Voda zemzem datira od vremena Ibrahima, alejhis-selam, i izvire u neposrednoj blizini Kabe. Taj blagoslovljeni izvor omogućio je normalan život onima koji su boravili kod časnog Hrama i onima koji su ga posjećivali. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Najbolja voda na zemljinoj površini jeste voda zemzem; ona je hrana gladnom, a lijek bolesnom.” (Taberani, 11/80-81/11167, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 3/286, i Es-Silsiletus-sahiha, 3/44-45.) Povodeći se za ovim hadisom, neki učenjaci smatraju da je voda zemzem bolja od izvora Kevser. (Vidjeti: Fethul-Kadir, 3/599, i 5/490, i Et-Teberruk, str. 282, od dr. Nasira Džedija.) Ali ovo njihovo mišljenje nije jako jer se hadis odnosi na ovosvjetske vode, kako stoji u prethodnom hadisu: “Najbolja voda na zemljinoj površini…”, a izvor Kevser vezan je za ahiret, a ne za ovaj svijet. Ibn Abbas veli: “Vodu zemzem nazivali smo vodom koja utoljava glad, i smatrali smo je velikom blagodati kada je riječ o prehranjivanju porodice.” (Abdurrezzak, 5/117/9120, Ibn Ebu Šejbe, 3/262/14131, Fakihi, 2/36/1094, i Taberani, 10/271/10637, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 3/286, Es-Silsiletus-sahiha, 6/419-421, i Sahihut-tergib, 1/41.)

Nakon što je Ebu Zerr vidno udebljao bez konzumiranja hrane, a pijući isključivo vodu zemzem trideset dana, Allahov Poslanik, ﷺ, u hadisu koji je zabilježio Muslim, rekao je: “Voda zemzem blagoslovljena je, ona je hrana gladnom.” Šejhul-islam Ibnul-Kajjim napominje: “Mnogo nas se, Allahovim dopuštenjem, izliječilo vodom zemzem od raznih bolesti. Vidio sam čovjeka koji se hranio samo zemzemom, pijući ga oko pola mjeseca, ili više od toga, i nije osjećao glad. Tavafio bi oko Kabe kao i drugi ljudi. Pričao mi je da bi ponekad živio samo od zemzema oko četrdeset dana i imao bi dovoljno snage da posti, tavafi i spolno opći sa suprugom.” (Vidjeti: Zadul-mead, 4/393.) U drugom djelu Ibnul-Kajjim kaže: “Razbolio sam se u Mekki i liječio se učeći na zemzem i pijući ga, pa sam ozdravio. Nakon toga često sam se liječio na ovaj način od raznih bolesti i uvijek bi mi to pomoglo.” (Vidjeti: Et-Tibbun-Nebevi, str. 130.)

Kada je Džibril, alejhis-selam, rasporio Poslanikova, ﷺ, prsa, njegovo je srce isprao vodom zemzem. (Buharija i Muslim.) Komentirajući ovaj hadis, imam Ajni zapisao je: “Činjenica da su Poslanikova, ﷺ, prsa isprana isključivo vodom zemzem ukazuje nam na prednost ove vode nad drugim vodama.” (Vidjeti: Umdetul-kari, 9/277.)

Džabir prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Voda zemzem djeluje za ono za šta se pije.” (Ibn Madže, Hakim i Ahmed, 3/357/14892. Imam Munziri, Dimjati i Albani ovaj hadis smatraju dobrim. Vidjeti: Sahihul-metdžerir-rabih, str. 194, Sahihut-tergib, 1/41, Es-Silsiletus-sahiha, 2/543-544, i Irvaul-galil, 4/320.)

Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Razlika između vjernika i licemjera jeste u tome što licemjeri ne mogu napuniti stomak zemzemom.” (Ibn Madže, Abdurrezzak i Taberani, 11/101/11246, sa slabim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 4/325.) Ovaj isti ashab prenosi predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao sljedeće: “Temperatura je rezultat džehennemske vrućine pa je oborite vodom zemzem.” (Buharija, Nesai i Ahmed, 1/291/2649, i ovo je njegova verzija.) Navode se i neke druge odlike zemzema, ali predanja koje o tome govore nisu autentična, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Hvala pripada Allahu. Da, upravu ste, islam nas podučava svemu i donio je sva dobra učenja po pitanju ljudskog života, vjere, života i smrti, jer je to vjera Uzvišenog Allaha. Spolni odnosi su od važnijih pitanja u životu koje je islam došao da pojasni i da odredi dolično ponašanje i propise koji to uzdižu iznad stepena pukog životinjskog nagona i tjelesnih strasti. Islam to veže sa vjerskim ciljem, zikrom, i sa ispravnim ophođenjem prilikom toga, koji to uzdiže na stepen obožavanja zbog kojeg će musliman biti nagrađen. Ovo objašnjava sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Kajjim, rahimehullahu te’ala, je rekao u svojoj knjizi Zadu-l-Me’ad:

“Što se tiče spolnog odnosa, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je došao sa najboljom uputom, u kojoj život može biti sačuvan i ljudi mogu naći zadovoljstvo i uživanje, i može ispuniti svrhu zbog koje je stvoren, jer spolni odnos je stvoren zbog tri osnovne svrhe:

• Očuvanje i produženje ljudske vreste, sve dok ne dosegnu broj duša koje je Allah odredio da će biti stvorene na ovom svijetu.

• Izbacivanje vode (sperme) koja može prouzrokovati štetu tijelu ako bude suzdržana.

• Ispunjivanje tjelesnih strasti i uživanje u tjelesnim zadovoljstvima. Ovo samo je stvar koja će biti prisutna u Džennetu, jer tamo neće biti rađanja djece, i neće biti suzdržavanja (sperme) koje mora biti olakšano ejakulacijom.

Najbolji doktori tvrde da je spolni odnos jedan od načina očuvanja dobrog zdravlja.” Et-Tibb En-Nebevi, 249.

Također je, rahimehullahu te’ala, rekao: “I on njegovih koristi jeste što pomaže obaranju pogleda, donosi samokontrolu, omogućuje osobi da se kloni zabranjenih stvari, a sve ove stvari postiže i supruga, također. Donosi korist čovjeku u pogledu ovog i onog svijeta, a također i supruzi. Zbog toga je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktikovao često da ima odnos sa svojim suprugama, i rekao je: ‘Od vašeg dunjaluka, učinjeno mi je najdražim: žene i mirisi.‘ (Ahmed, 3/128; Nesai, 7/61; Hakim ga je ocijenio kao sahih)

I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘O skupino mladića, ko god od vas može da si priušti da se oženi, neka to uradi, jer će mu to pomoći da obara pogled i čuva čednost. A ko god nije u stanju da se ženi, neka posti, jer će mu post biti štit.’ (Buharija, 9/92; Muslim, 1400)” Et-Tibb En-Nebevi, 251.

Od bitnijih stvari na koje treba obratiti pažnju prilikom spolnog odnosa:

1. Treba imati iskren nijet da se to čini Allaha radi. Čovjek treba nanijetiti da time želi sačuvati sebe i svoju suprugu od zabranjenih stvari, da se time poveća broj muslimana i također da im se uzdigne stepen, jer u brojnosti je čast i ponos. Treba imati na umu da čovjek biva nagrađen za ovo, čak iako je u tome zadovoljstvo i uživanje. Prenosi se od Ebu Zerra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U spolnom odnosu svakog od vas ima nagradu (tj. kada ima odnos sa svojom suprugom).” Oni su rekli: “O Allahov Poslaniče, imamo nagradu kada ispunjvamo svoje strasti?” On je rekao: “A zar ne znate, da kada bi to učinili na zabranjen način, bili bi za to kažnjeni? Pa tako ako to neko uradi na dozvoljen način, biva nagrađen.” (Muslim, 720)

Ovo je velika blagodat od Allaha prema ovom ummetu, hvaljen neka je Allah koji nas je učinio od njih.

2. Odnos treba propratiti sa lijepim riječima, razdraganošću i poljupcipa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, igrao bi se sa svojim ženama i ljubio bi ih.

3. Kada čovjek hoće da ima odnos sa svojom suprugom, neka kaže: “Bismillah, Allahumme, džennibne-š-ejtan ve džennibi-š-šejtan ma razaktena. (Sa Allahovim imenom, Allahu moj, sačuvaj nas od šejtana i sačuvaj od šejtana ono čime nas opskrbiš (djecu)).” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “<em

4. Dozvoljeno je mužu da ima donos sa svojom suprugom u njenu rodnicu na koji god način želi, sprijeda ili sa zadnje strane, pod uslovom da je u rodnicu, a to je mjesto iz kojeg se dijete rađa. Allah kaže: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:223) Džabir ibn Abdullah, radijallahu anh, je rekao: “Jevreji su govorili ako čovjek ima odnos sa svojom ženom sa zadnje strane, dijete će imati ukošene oči. Onda je objavljen ajet: ‘Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Sprijeda ili sa zadnje strane, sve dok je u rodnicu.‘” (Buharija, 8/154; Muslim, 4/156)

5. Nije dozvoljeno mužu, ni pod bilo kojim okolnostima da ima odnos sa suprugom u analni otvor, Allah kaže: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.” A Poznato je da je mjesto ‘sijanja’ rodnica, to je ono mjesto koje poslije odnosa u njega čovjek se nada djetetu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Proklet je onaj ko ima odnos sa svojom suprugom u analni otvor.” (Zabilježio Ibn ‘Adijj, 1/211; šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Adab el-Zefaf, 105)

To je zato jer to (odnos u analni otvor) se suprostavlja fitri (prirodi čovjeka) i to je djelo koje je odbojno onima koji imaju čistu ljudsku prirodu; to je također način u kojem žena ne dobiva svoj udio u zadovoljstvu; i analni otvor je mjesto prljavštine i nečistoće – i postoje i drugi razlozi koji potvrđju činjenicu da je ovo djelo zabranjeno. Za više informacija pogledajte pitanje pod brojem 1103.

6. Ako muž ima odnos sa svojom suprugom i želi da ga ponovi, treba uzeti abdest, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako neko od vas ima odnos sa svojom suprugom, pa želi da ga ponovi, neka između toga uzme abdest, jer mu to daje snage da to ponovi.” (Muslim, 1/171) Preporučeno je, nije obavezno; da uzme gusl između ta dva čina, to je bolje, zbog hadisa Ebu Rafi’a koji je rekao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obišao svoje žene u jednom danu i kod svake se okupao. Onda je (Ebu Rafi’a) rekao: “O Allahov Poslaniče zašto se nisi samo jednom okupao?” On je odgovorio: “Ovo je urednije, bolje i čišće.” (Ebu Davud i Nesai, 1/79)

7. Jedno ili oba supružnika moraju uzeti gusl u sljedećim situacijama:
Kada se dva “dijela koja se obrezuju” dodirnu, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada se dva obrezana dijela sretnu (u drugoj predaji: kada se dodirnu), kupanje (gusl) postaje obavezno.” (Ahmed; Muslim, 526) Ovo kupanje je obavezno došlo do ejakulacije (izbacivanja sperme) ili ne. Dodirivanje obrezanih dijelova znači da glavić ili vrh penisa uđe u rodnicu; ne misli se na puko dodirivanje.

Izbacivanje sperme, čak i ako ne dođe do dodira između splovila supružnika, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Voda je za vodu (tj. voda (kupanje) je obavezna kada dođe do izbacivanja vode (sperme)).” (Muslim, 1/269)

Begavi kaže u Šerhu-s-Sunneh (2/9): “Gusl zbog dženabeta (stanje šerijatske nečistoće koja dolazi poslije izbacivanja sperme) je obaveza u bilo koja od ova dva slučaja: kada vrh penisa uđe u rodnicu, ili kada dođe do izbacivanja sjemena bilo da se radi o muškarcu ili ženi.” Za više informacija o gusulu i njegovom propisu u šerijatu, pogledajte pitanje pod brojem 415. Dozvoljeno je mužu i supruzi da uzimaju gusl zajedno na jednom mjestu, čak i ako gledaju jedno u drugo, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha, koja je rekla: “Allahov Poslanika i ja smo se kupali iz jedne posude; narede smo uzimali šakama vodu iz posude, a on bi uzimao više od mene pa bi govorila: ‘Ostavi i meni, ostavi i meni.‘” I kaže da su oboje bili džunupi (u stanju džunupluka). (Buharija i Muslim)

8. Dozvoljeno je osobi koja mora uzeti gusul da spava i odgodi gusl do namaskog vremena, ali mu je zasigurno pohvalno da uzme abdest prije spavanja, zbog hadisa Omera, radijallahu anh, koji kaže da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li neko od nas može spavati kada je džunup? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Da, ali neka uzme abdest ako hoće.” (Ibn Hibban, 232)

9. Zabranjeno je čovjeku da ima odnos sa svojom ženom kada ima menstrualni ciklus, jer Allah kaže: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju (kada se okupaju od hajza). A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio (da imate odnos sa njima na koji god način hoćete sve dok je u rodnicu). – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:222)

Čovjek koji imadne odnos sa svojom ženom dok ima hajz mora dati dinar ili pola dinara sadake, kao što je došlo u hadisa u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to naredio čovjeku kada ga je upitao o ovome. Predaju su zabilježili autori Sunnena, a šejh Albani je ocijenio je kao sahih u Adab el-Zefaf, 122. Ali je dozvoljeno mužu da se naslađuje svojom ženom dok je ona u hajzu bez da imaju spolni odnos, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha, u kome kaže: “Allahov Poslanik, bi rekao nekoj od nas, kada ima hajz da pokrije svoje spolni organ, a onda bi njen muž legao sa njom.” (Buharija i Muslim)

10. Dozvoljeno je mužu da čini ‘azl (da povlači svoj polni organ iz rodnice supruge prije nego izbaci sjeme) ako ne želi imati djecu; na osnovu toga dozvoljeno mu je da koristi kondome – ako se i supruga slaže sa time, jer i ona ima pravo na zadovoljstvo i na djecu. Dokaz za ovo je u hadisu Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anh, koji je rekao: “Mi smo činili ‘azl za vrijeme Poslanika. Allahov Poslanik je čuo za to i nije nam to zabranio.” (Buharija, 9/250; Muslim, 4/160)

Ali je bolje da se ne radi ništa od navedenog, zbog nekoliko razloga, uključujući činjenicu da to uskraćuje ili smanjuje zadovoljstvo supruge; i poništava jednu od svrha braka, a to je da se poveća broj potomaka, kao što je spomenuto iznad.

11. Nije dozvoljeno nijednom supružniku da širi tajne u vezi onoga što se događau njihovom privatnom životu; uistinu, ovo je jedna o najogavnijih stvari. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Od najgorih ljudi kod Allaha na Sudnjem danu će biti čovjek koji dođe svojoj supruzi i ima odnos sa njom, a onda širi njene tajne.” (Muslim, 4/157)

Prenosi se od Esme bint Jezid da je bila sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a kod njega su sjedjeli i muškarci i žene, a onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar da neki muškarac priča o onome što radi sa svojom suprugom? Zar da supruga priča drugima šta radi sa svojim mužem?” Ljudi su šutjeli i nisu odgovarali. Ona (Esma) je rekla: “Da, o Allahov Poslaniče, one to govore, i oni to govore.” On je rekao: “Ne radite to. To je kao kada se šejtan sretne sa šejtanicom na putu i ima odnos sa njom dok drugi gledaju.” (Ebu Davud, 1/339; šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Adab el-Zefaf, 143)

Ovo je ono što smo uspjeli spomenuti o edebu spolnog odnosa. Hvaljen neka je Allah koji nas je uputio Svojoj vjeri i njenim uzvišenim manirima. Hvaljen neka je Allah koji nam je ukazao na najbolje ovog i onog svijeta. I neka je Allahov selam na Poslanika.

Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/5560

Preveo: Redžo Muratović
http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Vjerovanje u meleke jedan je od šest imanskih šarta bez kojih čovjek ne može biti vjernik. Ko ne vjeruje u jedan od njih, takav se ne smatra vjernikom. To su: vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i u Allahovo određenje sudbine, bilo dobro ili loše. Meleki spadaju u alemul-gajb – nevidljivi svijet, koji ne vidimo. Allah, dž. š., obavještava nas o njima na mnogo mjesta u Svojoj Knjizi, jezikom Svoga Poslanika. Sada ćemo navesti nekoliko pouzdanih informacija i sigurnih vijesti o melekima koje će vjernicima pomoći da dobiju ispravnu predstavu o ovom pitanju i da spoznaju veličinu Gospodara i veličinu ove vjere koja nam je dala informacije o melekima.

Od čega su stvoreni meleki

Meleki su stvoreni od svjetlosti, kao što Aiša, r. a., prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, džini od plamena vatre, a Adem (čovjek) od onoga što vam je opisano.” (Muslim, br. 2996)

Kada su stvoreni

Ne posjedujemo precizno znanje o vremenu njihovog stvaranja, jer nema dokaza u Kur’anu ili hadisu koji na to ukazuje, ali su sigurno stvoreni prije nego što je stvoren čovjek. Na to nam ukazuje Kur’an: “A kada Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika stvoriti.’” (El-Bekara, 30) Allah, dž. š., obavještava ih o namjeri da će stvoriti čovjeka, što ukazuje na to da su oni bili stvoreni prije čovjeka.

Veličina stvaranja meleka

Allah, dž. š., o melekima, čuvarima Vatre kaže: “O, vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6) Apsolutno najveći od meleka jeste Džibril, alejhis-selam, u čijem se opisu kaže: Prenosi se od Abdullaha b. Mesuda da je rekao: “Allahov Poslanik, ﷺ, vidio je Džibrila u njegovom pravom liku. Imao je šest stotina krila, a svako od njih zaklanjalo je horizont. Sa krila su mu otpadali takvi ukrasi, biseri i safiri koje samo Allah poznaje.” (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir, El-Bidaja ven-nihaja, 1/47, kaže da mu je sened dobar) Poslanik, ﷺ, opisujući Džibrila, kaže: “Vidio sam ga kako se spušta sa nebesa, dok veličina njegove figure zaklanja prostor između neba i Zemlje.” (Muslim, br. 117)

Među ogromne meleke spadaju i nosioci Arša. U njihovom se opisu kaže: Prenosi se od Džabira b. Abdullaha da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Dozvoljeno mi je da govorim o jednom od Allahovih meleka koji nose Arš. Udaljenost između resice njegovog uha i ramena iznosi koliko se pređe razdaljina od sedam stotina godina.” (Ebu Davud) Uzvišeni Allah kaže: “Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.” (Fatir, 1)

Ljepota meleka

Uzvišeni ovako opisuje Džibrila, alejhis-selam: “Uči ga jedan ogromne snage, lijepog izgleda, koji se pojavio u liku svome.” (En-Nedžm, 5–6) Za riječ “zu mirretin” Ibn Abbas kaže da znači “lijepog izgleda”, a Katada da znači “visok i lijep”. Kod svih ljudi općeprihvaćen opis za meleke jeste da su oni lijepi, te zato lijepog čovjeka porede sa melekom. Tako su žene za Jusufa, alejhis-selam, rekle: “A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: ‘Bože, Bože!’, uskliknuše, ‘ovo nije čovjek, ovo je melek plemenit!’” (Jusuf, 31)

Meleki se razlikuju po veličini

Nisu svi meleki na istom stepenu kad je u pitanju veličina, nego se razlikuju, kao što se razlikuju i po vrijednosti. Najbolji su oni koju su bili prisutni na Bedru, kao što se to spominje u hadisu koji Muaz b. Rifaa b. Rafi’ ez-Zureki prenosi od svoga oca koji je bio na Bedru i koji kazuje: “Džibril je došao Poslaniku, ﷺ, i upitao ga: ‘Kakvim smatrate učesnike Bedra?’ On mu je odgovorio: ‘Smatramo da su od najboljih muslimana’, ili je rekao nešto slično tome. On mu tada reče: ‘Takvi su i oni od meleka koji su bili na Bedru.’” (Buhari, br. 3992)

Meleki ne jedu i ne piju

Na ovo upućuje događaj sa Ibrahimom, alejhis-selam, i melekima koji su mu bili u gostima. Allah, dž. š., kaže: “I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele i primače im ga: ‘Zar nećete da jedete?’, upita, osjetivši od njih u duši zebnju. ‘Ne boj se!’, rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.” (Ez-Zarijat, 26–28)  U drugom ajetu kaže: “A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. ‘Ti se ne boj!’, rekoše oni, ‘Mi smo Lutovom narodu poslani.’” (Hud, 70)
Nikad im ne dosadi i ne umore se od ibadeta i zikra
Uzvišeni kaže: “Hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija, 20)  U drugom ajetu kaže: “Pa, oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.” (Fussilet, 38)

Brojnost meleka

Meleka ima mnogo i njihov broj zna samo Allah, dž. š. Poslanik, ﷺ, u opisu Bejtul-Ma‘mura na sedmom nebu, kaže: “Pokazan mi je Bejtul-Ma‘mur, pa sam upitao Džibrila šta je to, a on mi odgovori: ‘Ovo je Bejtul-Ma‘mur u kojem svaki dan klanja sedamdeset hiljada meleka, kad izađu više se ne vraćaju.’ (Buhari, br. 3207)  Prenosi se od Abdullaha da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Tada će se pokazati Džehennem koji će imati sedamdeset hiljada uzda, uz svaku uzdu bit će sedamdeset hiljada meleka koji će ga obuzdavati.” (Muslim, br. 2842)

Imena meleka

Meleki imaju svoja imena, ali mi ih znamo vrlo malo. U one koji su nazvani imenom moramo tako vjerovati, a u ostale vjerujemo generalno, što ulazi u opće vjerovanje u meleke. Od imena meleka koja znamo jesu sljedeća:

•    Džibril i Mikail: “Reci: ‘Ko je neprijatelj Džibrilu?, a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an, koji potvrđuje ono prije objavljeno, kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.’ Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu, pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju.” (El-Bekara, 97–98)

•    Israfil: Od Ebu Seleme b. Abdurrahmana b. Avfa prenosi se da je rekao: “Pitao sam Aišu šta je Poslanik, ﷺ, učio na početku namaza kada bi noću ustajao da klanja, a ona je odgovorila: ‘Kada bi noću ustajao da klanja, na početku bi učio: Gospodaru moj, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaocu nevidljivog i vidljivog, Ti ćeš presuditi Svojim robovima u onome u čemu su se razilazili. Uputi me Pravim putem tamo gdje su se ljudi razišli, Ti Pravim putem upućuješ koga hoćeš.’”  (Muslim, br. 270)

•    Malik je čuvar u Džehennemu. Uzvišeni kaže: “Oni će dozivati: ‘O, Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo…’”  (Ez-Zuhruf, 77)

•    Munkir i Nekir: Od Ebu Hurejre prenosi se da je Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Kada se ukopa mejit (ili je rekao: neko od vas), dođu mu dva modro-crna meleka. Prvi se zove Munkir, a drugi Nekir. Oni će upitati mejita: ‘Šta si vjerovao u pogledu ovoga čovjeka?’ On će odgovoriti ono što je i smatrao: ‘On je Allahov rob i poslanik. Ešhedu en la ilahe illallah ve enne Muhammeden abduhu ve resuluh.’ Oni će mu tada kazati: ‘Znali smo da ćeš tako reći.’ Tada će mu se kabur proširiti sedamdeset puta sedamdeset aršina i bit će mu osvijetljen. Bit će mu rečeno da spava. On će tražiti da se vrati svojoj porodici i obavijesti ih (svom stanju). Meleki će mu reći: ‘Spavaj kao što spava mladoženja kojeg budi njemu najdraža osoba.’ Tako će biti sve dok ga Allah ne proživi iz tog njegovog počivališta. Ako bude munafik, reći će: ‘Čuo sam ljude da nešto govore, pa sam i ja tako govorio, ne znam…’ Oni će tada reći: ‘Znali smo da ćeš tako kazati.’ Zemlji će biti rečeno da ga stijesni, pa će ga stijesniti, a rebra će mu ući jedna u druga. Tako će biti kažnjavan sve dok ga Allah ne proživi iz njegovog počivališta.’”  (Tirmizi, br. 1071. Ebu Isa kaže: “Hadis je hasen-garib.” U djelu Sahihul-džamia ocijenjen je kao hasen, broj 724)

•    Harut i Marut: Allah, dž. š., kaže: “I onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka Harutu i Marutu, u Babilonu.” (El-Bekara, 102) Postoje i drugi meleki: “A vojske Gospodara tvoga samo On zna. To je ljudima samo opomena.” (El-Muddessir, 31)

Sposobnosti meleka

Meleki imaju velike sposobnosti koje im je Allah, dž. š., podario. Neke od njih jesu sljedeće:

Sposobnost poprimanja različitih oblika

Allah, dž. š., dao je melekima sposobnost preobražavanja u likove koji nisu njihovi. Allah, dž. š., poslao je Merjemi Džibrila u liku čovjeka. Uzvišeni kaže: “Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.” (Merjem, 17) Ibrahimu, alejhis-selam, došli su meleki u ljudskom obliku, a on to nije znao dok ga oni o tome nisu obavijestili. Također su došli Lutu, alejhis-selam, u liku mladića lijepog lica.

Džibril, alejhis-selam, dolazio je Poslaniku, ﷺ, u različitim oblicima. Nekad je dolazio u liku Dihje Kelbija, koji je bio ashab lijepog izgleda, a ponekad u liku beduina. Ashabi su ga vidjeli u ljudskom obliku, kao što to Buhari i Muslim bilježe od Omera b. Hattaba da je rekao: “Dok smo jednog dana bili sa Poslanikom, ﷺ, pojavi se čovjek izrazito bijele odjeće i crne kose. Na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja i niko ga od nas nije poznavao. Sjeo je do Poslanika, ﷺ, svoja je koljena prislonio uz njegova, a dlanove stavio na svoja stegna. Rekao je: ‘Muhammede, obavijesti me o islamu…’” (Muslim, br. 8) Postoje i drugi, mnogobrojni hadisi koji ukazuju na to da  meleki mogu poprimiti ljudske likove, kao što je hadis o čovjeku koji je ubio stotinu ljudi. U njemu se kaže: “Došao im je melek u ljudskom liku.” Takav je i hadis o gubavcu, šugavom i slijepom.

Brzina meleka

Najveća brzina koju ljudi danas poznaju jeste brzina svjetlosti. Brzina meleka je mnogo veća, jer čim bi neko postavio pitanje Poslaniku, ﷺ, Džibril bi došao sa odgovorom od Gospodara.

Dužnosti meleka

Neki od njih zaduženi su prenošenjem Objave od Allaha do Njegovih poslanika. To je posao Ruhul-Emina, Džibrila, alejhis-selam. Uzvišeni Allah kaže: “Ko je neprijatelj Džibrilu?, a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an.” (El-Bekara, 97) Na drugom mjestu Allah kaže: “Donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ.” (Eš-Šuara, 193–194) Neki od njh zaduženi su za kišu i njeno usmjeravanje tamo gdje Allah hoće. To je posao Mikaila, alejhis-selam. On ima pomoćnike koji rade ono što im on naredi, shodno Allahovim naredbama. Oni, također, usmjeravaju vjetar i oblake onako kako to Allah hoće.

Neki od njih zaduženi  su za puhanje u Sur. To je posao Israfila. (Sur je nešto poput roga u koji će Israfil puhnuti kako bi najavio Sudnji dan.) Neki od njih zaduženi su za uzimanje duša. To su Melekul-mevt i njegovi pomoćnici. Uzvišeni kaže: “Reci: ‘Melek smrti, koji vam je zato određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.’” (Es-Sedžda, 11) On se u vjerodostojnim hadisima ne naziva Azrail. Neki od meleka zaduženi su da čuvaju čovjeka u svemu što radi, dok je budan i dok spava, odnosno u svim situacijama. To su Muakkibat, o kojima Allah, dž. š., kaže: “Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi. Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, po Allahovom naređenju nad njim bdiju. Allah neće izmijeniti situaciju jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.” (Er-Ra‘d, 10–11)

Neki meleki zaduženi su bilježenjem čovjekovih djela, bila dobra ili loša. To su Kiramun-katibun. Na njih se odnose Allahove riječi: “I šalje vam čuvare.” (El-En‘am, 61) Uzvišeni, također, kaže: “Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.” (Ez-Zuhruf, 80) Na drugom mjestu Allah, dž. š., kaže: “Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.” (Kaf, 17–18) U 10. i 11. ajetu sure El-Infitar, Allah kaže: “A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari.”

Neki od meleka zaduženi su za ispitivanje u kaburu. To su Munkir i Nekir. Od Ebu Hurejre, r. a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada se mejit (ili je rekao: neko od vas) ukopa, dođu mu dva modro-crna meleka. Jedan se zove Munkir, a drugi Nekir. Reći će: ‘Šta si govorio o ovom čovjeku…’” (već smo navodili ovaj hadis). Neki od meleka su čuvari Dženneta. Allah, dž. š., kaže: “A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, a kad do njega dođu, a kapije njegove već širom otvorene, čuvari njegovi će im reći: ‘Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!’” (Ez-Zumer, 73)

Neki od njih su čuvari Džehennema. Oni se zovu zebanije i ima ih devetnaest glavnih, a Malik, alejhis-selam, im je na čelu. Uzvišeni kaže: “Oni koji nisu vjerovali u gomilama će u Džehennem  biti natjerani, i kad do njega dođu, kapije njegove će se pootvarati i čuvari njegovi će ih upitati: ‘Zar vam nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam ajete Gospodara vašeg kazivali i opominjali vas da ćete ovaj vaš Dan doživjeti?’ ‘Jesu’, reći će oni, ‘ali, još je davno određeno da će nevjernici kažnjeni biti.’” (Ez-Zumer, 71) U drugom ajetu kaže: “Pa neka on pozove društvo svoje. Mi ćemo pozvati zebanije.” (El-Alek, 17–18) Također kaže: “A znaš li šta je Sekar? Ništa on neće poštedjeti, kože će crnim učiniti, nad njim su devetnaesterica.” (El-Muddessir, 27–30) U u 77. ajetu sure Ez-Zuhruf kaže se: “Oni će dozivati: ‘O, Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!’, a On će reći: ‘Vi ćete tu vječno ostati!’”

Neki od meleka zaduženi su za plod u maternici, kao što se navodi u hadisu koji prenosi Ibn Mesud: “Pričao nam je Božiji Poslanik, ﷺ, a on je onaj koji govori istinu i kome se vjeruje: ‘Stvaranje čovjeka biva u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim bude toliko isto vremena aleka (zakvačak), zatim bude toliko isto vremena kao komad mesa (mudga), zatim Allah, dž. š., pošalje meleka, pa mu udahne dušu. Tom meleku naredi se da zapiše četiri odredbe: nafaku – opskrbu (djeteta), kraj života (tj. koliko će živjeti) i njegov posao i da li je (u pogledu drugog svijeta) sretan ili nesretan. Pa, tako mi Allaha, osim kojeg nema drugog – jedan čovjek radi djela koja vode u Džennet sve dotle dok između njega i Dženneta ne bude lakat prostora, pa ga pretekne ono što mu je zapisano i počne činiti djela koja vode u Vatru, pa uđe u nju; drugi čovjek radi djela koja vode u Vatru sve dotle dok između njega i Vatre ne bude lakat prostora, pa ga pretekne ono što mu je zapisano, pa počne činiti djela koja vode u Džennet, pa uđe u Džennet.”

Neki od meleka su nosioci Arša. Allah, dž. š., o njima kaže: “Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: ‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem, zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!’” (Gafir, 7) Postoje i meleki koji putuju po zemlji tražeći skupove na kojima se čini ibadet i traži nauka. Od Ebu Hurejre prenosi se da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Allah ima meleke koji putuju tražeći ljude koji čine zikr. Kad nađu ljude koji spominju Allaha, uzviknu: ‘Požurite i ispunite svoje potrebe!’ Potom ih okruže svojim krilima, sve do zemaljskog neba. Njihov Gospodar će ih upitati, a On to zna bolje od njih: ‘Šta govore Moji robovi?’ Meleki će odgovoriti: ‘Slave Te, veličaju Te, zahvaljuju Ti i uzdižu Te.’ Allah, dž. š., će ih upitati: ‘Da li su Me vidjeli?’ Oni će odgovoriti: ‘Ne, nisu Te vidjeli.’ Tada će im On kazati: ‘Kako bi tek radili da su Me vidjeli!’ ‘Da su Te vidjeli, još bi Te više obožavali, veličali, zahvaljivali Ti i slavili Te!’, reći će Mu meleki. Tada će ih On upitati: ‘Šta traže od mene?’ Oni će odgovoriti: ‘Traže Džennet.’ ‘Da li su ga vidjeli?’, upitat će ih On, a oni će Mu odgovoriti: ‘Tako nam Allaha, nisu ga vidjeli.’ Tada će im Allah kazati: ‘Kako bi radili da su ga vidjeli?’ Meleki će odgovoriti: ‘Da su ga vidjeli, još bi ga više željeli, tražili i za njim žudjeli.’ Allah će ih ponovo upitati: ‘Od čega traže utočište?’ Meleki će odgovoriti: ‘Od Džehennema.’ On će ih upitati: ‘Da li su ga vidjeli?’ Oni će odgovoriti: ‘Ne, Gospodaru, nisu ga vidjeli.’ Allah će tada reći: ‘Kako bi se ponašali da su ga vidjeli?’, a meleki će odgovoriti: ‘Da su ga vidjeli, još bi više od njega bježali i još bi ga se više bojali.’ Tada će Allah reći: ‘Uzimam vas za svjedoke da sam im Ja oprostio.’ Jedan od meleka tada će kazati: ‘Među njima je jedan čovjek koji im ne pripada, jer je došao zbog neke svoje potrebe.’ Allah će mu odgovoriti: ‘To je takav skup da neće biti nesretan niko ko sa njima sjedi.’” (Buhari, br. 6408)

Postoji melek zadužen za brda. Od Aiše, r. a., prenosi se da je upitala Poslanika, ﷺ: “Da li si doživio teži dan od dana Bitke na Uhudu?” Odgovorio je: “Od tvoga naroda doživio sam svašta, a ono što mi je bilo najteže desilo se na dan Akabe kada sam se obratio Ibn Abdu Jalilu b. Abdu Kulalu. On mi se nije odazvao onako kako sam to želio. Otišao sam tužan i pognute glave. Podigao sam glavu kad sam bio na brdu Sealib. Vidio sam da je iznad mene oblak u kojem je bio Džibril. Dozvao me i rekao: ‘Allah je čuo šta ti je rekao tvoj narod i poslao ti je Meleka brda da mu narediš da im uradi ono što želiš.’ Tada mi se Melek brda obrati selamom i reče mi: ‘Muhammede, ako hoćeš, pokrit ću ih sa ova dva brijega?’” Poslanik, ﷺ, na to je rekao: “Ne, ja se nadam da će im Allah dati potomke koji će obožavati Allaha, Jedinog, nikoga Mu ne smatrajući ravnim.” (Buhari, br. 3231)

Postoje i meleki koji obilaze Bejtul-Ma‘mur. Poslanik, ﷺ, u dužem hadisu koji govori o Israu i Miradžu, kaže: “Pokazan mi je Bejtul-Ma‘mur, pa sam o tome upitao Džibrila, a on mi je odgovorio: ‘Ovo je Bejtul-Ma‘mur u kojem svakog dana klanja sedamdeset hiljada meleka, kada izađu više se ne vraćaju.’” Među melekima ima onih koji su stalno u safovima, te onih koji su stalno na kijamu i ne sjedaju, kao i onih koji su na rukūu i sedždi – ne dižu se. Prenosi se od Ebu Zerra, r. a., da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ja, uistinu, vidim ono što vi ne vidite i čujem ono što vi ne čujete. Nebesa puštaju zvuke i treba da ih puštaju. Na njima nema mjesta koliko četiri prsta a da na njemu melek ne čini Allahu sedždu. Tako mi Allaha, da znate ono što ja znam – malo biste se smijali, a puno biste plakali. Ne biste se naslađivali ženama u posteljama i izlazili biste tražeći utočište kod Allaha.” (Tirmizi, br. 2312)
Ovo je bilo ukratko o Allahovim časnim melekima. Molimo Allaha da nas učini vjernicima u njih i da ih volimo. Neka je salavat na našeg poslanika Muhammeda!

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 44.

Islamski učenjaci nemaju istovjetan stav u vezi s nošenjem odjeće koja pada ispod članka. Neki učenjaci smatraju da je to zabranjeno, bez obzira na to činio to čovjek iz oholosti ili ne činio. Neki učenjaci kažu da je nošenje odjeće koja pada ispod članka, pokuđeno, ako se ne nosi iz oholosti. Ovo je stav imama Šafija i njegovih učenika te mišljenje imama Ebu Hanife. A svi su, opet, jednoglasni u mišljenju da je zabranjeno iz oholosti nositi odjeću koja pada ispod članka.

Imam El-Buhari zabilježio je preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “U vatri će gorjeti onaj dio noge ispod članka koji bude pokriven odjećom.” U hadisu koji je zabilježio imam Muslim, preko Ebu Zerra, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik islama rekao: “S tri kategorije ljudi Allah neće govoriti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati, niti će ih očistiti, oni će imati bolnu patnju. To su: onaj ko nosi dugu odjeću, čovjek koji prigovara zbog učinjenog dobra i trgovac koji se lažno zaklinje.” En-Nesai je preko Ibn Abbasa, radijallahu anhu, zabilježio sljedeće Resulullahove, ﷺ, riječi: “Svevišnji Allah odista ne obraća pažnju na čovjeka koji nosi dugu odjeću.” Ovi hadisi odnose se na čovjeka koji nosi dugu odjeću, bez obzira činio to iz oholosti ili ne, osim što će onaj ko nosi dugu odjeću oholeći se, imati veću i stravičniju kaznu na ahiretu. Ako se Allahov Poslanik, ﷺ, obratio Džabiru, radijallahu anhu: “Nipošto nemoj nositi dugu odjeću, jer je nošenje duge odjeće uistinu oholost, a Allah ne voli oholost” (Et-Tirmizi), tad niko nema pravo reći: “Ja doduše nosim duge pantalone, ali ne činim to iz oholosti!”

Kad je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao da Allah neće pogledati na Sudnjem danu čovjeka koji vuče svoju odjeću iz oholosti, Ebu Bekr, radijallahu anhu, požalio se: “Allahov Poslaniče, kraj mog haljetka, ako o njemu na vodim brigu, spusti se!” Na ovo mu je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao: “Ti nisi jedan od onih koji to čine iz oholosti!” (El-Buhari). Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, kazao je: “Onome ko svoj stav dokazuje Ebu Bekrovim, radijallahu anhu, predanjem treba reći da ovo predanje ne može uzeti za dokaz iz dva razloga. Prvi je razlog to što se Ebu Bekr, radijallahu anhu, požalio Poslaniku islama rekavši ovako: ‘Allahov Poslaniče, kraj mog haljetka, ako o njemu na vodim brigu, spusti se!’ Dakle, ovaj ashab nije svoju odjeću namjerno spuštao ispod članka, već je haljetak sam od sebe padao, a Ebu Bekr ga je brižno podizao, za razliku od onih koji tvrde da ne nose odjeću iz oholosti: namjerno puste odjeću da pada ispod članka i uvijek je tako nose ne podižući je iznad članka. I, drugi je razlog to što je Allahov Poslanik, ﷺ, pohvalio Ebu Bekra, radijallahu anhu, rekavši mu da nije ohol, za razliku od onih koji dokazuju ovim hadisom: niko od njih nije pohvaljen na jeziku Allahova Poslanika i nijednom od njih nije rečeno da nije ohol. Eto tako šejtan neke ljude navede na slijeđenje manje jasnih dokaza, kur’anskih ajeta i hadisa, kako bi opravdali svoje postupke. Allah je Onaj Koji upućuje na Pravi put, molimo Ga da nas uputi i sačuva.”

Međutim, je li dozvoljeno da odjeća (pantalone) bude toliko duga da pokrije članak ali da ne pada ispod njega? Vanjsko značenje navedenih hadisa ukazuje na to da je dozvoljeno da odjeća pokriva članak, ne padajući ispod njega. U jednoj radio-emisiji postavljeno je sljedeće pitanje šejhu Ibn Usejminu: “Je li dozvoljeno nositi odjeću koja pokriva članke”, i on je odgovorio: “Dozvoljeno je nositi odjeću koja pokriva članke, jer je zabranjeno spustiti odjeću ispod članaka, kao što stoji u hadisu: ‘U vatri će gorjeti onaj dio noge ispod članka koji bude pokriven odjećom.’” Hafiz El-Iraki, rahimehullah, zapaža: “…hadis koji je zabilježio imam El-Buhari: ‘U vatri će gorjeti onaj dio noge ispod članka koji bude pokriven odjećom’ ukazuje na to da je zabranjeno spustiti odjeću ispod članka, a da nije zabranjeno nositi odjeću koja je duga toliko da pokriva članke.”

Kratka odjeća (iznad članka) ne potpada pod “libasu-šuhre”, odjeću koja čovjeku donosi popularnost. Odjeća koja čovjeku donosi popularnost jest svaka odjeća koja se ne nosi u određenom podneblju, a pomoću koje čovjek stječe reputaciju i skreće pažnju na sebe. U djelu “El-Mevsuatul-fikhijja”, 6/136, 137, stoji sljedeće: “Pokuđeno je nositi odjeću koja nije u skladu s običajima određenog naroda, jer se pomoću nje biva prepoznatljiv u društvu i skreće pažnja na sebe. Kažemo ovako, eda čovjek ne bi davao povod da ga se ogovara; dadne li povoda da ga ljudi ogovaraju, ponijet će grijeh zbog njihova ogovaranja.” Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, u knjizi “Šerhul-usul”, str. 405, kaže: “Sunnet je da čovjek oblači odjeću koju nose njegovi zemljaci; tako je Resulullah, ﷺ, činio. I upravo zato zabranio je oblačenje odjeće koja čovjeku donosi popularnost. I to je svaka dozvoljena odjeća zbog koje čovjek stječe reputaciju u društvu.”

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Onoga ko na ovom svijetu bude nosio odjeću po kojoj se bude raspoznavao, Allah će na Sudnjem danu ogrnuti odjećom poniženja, a zatim će se ista ta odjeća na njemu razbuktati vatrom” (Ebu Davud i Ibn Madža. Ovaj je hadis dobrim ocijenio muhadis El-Albani). A evo kako imam Es-Sindi komentira ovaj hadis: “Značenje je: Allah će na Sudnjem danu poniziti onoga ko na ovom svijetu bude nosio onu odjeću po kojoj želi biti prepoznatljiv među svijetom, bez obzira na to nosio skupocjenu odjeću, nadmećući se s ljudima u ovozemaljskim ukrasima, ili nosio pohabanu, staru odjeću pokazujući se pred svijetom i hineći skromna čovjeka.” Ibn Muflih, hanbelijski autoritet, u djelu “El-Adabuš-šeri‘jja”, 2/521, 522, zapisano je sljedeće: “Ibn Abdulberr govori da je Abdullah b. Omer rekao sljedeće: ‘Allah će se okrenuti od čovjeka koji obuče odjeću koja čovjeku donosi popularnost, makar bio povjerljiv i Allahu odan rob.’ Ibn Abdulberr kaže: ‘Ljudi govorahu: ‘Jedi šta ti želiš, ali se odijevaj onako kako to od tebe zahtijevaju običaji tvog naroda!’’”

I naposlijetku, ako je u jednoj zemlji nekad bio običaj da se nosi određena vrsta odjeće, kao, naprimjer, turban, šalvare sa spuštenim turom, i tome slično, a sad se stanovnici te iste zemlje nose drukčije, ali u skladu sa Šerijatom – imaju li njihovi potomci pravo kazati: “Mi želimo oživjeti običaj predaka, pa zato nosimo turbane i šalvare”? Potražimo odgovor u predanju koje je zabilježio Ibn Ebu Šejba, u djelu “El-Musaneff”, 5/205, a u kojem stoji da je Husajn b. Abdurrahman ispričao: “Čovjek imenom Zubejd el-Jami oblačio je burnus, ogrtač s kukuljicom, pa sam čuo da ga je Ibrahim en-Nehai osudio zbog toga. Ja sam Ibrahimu pak rekao: ‘Zar je problematično da Zubejd oblači burnus? Ta ljudi su ga nekad nosili!’ On reče: ‘Da, ali ljudi koji su nosili burnus davno su pomrli. Onaj ko burnus sad oblači skreće na sebe pažnju i zbog toga postaje popularan.’” Tu je i predanje zabilježeno u djelu “Et-Tevaduu vel-humul”, str. 86, gdje stoji da je Adijj b. el-Fadl ispričao: “Jednom, Ejjub es-Sihtijani zapovijedio mi je: ‘Napravi mi nanule slične onima kakve je nosio Resulullah, ﷺ!’ I kad sam mu ih napravio, on ih je nosio nekoliko dana i zatim ih odbacio. Upitao sam ga zašto ih ne nosi, a on je odgovorio: ‘Niko ne obuva onakve nanule, pa neću ni ja.’”

O, zar treba odbijati ljude od islama slijedeći običaje koji su nekad bili, ili, još gore, uvodeći strane običaje koji nemaju nikakve veze s islamom! O muslimani, imajte na umu da ćete na Danu strašnog polaganja računa biti pitani za svoje ponašanje na ovom svijetu! A Gospodar tvoj najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović