Hvala pripada Allahu.
Jačina ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je povezana sa vjerom muslimana. Kada mu se vjera poveća, poveća mu se i ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je vid ibadeta prema Allahu i vid približavanja Njemu. Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je jedna od obaveznih stvari u islamu.
Prenosi se od Enesa, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Niko od vas neće istinski vjerovati dok mu ja ne budem draži od njegovog oca, njegove djece i od svih ljudi.”(Buharija, 15; Muslim, 44.)
Možeš povećati svoju  ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, čineći sljedeće:
Prvo:
On je poslan od svoga Gospodara koji ga je odabrao iznad svih stvorenja da bi prenio Allahovu vjeru ljudima. Allah ga je odabrao jer ga voli i zadovoljan je  s njim. Da Allah nije bio zadovoljan s njim, ne bi ga odabrao. Tako da moramo voliti onoga koga Allah voli i biti zadovoljni sa onim s kime je Allah zadovoljan. Moramo shvatiti da je on bliski prijatelj (halil) Allahu i to blisko prijateljstvo je na visokom stepenu kao što je i ljubav na visokom stepenu.
Prenosi se od Džunduba, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svedočim pred Allahom da nisam od vas nikoga uzeo za prisnog prijatelja (halila). Allah me je uzeo za prisnog prijatelja kao što je uzeo i Ibrahima. Da sam uzeo prisnog prijatelja iz mog ummeta, bio bi to Ebu Bekr.” (Muslim, 532.)
Drugo:
Trebamo shvatiti visoki stepen na kojeg ga je Allah uzdigao, jer on, sallallahu alejhi ve sellem, je najbolji od ljudi.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja ću biti predvodnik ljudi na Sudnjem danu, prvi čiji će se kabur otvoriti, prvi koji će se zauzimati, i prvo od koga će se tražiti da se zauzima.” (Muslim, 2278)
Treće:
Moramo shvatiti da je on trpio iskušenja i poteškoće da bi dostavio islam do nas. Trebamo se sjetiti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bivao istjerivan, udaran, potvaran i vrijeđan; najbliži ljudi njemu su ga se odrekli i optužili ga da je luđak, lažov i vračar. Borio se protiv ljudi da zaštiti vjeru da bi došla do nas; oni su se borili protiv njega, istjerali su ga od njegovog naroda i domovine, i okupili su vojske protiv njega.
Četvrto:
Trebamo slijediti primjer njegovih ashaba koji su ga iskreno voljeli. Više su ga voljeli od imetka i sinova, i više od njih samih. Slijede neki primjeri te ljubavi:
Prenosi se od Enesa, radijallahu anh, da je rekao: “Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu šišali kosu a njegovi ashabi su ga obilazili željeći time da njegova kosa padne u nečiju ruku.” (Muslim, 2325.)
Prenosi se od Enesa, radijallahu anh, da je rekao: “Na danu Uhuda neki su ljudi pobjegli i ostavili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je Ebu Talha stajao iznad njega pokrivajući ga štitom. Ebu Talha je bio snažan strijelac koji je slomio dva ili tri luka taj dan. Kada bi čovjek prolazio sa tobolcom strijela, rekao bi mu: ‘Daj to Ebu Talhi.’ Kad god bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, digao glavu da pogleda u ljude, Ebu Talha bi rekao: ‘O Allahov Poslaniče, žrtvujem za tebe i svog oca i svoju majku, nemoj dizati glavu osim ako te pogodi neprijateljska strijela. Moj vrat je prije tvog vrata.'” (Buharija, 3600; Muslim, 1811.)
Peto:
Trebaš slijediti njegov sunnet i riječima i djelima, tako da njegov sunnet bude put kojim ideš čitav život, i da stavljaš njegove riječi prije svakih drugih riječi i da stavljaš njegovu naredbu prije svega ostalog; i trebaš slijediti akidu (vjerovanje) njegovih plemenitih ashaba, i akidu Tabi'ina koji su ih slijedili, i akidu onih koji slijede njihov put sve do danas, prvenstveno Ehlu-s-Sunneh ve-l-Džema'at, i kloni se bid'ata (novotarija), pogotovo Rafidija (Šija), jer su njihova srca tvrda prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i oni daju svojim imamima prednost nad njim i njih vole više nego njega.
Molimo Allaha da nam pomogne da volimo Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da nam njega učini dražim od naše djece, roditelja, porodica i od nas samih.
 A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/2431
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Pogledamo li u knjige fikha, vidjet ćemo da su se islamski učenjaci razišli u ovom pitanju – kako da postupi čovjek koji je klanjao vitre i želi da nakon toga klanja nafilu. Razlog njihovog razilaženja je shvatanje hadisa iz ovog poglavlja. U ovom poglavlju postoji nekoliko hadisa koji na prvi pogled izgledaju kontradiktorni. A, poznate su izjave učenjaka koji su kazali da dva hadisa koja su vjerodostojna ne mogu biti kontradiktorna, jer ih je rekao onaj koji ne govori po hiru svome, te kontradiktornost može biti samo prividna, nastala kao plod pomanjkanja znanja i razumijevanja

Hadisi iz ovog poglavlja, čije je shvatanje uzrokovalo razilaženje učenjaka, su sljedeći

Hadis Ibn Omera, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik kazao: ”Neka vam vitre budu zadnji namaz koji klanjate noću.” (Buharija i Muslim

Takoðer, hadis Tarika ibn Kajsa ibn Talka koji prenosi od svoga oca Talka ibn Alija, r.a., da je Poslanik kazao: ”Ne klanjajte u jednoj noći dva puta vitr-namaz.“ (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani

I treći hadis jeste hadis Aiše, r.a., da je Poslanik klanjao trinaest rekata noćnog namaza, tako što bi klanjao osam rekata, a zatim vitre, potom bi klanjao dva rekata sjedeći, i kada bi želio da učini ruku’, ustao bi i učinio ruku’, a zatim bi klanjao dva rekata sabahskih sunneta izmeðu ezana i ikameta. (Muslim

U prvom hadisu, hadisu Ibn Omera, imamo naredbu da vitre budu zadnji namaz koji čovjek klanja noću.

Zbog ovog hadisa i naredbe u njemu veliki broj učenjaka smatrao je da će čovjek koji želi da klanja nafilu, nakon što je klanjao vitre, prvo klanjati jedan rekat kako bi učinio parnim vitre koje je klanjao, a nakon toga će klanjati koliko želi rekata nafile, a zatim će klanjati vitre.

Preneseno je da su ovog stava bili: Alija, r.a., Usame, r.a., Ebu Hurejre, r.a., Omer, r.a., Osman, r.a., Ibn Omer, r.a., Ibn Abbas, r.a., Ibn Mes’ud, r.a., Amr ibn Mejmun, Ibn Sirin, Ishak i dr. Oni su zauzeli ovaj stav jer su smatrali da trebaju paziti na dvije stvari: da vitr-namaz bude zadnje što se klanja i da se vitre ne klanjaju dva puta.

Drugi hadis, hadis Talka, r.a., ukazuje nam da čovjek koji klanja vitre, pa se probudi i želi da klanja nafilu – klanjat će nafilu, ali neće ponovo klanjati vitr-namaz, jer je, shodno hadisu Ibn Omera r.a., Poslanik zabranio da se u jednoj noći klanjaju vitre dva puta

Treći hadis, hadis Aiše, r.a., bio je razlog što su mnogi učenjaci smatrali da je osobi koja klanja vitre, pa se potom probudi i želi da klanja noćnu nafilu –dozvoljeno klanjati koliko želi rekata nafile, dva po dva, sve do nastupanja zore.

Preneseno je da su tog stava bili: Ebu Bekr, r.a., Ammar, r.a., Sa’d ibn Ebi Vekkas, r.a., Rafia’ ibn Hadidž, r.a., Talk ibn Alij, r.a., Aiša, r.a., Alkame, Tavus, Seid ibn Musejjib, Ša’bij, Nehai, Seid ibn Džubejr, Mekhul, Hasan el-Basri, Sufjan es-Sevri, Malik, Ibn Mubarek, Evzai, Šafija, Ebu Sevr, na tome je i fetva Stalne komisije za fetve u Saudijskoj Arabiji

Smatram, a Allah najbolje zna, da je najispravnije mišljenje da je dozvoljeno klanjati nafilu nakon klanjanih vitara, jer je to činio Allahov Poslanik. Svakako da čovjek treba da pazi i da se maksimalno potrudi da vitr-namaz bude zadnja nafila koju klanja noću. Ali, ako bi se dogodilo da klanja vitr-namaz i nakon toga bude želio da klanja noćnu nafilu, smatram da je dozvoljeno da klanja koliko želi, dva po dva rekata – i to bez klanjanja jednog rekata na početku kako bi učinio parnim vitre koje je klanjao. Nije mi poznat argument koji potvrðuje ovaj postupak, zato će se ponašati onako kako smo spomenuli. U ovom mišljenju je ispravno usmjerenje i shvatanje svih argumenata u ovom poglavlju. A Allah najbolje zna

Odgovorio: Pezić Elvedin, 23. safera 1429. h.g. / 1. 3. 2008. god.

Hvala pripada Allahu.
Nismo pročitali knjigu Ebvab el-Feredž u potpunosti, ali smo naišli na neke dijelove u kojima se spominju izmišljeni namazi kao “salah el-fatih”, “es-salah en-narijjeh”, “es-salah el-mundžijjeh” i drugi koji sadrže iznimne fraze i pokuđeno pretjerivanje. Već smo govorili o nekim od ovih namaza. Molimo, vidite odgovore na pitanja 108382, 7505 i 123459.
Što se tiče dova koje se uče radi olakšanja od brige i stresa, imaju sljedeće:
1.
Ona koju je zabilježio Ahmed (3528) od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Nema osobe da pati od stresa ili tuge, a da kaže: 

‘Allahumme inni ‘abduke ve ibn ‘abdike ve ibn emetike, nasijeti bi jedik, madin fijje hukmuke, adlun fijje kada'uke, eseluke bi kulli ismin huve leke semejte bihi nefseke ev enzeltehu fi kitabike ev ‘allemtehu ehaden min halkike ev iste'serte bihi fi ‘ilmi-l-gajbi ‘indeke en tedžale el-Kur'ane rabi'a kalbi ve nure sadri ve džela'e huzni ve zehebe hemmi (Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvog roba, sin Tvoje robinje, moje tjeme je u Tvojoj ruci, Tvoja naredba na meni je uvijek ispunjena i Tvoja odredba nad mnom je pravedna. Molim te svakim Tvojim imenom koje imaš, kojim si nazvao Sebe, ili si ga objavio u Knjizi, ili njemu podučio neko od Svojih stvorenja, ili si ga zadržao kod sebe kao znanje o gajbu, da učiniš Kur'an proljećem moga srca i svjetlo mojih prsa, i ono čime će moja tuga nestati i olakšanje za moj stres).’ 

Osim da će mu Allah otkloniti njegovu tugu i stres, i njih zamijeniti srećom.” Rečeno je: “O Allahov Poslaniče, zar da ih ne naučimo (riječi)?” Rekao je: “Da doista; svatko ko ih čuje treba da ih nauči.”
Šejh Albani ju je ocijenio vjerodostonom u Es-Silsiletu-s-Sahiha, 199.
2.
Ona koju su zabilježili Ebu Davud (5090) i Ahmed (27898) od Ebu Bekreta, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu aljejhi ve sellem, rekao:

“Dova ososbe koja je u nevolji je: 

‘Allahumme rahmeteke erdžu fe la takilni ila nefsi tarfete ‘ajn ve aslih li she'ne kullehu la ilahe illa ente (Allahu moj, Tvojoj milosti se nadam, pa me nemoj prepustiti samom sebi ni koliko je treptaj oka; popravi sve moje stvari (stanje). Nema boga osim Tebe.)'”
Šejh Albani ju je ocijenio kao dobru u Sahih Ebi Davud.
3.
Onu koju je zabilježio Muslim (2730) od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao da kaže, kada je osjećao tegobu:
“La ilahe illellahu-l-Azimu-l-Hakim, la ilahe illellah rabbu-l-Arši-l-azim, la ilahe ilellahu rabbu-s-semavati ve rabbu-l-erd ve rabbu-l-Arši-l-kerim (Nema boga sem Allaha, Silnog, Mudrog; nema boga sem Allaha, Gospodara Arša velikog; nema boga sem Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara zemlje i Gospodara Arša plemenitog).”
Kaže Nevevi, rahimehullahu te'ala, u Šerh Muslim: “Ovo je veliki hadis na koji treba obratiti pažnju i puno ovo učiti u vrijeme tegobe i nedaće. Taberi kaže: ‘Prve generacije su učile ovu dovu i nazvali su je ‘dua el-kerb’ (dova u nedaći). Ako se kaže da je ovo zik (spominjanje Allaha) i da u njoj nema dove (molbe), to se može odgovoriti sa dvije poznate tačke:
(i) da dova moće početi sa ovim zikrom, onda osoba može doviti šta hoće;
(ii) Odgovor Sufjana ibn Ujejne koji je rekao: ‘Zar ne znaš za riječi Uzvišenog Allaha (u hadisi kudsijj): ‘Ko od traženja od Mene bude zauzet spominjanjem Mene, daću mu najbolje od onog što dajem onima koji traže.’ Rekao je pjesnik: ‘Ako te čovjek pohvali, onda je to dovoljno i nema potrebe da kaže da mu treba pomoć (jer to što te hvali ukazuje da treba pomoć).”'”
Molimo da pogledate i knižicu “Dealing with worries” (Ophođenje prema brigama) na našoj stranici.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/149276
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Većina učenjaka, rahimehumullahu te'ala, je na stavu da je zabranjeno dječacima da nose zlato, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zlatu i svili: „Ovo dvoje je zabranjeno muškarcima moga ummeta.“ Zabilježili su ga Ebu Davud (3535) i En-Nesai (5054). Šejh Albani, rahimehullahu te'ala, ga je ocijenio sahihom.
Hadis govori o zabrani zlata i svile muškarcima, a u ovu riječ spadaju i dječaci. Štaviše, postoji strah da ako se dječaku dopusti da nosi zato i svilu dok je mali da će se navići na to, i kasnije će mu biti teško da to ostavi kada odraste.
Navodi se u El-Mevsu'ah el-Fikhijjeh (21/284): „Hanefije, Hanbelije, i neke Šafije su na stavu da je zabranjeno muškarcima da nose zlato, bili oni mladi ili stari, osim u slučaju nužde.
Malikije su na stavu da je dozvoljeno dječaku da nosi zlato iako je to pokuđeno.
Šafije – prema ispravnijem rivajetu – su na stavu da je općenito dozvoljeno. Prema drugom stavu, dozvoljeno je prije starosti od dvije godine, a poslije toga je zabranjeno. Begavi je uvjeren da je ovaj stav ispravan.“
Kaže šejh Mensur el-Behuti, rahimehullahu te'ala: „Zabranjeno je dječaku da nosi ono što je zabranjeno odraslim muškarcima, kao što je odjeća od svile, ili da u njoj ima zlata ili srebra, ili bilo šta prekriveno sa bilo koji od ova dva, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘…Ovo dvoje je zabranjeno muškarcima moga ummeta.’ Prenosi se da je Džabir, radijallahu anh, rekao: ‘Skidali smo ih sa dječaka a ostavljali djevojčicama.'“ Keššafu-l-Kina’ (1/283)
Stav koji mi odabiremo je stav onih koji zabranjuju nošenje zlata i svile, i ostalih stvari koje su zabranjene muškarcima, kako ne bi postali naviknuti na nešto što je zabranjeno i nastave ga nositi kada odrastu; i također zbog opće zabrane ovih stvari muškarcima.
Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je upitan o tome da se muška djeca oblače u svilu na dan bajrama ili drugim prilikama; da li je dozvoljeno staratelju siročeta da ga obuče u svilu ili ne? Ako to uradi, da li je griješan ili ne? Također, da li je dozvoljeno ukrašavati njihove kape sa zlatom?
On je odgovorio: „Hvala pripada Allahu. Staratelju siročeta nije dozvoljeno da ga obuče u svilu, prema mišljenju koje je ispravnije od dva mišljenja kod islamskih učenjaka, isto kao što mu nije dozvoljeno da mu daje da pije vino ili da jede strvinu (meso koje nije zaklano na ispravan način). Što se tiče onoga što je zabranjeno odraslom muškarcu, staratelj se treba kloniti toga da to daje dječacima. Omer ibn el-Hattab je poderao svileni ogrtač kojeg je vidio na sinu Ez-Zubejra i rekao: ‘Ne oblačite ih u svilu.’ Isto se odnosi i na ono što je zabranjeno muškarcima od zlata.
A što se tiče toga da se staratelj optuži da je škrt, to se može spriječiti time što se dijete odjeva dozvoljenom odjećom koja će biti kao ukras za dan Bajrama i drugim prilikama, kao što su ogrtači iz Aleksandrije i druge stvari koje mogu poslužiti kao ukras, pa tako neće biti optuživan da je škrt, i u čemu nema zabrane.“ Medžmu'u-l-Fetava (30/19)
Šejh Ibn Baz, rahimehullahu te'ala, je upitan: „Da li je dozvoljeno muškoj djeci da nose zlato ili ne, ako su mlađi od dvije godine?“
On je odgovorio: „Općenito nije dozvoljeno muškarcima da nose zlato, čak i ako su mlađi od dvije godine. Zlato je dozvoljeno ženama, a zabranjeno je muškarcima, bilo da se radi o prstenju, satovima ili nečemu drugom. Nije dozvoljeno stavljati zlato na mušku djecu, isto kao što nije dozvoljeno odraslom muškarcu da ga nosi. Nego, zato je samo za žene.“ Fetava Nur ‘ala ed-Darb
http://binbaz.org.sa/mat/18438
Ali ako dječak nosi zlato ili svilu, grijeh je na onome ko je to stavio na njega, jer dijete nije odgovorno.
Ebu Bekr el-Ke'asani, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Ako je onaj ko to nosi maloljetan, ondah je grijeh na onome ko je to stavio na njega, a na njemu, jer on nije od onih za koje se odnosi zabrana (nisu odgovorni). Isto tako, ako mu se dadne vino i on ga popije, grijeh je na onome ko mu ga je dao, a ne na njemu.“ Bedai'u-s-Senai’ (5/132)
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/210802
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com