza i očuvanje jedinstva među muslimanima.
Šesto, ako čovjek klanja u kući pa ponovi namaz u džamiji, prvi se namaz smatra farzom, a drugi dobrovoljnom nafilom, na osnovu prethodnih hadisa. Ima i onih učenjaka koji kažu da je obratno. Svoj stav dokazuju slabim predanjem Jezida b. Amira, radijallahu anhu, koji kaže: “Došao sam kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a on predvodi namaz; pristao sam za njim. Kada se okrenuo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vidio me kako sjedim i upitao: ‘Zar nisi prihvatio islam, Jezide?!’ Odgovorio sam: ‘Allahov Poslaniče, prihvatio sam islam.’ On me upitao: ‘Pa zašto nisi pristupio u namaz s ostalim ljudima?’ Odgovorio sam: ‘Već sam klanjao u kući, a mislio sam da ste i vi završili namaz.’ ‘Kada dođeš u džamiju i zatekneš ljude da klanjaju, ti opet klanjaj, čak ako si već obavio taj namaz, prvi će ti biti upisan kao dobrovoljni, a drugi kao obavezni namaz’, zaključi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”22
Također ni sljedeća im predanja ne mogu biti dokaz, jer ne mogu se preferirati nad Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima; ničije riječi ne mogu se pretpostaviti njegovim riječima. Naime, neki je čovjek upitao Ibn Omera, radijallahu anhu: “Ako klanjam u kući, a potom odem u džamiju, da li ću klanjati za imamom?” “Klanjaj”, odgovorio je, a ovaj ga je ponovo upitao: “Dobro, koji ću od dva namaza učiniti obaveznim?” Na to mu je Ibn Omer, radijallahu anhu, odgovorio: “A zar je to tvoja kompetencija?! To je Allahovo. Obaveznim će učiniti namaz koji On hoće.”2) Slično je zabilježeno od Seida b. el-Musejjiba.24
Sedmo, predanje koje pobliže određuju značenje hadisa: ”Nemojte isti namaz klanjati u danu dva puta” jeste Ebu Seidovo, radijallahu anhu: “Neki je čovjek ušao u džamiju, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, već je klanjao; Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Hoće li owme ćotjeku iko udijeliti milostinju klanjajući s njim! .. 25
Tu je i izjava Džabira b. Abdullaha da je Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, klanjao s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, pa se vraćao u svoj kvart i tamo klanjao kao imam svome narodu.26
Rekao sam: prethodna dva hadisa jasno ukazuju na to da je onome ko klanja u džamiji dopušteno ponoviti isti namaz s namjerom dobrovoljnog namaza, svejedno klanjao kao imam ili muktedija.
Ebu Seidovim, radijallahu anhu, predanjem neki učenjaci dokazuju da je u džamiji u kojoj ima stalni imam dopušteno uspostaviti drugi džemat u kojem će i imam i muktedija klanjati farz-namaz. Ali to je dokazivanje diskutabilno.
Šejh Ahmed Šakir zapisao je sljedeće: “Imam Šafi, u djelu El-Umm, 1/136-1 37, rekao je: ‘Kada jednog čovjeka ili skupinu ljudi prođe namaz u džamiji u kojoj ima stalni imam, klanjat će zasebno, i ne sviđa mi se da klanjaju u džematu, ali ako to učine, njihov je namaz validan. Kažem: ne sviđa mi se da klanjaju u džematu jer to sljedbenici ispravne tradicije prije nas nisu činili, naprotiv, neki su to osuđivali, po meni, zbog toga što to negativno utječe na jedinstvo i uzrokuje podvojenost (a u tome je zlo), te zbog toga što bi neki ljudi namjerno izbjegavali namaz u džematu i sastajali se u džamiji nakon namaza, pa klanjali u drugom džematu. Premda smatram da je to dopušteno u džamiji na putu koja se nalazi između dva grada (u kojoj se prolaznici odmaraju) ili na periferiji grada, a koja nema ni stalnog imama ni mujezina, tim prije što ponavljanje namaza u takvim džamijama ne donosi neslogu, i, samim tim, što ne postoji stalni imam, te ljudi ne mogu izbjegavati namaz za imamom.’
U malikijskom pravnom djelu EI-Mudevvena, 1 /89, zapisano je sljedeće: ‘Upitao sam svoga učitelja: ‘Pretpostavimo da čovjek obnaša dužnost mujezina i imama u džamiji koji prouči ezan i ikamet, ali se niko ne odazove, pa klanja sam, a zatim dođu ljudi koji inače klanjaju u toj džamiji kako će postupiti?’ Odgovorio je: ‘Neće klanjati u džematu već zasebno, jer njihov je imam oglasio namaz i klanjao; ovo je stav imama Malika, također.’ Opet sam ga upitao: ‘A šta misliš da li će, po imamu Maliku, imam koji oglasi namaz i klanja sam, te ode u drugu džamiju u kojoj je uspostavljen džemat klanjati s njima?’ Na ovo je odgovorio: ‘S tim u vezi ne znam Malikovo mišljenje; mislim da ipak neće klanjati, jer imam Malik smatrao je njegov namaz – namazom u džematu.’
Kadija Ebu Bekr b. el-Arebi rekao je: ‘ … smisao jednog džemata mjerodavan je u Šerijatu, on ga čuva od zablude novotara. Izostajanje iz džemata, otuda i klanjanje za drugim imamom, potire mudrost propisivanja džemata i obezvređuje hadise na kojima je namaz u džematu utemeljen. Ipak držim da je dopušteno u istoj džamiji ponoviti namaz u džematu, pod uvjetom da to imam dopusti. To se zaključuje iz Ebu Seidovog, radijallahu anhu, hadisa, i to je mišljenje nekih naših autoriteta.'27
Šafijev stav u vezi s ponavljanjem namaza u džamiji zasnovan je na opravdanom i očitom razlogu koji je pokazatelj niegove pronicljivosti, preciznog razumijevanja i ispravnog shvatanja ciljeva Serijata. Naime, prvi, najvažniji i najosjetljiviji cilj islama jeste jedinstvo muslimana i ujedinjenje redova u ostvarenju jednog cilja: uzdizanju Allahove, dželle šanuhu, riječi. Kada je riječ o namazu u džematu, postoji dirljiv momenat, a to je ravnanje i zbijanje safova, u vezi s čim je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ‘Ili ćete poravnati svoje safove, ili će Allah među vas ubaciti neslogu!’ I taj smisao mogu dokučiti samo ljudi kojima je Svevišnji Allah dao svjetlost, uputio ih u shvatanje islama i dao veliku moć zapažanja, kao što je dao imamu Šafiji i njemu sličnim.
Muslimani, osim onih koji su izgubili osjećaje i koji su oslijepjeli, praktično vide i osjete tragove razjedinjenosti i podvajanja. U mnogim džamijama čovjek može vidjeti ljude koji zapostavljaju džemat, klanjajući ga zasebno, a pod geslom da je njihov namaz bliži Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, praksi. Nisu svjesni da tako čine prijestup koji potire glavninu sevapa zasluženog za obavljeni namaz. Ne vjeruju da je beskorisna osuda drugih ljudi koji su zapostavili neke sunnete. Neki ljudi izbjegavaju džamije u kojima klanjaju muslimani, gradeći druge objekte za namaz, i tako unose razdor i smutnju među vjernike, Allah nas zaštitio i učinio jedinstvenim, a On se odaziva molbi!
Smisao za kojim se poveo imam Šafi ne suprotstavlja se hadisu: Nemqjte isti namaz klanjati u danu dva puta. ‘N aime, ako čovjek razložno propusti namaz u džematu, pa mu drugi klanjač, koji je namaz već klanjao, učini dobročinstvo i klanja s njim – može osjećati da pripada tom džematu vanjštinom i nutrinom, osjećat će se kao da nije ni propustio taj namaz, za razliku od ljudi koji se nakon završenog namaza sastaju i klanjaju, jer oni osjećaju da su ustvari drugi tim: izdvojeni su i sami klanjaju.
Olahko shvatanje ovog pitanja i vjerovanje da je uspostavljanje više džemata u jednoj džamiji općenito dopušteno dovelo je do ozakonjenja krupne novotarije u velikim džamijama, naprimjer u el-ezherskoj, Husejnovoj i nekim drugim džamijama u Egiptu, ali i diljem islamskog svijeta: postavljanje dva ili više redovnih imama u jednoj džamiji. Pogledajmo, u el-ezherskoj i Husejnovoj džamiji postavljena su dva imama: jedan predvodi namaz u starom, a drugi u novom mihrabu. U njoj pripadnici šafijske pravne škole sabah-namaz klanjaju relativno rano, a _pripadnici hanefijske pravne škole klanjaju ga kada se prilično dobro razdani. Cak i studenti hanefijskog opredjeljenja, pa i njihovi šejhovi, čekaju svoga imama da ih predvodi, iako je sabah-namaz već uspostavljen od pripadnika šafijske pravne škole. Štaviše, u tim, ali i drugim džamijama, može se vidjeti po nekoliko džemata uspostavljenih u isto vrijeme. Svi su oni grešni a misle da dobro čine. Kažu da je novotarija postojala čak i u Mesdžidul-haramu u Meki. Štaviše, četiri imama predvodila su namaz po rješenjima četiri pravne škole. Ovo sam čuo, ali nisam zatekao budući da sam hadž obavio tek nakon što je kralj Abdulaziz b. Abdurrahman Alu Saud, Allah ga sačuvao, već bio ukinuo tu praksu i ljude objedinio klanjanjem za jednim imamom. Nadam se da će Svevišnji Allah iz Svoje dobrote uputiti i pomoći učenjake da u svim džamijama i u svim krajevima iskorijene ovu novotariju, a Allah, dželle šanuhu, uslišava molbu moliteljal”28
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Vidi manjeNamaz nakon vitr namaza
Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima odrviše
Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima određeno vrijeme. Osnovni dokaz učenjaka koji smatraju da nakon vitr-namaza nije ispravno klanjati jeste hadis koji su zabilježili najpoznatiji hadiski autoriteti od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Navedeni hadis ukazuje da nakon vitra ne treba klanjati noćni namaz. Međutim, imam Muslim zabilježio je predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata nakon vitr-namaza, i to u sjedećem položaju. Slično predanje prenosi i Ummu Selema, radijallahu anha, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, kako tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu'ul-fetava, 23/92. Hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, ukazuje na legitimnost namaza nakon vitra, što, opet, oponira Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Postoji mogućnost usaglašavanja ovih hadisa: namaz nakon vitra bio je specifičan za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne za sljedbenike njegovog ummeta. Međutim, ovaj način usaglašavanja hadisâ nije ispravan iz dva razloga: prvo, da bi se određeno djelo smatralo propisanim isključivo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba postojati jasan argument iz Kur’ana, hadisa ili konsenzusa učenjaka, što u ovom slučaju ne postoji, već se zaključuje iz predanja čija se prividna oprečnost želi usaglasiti; i, drugo, u sunnetu se navodi hadis koji ukazuje da namaz nakon vitra nije specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Put je, zaista, napor i opterećenje, pa kada neko klanja vitr, neka nakon toga klanja dva rekata, ako se ne probudi, to će mu biti umjesto noćnog namaza.” 1 Ibn Huzejme je u svome Sahihu prilikom navođenja ovog hadisa naslovio poglavlje: Dokaz da je dopušteno klanjati nakon vitra i da namaz koji je klanjao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijedio eksplicitno za Vjerovojesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mimo ostalih ljudi. Za Ibn Huzejmino mišljenje opredijelio se šejh Albani u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/647. Jedini način na koji možemo usaglasiti ove hadise jeste da kažemo: predanja u kojima se spominje namaz nakon vitra ukazuju na ispravnost i dopuštenost obavljanja namaza u tom vremenu, iako je bolje i preče da posljednji namaz u noći bude vitr, što je bila najčešća praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedini, koliko znam, ko je namaz nakon vitra svrstao među pritvrđene sunnete bio je Ebul-Hasan el-Amidi, poznati hanbelijski pravnik, koga nisu podržali čak ni sljedbenici hanbelijskog mezheba. Imam Nevevi tvrdi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ova dva rekata da postupkom objasni da se smije klanjati u ovom vremenu, a ne da se klanjanje poslije vitra uzme kao stalna praksa.2 Ovo mišljenje zastupa većina učenjaka hanefijske, malikijske i hanbelijske, a poznato je mišljenje i kod šafijske pravne škole. Prenosi se da su ga također zastupali: Ebu Bekr, Sa'd, Ammar, Ibn Abbas, Aiša, Evzai i Alkama.3 Neki učenjaci kažu da je dopušteno klanjati nakon vitra, ali prethodno treba klanjati jedan rekat kojim bi se prethodni vitr učinio dvorekatnim namazom kao klasične nafile pa se, uopće, ne bi računao vitrom. Potom bi se nakon noćnog namaza klanjao vitr. Ovaj stav je poznat u šafijskoj pravnoj školi i prenosi se od Osmana, Alije, Usame, Ibn Omera, Ibn Mes'uda i Ibn Abbasa.4 Ovo mišljenje nije utemeljeno, tim prije jer se vitr, nakon što se ispravno obavi, ne može preobraziti u klasični noćni namaz, dodavajući mu jedan rekat, i takav postupak, koliko mi je poznato, nije bio praksa odabranih generacija. Također, jedan dio islamskih učenjaka smatra da nije ispravno nakon vitra dodati jedan rekat, jer, kako tvrde, u šerijatu nije poznata jednorekatna nafila, što je stav učenjaka hanefijske pravne škole i imama Ahmeda, po jednoj verziji.5 Dakle, ako se doda jedan rekat, time se bit prethodnog vitra neće promijeniti, pa će ponovno klanjanje vitr-namaza doći u koliziju s riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne postoje dva vitr-namaza u jednoj noći.”6 Neki klanjači, nakon što imam preda selam na vitru, ustanu i klanjaju još jedan rekat, budući da žele klanjati dodatni noćni namaz. Ovim postupkom može se izgubiti nagrada spomenuta u hadisu koji prenosi Ebu Zerr, kada su nakon noćnog namaza s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tražili da im nastavi klanjati do zore, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja sa imamom dok ne završi namaz, bit će mu upisano kao da je klanjao noćni namaz cijelu noć.”7 Dakle, bolje je završiti namaz sa imamom, a potom ko želi može ponovo klanjati noćni namaz bez ponavljanja vitra, a Allah najbolje zna.
__________
1 Ibn Hibban, 6/315/2577, Ibn Huzejme, 2/159/1106, Tahavi, u djelu Šerhul-meani, 1/341, Taberani, 2/92/1410, i Darekutni, 2/26/1165, 1167. Ibn Hadžer i šejh Albani ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Kešfus-sitr, str. 18, i Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/646-647.
2 Vidjeti: El-Medžmu, 4/23.
3 Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/386.
4 Vidjeti: Ibid., 1/386.
5 Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 1/438, Šerhu umdetil-ahkam, 2/84, od Ibn Dekika, Tenkihut-tahkik, 1/514, od Ibn Abdulhadija, Fethul-Bari, 2/479, i Sahihu fikhis-sunne, 1/387.
6 Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Taberani, 8/333. Imam Tirmizi i Ibn Hadžer ovo su predanje smatrali dobrim. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/481.
7 Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ibn Hibban, 6/288/2547, s lancem prenosilaca koji ispunjava Muslimove kriterije.
Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf
Vidi manje