Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kakvi ćefini trebaju biti?
Postupak umotavanja mejjita u ćefine. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umotao je Musaba b. Umejra ogrtačem. Nabavljanje ćefina. U hadisu se navodi: "Ako neko bude zadužen za svoga brata, neka mu nađe lijepe ćefine. "720 Ćefini trebaju biti bijele boje, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhiviše
Postupak umotavanja mejjita u ćefine. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umotao je Musaba b. Umejra ogrtačem.
Nabavljanje ćefina. U hadisu se navodi: “Ako neko bude zadužen za svoga brata, neka mu nađe lijepe ćefine. “720
Ćefini trebaju biti bijele boje, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Oblačite bijelu odjeću, jer je to najljepša odjeća, i u bijele ćefine umotavajte svoje umrle. “721
Tijelo muškog mejjita umotava se u tri komada ćefina, a tijelo žene u pet. Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ćefini sastojali su se od tri komada novog, bijelog pamučnog platna. Prilikom umotavanja u ćefine na tijelo mejjita ne stavlja se ni duga košulja ni turban.722 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je Ummu Atijji gornji muški ogrtač, ženski ogrtač, neki prekrivač i dva komada platna kako bi to bili ćefini za njegovu kćerku Zejneb.
Ćefini onoga ko je u ihramima, tj. muhrima. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za muhrima koji je umro u tom stanju: “Okupajte ga vodom i sedrom, umotajte ga u njegove ihrame, nemojte ga mirisati niti mu pokrivati glavu, jer će on na Sudnjem danu biti proživljen učeći telbiju. “723
Pokuđenost pretjerivanja u ćefinima. U merfu predaji navodi se: “Ne pretjerujte u odabiru ćefina, jer će oni ionako brzo istruhnuti. “774 Ebu Bekr je ukopan u odjeći koju je za života nosio.
Svileni ćefini. Zabranjeno je umrlog umotati u svilene ćefine, zbog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa o zlatu i svili: “To dvoje je zabranjeno muškarcima, a dozvoljeno ženama moga ummeta. “725
720 Sahih: Muslim (943), Ahmed (13732, 14352), Ebu Davud (3148) i drugi.
721 Sahih: Ahmed (2220, 3027), Ebu Davud (4061), Tirmizi (994). Pogledati: Miškat (1638).
722 Sahih: Ahmed (1264, 1271, 1272 ) i Muslim (941).
723 Sahih: Buharija (1265-1268), Muslim (1206), Ahmed (1853, 1917) i drugi.
724 Daif: Ebu Davud (3154). Pogledati: Miškat (1639).
725 Sahih: Ahmed (19008, 19009, 19021), Tirmizi (1720), Nesai (5148).
Vidi manje———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Gdje se navodi zabrana ulaska u mesdžidul-haram za nemuslimane?
Zabranjeno je da mnogobošci ulaze u Mesdžidul-haram Svevišnji Allah rekao je: "O vjernici, mnogobošci su sama pogan, i neka više ne dolaze na hadž Časnom hramu poslije ovogodišnjeg hadža. A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svog imućnim učiniti. - Allah zaista sve zna i muviše
Zabranjeno je da mnogobošci ulaze u Mesdžidul-haram
Svevišnji Allah rekao je: “O vjernici, mnogobošci su sama pogan, i neka više ne dolaze na hadž Časnom hramu poslije ovogodišnjeg hadža. A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svog imućnim učiniti. – Allah zaista sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 28)
Ehu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Ebu Bekr, po Resulullahovoj, sallallahu alejhi ve sellem, naredbi, poslao me prije Oprosnog hadža s nekoliko ljudi da na Kurban-bajram obznanimo: ‘Neka nakon ove godine mnogobošci ne dolaze na hadž, i neka niko ne tavafi nag!'”146
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, zabranjeno je mnogobošcima dopustiti da uđu u Mesdžidul-haram, muslimani su ih dužni u tome spriječiti. Komentirajući gore navedeni ajet, Ibn Kesir rekao je: “Svevišnji Allah naređuje vjernicima, čistim ljudima koji ispovijedaju čistu vjeru da mnogobošce, nečiste ljude koji ispovijedaju nečistu vjeru protjeraju iz Mesdžidul-harama, i da im nakon ovog ajeta ne dopuste da mu se približe, a ajet je objavljen 9. godine po Hidžri. Te je godine Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Aliju i Ehu Bekra, radijallahu anhum, naredivši im da mnogobošcima obznane: ‘Neka nakon ove godine mnogobošci ne dolaze na hadž, i neka niko ne tavafi nag!’ Svemogući je Allah tako odredio i naredio.”147
Drugo, čak ako mnogobožac i ne bi imao namjeru obaviti hadž, obaveza ga je spriječiti da uđe u Mesdžidul-haram. Komentirajući gore navedeni hadis, Ibn Hadžer zapisao je: “Riječi: ‘Neka nakon ove godine mnogobošci ne dolaze na hadž .. .’ izrečene su na osnovu Allahovih riječi: ‘ .. .i neka više ne dolaze na hadž Časnom hramu poslije ovogodišnjeg hadža.‘ Naime, časni ajet jasno ukazuje na to da im se zabrani ulazak u Mesdžidul-haram, čak ako i ne žele obaviti hadž. A budući da je obavljanje hadža njihov najveći cilj, jasno je spomenut on, što znači: preče je da ulazak sa svakom drugom namjerom bude zabranjen; pod izrazom Časni hram misli se na sveto područje.”148
Treće, kada bi mnogobožac krišom ušao u Harem, sveto područje, razbolio se i umro, njegov se leš mora iznijeti i pokopati van Harema. Naime, ako bi ga muslimani ukopali misleći da je musliman, pa se kasnije uspostavi da je bio mnogobožac, njegov se leš mora iskopati i iznijeti sa svetog područja.
Imam En-Nevevi zapisao je: “Ni u kojem se slučaju mnogobošcu ne smije dopustiti da uđe u Harem, sveto područje, čak kada bi nosio važnu poruku ili s važnim poslom, već ovlašteni za to izaći će mu u susret van Harema. Ako bi mnogobožac krišom ušao u Harem, razbolio se i umro, pa ga muslimani tu ukopali, njegov leš mora se iskopati i odnijeti izvan Harema.”149
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Da li je dozvoljeno dijeliti milostinju u džamiji?
Dozvoljeno je udijeliti milostinju u mesdžidu jer je Ebu Bekr, radijallahu anhu, obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je dao hljeba čovjeku koji je zatražio milostinju, pa mu je to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odobrio. Dijeljenje imetka u mesdžidu, jer je Ebu Ubejde pviše
Dozvoljeno je udijeliti milostinju u mesdžidu jer je Ebu Bekr, radijallahu anhu, obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je dao hljeba čovjeku koji je zatražio milostinju, pa mu je to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odobrio.
Vidi manjeDijeljenje imetka u mesdžidu, jer je Ebu Ubejde prikupljeni zekat iz Bahrejna donio u mesdžid i podijelio.
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Da li je obavezno davati zekat na konje i robove? Da li se na robove daje samo sadakatul-fitr?
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Musliman nije obavezan davati zekat na konja i na roba."' Propisi u vezi s poglavljem Prvo, musliman nije obavezan davati zekat na robove i konje, to je imetak na koji se, po islamu, ne daje zekat, na osnviše
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Musliman nije obavezan davati zekat na konja i na roba.”‘
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, musliman nije obavezan davati zekat na robove i konje, to je imetak na koji se, po islamu, ne daje zekat, na osnovu Alijinog, radijallahu anhu, predanja u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Već sam vas oslobodio od davanja zekata na vaše konje i robove, ali zato na svakih četrdeset grla druge stoke izdvojite srebrenjak. ‘
Drugo, čovjek za roba mora izdvojiti sadakatul-fitr, na osnovu hadisa: ‘Na roba se ne daje zeka” ali se daje sadakatul-fitr. ‘
Ibn Hibban zapisao je sljedeće: “Hadis ukazuje na to da rob ne posjeduje imovinu, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavezao je gospodara, a ne roba, da izdvoji sadakatul-fitr, iako je o robu riječ.”
Treće, ako vlasnik konja i robova ipak dobrovoljno želi dati zekat, uzet će se od njega, na osnovu predanja Harise b. Midriba u kojem stoji da je rekao: “Neki su ljudi iz Šama došli kod Omera, radijallahu anhu, i kazali: ‘Stekli smo imetak: konje i robove, i želimo da ga očistimo dajući zekat.’ On im odgovori: ‘Postupit ću onako kako su postupili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr prije mene.’ Posavjetovao se s ashabima, među kojima je bio i Alija, koji mu je rekao: ‘To je lijepo od njih, osim ako nije riječ o obaveznoj glavarini. “‘
Ibn Huzejma veli: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na četiri deve nije uzimao zekat, osim ako ga vlasnik deva ne bi dobrovoljno dao. Ni na trideset i devet ovaca nije uzimao zekat, osim ako ga vlasnik ovaca ne bi dobrovoljno dao. Također ni na stotinu devedeset i devet srebrenjaka nije uzimao zekat, osim ako vlasnik srebrenjaka ne bi zekat dobrovoljno dao. A time je želio ukazati da je vladaru dopušteno uzeti zekat od čovjeka koji ga nije obavezan dati ali ga daje dobrovoljno. Isto tako, Omer, radijallahu anhu, ljudima iz Šama rekao je da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr, radijallahu anhu, nisu uzimali zekat na konje i robove, ali su oni to dobrovoljno dali, i tada je od njih uzeo. A sve je na osnovu toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio uzimanje zekata na manje od pet deva, odnosno četrdeset ovaca, odnosno dvije stotine srebrenjaka.”‘
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno kao zekat dati iznemogle životinje, životinje s mahanom, kao što je zabranjeno dati jarca?
Enes, radijallahu anhu, pripovijedao je da mu je Ebu Bekr, radijallahu anhu, poslao Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naređenje kada je riječ o zekatu: "Kao zekat ne daje se iznemogla životinja, životinja s mahanom, niti jarac, ali jarac se može uzeti ako ga vlasnik zekata dobrovoljno da. ''više
Enes, radijallahu anhu, pripovijedao je da mu je Ebu Bekr, radijallahu anhu, poslao Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naređenje kada je riječ o zekatu: “Kao zekat ne daje se iznemogla životinja, životinja s mahanom, niti jarac, ali jarac se može uzeti ako ga vlasnik zekata dobrovoljno da. ”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, hafiz Ibn Hadžer zapisao je: “U hadisu postoji pretpostavljene značenje: kao zekat zabranjeno je uzeti iznemoglu životinju i životinju s mahanom, te jarca, osim ako je time zadovoljan vlasnik imetka, jer mu je jarac potreban za rasplod (uzimanje jarca bez zadovoljstva njegovog vlasnika nanijelo bi mu štetu), a Svevišnji Allah najbolje zna.”
Drugo, pretpostavljenom je dopušteno da protiv onoga ko u zekat da staru životinju moli da mu Svevišnji Allah ne da blagoslov, a za onoga ko da najvredniji imetak da moli za blagoslov. O tome nam govori predanje Vaila b. Hudžra, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alcjhi vc sellem, poslao izaslanika da od jednog čovjeka ubere zekat pa je ovaj dao mršavo odbijeno devče. Na to je Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: “Došao mu Allahov i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, izaslanik da ubere zekat, a on dade mršavo odbijeno devče. Moj Allahu, ne daj mu blagoslov u devčetu ni u ostatku stada!” Kada je čovjek čuo da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tako molio, poslao je najbolju i najljepšu devu, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je za njega zamolio: “Moj Allahu, blagoslovi ga i blagoslovi njegovo stado”.
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li ispravno da neko od klanjača prenosi tekbire od imama?
Ukoliko postoji potreba, neko od klanjača će prenositi tekbire od imama klanjačima iza sebe, jer je Ebu Bekr, radijallahu anhu, prenosio iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. ----------- PROČITAJTE SVE DETALJE O IMAMETU OVDJE: https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-propisi-vezani-za-više
Ukoliko postoji potreba, neko od klanjača će prenositi tekbire od imama klanjačima iza sebe, jer je Ebu Bekr, radijallahu anhu, prenosio iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
———–
PROČITAJTE SVE DETALJE O IMAMETU OVDJE:
https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-propisi-vezani-za-imama/
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Vidi manjeAutor: dr. ‘Aid el-Karni
Je li dozvoljeno da se žena muslimanka bavi politikom?
Bavljenje žene muslimanke politikom u islamskom poimanju političkog djelovanja može se podijeliti u dva stanja: Prvo - izabiranje i postavljanje žene namjesnikom države (predsjednikom), ministrom, članom parlamenta, vlade, načelnikom općine i sličnih političkih funkcija. Drugo - učestvviše
Bavljenje žene muslimanke politikom u islamskom poimanju političkog djelovanja može se podijeliti u dva stanja:
Prvo – izabiranje i postavljanje žene namjesnikom države (predsjednikom), ministrom, članom parlamenta, vlade, načelnikom općine i sličnih političkih funkcija.
Drugo – učestvovanje žene u izabiranju predstavnika vlasti tj. glasanje.
Po ovom pitanju, tj. glasanju žena, savremeni učenjaci imaju podijeljeno mišljenje između dozvole i zabrane, ispravno je, a Allah zna najbolje, da nema smetnje da žene muslimanke učestvuju u glasanju na što ukazuju neki argumenti, sa tim da ovo nije tema teksta pa neće biti detaljnog govora o tome.
OBNAŠANJE POLITIČKIH FUNKCIJA OD STRANE ŽENA
Što se tiče praktičnog bavljenja politikom žene muslimanke tj. izabiranje i postavljanje žene namjesnikom države (predsjednikom), ministrom, članom parlamenta, vlade, načelnikom općine i sličnih političkih funkcija, o tome slijedi govor u narednom tekstu.
Naime, nema razilaženja među učenjacima ummeta da nije dozvoljeno da žena bude halifa ili imam (namjesnik).
Kaže Ibn Hazm: „Niko od svih skupina sljedbenika kible ne dozvoljava postavljanje žene imamom (namjesnikom)“ (El-Fisal 4/89, Meratibul-idžma’ 1/126). Kaže El-Džuvejni: „Idžma’ učenjaka je da nije dozvoljeno da žena bude imam (namjesnik, halifa)“ (El-Iršad, str. 427).
Sa druge strane, velika većina savremenih učenjaka, šerijatskih komisija za fetve i fikhskih kolegija je na stavu da ženi muslimanki nije dozvoljeno bavljenje politikom i obnašanje političkih funkcija. Izuzetak ovoj zabrani su funkcije, ministarstva i odjeli koji su vezani isključivo za ženska pitanja.
Od dokaza kojima se argumentira zabrana postavljanja žene namjesnikom države i obnašanja sličnih političkih funkcija (ministra, člana parlamenta, vlade, načelnika općine i slično) su sljedeće:
1- (Kur'an) Riječi Uzvišenog: „Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje“ (En-Nisa’, 34).
Nelogično je da muškarac vodi brigu (upravlja, izdržava i odgaja ženu) o ženi u kući, a onda njoj bude povjereno da upravlja muškarcima u težem i širem krugu djelatnosti (kakve su političke funkcije).
2- (Hadis) Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Bekreta, radijjalhu anhu, u kojem kaže: „Allah me okoristio na dan El-Džemel (bitke koja se desila između vojske Aiše, radijallahu anha i vojske Alije, radijjallahu anhu) riječima koje sam čuo od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, nakon što sam skoro pa se priključio taboru Aiše radijjallahu anha, i borio se sa njima. Nakon što je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem obavješten da su Perzijanci postavili za svog namjesnika kćerku Kisre, rekao je: ‘Neće uspjeti narod koji ženu postave da im bude namjesnik'“.
U hadisu je dokaz da žena nije kompetentna da obnaša funkcije vlasti i da nije dozvoljeno muslimanima da ženu postavljaju za namjesnika, jer je vadžib da se klonimo onoga što će nas odvesti u neuspjeh.
3- (Idžma – konsenzus uleme). Složni su islamski pravnici da nije dozvoljeno ženu postaviti imamom (namjesnikom).
Ovo razumijevanje potvrđuje i praksa ashaba i prva tri stoljeća da političko upravljanje i namjesništvo nisu povjeravali ženama. Ako je neko od žena trebao biti postavljen za neku političku funkciju onda su za to najpreče bile žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a one niti su postavljane niti su tražile da budu namjesnici.
4- (Analogija – kijas) Ako ženi nije dozvoljeno da sebe uda bez dozvole velija (staratelja) kako da joj bude dozvoljeno da predvodi muškarce?
5- (Opća korist) Kod žene po prirodi preovlađuje emocionalna strana, snalazi je hajz, trudnoća, nifas, tjelesno je slabija, a sve su to nedostaci za obnašanje funkcije vladara. Uzvišeni je pojasno najbitnije osobine onoga ko zaslužuje namjesništvo kada kaže zašto je Taluta za vladara odredio: „Allah je njega da vama vlada izabrao i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoće“ (El-Bekare, 247)
Ženi nije obaveza da ide u džihad pa kako da upravlja njime? Allah je za poslanike slao muškarce a ne žene. Nema razilažena među učenjacima da ženi nije dozvoljeno da predvodi namaz muškaraca.
Žena je uvijek pod vilajetom (skrbništvom) muškarca, svejedno bio on muž ili otac, pa ako joj oni zabrane izlazak neće moći prisustvovati sastancima niti rješavati opće koristi muslimana.
6- (Seddu zerai'a – zatvaranje puteva koji vode u haram) Ženi je zabranjeno da putuje bez mahrema, da se osamljuje sa muškarcima koji joj nisu mahremi i da se mješa sa muškarcima, a sve bi to morala činiti obnašajući političku funkciju. Što znači da joj ovaj posao (bavljenja politikom) ne odgovara ni po prirodi ni po šerijatskim propisima.
Stav nekih savremenih učenjaka
Neki savremeni učenjaci, poput šeha Jusufa Kardavija, Alija Džumue i drugih, dozvoljavaju postavljanje žene predsjednikom države jer to nije funkcija halife čija je vlast nad svim muslimanima.
Od argumenta kojima dokazuju ovu dozvolu su sljedeći:
1- Osnova je dozvola jer nema jasnog šerijatskog teksta u Kur'anu niti sunnetu koji zabranjuje ženi da obnaša funkciju vladara države.
Odgovor uleme koja je na prvom stavu:
Gore spomenuti ajet, hadis i idžma pobijaju tvrdnju da nema šerijatskog argumenta po ovom pitanju. Ajet kaže da muškarci upravljaju ženama, hadis da neće uspjeti narod koji svojim vladarom postave ženu a oko zabrane postavljanja žene namjesnikom nema razilaženja. Zar trebaju jasniji dokazi od spomenutih?!
2- Analogija na postavljanje Omera, radijjallahu anhu, žene Šifa bint Abdullah kontrolorom pijace.
Odgovor:
Predaju da je Šifa bint Abdullah postavio Omer, radijallahu anhuma, postavio za kontrolora na medinskoj pijaci prenose u obliku slabosti Ibn Abdulberr u „El-Istiab“, Ibn Hadžer u „El-Isabe“ i Ibn Dževzi u „Tarihu Umer“, prenose je bez seneda. Znači ta predaja je slaba sa strane seneda. Kaže malikijski učenjak muhaddis Ibnul-Arebi: „Prenosi se da je Omer postavio ženu nadzornikom na pijaci, to nije vjerodostojno, ne obraćajte pažnju na to, to je izmišljotina novotara“. Ibn Asakir u knjizi „Tarihu Dimešk“ navodi tu predaju kako je Omer postavio Šifa za kontrolora pijace i kaže da je njen sin Sulejman to negirao i naljutio se zbog te priče. Onda je naveo da je Omer ustvari postavio njenog sina Sulejmana za kontrlora na pijaci te da se vjerovatno zbog toga greškom prenijelo o njegovoj majci. Također, učenjaci koji su o ovoj predaji govorili kažu da ne priliči pripsati Omeru ovakav postupak da postavi ženu da čitav dan se mješa sa muškarcima i kontroliše njihov rad.
3- Žena ima potpune razumske i personalne kompetencije koje je čine dostasnom da obnaša političku funkciju.
Odgovor: U razumskim argumentima onih koji zabranjuju je dovoljan odgovor na ovu tvrdnju.
4- Aiša, radijjallahu anha, je predvodila muškarce u bici El-Džemel, imala je svoj stav i izašla da učestvuje.
Odgovor:
Aiša, radijjallahu anha, u ovom događaju nije izašla kao vođa niti vladar niti je vojska u kojoj je ona bila smatrala da im je halifa neko drugi mimo Alije, radijjallahu anhu. U toj vojsci su bili Talha i Zubejr, radijjallahu anhuma, oni su predvodili ljude, a izašli su sa ciljem popravljanja stanja a ne ratovanja protiv Alije, radijjallahu anhu. Smisao izlaska Aiše, radijjalahu anha sa njima jeste da bi bili jedinstveniji i da bi se spriječio sukob. Zatim se desilo što se desilo, a što nisu očekivali niti željeli. Zatim, nakon tog neželjenog događaja, Aiša, radijjallahu anha, se pokajala što je uopće izlazila, i u tome su je ukorili stariji ashabi. Rekla je: „Voljela bih da sam ostala kako su učinili i (drugi) ashabi“.
Pa kako ovo može biti dokaz dozvole da žena obnaša političke funkcije?!
5- Belkisa je bila kraljica Sebe i bila je historijski primjer mudre vladarice, također, Egiptom su vladale uspješne žene u najtežim historijskim momentima koji su zahtijevali snagu muškaraca, poput Hatšepsute (egipatske kraljice, kćeri faraona Tutmozisa 1.), Kleopatre i Šedžertud-durr koje su napravile velika ostvarenja i pokazale sposobnost vođenja države.
Odgovor:
Primjer kraljice Belkise nije argument na koji se može vršiti analogija jer je njeno vladanje kao žene po tekstu Kur'ana negirala ptica Hudhud uz to što su obožavali Sunce, te je Sulejman, alejhisselam, zavladao njenom državom i skinuo je s vlasti.
Primjeri Hatšepsute i Kleopatre su najnepriličniji argumenti u govoru o ovoj temi, jer su one kjafirkinje, a ibret je u onome što je došlo u našem Šerijatu a ne praksi nemuslimanki.
Dok je dokazivanje primjerom Šežderetud-durr apsolutno neprihvatljivo, jer nije dokaz dozvoljenosti i ispravnosti nekog djela pogrešna praksa nekih muslimana nego ono na šta ukazuju tekstovi Kur'ana i sunneta, a oni su jasni po ovom pitanju.
6- Savremene države su u suštini institucije u kojima žena ne bi sama donosila odluke jer vlast se dijeli na izvršnu, zakonodavnui i sudsku.
Odgovor: Razlog zabrane ženi da bude vladar (a ujedno da obnaša i druge političke funkcije) muškarcima nije njena samostalnost i neovisnost u vladanju, tako da ovo nije dovoljan argument za dozvolu.
Odabrano mišljenje je stav velike većine savremenih učenjaka, tj. zabrana, a Allah zna najbolje.
Rezime govora
Ženi muslimanki nije dozvoljeno bavljenje politikom i obnašanje političkih funkcija. Izuzetak ovome su funkcije, ministarstva i odjeli koji su vezani isključivo za ženska pitanja.
Ovo znači da ženi muslimanki nije dozvoljeno da se kandiduje na izborima za političke -pozicije bilo koje stranke niti je dozvoljeno ostalim muslimanima glasati ako se kandiduju.
Molim Uzvišenog da popravi stanje islama i muslimana gdje god da su.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com
Vidi manjeKoji su propisi vezani za imama?
Predvođenje namaza vrednije je od učenja ezana, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio namaz, kao što su i njegove pravedne halife nakon njegove smrti predvodile namaz. Prednost u imametu ima najučeniji u Allahovoj Knjizi, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi:više
Predvođenje namaza vrednije je od učenja ezana, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio namaz, kao što su i njegove pravedne halife nakon njegove smrti predvodile namaz.
Prednost u imametu ima najučeniji u Allahovoj Knjizi, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Narod će predvoditi u namazu onaj ko je od njih najučeniji u Allahovoj Knjizi. .. 505
Zatim onaj koji je najučeniji u sunnetu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” … zatim najučeniji od njih u sunnetu. “506
Zatim onaj koji je najprije učinio hidžru, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” … zatim onaj koji je od njih najprije učinio hidžru. “507
Zatim najstariji od njih, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” … a zatim najstariji od njih. “508
Onaj koji ima vlast najpreči je za i mamet, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “I neka čovjek ne predvodi drugog čovjeka u namazu na mjestu gdje on ima nadležnost, osim sa njegovom dozvolom. .. 509
Vlasnik kuće najpreči je da predvodi namaz u svojoj kući, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ne može drugi biti imam domaćinu u njegovoj kući”510, tj. osim uz njegovu dozvolu.
Imam snosi odgovornost za sve (moguće) manjkavosti (u namazu), zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” … a imam je garant. “511
Imamet slijepca je ispravan, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo za zamjenu Ibn Ummi Mektuma – koji je bio slijepac – da klanja ljudima u Medini.
Također, ispravan je i imamet dječaka: Amr b. Seleme predvodio je svoj narod u namazu, a imao je samo šest godina, i za sve to znao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Onaj ko stoji u namazu može biti imam onome ko sjedi, jer su ashabi klanjali kao imami, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je za njima sjedeći.
Onaj ko sjedi u namazu može biti imam onome ko stoji i oko toga postoji saglasnost, tj. ne prenosi se ništa suprotno tome.
Onaj koji klanja farz-namaz može biti imam onome koji također klanja farz-namaz i to je osnova, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu je imam postavljen da se slijedi. “512
Onaj ko klanja farz može biti imam onome koji klanja nafilu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upućenih Mihdženu b. El Edre'u, radijallahu anhu, nakon što je rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Ja sam klanjao kod kuće.” Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Kada dođeš, klanjaj s njima i taj namaz smatraj nafilom. “513
Kada je jedne prilike vidio nekog čovjeka da klanja sam, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Zašto ne bi neko od vas udijelio sadaku ovome?”514
Drugom prilikom, u hadisu o namjesnicima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ebu Zerru, radijallahu anhu, u hadisu koji govori o odgađanju namaza od strane namjesnika: “Ne reci: ‘Ja sam klanjao’, već klanjaj s njima. “515 A bio mu je naredio da obavi namaz sam kod kuće a zatim da ode u džamiju.
Onaj ko klanja nafilu može biti imam onome koji klanja farz, jer je Muaz, radijallahu anhu, klanjao s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, farz namaz, a zatim se vraćao i klanjao svome narodu kao imam i to mu je bila nafila.
Onaj ko klanja nafilu može biti imam onome koji klanja nafilu, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u noćnom namazu predvodio Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda i Huzejfu, radijallahu anhum.
Onaj ko klanja namaz sa abdestom može biti imam onome koji klanja sa tejemmumom, i na tome je konsenzus učenjaka.
Onaj ko klanja sa tejemmumom može biti imam onome koji klanja sa abdestom, jer je Amr b. El-As klanjao kao imam a uzeo je tejemmum, i takav postupak odobrio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Onaj ko je u mjestu boravka može biti imam putniku. Kada je Ibn Abbas, radijallahu an huma, upitan: “Šta je to sa putnikom?! Kada klanja sam, klanja dva rekata, a kada klanja za drugim koji nije putnik, klanja četiri rekata?”, odgovorio je: “To je sunnet”.
Onaj ko je na nižem stepenu može biti imam onima koji su na višem stepenu od njega, jer su Ebu Bekr i Ibn Avf, radijallahu anhuma, klanjali kao imami Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Imamet grješnika: Svaki onaj kome je namaz ispravan kada ga obavlja zasebno, ispravan je i drugima kada klanjaju za njim. U situacijama kada je to bilo neizbježno, ispravni prethodnici klanjali su za grješnicima i novotarima, kao i za vladarima. Ebu Seid, radijallahu anhu, klanjao je za Mervanom, a Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, klanjao je za El-Velidom b. Ukbeom, dok su drugi ashabi klanjali za El-Muhtarom b. Ebi Ubejdom, a Ibn Omer, radijallahu anhuma, klanjao je za El-Hadždžadžom.
Dozvoljeno je iz opravdanog razloga napustiti namaz za imamom i završiti sam namaz, jer je zabilježeno da je jedan čovjek napustio Mu'aza kada je odužio sa namazom, zatim je sam završio namaz te se požalio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Mu'azov postupak, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar da ti, o Mu'aze, ljude dovodiš u iskušenje?!”516
Ponavljanje namaza za imamom u džematu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao dvojici ljudi -kako stoji u hadisu Jezida b. el-Esveda – koji nisu klanjali za njim: “Kada obavite namaz u svojim kućama, a zatim dođete u džemat, klanjajte namaz za imamom i to će vam biti nafila. “517
Uzdignutost imama nad klanjačima: Ukoliko postoji potreba za tim, tada to nije pokuđeno, jer zabilježeno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ashabima na minberu, tako što je donio tekbir stojeći na minberu, zatim je učinio ruku’, pomjerio se unatrag i učinio sedždu u podnožju minbera, a onda se ponovo vratio na minber. Kada je završio sa namazom, rekao je: “Uistinu, ovo sam učinio samo da biste me slijedili i da biste se poučiti mome namazu. “518 Ukoliko za tim nema potrebe, tada je to pokuđeno jer je zabilježeno da je Huzejfe, radijallahu anhuma, jedne prilike imamio ljudima u Medainu popevši se na krov dućana, pa ga je Ibn Mes'ud vukao nazad sve dok ga nije spustio na pod. Uprkos tome, učenjaci su se složili da je to sunnet.
Uzdignutost klanjača iznad imama: Ukoliko klanjač zna za pokrete imama, tada u tome nema smetnje, jer su Ebu Hurejre i Enes, radijallahu anhuma, klanjali za imamom na krovu mesdžida.
Slijeđenje imama od strane klanjača iza pregrade dozvoljeno je ukoliko klanjač zna za pokrete imama, bilo da vidi ili čuje imama, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao kao imam u svojoj sobi, a ashabi su klanjali za njim iza njegove sobe.
Ispravan je imamet i onoga ko izostavi neki šart ili rukn, ukoliko ga klanjač, muktedija upotpuni, tj. muktedija ga ne izostavi i ne zna za imamov propust, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Klanjat će vam, pa ukoliko namaz budu ispravno obavljali, nagrada će pripasti i vama i njima, ali ukoliko pogriješe, nagrada pripada vama, a grijeh njima”519, i riječi: “Imam je garant. “520
Čovjek kojeg njegov narod prezire iz vjerskih razloga, neće predvoditi svoj narod u namazu, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Trojici se njihov namaz ne uzdiže iznad glave ni koliko je pedalj: čovjeku koji imami svome narodu a oni ga mrze … “521 Hadis.
Ukoliko samo jedan muktedija klanja sa imamom, tada će stati s njegove desne strane, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, premjestio Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, sa svoje lijeve strane na desnu.
Ukoliko klanjaju dvojica ili više muktedija, tada će stati iza imama, jer je zabilježeno da su jedne prilike Džabir b. Abdullah i Džabir b. Sahr stali pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ih je on pomjerio nazad kako bi stali u saff iza njega, a također je zabilježeno da su sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na takav način klanjali Enes i jedan dječačić.
Žena će klanjati iza muškaraca, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sa Enesom i dječačićem koji su stajali u saffu iza Poslanika, a starica je stajala iza njih. Imam će stati na sredinu saffova, jer se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Neka vam imam bude na sredini. “522
U pravom saffu iza imama stajat će ugledni i učeni ljudi, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Neka iza mene stanu ugledni i učeni ljudi. “523 Također, iza Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, stajali su muhadžiri i ensarije.
Mjesto djece i žena u odnosu na muškarce: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavljao je muškarce ispred djece, a djecu je postavljao ispred žena.
Imam će poravnati saff i popuniti praznine, jer se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem – kako prenosi Enes – okretao muktedijama, prije nego što bi donio početni tekbir, i govorio: “Popunite i poravnajte saffove. “524 Također je govorio: “Poravnajte vaše saffove jer poravnavanje saffova upotpunjuje valjanost namaza. “525 I govorio je: “lli ćete poravnati svoje saffove ili će Allah izokrenuti vaša lica. “526
Ukoliko postoji potreba, neko od klanjača će prenositi tekbire od imama klanjačima iza sebe, jer je Ebu Bekr, radijallahu anhu, prenosio iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Okretanje imama na desnu ili lijevu stranu nakon predaje selama, jer se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okretao na desnu i lijevu stranu.
Odlazak imama s mjesta gdje je klanjao: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi predao selam, kratko bi sjedio na svome mjestu prije nego što bi ustao, kako bi žene mogle da izađu.
Poželjno je da žena imami drugim ženama, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Ummu Vereki da imami svojoj porodici u obaveznim namazima 527, a i Aiša i Ummu Selema predvodile su žene u namazu stojeći u sredini saffa.
Muškarac može biti imam samim ženama, jer se prenosi da je Ubejj b. Ka'b, radijallahu anhu, obavijestio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako u namazu predvodi žene iz svoje porodice, pa je to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prešutio, a njegova je šutnja znak odobravanja.
Dozvoljeno je imamu da u namazu drži dijete u naručju, ukoliko za tim ima potrebe, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na farz-namazu držao u naručju Umamu, Zejnebinu kćerku.
Ako se imamu prilikom obavljanja sedžde na leđa popne dijete, muktedije će sačekati i ostati na sedždi koliko i imam, jer se prenosi da se u toku namaza na Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, leđa popeo Hasan, tako da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio sve dok on nije sišao.
Imamovo olakšavanje ljudima, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko od vas bude imamio ljudima, neka im olakša (neka im ne oduljuje namaz) “528, kao i zbog njegovih riječi: “Zar da ti, o Muaze, ljude dovodiš u iskušenje?!”529
U određivanju trajanja namaza, ravnati se po najslabijem džematliji, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “I ravnaj (povodi) se po najslabijim! “530
Imamovo skraćivanje namaza zbog nastale situacije, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je čuo plač djeteta, ubrzao namaz kako ne bi otežao djetetovoj majci.
Imam će gledati ispred sebe, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, gledao u zid ispred sebe kada su mu prikazani Džennet i Džehennem.
Ukoliko bude prinuđen prekinuti namaz, imam će postaviti drugog čovjeka na svoje mjesto, jer je i Omer, radijallahu anhu, kada je uboden na namazu, postavio Ibn Avfa, radijallahu anhu, za imama.
Ukoliko stalni imam zakasni na namaz, klanjači će za imama odrediti jednog od njih, jer je jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zakasnio pa su ashabi za imama u namazu postavili Ebu Bekra, radijallahu anhu.
Imam će odužiti prvi rekat kako bi ljudi mogli prispjeti u džemat, jer je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oduljivao prvi rekat, tako da je, ko je htio, mogao otići do Bekije, abdestiti se i opet stići na prvi rekat.
Obaveza je slijediti imama u namazu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu, imam je postavljen da se slijedi, pa nemojte se razlikovati od njega. “531
Zabranjeno je klanjaču da podiže glavu (sa ruku'a i sedžde) prije nego što se podigne imam, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Zar se neki od vas ne boje da im, kada podignu svoju glavu prije imama, Allah ne pretvori glavu u glavu magarca?!”532
Zabranjeno je preduhitravati imama, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu, ja sam vaš imam, pa nemojte me prestizati ni na ruku'u, ni na sedždi, ni na kijamu, ni na sjedenju, ni pri završetku namaza. “533
Imam se može povući i postati muktedija, jer se Ebu Bekr, radijallahu anhu, povukao i postao muktedija kada je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Pristupanje namazu i slijeđenje imama u ma kojem god se položaju zatekao, jer se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Kada pristignete na namaz dok smo na sedždi, idite na sedždu, ali nemojte to ni u što računati, jer onaj ko stigne na rekat, stigao je na namaz. “534
Nakon proučenog ikameta za namaz, imamu je dozvoljeno govoriti, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poduže razgovarao s jednim čovjekom nakon što je proučen ikamet, a muktedije su stajali. Također, nakon što je proučen ikamet, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjetio se da na sebi ima nečistoće, pa je išaretio ljudima da ostanu na svome mjestu, a on je otišao i otklonio nečistoću, a zatim se vratio i klanjao.535
Džemat mogu sačinjavati dječačić i imam, jer je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, klanjao kao dječak sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i stao je na njegovu desnu stranu.
Također, džemat može uspostaviti i žena sa imamom koja će stati iza njega, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada muž probudi noću svoju suprugu, pa klanjaju – ili klanja – dva rekata zajedno, bit će upisani u muškarce koji mnogo spominju Allaha i žene koje mnogo spominju Allaha. “536
Dozvoljeno je klanjaču podsjetiti imama ukoliko zaboravi ajet ili pogriješi u učenju, jer se prenosi da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zbunio tokom učenja u namazu, te je po završetku namaza upitao Ubejja, radijallahu anhu: “Jesi li klanjao s nama?” Rekao je: “Da.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzvratio mu je: “Pa, šta te je spriječilo da me podsjetiš?!”537
Jedan saff će slijediti drugi, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Prođite naprijed i slijedite mene, a vas neka slijede oni koji su iza vas. “538
505 Sahih: Muslim (673), Ahmed (16615, 16643), Ebu Davud (582) i drugi.
506 Sahih: Muslim (673), Ahmed (21835), Tirmizi (235).
507 Prethodni hadis.
508 Prethodni hadis.
509 Prethodni hadis.
510 Sahih: Muslim (673), Ahmed (16615, 16643), Ebu Davud (582).
511 Sahih: Ahmed (7129, 7759, 8692), Ebu Davud (517), Tirmizi (207). Pogledati: Miškat (663).
512 Sahih: Buharija (378, 689, 732), Muslim (411), Ahmed (12245)
513 Hasen: Ahmed (18499).
514 Sahih: Ahmed (21685, 21812) od Ebu Umame, radijallahu anhu; Ahmed (10636, 11219), Ebu Davud (574) Darimi (1368).
515 Sahih: Muslim (648), Ahmed (20913, 20967), Nesai (778).
516 Sahih: Buharija (701, 705), Muslim (465), Ahmed (13778, 13895) i drugi.
517 Sahih: Ahmed (17020, 17025). Ebu Davud (575), Tirmizi (219), Nesai (858). Pogledati: Miškat (1152).
518 Sahih: Buharija (917), Muslim (544), Ahmed (22364), Ebu Davud (1080) i drugi.
519 Sahih: Buharija (694), Ahmed (8449, 10547).
520 Prethodio je izvod had isa.
521 Hasen: Ibn Madže (971). Pogledati: Miškat (1128).
522 Daif: Ebu Davud (681). Pogledati: Temamul-minne (284) i Da'ifui-Džami'i (6135).
523 Sahih: Muslim (432), Ahmed (4360), Ebu Davud (674), Tirmizi (228) i drugi.
524 Sahih: Buharija (719), Muslim (493), Ahmed (12983, 12473) i njegov je citat.
525 Sahih: BuharUa (723), Muslim (433), Ahmed (12402, 13252) i drugi.
526 Sahih: Buharija (717), Muslim (436), Ahmed (17959), Ebu Davud (663) i drugi.
527 Daif: Ahmed (26739). Hadis o Ummu Vereki je slab zbog nepoznatog prenosioca u senedu. Ali predanja od Aiše i Ummu Seleme, radUallahu anhuma, o predvođenju žena u namazu vjerodostojno su prenesena. Pogledati: Hakim (1!203-204), Musannef Abdurrezzaka (5086), Ibn Ebi Šejbe (2/88-89), Darekutni (1/404), Bejheki (3/131) i dr.
528 Sahih: Buharija (703), Muslim (467), Ahmed (7611, 9933), Ebu Davud (794) i drugi.
529 Prethodio je izvod hadisa.
530 Sahih: Ahmed (15836, 17448), Ebu Davud (531), Nesai (672). Pogledati: Miškat (668).
531 Sahih: Buharija (722, 734), Muslim (414), Ahmed (27373) i drugi.
532 Sahih: Buharija (691), Muslim (4279, Ahmed (9574, 27270), Ebu Davud (623) i drugi.
533 Sahih: Muslim 8426), Ahmed (11586), Nesai (1363) i drugi.
534 Daif: Ebu Davud (893), Ibnu Huzejme u Sahihu (1622), Hakim (1012), Bejheki u Sunenu sugra (578). Pogledati: Miškat (1143) i lrva'ul-galil (496).
535 Sahih: Buharija (275, 639, 640), Muslim (605), Ahmed (7197, 7463) i drugi.
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Vidi manjeDa li je za sedždu zahvale potreban abdest i okretanje prema kibli?
Ka'b b. Malik, radijallahu anhu, pao je na sedždu kada mu je došla radosna vijest o primanju njegovog pokajanja, a Alija, radijallahu anhu, pao je na sedždu kada je pronašao Zu Sudejja (čovjeka čija je jedna ruka bila zakržljala i nalikovala na bradavicu) od havaridža, dok je Ebu Bekr, radijallahu aviše
Ka'b b. Malik, radijallahu anhu, pao je na sedždu kada mu je došla radosna vijest o primanju njegovog pokajanja, a Alija, radijallahu anhu, pao je na sedždu kada je pronašao Zu Sudejja (čovjeka čija je jedna ruka bila zakržljala i nalikovala na bradavicu) od havaridža, dok je Ebu Bekr, radijallahu anhu, pao na sedždu kada mu je došla vijest o ubistvu Musejleme. Za činjenje ove sedžde ne uvjetuje se abdest i okretanje prema Kibli, ali je to svakako bolje.
PROČITAJTE VIŠE O SEDŽDI ŠUKRA NA OVOM LINKU:
https://pitajucene.com/pitanje/kada-treba-uciniti-sedzdu-sukra/
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Vidi manjeAutor: dr. ‘Aid el-Karni
Kada treba učiniti sedždu šukra?
Preporučeno je učiniti sedždu zahvalnosti onome koga zadesi neka blagodat ili se od njega otkloni neka nevolja, jer bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi mu došla radosna vijest, pao na sedždu Allahu iz zahvalnosti. Zabilježeno je da je Poslanik pao na sedždu kada mu je došla vijestviše
Preporučeno je učiniti sedždu zahvalnosti onome koga zadesi neka blagodat ili se od njega otkloni neka nevolja, jer bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi mu došla radosna vijest, pao na sedždu Allahu iz zahvalnosti.
Zabilježeno je da je Poslanik pao na sedždu kada mu je došla vijest da su stanovnici Hemezana primili islam, zatim kada mu je došao Džibril sa radosnom viješću da mu je Allah rekao:
“Ko donese salavat na tebe, i Ja ću donijeti salavat na njega! Ko donese selam na tebe, i Ja ću donijeti selam na njega!” 491
Ka'b b. Malik, radijallahu anhu, pao je na sedždu kada mu je došla radosna vijest o primanju njegovog pokajanja, a Alija, radijallahu anhu, pao je na sedždu kada je pronašao Zu Sudejja (čovjeka čija je jedna ruka bila zakržljala i nalikovala na bradavicu) od havaridža, dok je Ebu Bekr, radijallahu anhu, pao na sedždu kada mu je došla vijest o ubistvu Musejleme. Za činjenje ove sedžde ne uvjetuje se abdest i okretanje prema Kibli, ali je to svakako bolje.
491 Hasen li gajrihi: Ahmed (1665, 1667). šuajb el-Arnaut u svojim opaskama na Musned imama Ahmeda ocUenio je hadis kao hasen li gajrihi, dok ga je šejh Albani, rahmetullahi alejhi, u lrva'ul-galilu (2/229}, ocijenio hasenom, a u svojoj valorizaciji hadisa djela Fadlus-salati ala enNebijj (1/25/7) ocijenio ga je kao sa h ih li gajri hi.
Vidi manje———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni