Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
VRAĆANJE MUŽU NAKON ISTEKA IDDETA (PRIČEKA)
Alejkumusselam. Ovo što se među vama desilo ima četiri bitna momenta sa šerijatske strane: Prvo – to što si ti nakon što ste se posvađali otišla od njega. To nisi smjela uraditi sama od sebe, niti je njemu (tvome mužu) dozvoljeno da kada ti da talak da te istjera iz kuće sve dok ne istekne iddet. Kaviše
Alejkumusselam.
Ovo što se među vama desilo ima četiri bitna momenta sa šerijatske strane:
Prvo – to što si ti nakon što ste se posvađali otišla od njega. To nisi smjela uraditi sama od sebe, niti je njemu (tvome mužu) dozvoljeno da kada ti da talak da te istjera iz kuće sve dok ne istekne iddet.
Kaže Uzvišeni: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih pustite u njihovom iddetu, i brojte iddet i Allaha, Gospodara svoga, se bojte. Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi” (Et-Talak, 1).
Znači, Uzvišeni zabranjuje da muž, nakon što da talak ženi, da je istjera iz kuće a takođe, naređuje da one same od sebe ne izlaze. Smisao ovoga je u tome da kada puštena žena ostane zajedno sa čovjekom u kući stvaraće se prilika da je on vidi i da je kao ženu poželi (to je ono što ti kažeš da ste se ponovo zaljubili jedno u drugo). Pa ako u njihovom braku ima imalo hajra neminovno je i neizbježno da je vrati, a ako je zaista ne može podnijeti i ne može sa njom da živi tada će to potvrditi i još bolje učvrstiti.
Ovo je prva greška koju ste napravili i koja se, nažalost, uobičajeno čini prilikom davanja talaka i svađa među supružnicima.
Drugo – po ispravnom stavu učenjaka, na kojem su hanefije, malikije, Ahmed u rivajetu, Ibn Tejmije i Ibnul-Kajjaim, nije dozvoljeno mužu da daje talak ženi tri puta odjedanput.
Dokaz za to su riješi Uzvišenog: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih pustite u njihovom iddetu, i brojte iddet …” (Et-Talak, 1).
I kaže:”Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati” (El-Bekare, 229). Iz ovih ajeta se razumije da puštanje žene biva davanjem jednog talaka i brojanjem jednog iddeta a ne da se odjedanput daju sva tri talaka i da im se broji jedan iddet.
Treće – kada muž dadne ženi odjedanput tri talaka da li su pala tri talaka ili samo jedan, učenjaci u tome imaju jako razilaženje.
Naime, ako muž da ženi talak riječima: Puštena si triput, ili kaže: Puštena si, puštena si, puštena si, ili joj kaže: Puštena si, zatim nakon nekoliko dana dok je još u iddetu kaže joj: puštena si, pa se to još jednom ponovi nakon nekoliko dana dok je u iddetu, u sve tri ova slučaja se smatra da je muž izgovorio ženi talak tri puta, s tim da su se učenjaci veoma jako razišli da li je talak pao tri puta ili samo jednom.
Zanimljiva je stvar da je zvanični stav sve četiri poznata mezheba hanefije, malikije, šafije i hanbelije na tome da se talak dat tri puta odjedanput broji tri talaka. Međutim, ispravno mišljenje je, a Allah zna najbolje, da talak u ovom slučaju pada samo jedanput.
Najjači argument koji ukazuje na ispravnost ovog mišljenja je ono što bilježi Muslim od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da mu je rekao Ebu Es-Sahba'i: “Zar ne znaš da se u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i na početku hilafeta Omera, radijallahu anhuma, talak dat tri puta brojao samo jednom?” A on je odgovorio: “Da”.
Prema tome, tri talaka koja ti je dao tvoj muž se broje samo jednim talakom, a u toku iddeta on je imao pravo da te vrati, a za to vraćanje je bilo dovoljno da izgovori riječi da te je vratio ili da ti priđe u postelji.
Četiri – učenjaci se razilaze po pitanju brojanja iddeta koji je spomenut u kur'anskom ajetu: “Raspuštenice neka čekaju tri kuru'a” (El-Bekare, 228): da li je kuru’ tri mjesečna pranja ili tri čistoće između dva hajza, na arapskom jeziku kur'u ima i jedno i drugo značenje. Po hanefijskom i habelijskom mezhebu tri kuru'a u ajetu su tri mjesečna pranja, a po malikijema i šafijama tri kuru'a su tri čistoće žene. Najbliže ispravnom, a Allah zna najbolje, shodno dokazima je prvi stav, tj. tri mjesečna pranja.
Ali s obzirom da su već prošla četiri pranja (hajza) to znači da je tvoj iddet istekao i po jednom i po drugom mišljenju. A to znači da mu ti više nisi žena, tj. da si mu haram sve dok se ponovo ne vjenčate sa svim šartovima sklapanja braka: dozvolom staratelja, prisustvom svjedoka i slično, odnosno kao da se prvi put uzimate. Sada nakon što ti je istekao iddet nije ispravno niti dovoljno da ti on samo kaže da si vraćena ili da ti priđe u postelji.
Prema tome, njemu je bilo haram (po jednom od dva stava učenjaka) da ti da talak tri puta odjedanput iako se to broji kao jedan talak, a ako hoćete da živite zajedno kao muž i žena, s obzirom da ti je istekao iddet a sa istekom iddeta više niste u braku, vi trebate ponovo da se vjenčate kao da se prvi put uzimate. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS NUĐENJA DJEVOJKE (ŽENE) SAME SEBE NEKOME ZA BRAK
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Uobičajeno je među ljudima općenito da je žena ona koja se traži i kojoj se nudi brak, a da je muškarac onaj koji traži ženu i koji joj nudi brak. Međutim, u Islamu je dozvoljeno djevojki (ili neudatoj ženi – puštenici ili udovici) da sama sebe ponudi zaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Uobičajeno je među ljudima općenito da je žena ona koja se traži i kojoj se nudi brak, a da je muškarac onaj koji traži ženu i koji joj nudi brak.
Međutim, u Islamu je dozvoljeno djevojki (ili neudatoj ženi – puštenici ili udovici) da sama sebe ponudi za brak muškarcu koji je na njenom nivou (vjerskom nivou bez razilaženja, a oko drugih nivoa dostatnosti muškarca ženi je veliko razilaženje među učenjacima).
To jest, nema smetnje da se djevojka ponudi onom muškarcu muslimanu za kojeg je procjenila (tako što je saznala ili čula o njemu sve najbolje) da bi joj odgovarao kao muž, pogotovo ako ga bije dobar glas u praktikovanju vjere kao i drugim karakternim i fizičkim osobinama poželjnim kod dobrih muževa.
Naravno, ova dozvola je uslovljena vođenjem računa o šerijatskim pravilima komuniciranja među suprotnim spolovima koji jedno drugom nisu mahrem. Najbolje je da se komuniciranje radi ovog cilja čini direktno ili indirektno preko neke druge muške (brata, oca i slično) ili ženske (prijateljice, njegove sestre i slično) osobe.
Pa ako mu se ona svidi i oženi je uz ispunjenje šartova sklapanja braka ili mu se ne svidi i odbije je, u tome njoj (djevojki koja se nudi za brak) nije nikakva ni sramota ni mahana.
Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, gdje on kaže: “Došla je neka žena Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu se ponudila (za brak) rekavši: O Allahov Poslaniče, imaš li ti potrebe za mnom, ….”.
Kaže Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (9/175): “Ova dva hadisa (spomenuo je Buharija još jedan hadis) ukazuju da je dozvoljeno ženi da se ponudi muškarcu (za brak) pri čemu mu stavi do znanja da joj se on sviđa i da u tome nema sramote za nju”.
Takođe, dozvoljeno je ženinim starateljima da ponude nju za brak nekome ko je na njenom nivou. A dokaz za ovo je postupak Omera, radijallahu anhu, kojeg je zabilježio Buharija u svom Sahihu kada je Hafsa njegova kćerka, radijallahu anha, postala udovica pa je on ponudio Osmanu, pa zatim Ebu Bekru, radijallahu anhuma, a oni su ga odbili jer su znali da je hoće zaprositi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na kraju i oženio.
Najbolji i najispravniji način upoznavanja radi braka je da se osoba koja hoće da se ženi zatraži pomoć u traženju valjane djevojke za brak od svojih roditelja, rođaka, prijatelja, komšija, poznanika, ili radnika u islamskim centrima i vjerskim institucijama. Ovo je bila praksa muslimana u svim krajevima i na svim mjestima sve dok to nije pokvarilo zabavljanje i ašikovanje.
Takođe, ovaj način je mnogo sigurniji i njegovi rezultati su dugotrajniji od ženidbe putem ašikovanja ili preko interneta i slično.
Prema tome, nema šerijatske smetnje da djevojka sama sebe ponudi nekome ko joj se svidi za brak, pod uslovom da je najmanje na njenom stepenu praktikovanja vjere. U tome nema sramote za nju niti poniženja, ona se time nije spustila na niži nivo niti je sa tim postupkom postala sumnjiva cura.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNOŠENJE ODJEĆE ISPOD ČLANAKA IZ OHOLOSTI ILI BEZ OHOLOSTI
Prenešeno je preko dvadeset vjerodostojnih hadisa u rivajetima u više od petnaest ashaba čiji je sadržaj grijeh muškarca muslimana koji nosi odjeću ispod članaka i obaveza muškarca da podigne odjeću iznad članaka. Pa tako nema razilaženja među učenjacima da je haram i veliki grijeh muškarcima ovog Uviše
Prenešeno je preko dvadeset vjerodostojnih hadisa u rivajetima u više od petnaest ashaba čiji je sadržaj grijeh muškarca muslimana koji nosi odjeću ispod članaka i obaveza muškarca da podigne odjeću iznad članaka. Pa tako nema razilaženja među učenjacima da je haram i veliki grijeh muškarcima ovog Ummeta da nose odjeću spuštenu ispod članaka ako to rade iz oholosti, za razliku od žena kojima je propisano da spuštaju svoju odjeću ispod članaka kako bi prekrile stopala. Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko iz oholosti nosi svoju odjeću ispod članaka”[1].
Međutim, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko nošenja odjeće ispod članaka ako to nije popraćeno ohološću[2].
Prvo mišljenje je opća zabrana nošenja odjeće ispod članaka svejedno bilo ono poraćeno ohološću ili ne. Ovaj stav je snažno podržao i potkrijepio dokazima Ibn Hadžer. Argumenti kojima podupiru svoje mišljenje se mogu rezimirati u sljedećem:
1- Vjerodostojni hadisi koji ukazuju na zabranu nošenja odjeće ispod članaka svejedno bilo to iz oholosti ili ne, samo je razlika u težini grijeha onog koji to radi iz oholosti (da ga Allah neće gledati na Sudnjem danu) u odnosu na onog koji to radi bez oholosti (da ono što je ispod članka od odjeće da će biti u Vatri).
Ti hadisi su: “Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko iz oholosti nosi svoju odjeću ispod članaka”[3], i hadis: “Ono što je ispod čalanaka od odjeće biće u Vatri”[4].
Takođe, obje kazne su spomenute u tekstu jednog hadisa: prenosi se od Ebu Se'ida El-Hudrija da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odjeća mu'mina treba biti do pola potkoljenice, a nema grijeha u onome što je između pola potkoljenice i članaka. Ono što je ispod toga (tj. članaka) to će biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu”[5].
Prema tome , ovaj hadis je dovoljan da se da tačka na ovu temu, tj. jasan je i decidan da onaj ko nosi odjeću ispod članaka (bez oholosti) da će to što je ispod članaka biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu.
2- U vjerodostojnom hadisu se samo nošenje odjeće ispod članaka naziva ohološću. Od Džabir ibn Sulejma, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Podigni svoju odjeću do pola potkoljenice, a ako nećeš onda do članaka. Čuvaj se spuštanja odjeće, jer je to od oholosti, a Allah ne voli oholost”[6].
3- Mnoštvo hadisa u kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao ashabima pojedinačno da podignu odjeću iznad članaka bez pitanja istih da li su pustili odjeću iz oholosti ili ne.
Od tih hadisa su sljedeći: Hadis kojeg bilježi Muslim, da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, prolazio spuštene odjeće pored Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: “O Abdullah, podigni odjeću, …”[7].
Hadis kojeg bilježi Ahmed u Musnedu od Eš-Šerida Es-Sekafija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji je imao spuštenu odjeću, pa mu je rekao: “Podigni svoju odjeću i boj se Allaha, …”[8].
Hadis od Mugire ibn Šu'beta, radijallahu anhu, da je vidio Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je uzeo za odjeću Sufjan ibn Sehla, radijallahu anhu, govoreći: “O Sufjane, ne spuštaj odjeću, zaista Allah ne voli one koji spuštaju odjeću”[9].
Drugo mišljenje je stav velikog broja učenjaka, na kojem su između ostalih Nevevi i Ibn Abdulberr, a to je da nošenje odjeće ispod članaka ako nije popraćeno ohološću nije haram. S tim da je jedna skupina od ovih učenjaka mišljenja da je taj čin mekruh (pokuđen), dok druga skupina od njih vidi da je uopće dozovljen[10].
Najjači argumenti sa kojima dokazuju svoj stav su:
1- Činjenica da se hadisi u kojima je došla prijetnja nošenja odjeće ispod članaka dijele na dvije vrste. Prvi u kojima je došla opća prijetnja Vatrom za one koji nose spuštenu odjeću ispod članaka, poput hadisa: “Ono što je ispod čalanaka od odjeće biće u Vatri” (Buharija). Drugi u kojima se prijetnja ograničava samo na one koji to rade iz oholosti, poput hadisa: “Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko vuče svoju odjeću (ispod članaka) iz oholosti”. Pa kažu, obaveza je hadise neograničenog značenja (opća zabrana puštanja odjeće ispod članaka) svesti na hadise u kojima je spomenuto ograničenje (na one koji to rade iz oholosti), kao što je poznato u metodologiji islamskog prava (Usulul-fikh). Time se zabrana odnosi samo na one koji nose odjeću ispod članaka iz oholosti.
Komentar: Usulsko pravilo na koje se pozivaju u ovom slučaju glasi: vudžubu hamli mutlak ala mukajjed (tj. obaveza svođenja neograničenog šerijatskog teksta na ograničeni tekst). Po ovom pravilu se radi u dva slučaja: prvom – kada su propis (npr. post tri dana) i razlog propisa (kefaret za zakletvu) u dva šerijatska teksta isti, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Ovaj slučaj se ne odnosi na naše pitanje. Drugi slučaj – kada je propis isti a razlog propisa različit u dva šerijatska teksta. Na primjer: propis je u oba šerijatska (kur'anska) teksta osloboditi roba, a razlog propisa je u jednom zihar (tj. da muž kaže svojoj ženi da mu je ona poput leđa njegove majke, što je haram) a u drugom ubistvo. S tim da je propis oslobađanja roba radi ubistva došao u ajetu ograničen sa opisom roba da bude mu'min, dok je rob u ziharu spomenut bez tog opisa. Pa je po džumhuru učenjaka vadžib svesti ajet u kojem se opisuje rob u ziharu (koji nije ograničen svojstvom mu'mina) na ajet koji govori o svojstvu roba kojeg treba osloboditi radi ubistvu, tj. sa opisom roba da bude mu'min. Hanefije smatraju da nije vadžib raditi po ovom usulskom pravilu. Ovaj drugi slučaj ovog usluskog pravila je ono na što misle oni učenjaci koji sa njim dokazuju svoj stav u pitanju o kojem govorimo. Međutim, veoma je čudno kako nisu uočili da se pitanje spuštanja odjeće ispod članaka ne uklapa u ovo usulsko pravilo. Naime, u oba hadiska teksta propis je različit a takođe razlog propisa je različit. Razlog propisa u prvoj skupini hadisa je uopćeno nošenje odjeće ispod članaka, a u drugoj skupini hadisa nošenje odjeće ispod članaka iz oholosti. U prvoj skupini hadisa propis (šerijatski status) uopćenog nošenja odjeće ispod članaka je da će goriti u Vatri ono što je ispod članaka. A u drugoj skupini hadisa propis (šerijatski status) nošenja odjeće ispod članaka iz oholosti je da Allah neće gledati tu osobu na Sudnjem danu. Te se prema tome, ova mes'ela ne može nikako podvesti pod ovo usulsko pravilo. Takođe, dovoljan odgovor na ovaj dokaz je sam tekst hadisa od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, (gore spomenut) u kojem je napravljena razlika između nošenja odjeće ispod članaka bez oholosti i nošenja iz oholosti: ” Ono što je ispod toga (tj. članaka) to će biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu”.
2- Takođe argumentiraju svoj stav spuštanjem odjeće ispod čalanaka od strane Ebu Bekra, radijallahu anhu. Naime, prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko iz oholosti vuče svoju odjeću (ispod članaka) Allah ga neće gledati na Sudnjem danu”, pa je rekao Ebu Bekr, radijallahu anhu: “O Allahov Poslaniče, moja odjeća se spusti (ispod čalanaka) osim ako vodim računa o njoj (u drugom rivajetu: “jedna strana moje odjeće se spusti”)”? Pa mu odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti”[11]. Kažu da mu je zanegirana osobina oholosti zbog koje je zabranjeno spuštanje odjeće.
Komentar: Iz samog hadisa se jasno razumije da Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije nosio odjeću ispod članaka, nego bi se desilo da mu se odjeća spusti bez njegove volje i namjere. Pa tako njegov slučaj izlazi iz teme, jer mi govorimo o onome ko nosi odjeću ispod članaka namjerno i svjesno, a ne o onome kome se spusti odjeća pri hodu ili zbog mršavosti.
3- I treći dokaz im je hadis kojeg bilježi Buharija da je Ebu Bekre, radijallahu anhu, rekao: “Bilo je pomračenje Sunca a mi smo bili kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je užurbano hodao vukući svoju odjeću sve dok nije došao do mesdžida, te je klanjao sa njima dva rekata …”[12]. Kažu da je spuštanje odjeće ispod članaka bez oholosti haram ne bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vukao svoju odjeću ispod članaka, jer bi ga Allah sačuvao od toga pa makar to bilo i nenamjerno.
Komentar: Takođe, i ovaj primjer izlazi iz pitanja o kojem govorimo, a to je svjesno namjerno nošenje odjeće ispod članaka. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zbog užurbanog hodanja vukao odjeću. Čak i oni koji dokazuju svoj stav ovim hadisom kažu da je to bilo nenamjerno.
Nakon izložene studije ovog pitanja postaje jasno da je muškarcima ovog Ummeta nošenje odjeće ispod članaka, svejedno bilo ono popraćeno ohološću ili ne, zabranjeno jasnim i nedvosmislenim hadisima i da je to djelo jedan od velikih grijeha za koji se prijeti Vatrom i negledanjem Allaha u njegovog počinioca na Sudnjem danu. A Allah zna najbolje.
[1] Buharija (5338) i Muslim (5574).
[2] Fikhul-elbiseti vez-zineti, Abdul-vehhab Tavile, str. 169-179.
[3] Buharija (5338) i Muslim (5574).
[4] Buharija (5787).
[5] Ebu Davud (4093), Ibn Madže (3573), Ahmed (11944), Malik (1631), Bejheki (3135) i Ibn Hibban (263), vjerodostojnim ga ocjenjuje Ibn Hibban, Nevevi i Albani u “Sahihul-džami'” (921).
[6] Ebu Davud (4084), Tirmizi (2722), Ahmed (16667), Ibn Hibban (23253), Bejheki (20882) i Buharija u “El-Edebul-mufred” (1182), vjerodostojim ga ocjenjuje Tirmizi, Ibn Hibban, Nevevi, Albani u “El-Edebul-mufred” (1182), i Šu'ajb Arnaut u “Sahihu Ibn Hibban” (522).
[7] Muslim (5583).
[8] Ahmed (19493), i kaže Hejsemi u “El-Medžme'az-zevaid” (5/124) da su ravije ovog hadisa ravije koje prenose hadise u Sahihu, takođe ocijenio ga je vjerodostojnim Alabani u “Es-Silsiletus-sahiha” (1441)..
[9] Ibn Madže (3574), Ahmed (18176), kaže Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/264) da ga je Hakim ocijenio vjerodostojnim, takođe ocijenili su ga Albani i Šu'ajb ibn Arnaut dobrim sa drugim hadisima koji ga podupiru, pogledaj “Sunen ibn Madže” (3574) i “Sahih Ibn Hibban” (5442).
[10] Et-Temhid (3/244), Šerhu-Muvette'i (5/275) i Šerhu Sahihi Muslim (14/62).
[11] Buharija (5784).
[12] Buharija (5785).
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI SU MATURIDIJE (I EŠ'ARIJE) SEKTA ILI BAŠTINICI GLAVNOG TOKA ISLAMA? (ima li razilaženja među ulemom oko toga?)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ehlu sunnet su ashabi i svi oni koji ih slijede na onome na čemu su bili od vjere. Na ovo ukazuju mnogi argumenti Kur'ana i vjerodostojnog sunneta. Zbog toga su skoro sve sekteviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ehlu sunnet su ashabi i svi oni koji ih slijede na onome na čemu su bili od vjere. Na ovo ukazuju mnogi argumenti Kur'ana i vjerodostojnog sunneta. Zbog toga su skoro sve sekte i vjerske skupine za sebe tvrdile da su one sljedbenice prave istine sa kojom je došao islam, a mnoge su sebe smatrale Ehlu sunnetom i spašenom skupinom.
Šije rafidije za sebe tvrde da su oni spašena skupina, kao što se prenosi od njihovog šejha et-Tusija.
Također, mu'atezile sebe smatraju sljedbenicima istine, spašenom skupinom i Ehli sunnetom i džematom. To je jasno potvrdio njihov prvak i vođe Amr ibn ‘Ubejd.
Naravno, suvišno je dokazivati ništavnost njihovih tvrdnji.
Stav eš'arijske uleme
Navodi ulema eš'arija u svojim knjigama da su oni istinski sljedbenici istine, Ehlu sunnet i džemata, potpomognuta i spašena skupina. Da zastupaju ovu tezu to je logično i za očekivat je. Od eš'arijskih učenjaka koji su ovo jasno naglašavali kroz svoje knjige su:
– Ebu Bekr el-Bakilani (u.403 po Hidžri) u knjizi „El-Insafu“ (str. 108, 144, 161, 162 i 168) pojašnjavajući neka svojstva Uzvišenog na klasično eš'arijski način tvrdi da je to stav Ehlu sunneta i džemata.
– El-Bagdadi (u.429 po Hidžri) u knjizi „El-Ferku bejne el-fireki“ (str. 26, 308) ubraja ulemu Ehlul-kelama od muhaddisa, fakiha i sljedbenika kijasa (hanefija) u Ehlu sunnet i džemat.
– El-Džuvejni (u.478 po Hidžri) u knjizi „Leme'ul-edille“ (str. 75, 92) kaže da će opisati akidetske osnove Ehlu sunneta i džemata, a pojasnio je akidu eš'arija.
Slično tome, Ebu el-Muzaffer el-Isfiraini, El-Gazali, Er-Razi, kao i svi savremni učenjaci eš'arija i maturidija, poput Muhammeda Ramadana el-Butija, Hasana El-Bene, šejha Kardavija, trvde da je akida Ehlu sunneta i džemata ono na čemu su Eš'arije i Maturidije, koji po njima predstavljaju glavni tok islama.
Pa tako, eš'arije od vremena kada su se pojavili (tj. krajem trećeg stoljeća po Hidžri) pa sve do danas za sebe tvrde da su oni Ehlu sunnet, potpomognuta i spašena skupina.
Stav uleme Ehlu sunneta prema eš'arijama i maturidijama, tj. da li su oni Ehlu sunnet?
Nakon istraživanja i analize stavova učenjaka Ehlu sunneta prema eš'arijama, njihovi govori se mogu razvrstati i podijeliti u nekoliko pojašnjenja:
Prvo pojašnjenje – Govori učenjaka koji jasno i direktno kažu da eš'arije nisu od Ehlu sunneta, nego su od Ehlu kelama (islamskih skolastičara) i novotara.
Na ovom stavu su:
– Imam Ehli sunneta Imam Ahmed, on je proglasio bidatorima skupinu kullabija na čijim osnovama je izgrađen mezheb eš'arija. Takođe, Imam Ahmed i Ibn Medini su izjavili da oni koji se bave Ilmu kelamom nisu Ehli sunne, a eš'arije i maturidije su kelamističke skupine. (Menhedžul-eša'ire fil-akide, str. 60)
– Imam Ebu Nasr es-Sidžzi, on je nazvao eš'arije novotarskom sektom štetnijom od mu'atezila. (Er-Reddu ala men enkerel-harf vel-savt, str. 222).
– Imam Muhammed ibn Huvejz Mendad (u. 390 po Hidžri), malikija, od koga prenosti Ibn Abdulberr da je rekao: „Sljedbenici strasti kod Malika i njegovih učenika su Ehlul-kelam. Svaki kelamista je sljedbenik strasti i novotar, svejedno bio eš'arija ili ne, ne prima mu se svjedočenje u islamu nikada, …“ (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 2/117).
– Šafijski učenjak Ibn Surejjidž, suvremenik Ebul-hasana El-Eš'arija, on je negirao te'vil (iskrivljeno tumačenje ajeta o sifatima) mu'atezila, eš'arija, džehmija, i ostalih, gdje je izjednačio eš'arije sa ostalim sektama. (Idžtima'ul-džujušil-islamije, str. 62)
– Kaže šafijski učenjak Ebul-hasan el-Kerdži da učenjaci šafijskog mezheba neprestano odbijaju da se pripišu El-Eš'ariju i odriču se njegovog mezheba …. (Et-Tis'inijje, str. 238)
– Hanbelijski učanjak Ibn Kudame u knjizi „El-Munazaretu fil-islam“ (str. 35) kaže da su eš'arije bidatori.
– Šafijski učenjak Ebu Hamid el-Isfiraini nije ubrajao eš'arije u sljedbenike Imama Šafije i odvojio je Usulu fikh Eš'arija od Usulu fikha Imama Šafije. (Derut-te'arudi, 2/96)
– Šejhul-islam Ebu Ismail el-Herevi pisac knjige „Zemmul-kelam“, kaže o njemu Subki da je proklinjao Ebul-hasena el-Eš'arija i da je napustio svog šejha El-Kadija zbog toga što je bio eš'arija. (Tabekatuš-šafi'ijje, 4/272).
– Šejh Albani je nazvao, između ostalih, eš'arije neprijateljima sunneta (Es-Silsiletus-sahiha, 6/285) A neprijatelji sunneta ne mogu biti na akidi Ehli sunne vel džema'a.
– Šejh Muhammed ibn Sali el-‘Usejmin je u komentaru Vasitijske akide jasno rekao da eš'arije, matiridije i njima slični nisu Ehli sunne vel džema'a. (El-‘Akidetul-vasitijje, 2/372)
– Šejhovi Sulejman ibn Sahman i Abdullah ebu Betin. (Hašijetu Levami'i el-envar, 1/73)
Drugo pojašnjenje – Stav da su eš'arije od Ehlu sunneta u onome u čemu su se složili sa Ehlu sunnetom u akidetskim temeljima, a da nisu u onome oko čega su se razišli.
Ovo je stav šejha Bin Baza i Saliha Fevzana. Obojica su u odgovoru na članak Es-Sabinija o sifatima naglasili da eš'arije nisu od Ehlu sunneta u poglavlju svojstava, a jesu u ostalim poglavljima u kojima se ne razilaze. (Tenbihatun hammetun, str. 37-38, El-Bejanu liahtai badil-kutubi, str. 28)
Treće pojašnjenje – Da su eš'arije u globalu najbliži Ehlu sunnetu od svih ostalih sekti, njihovi prvi imami i učenjaci, poput Ibn Kullaba, el-Kalanisija i el-Muhasibija, su bliži Ehlu sunnetu i selefu od potonjih, poput Bakilanija, el-Džuvejnija, Gazalija i Razija, koji su bliže džehmijama i mu'atezilama. Oni se ubrajaju u Ehlu sunnet u općem značenju odnosu na šije rafidije kao što se ubrajaju i ostale sekte, poput mu'atezila, kaderija, murdžija i drugih u sunnetske pravce, a nisu od Ehlu sunneta u specifičnom značenju u smislu potvrđivanja akidetskih uvjerenja kako ih potvrđuje selef ummeta.
Ovo je stav Ibn Tejmije i njegovog učenika Ibnul-Kajjima kojeg su iznosili u mnogim svojim knjigama.
Neki potonji učenjaci, koji se ubrajaju u Ehlu sunnet, iako manje poznati, poput es-Sefarinija, Ahmeda el-Katiba i Ahmeda Subhija, smatraju da se u Ehlu sunnet ubrajaju: sljedbenici hadisa (tj, imam Ahmeda, danas popularno kao selefije), eš'arije i maturidije. Na ovakvo poimanje pripadnika Ehlu sunneta žestoko su odgovorili šejhovi Sulejman ibn Sahman i Abdullah ebu Betin negirajući eš'arijama i maturidijama pripadnost Ehlu sunnetu.
Eš'arije i maturidije se razilaze sa akidom Ehli sunneta u sljedećem:
Prvo: izvori iz kojih se uzima akida.
Drugo: poimanje imana.
Treće: kader.
Četvrto: dokazivanje postojanja Allaha.
Peto: poimanje tevhida.
Šesto: koji je prvi vadžib.
Sedmo: Allahova svojstva.
Osmo: Allahov govor.
Deveto: gdje je Allah i Njegovo viđenje na ahiretu.
Deseto: mudrost stvaranja.
Dvanaesto: podjela akide shodno izvorima iz kojih se uzima akida.
Eš'arije i matiridije su složili sa akidom Ehli sunneta u sljedećem:
Prvo: pitanja gajba vezana za kaburski azab, dešavanja na Sudnjem danu: proživljenje, vaganje dijela, prelazek preko Sirata, šefa'at, Džennet i Džehennem.
Drugo: stav prema počiniocu velikog grijeha.
Treće: stav prema ashabima i redoslijedu pravovjernih halifa, kao i pitanja vezana za halifu.
Četvrto: pitanje kadera, Maturidije su se složile sa stavom Ehli sunneta, a eš'arije nisu.
Rezime
Sva tri pojašnjenja uleme oko poimanja pripadnosti eš'arija i maturidija Ehlu sunnetu se svode na jedno, a to je da sljedbenici akide eš'arija i maturidija nisu pripadnici Ehlu sunneta, tj. nisu sljedbenici akide na kojoj su bili ashabi i oni koji su ih slijedili na Uputi. Oni nisu baštinici glavnog toka islama ma koliko mnogobrojni bili.
Drugim riječima:
Eš'arije i maturidije nisu od Ehlu sunneta, oni su u akidi sljedbenici Ehlu kelama (islamskih skolastičara) i novotari.
Oni su od Ehlu sunneta onoliko koliko su se složili sa Ehlu sunnetom, a nisu u onome oko čega su se razišli. A razilaze se sa Ehlu sunnetom u preko deset akidetskih osnova, a slažu se u tri osnove (maturidije u četiri).
Također, eš'arije i maturidije su u globalu najbliži Ehlu sunnetu od svih ostalih sekti, njihovi prvi imami i učenjaci, poput Ibn Kullaba, el-Kalanisija i el-Muhasibija, su bliži Ehlu sunnetu i selefu od potonjih, poput Bakilanija, el-Džuvejnija, Gazalija i Razija, koji su bliže akidi džehmija i mu'atezila.
Oni se ubrajaju u Ehlu sunnet u općem značenju u odnosu na šije rafidije, kao što se ubrajaju i ostale sekte, poput mu'atezila, kaderija, murdžija i drugih u sunnetske pravce, a nisu od Ehlu sunneta u specifičnom značenju u smislu potvrđivanja akidetskih uvjerenja kako ih potvrđuje selef ummeta.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDa li je dopušteno rukovati se sa starom ženom kao što je činio Ebu Bekr?
Argumenti koji zabranjuju rukovanje sa strankinjom općeg su karaktera i vrijede kako za mlađe tako za starije osobe, iako je rukovanje sa mlađom ženom, bez dvojbe, veći grijeh. Što se tiče postupka Ebu Bekra, on se spominje u nekim fikhskim knjigama. (Vidjeti: El-Hidaje, 4/368.) Poznati hadiski ekspviše
Argumenti koji zabranjuju rukovanje sa strankinjom općeg su karaktera i vrijede kako za mlađe tako za starije osobe, iako je rukovanje sa mlađom ženom, bez dvojbe, veći grijeh. Što se tiče postupka Ebu Bekra, on se spominje u nekim fikhskim knjigama. (Vidjeti: El-Hidaje, 4/368.) Poznati hadiski ekspert Ibn Hadžer kaže da nije uspio naći ovo predanje u hadiskim zbirkama. (Vidjeti: Ed-Diraje, 2/225.) Imam Zejleji za ovu predaju koja se pripisuje Ebu Bekru kaže da je “garib“. (Vidjeti: Nasbur-raje, 4/240.) Šejh Albani, kada je pojašnjavao značenje termina “garib“ kod imama Zejleija koji je svojstven izričito njemu u ovom značenju, kaže: “La asle lehu – nema svoje osnove (tj. nema lanca prenosilaca).“ (Vidjeti: Irvaul-galil, 5/103 i Es-Silsiletud-daife, 2/44.) U pojedinim djelima (Vidjeti: El-Mebsut, 10/154, i Bedaeus-sanaia, 5/123.)
Poslaniku, ﷺ, se pripisuje rukovanje staricama, što je bez sumnje velika greška, jer takva predaja ne postoji u hadiskim zbirkama i jasno oponira vjerodostojnim hadisima. Buharija i Muslim bilježe da je Aiša, radijallahu anha, kazala: “Tako mi Allaha, Poslanik, ﷺ, nikada nije dodirnuo strankinju.” Stalni kolegij je upitan o propisu rukovanja stranca sa staricom, pa je odgovorio: “Nije dozvoljeno starici ni drugim ženama rukovanje sa strancem, jer Poslanik, ﷺ, kaže: ‘Ja se ne rukujem sa ženama’.“ (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 17/47.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeSa kojim mužem ću biti u džennetu, prvim ili zadnjim?
O ovom pitanju islamska se ulema podijelila na tri mišljenja: 1. bit će sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku; 2. bit će joj dato da bira između njih; 3. bit će s posljednjim od njih. Najprihvatljivije je treće mišljenje. Ovo mišljenje potvrđuju i riječi Poslanika, ﷺ: “Svakaviše
O ovom pitanju islamska se ulema podijelila na tri mišljenja:
1. bit će sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku;
2. bit će joj dato da bira između njih;
3. bit će s posljednjim od njih.
Najprihvatljivije je treće mišljenje. Ovo mišljenje potvrđuju i riječi Poslanika, ﷺ: “Svaka žena kojoj umre muž, pa se uda nakon njega, pripada zadnjem mužu za kojeg se udala.” (Albani, El-Džamia, br. 2704, i Es-Silsiletus-sahiha, br. 1281, ocijenio ga je vjerodostojnim)
Ovo je bilo samo kratko izlaganje mišljenja, nakon čega ću navesti dokaze za svako mišljenje:
Dokazi za prvo mišljenje:
Kurtubi kaže: “Ebu Bekr b. En-Nedždžad pripovijeda: Pričao nam je Džafer b. Muhammed b. Šakir, a njemu Ubejd b. Ishak el-Attar, a ovom Sinan b. Harun, njemu Humejd, a ovome Enes, da je Ummu Habiba, supruga Božijeg Poslanika, ﷺ, rekla: ‘O, Božiji Poslaniče, žena koja se bude udavala dva puta na dunjaluku, te se nakon smrti nađu u Džennetu, kojem od njih dvojice muževa pripada, prvom ili drugom?’ On je odgovorio: ‘O, Ummu Habiba, bit će sa onim koji se najljepše odnosio prema njoj. Sve bogatstvo ovog, a i budućeg svijeta, u lijepom je ahlaku.” (Et-Tezkira fi ahvalil-mevta, 2/278)
Ovaj hadis je daif džidden – vrlo slab, jer se u lancu prenosilaca ovog hadisa nalaze Ubejd b. Ishak el-Attar i Sinan b. Harun. Prvi je ocijenjen kao vrlo slab ravija, a drugi kao slab.
Mišljenja pojedinih učenjaka o ovoj dvojici ravija:
Prenosi se da je Jahja b. Mein rekao: “Ubejd b. Ishak el-Attar ništa ne vrijedi.”
Ebu Hatim er-Razi kaže: “Od njega si mogao vidjeti samo dobro, ali nije najbolje pamtio. U hadisima koje je prenosio ima elemenata koji se kose sa vjerodostojnim hadisima.” (El-Džerh vet-ta’dil, 5/401)
U Nesaijevom djelu Ed-Duafa vel-metrukin, str. 72, kaže se: “Od njega se hadisi ne primaju.”
Zehebi za njega kaže: “Jahja ga je ocijenio kao slabog.” Buhari je za rekao njega: “U njegovim hadisima ima i munker-hadisa (hadisi koji se suprotstavljaju vjerodostojnim hadisima).” Ezdi kaže: “Njegovi hadisi se odbacuju.” Darekutni kaže: “Slab je, ali ga Ebu Hatim prihvata.” Ibn Adijj za njega kaže: “Većina njegovih hadisa su munker – suprotstavljaju se sahih hadisima.” (Mizanul-i‘tidal, 5/24)
Ibn Adijj u djelu El-Kamil, 5/347, kaže: “Ovaj hadis je jedan od munker hadisa.” On dalje kaže: “Većina hadisa koje on prenosi odbacuju se, bilo zbog metna (teksta hadisa) ili zbog seneda (lanca prenosilaca).”
Što se tiče Sinana b. Haruna, Ibn Hibban kaže: “Dosta njegovih hadisa su munker i on ih prenosi od poznatih ravija… Jahja b. Mein za njega kaže: ‘Hadisi koje prenosi Sinan b. Harun el-Berdžumi ne vrijede ništa.’” (El-Medžruhin, 1/354) Također ga Ukajli spominje u svome djelu Ed-Duafa, 2/171, gdje spominje i ovaj hadis. (U ovom se djelu navode samo slabi prenosioci.)
Zaključak
Ovaj hadis ne može poslužiti kao dokaz jer je vrlo slab, tako da se prvo mišljenje ne uzima u obzir.
Dokazi za drugo mišljenje, a to je da će joj biti dato da bira:
Nisam naišao na dokaz koji podržava ovo mišljenje. U djelu Et-Tezkira fi ahvalil-mevta vel-ahira, 2/278, spomenuto je ovo pitanje i kaže se: “…Neki smatraju da će joj biti dopušteno da bira.” Adžlani kaže: “…neki smatraju da će pripadati onom koji bude imao najljepši moral, a drugi da će joj biti dopušteno da bira.” (Kešful-hafa, 2/392) Ovo je mišljenje Ibn Usejmin u svome djelu El-Fetava ocijenio kao najprihvatljivije.
Zastupnici trećeg mišljenja iznose nekoliko dokaza:
Imam Taberani kaže: “Pričao nam je Bekr, a njemu Muhammed b. Ubej es-Sirri el-Askalani, a ovom el-Velid b. Muslim, njemu Ebu Bekr b. Abdullah b. Ebu Merjem, od Atije b. Kajsa el-Kelaija da je rekao: ‘Nakon što je Ebu Derda umro, Muavija b. Ebu Sufjan zaprosio je Umm Derda, na što mu je ona odgovorila: ‘Uistinu sam čula Ebu Derdu kako kaže: ‘Čuo sam Allahovog Poslanika, ﷺ, da je rekao: ‘Žena kojoj umre muž, pa se uda za drugog, pripada posljednjem mužu’, a ja tebe ne bih uzela pored Ebu Derdaa.’ Kad je to čuo Muavija, napisao joj je da posti jer post suzbija strasti.’” (El-Mu‘džemul-evsat, 3/275)
Potrebno je napomenuti da hadis ima dvije mahane: slabost Ebu Bekra b. Ebu Merjema i nepostojanje kategoričnosti kod Velida b. Muslima da je hadis direktno slušao od svojih prethodnika. Da vidimo šta ulema kaže o njima:
Ibn Hibban kaže: “Ebu Bekr b. Ebu Merjem je jedan od najboljih ljudi u Šamu, ali je imao slabo pamćenje, te bi ponekad pričao nešto u što nije bio siguran. Kada je ta nesigurnost postala dosta izražena, hadisi koje je on prenosio počeli su se odbacivati. Smatram da njegovi hadisi ne mogu poslužiti kao dokaz ako ih još neko u generaciji ne prenosi. (El-Medžruhin, 3/146)
Velid b. Muslim poznat je po tedlisu (prekrivanje, izostavljanje slabih prenosilaca iz seneda hadisa, kako hadis zbog toga ne bi bio slab), i to po vrsti tedlisa koja se zove “tedlisu tesvije” (kada se u senedu između dvojice pouzdanih ravija nađe slab ravija, tada mudellis izastavi tog slabog raviju kako hadis ne bi bio ocijenjen kao daif). Zbog toga su učenjaci za ovakvu vrstu ravija uvjetovali da jasno navedu da su čuli hadis od svoga prethodnika, a taj od onoga od koga on prenosi i tako sve do kraja seneda. (Sebt b. el-Adžemi, Et-Tebjin li esmail-mudellisin, str. 235, i Ibn Hadžer, Tabekatul-mudellisin, str. 51)
Imam Ebu Šejh Esbahani kaže: “Pričao nam je Ahmed b. Ishak el-Dževheri, njemu Ismail b. Zerara, njemu Ebu Mulejh er-Reki, od Mejmuna b. Mehrana, od Ummu Derdaa, od Ebu Derdaa, da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Žena pripada zadnjem mužu.” (Tabekatul-muhaddisin biesbahan, 4/36) Smatram da su prenosioci poznati i pouzdani, izuzev Ahmeda b. Ishaka el-Dževherija o kojem nisam mogao naći nikakve podatke osim riječi Ebu Šejha da mu je ovo od najboljih hadisa. Ako je tako, onda je ovo najjača predaja u ovoj oblasti, a Allah opet najbolje zna.
Hatib el-Bagdadi kaže: “Kada je Semura b. Hadžer Ebu Hadžer el-Horasani došao u mjesto El-Enbar pripovijedao je hadise od Hamze b. Ebu Hamze en-Nusejbija, Amara b. Ataa el-Horasanija i Rebija b. Bedra. Od njega prenosi Ishak b. Behlul et-Tennuhi, pa kaže: ‘Pričao nam je Ali b. Ebu Ali, njemu Ebu Ganim Muhammed b. Jusuf el-Ezreka, njemu njegov otac, ovome njegov djed, da mu je Semura b. Hadžer Ebu Hadžer el-Horasani prenio od Hamze en-Nusejbija, a ovaj od Ibn Ebu Mulejka, a on od Aiše, r. a., da je Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Žena pripada zadnjem mužu.’” (Tarihul-Bagdad, 9/228) Smatram da je hadis vrlo slab zbog toga što se u lancu prenosilaca nalazi Hamza en-Nusejbi koga su učenjaci ocijenili kao vrlo slabog raviju.
Imam Nesai kaže: “Njegovi se hadisi odbacuju.” (Ed-Duafa vel-metrukin, str. 39) Ibn Dževzi navodi više mišljenja uleme: Ahmed: “Njegovi se hadisi odbacuju.” Jahja: “Ne vrijedi ništa, čak nijednog groša.” Buhari i Razi: “Odbacuju se hadisi koje on prenosi.” Nesai i Darekutni: “Hadisi mu se ne primaju.” Ibn Adijj: “Izmišlja hadise.” Ibn Hibban: “Izmišlja hadise od pouzdanih ravija, pa njegove hadise nije dozvoljeno prenositi.” (Ibn Dževzi, Ed-Duafa vel-metrukin, 1/237)
Bejheki kaže: “Pripovijedao nam je Muhammed b. Abdullah el-Hafiz, njemu Ebu Abbas Muhammed b. Jakub, njemu Jahja b. Ebu Talib, ovom Ishak b. Ebu Talib, njemu Ishak b. Mensur, njemu Isa b. Abdurrahman es-Sulemi, od Ebu Ishaka, od Sile, od Huzejfe, r. a., da je rekao svojoj supruzi: ‘Ako mi želiš biti žena u Džennetu, nemoj se udavati poslije mene, jer žena u Džennetu pripada posljednjem muškarcu za kojeg se uda na dunjaluku.’ Zbog toga je Allah, dž. š., zabranio Poslanikovim ženama da se udaju poslije njega, jer će one biti njegove žene u Džennetu.” (Es-Sunen, 7/69) U senedu se nalazi Ebu Ishak es-Subeji, koji je mudellis (u lancu prenosilaca ne spominje slabe ravije ili im stavi ime po kojem nisu poznati). Pred smrt mu je oslabilo pamćenje. Zbog toga je ova predaja slaba.
Mišljenja učenjaka o Ebu Ishaku es-Subejiu: Opširnije vidjeti u djelima: Terablusi, Men rumije bil-ihtilat, str. 64, i Ibn Hadžer, Tabekatul-mudellisin, str. 42. Albani je u svome djelu Es-Silsiletu es-sahiha, br. 1281, ovu predaju ocijenio daif – slabom, zbog ovog ravije.
Predaja koju navodi Ibn Asakir, 19/193/1, od Ikrime, r. a., da je Esma, kćerka Ebu Bekra, r. a., bila udata za Zubejra b. Avvama, r. a. Bio joj je strog, pa je došla svom ocu da se žali! “Kćeri moja mila, strpi se! Uistinu, ako žena bude imala dobrog muža, vjernika, te umre prije nje, a ona se ne uda poslije njega, Allah će ih spojiti u Džennetu”, odgovorio joj je njen otac Ebu Bekr, r. a. Šejh Albani za ovu predaju kaže: “Prenosioci su povjerljivi, samo Ikrima nije sreo Ebu Bekra, izuzev ako je Ikrima ovo čuo od Ebu Bekrove kćerke, Esme, r. a., a Allah najbolje zna.” (Es-silsiletus-sahiha, 3/276)
Zaključak
Što se tiče prvog mišljenja, da će biti sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku, nema vjerodostojnog dokaza koji podržava ovo mišljenje.
Vidi manjeZa drugo mišljenje, da će joj biti dato da bira između njih, nema nikakvog dokaza.
Treće mišljenje, da će biti sa posljednjim mužem za kojeg se uda, najprihvatljivije je. Razlog je to što merfu-hadis od Ummu Derdaa dostiže stepen hasena – dobrog hadisa. Ovaj hadis pojačavaju i predaje od Huzejfe i Esme, kćerke Ebu Bekrove, r. a., koji ukazuju na to da ovo mišljenje, ipak, ima potporu u šerijatu. Albani ga u svome djelu Es-Silsiletus-sahiha, br. 1281, ocjenjuje vjerodostojnim. U svakom slučaju, draži nam je nego ljudsko mišljenje, a Allah najbolje zna.
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 95.
KOJEM MUŽU ĆE ŽENA PRIPASTI NA AHIRETU AKO JE BILA UDAVANA VIŠE PUTA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: O ovom pitanju sam pisao u mojoj knjizi „U Islamu je odgovor“, evo tog teksta: KOJEM MUŽU ĆE ŽENA KOJA JE BILA UDAVANA VIŠE PUTA PRIPASTI NA AHIRETU Dva su mišljenja kod učenjakaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O ovom pitanju sam pisao u mojoj knjizi „U Islamu je odgovor“, evo tog teksta:
KOJEM MUŽU ĆE ŽENA KOJA JE BILA UDAVANA VIŠE PUTA PRIPASTI NA AHIRETU
Dva su mišljenja kod učenjaka po pitanju žene koja je bila više puta udavana kome će biti žena u Džennetu ako njeni bivši muževu uđu Džennet.
Prvo mišljenje: da će ona u Džennetu biti žena onog muža koji je prema njoj bio najboljeg ahlaka, ili da će ona izabrati od njih onog koji je prema njoj bio najboljeg ahlaka.
Dokaz za ovo je hadis od Enesa, radijallahu anhu, da je Ummu Habiba, radijallahu anha, pitala Allahog Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za ženu koja je bila udavana za dva čovjeka na dunjaluku, pa svi umru i uđu u Džennet, čija će ona žena biti? Kaže: „Od onog koji je bio kod nje ljepšeg ahlaka na dunjaluku“, zatim je dodao: „O Ummu Habiba, lijep ahlak uzima ono što je najbolje i na dunjaluku i na Ahiretu“. Hadis bilježi Taberani u „El-Mu'adžem el-kebir“ (18927), kaže ‘Iraki da mu je sened slab (Tahridžu ehadisil-ihja’ 6/336)
Takođe, bilježi Taberani u „El-Mu'adžem el-evsat“ (3265) da je Ummu Seleme, radijallahu anha, pitala isto pitanje, pa joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „O Ummu Seleme, dat će joj se da izabere, pa će izabrati onog koji je bio najljepšeg ahlaka. Reći će: O Gospodaru, ovaj je bio najljepšeg ahlaka pema meni na dunjaluku pa me učini njegovom ženom. O Ummu Seleme, lijep ahlak uzima ono što je najbolje i na dunjaluku i na Ahiretu“. Hadis je slab jer je u njemu Sulejman ibn ebi Kerime kojeg su Ebu Hatim i Ibn ‘Adijj ocijenili slabim (Fethul-kadir 3/195).
Drugo mišljenje: da će biti žena zadnjeg muža na dunjaluku.
Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Muavija, radijlallahu anhu, zaprosio Ummu Derda’, radijallahu anha, pa je ona odbila rekavši da je čula od Ebu Derda’, radijallahu anhu, (njenog bivšeg muža) da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kojoj god ženi umre muž pa se uda za drugog, biće žena od zadnjeg muža (na Ahiretu)“, te je rekla: „Ja ne želim zamjenu za Ebu Derda'“. Hadis bilježi Taberani u „El-Mu'adžem el-evsat“ (3248), u njegovom senedu je Ebu Bekr ibn ebi Merjem a on je slab (Medžme'al-zevaid 2/189).
Međutim, Albani je sakupio sve rivajete ovog hadisa kojih je mnogo u „Es-Sahihi“ (3/275) i ocijenio ga vjerodostojnim uz mnoštvom rivajeta.
Ovom hadisu svjedoče još dva esera (predaje od ashaba):
Prvi – da se Esma’ kćerka Ebu Bekra, radijallahu anhuma, žalila svom ocu na strogost njenog muža Zubejra, radijallahu anhu, pa joj je rekao: „O kćeri, saburaj, jer žena koja ima dobrog muža pa on umre a ona se ne uda poslije njega, Allah će ih sastaviti u Džennetu“. (Ibn ‘Asakir 1/193/19).
Drugi – od Huzejfe, radijallahu anhu, da je rekao svojoj ženi: „Ako hoćeš da budeš moja žena u Džennetu, ne udaji se poslije mene, žena će pripasti u Džennetu zadnjem mužu na dunjaluku.
Zato je Allah zabranio ženama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se udaju poslije njega jer su one njegove žene u Džennetu“. (Bejheki 7/70). Iako u ove dvije predaje od ashaba ima slabosti koja nije jaka one podupiru i osnažuju hadis Ebu Derda.
Pa tako na osnovu snage dokaza mišljenje po kojem će žena, koja je bila više puta udavana ako ona i njeni bivši muževu uđu u Džennet, biti žena zadnjeg muža na dunjaluku je odabrani stav. Argumenti ovog mišljenja, tj. hadisi sa svim rivajetima i predajama od ashaba se dižu na stepen validnog i prihvatljivog dokaza, za razliku od hadisa kojima se dokazivalo prvo mišljenje. A Allah zna najbolje.
Ovo je tekst iz knjige, a ovdje bih dodao da imajući u vidu slabost svih hadisa i predaja o ovoj temi jako teško je izabrati koji od ova dva stava je ispravniji ili najbliži ispravnom.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKLANJANJE ŽENE PODNE NAMAZA U VRIJEME HUTBE I DŽUME
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vrijeme podne namaza počinje nakon što Sunce pređe polovinu neba, tj. izađe iz zenita, i traje sve dok sjenka svega što postoji (od premeta ili živih stvorenja) ne bude iste duviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Vrijeme podne namaza počinje nakon što Sunce pređe polovinu neba, tj. izađe iz zenita, i traje sve dok sjenka svega što postoji (od premeta ili živih stvorenja) ne bude iste dužine kolika je u prirodnom stanju kada oduzmemo od te dužine sjenke njenu dužinu kolika je bila kad je Sunce bilo u zenitu (tj. na polovini neba). Ovo je stav tri mezheba mimo hanefijskog.
Kod hanefija podne namaz traje sve dok sjenka svega što postoji ne bude duple dužine kolika je u prirodnom stanju, naravno kada oduzmemo od te dužine sjenke njenu dužinu kolika je bila kad je Sunce bilo u zenitu (tj. na polovini neba). Shodno snazi argumenata hadisa stav džumhura (tri mezheba) je bliže ispravnom.
Osobe kojima nije vadžib klanjati džumu namaz, poput: žene, musafira, roba, djeteta i bolesnika, mogu klanjati podne namaz u bilo kojem dijelu vremena podne namaza, svejedno bilo to u toku trajanja hutbe, klanja džume namaza, ili poslije džume.
Dokaz da ovim osobama nije obaveza (vadžib) klanjati džumu namaz je hadis od Tarik ibn Šihaba, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Klanjanje džume u džematu je vadžib svakom muslimanu osim četvorome: robu, ženi, maloljetniku i bolesniku“ hadis bilježe Ebu Davud, Hakim i Bejheki.
Kaže Ebu Zur'a, Ebu Davud, El-Hattabi i Ebu Hatim da ashab Šihab nije ništa prenijeo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako ga je sreo i vidio, dok imam Zehebi smatra ga je prenijeo.
Ako je tačan prvi stav muhaddisa kaže imam Nevevi da to ne utiče na vjerodostojnost i prihvatljivost hadisa, jer mursel ashaba je općeprihvaćen hadis i uzima se kao vjerodostojan. Hadis su vjerosotjnim ocijenili Hakim i Albani, a mnogi drugi rivajeti ga podupiru.
Takođe, bilježi Taberani U Kebiru od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Musafir nije obavezan klanjati džumu“. U njegovom senedu je ravija koji je slab, vjerodostojnim su ga ocijenili Albani i drugi na osnovu drugih rivajeta.
Kaže Ibn El-muzir u svojoj knjizi „El-Idžma“ (str. 40): „Idžmau učenjaka je na tome da dijete nije obavezno klanjati džumu. Idžmau učenjaka je na tome da žena nije obavezna klanjati džumu“.
Kaže hanbelijski učenjak Ibn Kudame u svom El-Mugniju (2/196): „A što se tiče onog koje klanjanje džume nije obavezno, poput musafira, roba, žene, bolesnika i ostalih koji imaju opravdanje, on može da klanja podne prije klanjanja imama (džumu namaz) po stavu većine učenjaka“.
Zatim je Ibn Kudame naveo da se u ovom pitanju učenjak Ebu Bekr Abdulaziz razišao sa većinom učenjaka smatrajući da spomenutim osobama nije valjan namaz ako klanjaju prije imama, jer oni ako klanjaju u to vrijeme nisu ubijeđeni da imaju opravdanje te im namaz biva kao namaz onih koji nemaju opravdanje.
Na ovo pojašnjenje je odgovorio Ibn Kudame rekavši da oni nisu obavezni da klanjaju džumu te da zbog toga imaju opravdanje, oni su poput onog ko klanja namaz u prvom vaktu sa tejemumom i poput bolesnika koji klanja sjedeći. Da bilo neko drugo mišljenje po ovom pitanju Ibn Kudame bi ga spomenuo kao što mu je praksa.
Nema sumnje da je stav većine učenjaka ispravan jer ga podupiru jasni dokazi.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDOKAZ DA STARIJE ŽENE NE TREBAJU NOSITI MARAMU (tj. biti pokrivene)?!
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, a zatim: U Skraćenoj verziji Ibn Kesirovog tefsira (str. 1573) u tumačenju ovog ajeta je došlo sljedeće: "A starim ženama koje ne žude više za udajom nije grijeh da odlože ogrviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, a zatim:
U Skraćenoj verziji Ibn Kesirovog tefsira (str. 1573) u tumačenju ovog ajeta je došlo sljedeće:
“A starim ženama koje ne žude više za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali nepokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne. Allah sve čuje i sve zna.” (En-Nur, 60)
“a starim ženama”, tj. onima kojima su prestali menstrualni procesi i koje više ne mogu rađati, “koje više ne žude za udajom”, tj. kojima nije stalo do ukrašavanja i kićenja kako bi se udale,
“nije im grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose”, tj. nisu obavezne da se skrivaju u ogrtače, kao što su to obavezne druge žene, tj. da stavljaju i nose duge haljine i ogrtače, ali ne treba da pokazuju mjesta na kojima se nose ukrasi, kao što Uzvišeni kaže:
“a bolje im je da budu krjeposne”, tj. ako budu nosile odjeću i pokrivale mjesta koja se pokrivaju, iako im je dozvoljeno da ne nose, bolje im je i vrednije da to rade.“
U tefsiru ovog ajeta kaže hanbelijski Ebul-Feredž ibnul-Dževzi u svom tefsiru Zadul-mesir (str. 1006): „U ajetu je dokaz da je dozvoljeno starijoj ženi da otkrije lice i šake pred muškarcima (strancima), a što se tiče kose, zabranjeno je gledanje u nju kao kod djevojke“.
Kaže hanefijski učenjak Ebu Bekr el-Džessas u svom tefsiru (Ahkamul-Kur'an, 3/485) komentarišući ovaj ajet: „Nema razilaženja da je kosa starije žene avret (stidno mjesto koje je vadžib pokriti) i da muškarcu strancu (tj. koji joj nije mahrem) nije dozvoljeno gledati u njega kao kod djevojke“.
Prema tome, nema razilaženja među učenjacima da starijoj ženi nije dozvoljeno da otkrije kosu, tj. da je vadžib da je pokrije. A u ajetu se pod „odlaganjem ogrtača“ misli na valjsku odjeću, hidžab ili džilbab, a ne na otkrivanje kose.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS UZIMANJA ABDESTA POSLIJE GUSULA ILI KUPANJA
Alejkumusselam. Vrste kupanja i gusula Postoje dvije vrste kupanja: Prva vrsta - kupanje radi rashlađivanja, otklanjanja nečistoće, znoja i slično pri čemu se ne nijeti šerijatsko kupanje, tj. gusul. Druga vrsta – kupanje koje je šerijatsko uzimanje gusula, tj. pranja čitavog tijela vodom sa nijetomviše
Alejkumusselam.
Vrste kupanja i gusula
Postoje dvije vrste kupanja:
Prva vrsta – kupanje radi rashlađivanja, otklanjanja nečistoće, znoja i slično pri čemu se ne nijeti šerijatsko kupanje, tj. gusul.
Druga vrsta – kupanje koje je šerijatsko uzimanje gusula, tj. pranja čitavog tijela vodom sa nijetom uzimanja gusula, odnosno kupanje poslije džunubluka, hajza i nifasa koji su vadžib. Takođe, u ovu vrstu kupanja ulazi gusul oko čije propisa učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li je vadžib ili mustehab, gusul mustehab i kupanje sa nijetom gusula.
Abdest nakon kupanja sa kojim se ne nijeti gusul
Nema razilaženja među učenjacima da kupanje radi rashlađivanja, otklanjanja nečistoće, znoja i slično pri čemu se ne nijeti šerijatsko kupanje, tj. gusul, da ko se tako okupa da takvo kupanje ne obuhvata abdest, nego je obaveza nakon njega uzeti abdest za ono što se inače uzima abdest.
Abdest nakon gusula koji je vadžib
Nema razilaženja među učenjacima da gusul dženabeta obuhvata i sadrži u sebi abdest.
Kaže Ibn Adbulberr da je na ovome idžamu učenjaka.
Takođe kaže Ebu Bekr Ibnul-Arebi: “Nema razilaženja među učenjacima da abdest ulazi pod gusul i da nijjet čišćenja od džunubluka je dovoljan da bi čovjek bio čist za ono za što treba i gusul i abdest”.
Od dokaza koji ukazuju da je uzimanje gusula radi džunubluka dovoljno i za abdest, te da abdest poslije gusula dženabeta nije sunet niti propisano uzimati, su:
Prvo – riječi Uzvišenog: „O vjernici, kada hoćete namaz klanjati, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. A ako ste džunubi, onda se okupajte“ (El-Maide, 6).
Džunubu za obavljanje namaza u ovom ajetu je naređeno da uzme gusul („onda se okupajte“) i nije mu naređeno da nakon gusula uzme abdest da bi klanjao namaz, što jasno ukazuje da se uzimanjem gusula ima i abdest. .
Drugo – duži hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu u kojem je došlo neki čovjek nije klanjao sa njima u džematu, a bili su na putovanju, pa na upit Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zašto nije klanjao rekao je da je džunub. Onda mu je dao vode u posudi i rekao: „Uzmi ovo i okupaj se“. Znači, nije mu rekao da poslije gusula uzme abdest.
Treći – hadis od Ummu Selem kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem je došlo da joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao poučavajući je kako da uzme gusul: „Dovoljno ti je da na svoju glavu prospeš tri zahvata (dvjema šakama) vode, a zatim da vodom pokvasiš ostale dijelove tijela, time ćeš postati čista“.
Četvrti – hadis od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi uzimao gusul, klanjao dva rekata i sabah namaz i nisam ga vidjela da je abdestio poslije gusula”. Hadis bilježi Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim. A u rivajetu kod Tirmizija: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi uzimao abdest nakon gusula od dženabeta“. Ovaj hadis je jasan i nedvosmislen argument koji ukazuju da je sa uzimanjem gusula dženabeta uzet i abdest.
Ovaj propis abdesta uz gusul dženabeta većina učenjaka proširuje i na druge vrste gusula koje je vadžib uzeti, kao gusul hajza i nifasa. Dok manja skupina učenjaka ili skraćuje ovaj propis samo na gusul dženabeta ili uslovljava da se gusul uzme po sunetu, tj. da obuhvata u sebi abdest.
Ispravno je po ovom pitanju ono na čemu je većina učenjaka, a Allah zna najbolje, tj. da uzimanje gusula koji je vadžib (radi džunubluka, hajza i nifasa) obuhvata i sam abdest.
Za ispravnost abdesta poslije ovih vrsta gusula se uslovljava da se u toku gusula ne uradi nešto što inače kvari abdest, poput puštanja vjetra, mokrenja ili diranja šakom polnog organa sa strašću ili bez strasti (po učenjacima kod kojih ovo zadnje kvari abdest). Ako učini nešto što kvari abdest u toku gusula, gusul biva ispravan bez abdesta, tj. nakon gusula je obavezan uzeti abdest za namaz i slične ibadete.
Takođe, ovdje je svejedno da li se abdest uzeo onako kako je došlo u sunnetu da ga je uzimao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pri čemu bi na samom početku gusula uzeo abdest a zatim oprao čitavo tijelo, prvo desnu a zatim lijevu stranu tijela (što je prenešeno u vjerodostojnim hadisima), ili se gusul uzimao tako što bi se samo okupalo čitavo tijelo bez abdesta. Takođe, ispravno je da na valjanost abdesta ne utiče to da li je prilikom uzimanja gusula nijetio samo gusul ili i gusul i abdest.
Abdest nakon gusula koji je mustehab i kupanja sa kojim se nijeti gusul
Što se tiče ostalih vrsta gusula i kupanja, da li obuhvataju i abdest, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Te vrste gusula i kupanja su:
– gusul oko kojeg se učenjaci razilaze da li je vadžib ili mustehab, poput gusula povodom primanja Islama i gusula petkom radi džume namaza,
– gusul koji je mustehab, poput gusula žene koja je u istihazi, gusula za Bajram, gusula prije prije ulaska u obrede Hadždža ili Umre, gusula prilikom ulaska u Mekku i gusula radi stajanja na Arefatu,
– kupanje radi čistoće, rashlađivanja i slično pri čemu se nijeti (samo) gusul ili se nijeti i gusul i abdest.
Stavovi učenjaka po ovom pitanju se mogu rezimirati u dva sljedeća stava:
Prvi stav – da ove vrste gusula i kupanja ne obuhvataju abdest uopće, jer ne ulaze u značenje gusula dženabeta koji je vadžib.
Drugi stav – da propis zavisi od vrste gusula:
– ako se uzme gusul kupanjem tijela bez nijeta abdesta i bez uzimanja abdesta u toku gusula (tj. gusula po sunetu), takav gusul ne obuhvata abdest, jer je šart valjanosti abdesta pranje dijelova tijela po redosljedu, takođe šart je nijet uzimanja abdesta.
– a ako uzme gusul kupanjem tijela sa nijetom abdesta i ako se gusul uzme po sunetu, tj. da se u toku gusula uzme i abdest, onda takav gusul obuhvata i abdest.
Ovo je poznat stav unutar hanbelijskog mezheba, a od savremenih učenjaka zauzeli su ga Bin Baz, Ibn Usejmin i Abdullah Gudejan.
Treći stav – da ove vrste gusula i kupanja obuhvataju abdest uopćeno, pod šartom da se nijeti uz gusul i abdest, dok po nekima je dovoljan nijet gusula. Argument im je da nema razlike u načinu uzimanja između gusula od dženabeta koji je vadžib i drugih vrsta gusula koji su mustehab, a onaj ko tvrdi da postoji razlika neka donese dokaze. Ovaj stav je manje poznat iako je po meni jako snažan. Jer kao što onaj ko uzme abdest sa nijetom učenja Kur'ana, a što je mustehab, može sa tim abdestom da klanja farz nama, tako isto onaj ko uzme gusul koji je mustehab ili se okupa sa nijetom gusula on time ima i abdest ka onaj koji uzme gusul od dženabeta.
Najsigurnije je mišljenje drugi stav učenjaka, jer svi šerijatski argumenti koji govore o tome da gusul obuhvata i abdest su došli u kontekstu gusula od dženabeta. A ako se prilikom uzimanja vrsta gusula koji su mustehab ili kupanja sa nijetom gusula uzme abdest, tj. uzme abdest po sunetu, onda ne bi trebalo biti razilaženja da se time ima i abdest, jer se u toku gusula svakako uzme abdest.
Prema tome, nakon uzimanja gusula koji su vadžib, tj. gusula od dženabeta, hajza i nifasa, bilo po sunetu ili samo kupanjem čitavog tijela, kao i gusula koji su mustehab ili kupanja sa kojima se nijetu gusul pri čemu se gusul uzme isključivo po sunetu, tj. u toku gusula se abdesti, nije naknadno uzimati abdest. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje