Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kako možemo povećati našu ljubav prema Poslaniku?
Hvala pripada Allahu. Jačina ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je povezana sa vjerom muslimana. Kada mu se vjera poveća, poveća mu se i ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je vid ibadeta prema Allahu i vid pribviše
Hvala pripada Allahu.
Jačina ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je povezana sa vjerom muslimana. Kada mu se vjera poveća, poveća mu se i ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je vid ibadeta prema Allahu i vid približavanja Njemu. Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je jedna od obaveznih stvari u islamu.
Prenosi se od Enesa, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Niko od vas neće istinski vjerovati dok mu ja ne budem draži od njegovog oca, njegove djece i od svih ljudi.”(Buharija, 15; Muslim, 44.)
Možeš povećati svoju ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, čineći sljedeće:
Prvo:
On je poslan od svoga Gospodara koji ga je odabrao iznad svih stvorenja da bi prenio Allahovu vjeru ljudima. Allah ga je odabrao jer ga voli i zadovoljan je s njim. Da Allah nije bio zadovoljan s njim, ne bi ga odabrao. Tako da moramo voliti onoga koga Allah voli i biti zadovoljni sa onim s kime je Allah zadovoljan. Moramo shvatiti da je on bliski prijatelj (halil) Allahu i to blisko prijateljstvo je na visokom stepenu kao što je i ljubav na visokom stepenu.
Prenosi se od Džunduba, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svedočim pred Allahom da nisam od vas nikoga uzeo za prisnog prijatelja (halila). Allah me je uzeo za prisnog prijatelja kao što je uzeo i Ibrahima. Da sam uzeo prisnog prijatelja iz mog ummeta, bio bi to Ebu Bekr.” (Muslim, 532.)
Drugo:
Trebamo shvatiti visoki stepen na kojeg ga je Allah uzdigao, jer on, sallallahu alejhi ve sellem, je najbolji od ljudi.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja ću biti predvodnik ljudi na Sudnjem danu, prvi čiji će se kabur otvoriti, prvi koji će se zauzimati, i prvo od koga će se tražiti da se zauzima.” (Muslim, 2278)
Treće:
Moramo shvatiti da je on trpio iskušenja i poteškoće da bi dostavio islam do nas. Trebamo se sjetiti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bivao istjerivan, udaran, potvaran i vrijeđan; najbliži ljudi njemu su ga se odrekli i optužili ga da je luđak, lažov i vračar. Borio se protiv ljudi da zaštiti vjeru da bi došla do nas; oni su se borili protiv njega, istjerali su ga od njegovog naroda i domovine, i okupili su vojske protiv njega.
Četvrto:
Trebamo slijediti primjer njegovih ashaba koji su ga iskreno voljeli. Više su ga voljeli od imetka i sinova, i više od njih samih. Slijede neki primjeri te ljubavi:
Prenosi se od Enesa, radijallahu anh, da je rekao: “Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu šišali kosu a njegovi ashabi su ga obilazili željeći time da njegova kosa padne u nečiju ruku.” (Muslim, 2325.)
Prenosi se od Enesa, radijallahu anh, da je rekao: “Na danu Uhuda neki su ljudi pobjegli i ostavili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je Ebu Talha stajao iznad njega pokrivajući ga štitom. Ebu Talha je bio snažan strijelac koji je slomio dva ili tri luka taj dan. Kada bi čovjek prolazio sa tobolcom strijela, rekao bi mu: ‘Daj to Ebu Talhi.’ Kad god bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, digao glavu da pogleda u ljude, Ebu Talha bi rekao: ‘O Allahov Poslaniče, žrtvujem za tebe i svog oca i svoju majku, nemoj dizati glavu osim ako te pogodi neprijateljska strijela. Moj vrat je prije tvog vrata.'” (Buharija, 3600; Muslim, 1811.)
Peto:
Trebaš slijediti njegov sunnet i riječima i djelima, tako da njegov sunnet bude put kojim ideš čitav život, i da stavljaš njegove riječi prije svakih drugih riječi i da stavljaš njegovu naredbu prije svega ostalog; i trebaš slijediti akidu (vjerovanje) njegovih plemenitih ashaba, i akidu Tabi'ina koji su ih slijedili, i akidu onih koji slijede njihov put sve do danas, prvenstveno Ehlu-s-Sunneh ve-l-Džema'at, i kloni se bid'ata (novotarija), pogotovo Rafidija (Šija), jer su njihova srca tvrda prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i oni daju svojim imamima prednost nad njim i njih vole više nego njega.
Molimo Allaha da nam pomogne da volimo Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da nam njega učini dražim od naše djece, roditelja, porodica i od nas samih.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/2431
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeAjeti i hadisi o hidžabu – pokrivanju žene muslimanke
Hvala pripada Allahu. Ajeti koji govore o hidžabu: Allah kaže: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svojeviše
Hvala pripada Allahu.
Ajeti koji govore o hidžabu:
Allah kaže:
“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (Prijevod značenja En-Nur, 24:31)
Allah kaže:
“A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne. Allah sve čuje i zna.“ (Prijevod značenja En-Nur, 24:60)
“Starim ženama” tj. onima koje više nemaju menstrualnog ciklusa, pa više ne mogu zatrudnjeti ili imati djece.
Ispod ćemo vidjeti riječi Hafse bint Sirin i kako je ona protumačila ovaj ajet.
Allah kaže:
“Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:59)
Allah kaže:
“O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!” (Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:53)
Što se tiče hadisa:
Prenosi se od Safijje bint Šejbe da je Aiša, radijallahu anha, govorila: “Kada su objavljeni ajeti: ‘i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)’– uzeli su svoje izare (vrsta ogrtača) i pocijepale ih s krajeva i time pokrile svoja lica.” Zabilježio ga je Buharija (4481), a sljedeći rivajet bilježi Ebu Davud (4102):
“Allah se smilovao ženama muhadžira. Kada je Allah objavio riječi: ‘i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)’, pocijepale su najdeblji dio svog ogrtača i time pokrile svoja lica.”
Ovaj hadis jasno spominje kako su ove ashabijke razumjele ovaj ajet “i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)” – a to je da se pokriju lica, pa su pocijepale svoje ogrtače i time pokrile svoja lica, pokoravajući se time Allahovoj naredbi kada je rekao: “i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)” što znači da pokriju lica. Na osnovu toga, osoba koja je zdrave pameti će shvatiti da ženino praktikovanje hidžaba i pokrivanje lica pred muškarcima je utemeljneno na vjerodostojnom sunnetu koji pojašnjava Allahovu knjigu. Aiša, radijallahu anha, je pohvalila te žene jer su požurile da se pokore Allahovoj naredbi u Njegovoj knjizi. Poznate je da se njihovo razumijevanje riječi “i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)” i to da se ajet odnosi na lice dolazi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on bio prisutan i one su ga pitale za sve što nisu razumile o svojoj vjeri. Allah kaže:
“A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (Prijevod značenja En-Nahl, 16:44)
Ibn Hadžer kaže u Fethu-l-Bariju: “Postoji predaja od Ibn Ebi Hatima od Abdullaha ibn Osmana ibn Hajsema od Safije koja ovo pojašnjava. Ova predaja je: ‘Spomenule smo žene kurejšija i njihove vrline u prisustvu Aiše, radijallahu anha, i ona je rekla: ‘Žene kurejšija su dobre, ali tako mi Allaha nisam vidjela boljih od žena ensarija, ili da je neko jače vjerovao u Allahovu knjigu ili da je ima više ubjeđenja u Objavu. Kada je objavljena sura En-Nur – ‘ i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)‘ – njihovi ljudi su im došli i proučili im ono što je objavljeno, i nije bilo ni jedne žene od njih koja nije otišla do svog ogrtača, a sljedeće jutro su klanjale umotane kao da su im vrane na glavama.” Također je jasno prenešeno u predaji kod Buharije koja je spomenuta iznad, gdje vidimo Aišu, radijallahu anha, koja je bila puno učena i pobožna, da ih hvali na ovaj način i gdje kaže da nije vidjela žene koje su jače vjerovale u Allahovu knjigu ili da su imale više ubjeđenja u Objavu. Ovo jasno ukazuje da su iz ovog ajeta razumjele – i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)’ – da je obavezno da pokriju svoja lica i da je to proizašlo iz njihovog vjerovanja u Allahovu knjigu i ubjeđenja u Objavu. Također ukazuje da je ženino nošenje hidžaba pred muškarcima i pokrivanje lica vid vjerovanja u Allahovu knjigu i ubjeđenje u Objavu. Zaista, vrlo je čudno da neki od onih koji tvrde da imaju znanje da kažu da nema ništa u Kur'anu i sunnetu da žene moraju pokriti svoje lice pred muškarcima koji joj nisu mahremi, iako su ashabijke to uradile iz pokornosti prema Allahovoj naredbi u Njegovoj knjizi, zbog ubjeđenja u Objavu, i da se ovo značenje još više pojačava u sunnetu, kao u predaji kod Buharije koja je spomenuta iznad. Ovo je od najjačih dokaza da su sve muslimanke obavezne nositi hidžab.”
Adva'u-l-Bejan, 6/594-595.
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da su žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izlazile po noći u El-Menasi’ (poznato mjesto u pravcu Bekije) da bi vršile nuždu, a Omer, radijallahu anh, je govorio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka se tvoje žene pokriju.” Ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije to uradio. Jedne noći Sevda bint Zem'ah, radijallahu anha, žena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izašla je u jacijsko vrijeme, a bila je visoka žena. I Omer joj je doviknuo: “Prepoznali smo te, o Sevda!” nadajući se da će hidžab biti objavljen, pa je Allah objavio ajete hidžaba.
Zabilježili su ga Buharija (146) i Muslim (2170).
Prenosi se od Ibn Šihaba da je Enes, radijallahu anh, rekao: “Ja sam najučevniji od ljudi po pitanju hidžaba. Ubejj ibn Ka'ab me je pitao o njemu. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio Zejneb bint Džahš, koju je oženio u Medini, pozvao je ljude na jelo nakon što je Sunce skočilo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sjeo i neki su ljudi sjeli oko njega nakon što su ljudi otišli, dok Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ustao i malo hodao, i ja sam hodao sa njim, dok nije došao do vrata od Aišine sobe. Onda je pomislio da su ljudi otišli pa je se vratio, a i ja sam se vratio sa njim, i bili su otišli. Onda je stavio zastor između sebe i mene pa su ajeti hidžaba objavljeni.”
Zabilježili su ga Buharija (5149) i Muslim (1428).
Prenosi se od ‘Urve da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi klanjao sabah a žene vjernika bi klanjale sa njim, ogrnute svojim ogrtačima, ondah bi se vraćale kućama i niko ih ne bi prepoznao.”
Zabilježili su ga Buharija (365) i Muslim (645).
Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Jahači bi prolazili kraj nas kada smo bile u ihramima sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i kada bi se oni približili mi bi svojim džilbabima preko glava prekrile svoja lica, a kada bi prošli mi bi ih opet otkrili.”
Zabilježili su ga Ebu Davud (1833), Ibn Madže (2935); Ibn Huzejme (4/203) ga je ocijenio sahihom, kao i Albani u Kitab Džilbab el-Mer'eh el-Muslimeh.
Prenosi se da je Esma bint Ebu Bekr, radijallahu anhuma, rekla: “Mi bismo prekrivale svoja lica pred muškarcima.”
Zabilježili su ga Ibn Huzejme (4/203), Hakim (1/624). On ga je ocijenio sahihom i Zehebi je se složio s njim. Također ga je i Albani ocijenio sahihom u Džilbab el-Mer'eh el-Muslimeh.
Prenosi se da je Asim el-Ahvel rekao: “Ulazili smo kod Hafse bint Sirin koja je stavila svoj hidžab i time pokrila i lice, i mi bismo joj govorili: ‘Allah ti se smilovao. Allah kaže: ‘A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose.(Prijevod značenja En-Nur, 24:60)” A ona bi nama rekla: ‘A šta dolazi nakon toga?’ – ‘a bolje im je da budu krjeposne.’ A ona bi rekla: ‘To potvrđuje ideju hidžaba.'”
Zabilježio ga je El-Bejheki (7/93).
Vidi manjeZa više informacija, molimo vas da pogledate pitanje pod brojem 6991.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/13998
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Može li se poslije vitr namaza klanjati nafila?
Pogledamo li u knjige fikha, vidjet ćemo da su se islamski učenjaci razišli u ovom pitanju – kako da postupi čovjek koji je klanjao vitre i želi da nakon toga klanja nafilu. Razlog njihovog razilaženja je shvatanje hadisa iz ovog poglavlja. U ovom poglavlju postoji nekoliko hadisa koji na prvi pogleviše
Pogledamo li u knjige fikha, vidjet ćemo da su se islamski učenjaci razišli u ovom pitanju – kako da postupi čovjek koji je klanjao vitre i želi da nakon toga klanja nafilu. Razlog njihovog razilaženja je shvatanje hadisa iz ovog poglavlja. U ovom poglavlju postoji nekoliko hadisa koji na prvi pogled izgledaju kontradiktorni. A, poznate su izjave učenjaka koji su kazali da dva hadisa koja su vjerodostojna ne mogu biti kontradiktorna, jer ih je rekao onaj koji ne govori po hiru svome, te kontradiktornost može biti samo prividna, nastala kao plod pomanjkanja znanja i razumijevanja
Hadisi iz ovog poglavlja, čije je shvatanje uzrokovalo razilaženje učenjaka, su sljedeći
Hadis Ibn Omera, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik kazao: ”Neka vam vitre budu zadnji namaz koji klanjate noću.” (Buharija i Muslim
Takoðer, hadis Tarika ibn Kajsa ibn Talka koji prenosi od svoga oca Talka ibn Alija, r.a., da je Poslanik kazao: ”Ne klanjajte u jednoj noći dva puta vitr-namaz.“ (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani
I treći hadis jeste hadis Aiše, r.a., da je Poslanik klanjao trinaest rekata noćnog namaza, tako što bi klanjao osam rekata, a zatim vitre, potom bi klanjao dva rekata sjedeći, i kada bi želio da učini ruku’, ustao bi i učinio ruku’, a zatim bi klanjao dva rekata sabahskih sunneta izmeðu ezana i ikameta. (Muslim
U prvom hadisu, hadisu Ibn Omera, imamo naredbu da vitre budu zadnji namaz koji čovjek klanja noću.
Zbog ovog hadisa i naredbe u njemu veliki broj učenjaka smatrao je da će čovjek koji želi da klanja nafilu, nakon što je klanjao vitre, prvo klanjati jedan rekat kako bi učinio parnim vitre koje je klanjao, a nakon toga će klanjati koliko želi rekata nafile, a zatim će klanjati vitre.
Preneseno je da su ovog stava bili: Alija, r.a., Usame, r.a., Ebu Hurejre, r.a., Omer, r.a., Osman, r.a., Ibn Omer, r.a., Ibn Abbas, r.a., Ibn Mes’ud, r.a., Amr ibn Mejmun, Ibn Sirin, Ishak i dr. Oni su zauzeli ovaj stav jer su smatrali da trebaju paziti na dvije stvari: da vitr-namaz bude zadnje što se klanja i da se vitre ne klanjaju dva puta.
Drugi hadis, hadis Talka, r.a., ukazuje nam da čovjek koji klanja vitre, pa se probudi i želi da klanja nafilu – klanjat će nafilu, ali neće ponovo klanjati vitr-namaz, jer je, shodno hadisu Ibn Omera r.a., Poslanik zabranio da se u jednoj noći klanjaju vitre dva puta
Treći hadis, hadis Aiše, r.a., bio je razlog što su mnogi učenjaci smatrali da je osobi koja klanja vitre, pa se potom probudi i želi da klanja noćnu nafilu –dozvoljeno klanjati koliko želi rekata nafile, dva po dva, sve do nastupanja zore.
Preneseno je da su tog stava bili: Ebu Bekr, r.a., Ammar, r.a., Sa’d ibn Ebi Vekkas, r.a., Rafia’ ibn Hadidž, r.a., Talk ibn Alij, r.a., Aiša, r.a., Alkame, Tavus, Seid ibn Musejjib, Ša’bij, Nehai, Seid ibn Džubejr, Mekhul, Hasan el-Basri, Sufjan es-Sevri, Malik, Ibn Mubarek, Evzai, Šafija, Ebu Sevr, na tome je i fetva Stalne komisije za fetve u Saudijskoj Arabiji
Smatram, a Allah najbolje zna, da je najispravnije mišljenje da je dozvoljeno klanjati nafilu nakon klanjanih vitara, jer je to činio Allahov Poslanik. Svakako da čovjek treba da pazi i da se maksimalno potrudi da vitr-namaz bude zadnja nafila koju klanja noću. Ali, ako bi se dogodilo da klanja vitr-namaz i nakon toga bude želio da klanja noćnu nafilu, smatram da je dozvoljeno da klanja koliko želi, dva po dva rekata – i to bez klanjanja jednog rekata na početku kako bi učinio parnim vitre koje je klanjao. Nije mi poznat argument koji potvrðuje ovaj postupak, zato će se ponašati onako kako smo spomenuli. U ovom mišljenju je ispravno usmjerenje i shvatanje svih argumenata u ovom poglavlju. A Allah najbolje zna
Odgovorio: Pezić Elvedin, 23. safera 1429. h.g. / 1. 3. 2008. god.
Vidi manjeAko stignem imama na ruku, jesam stigao taj rekat?
Onaj ko pristupi namazu i zatekne imama na ruku’u i uspije učiniti ruku’u prije nego se imam vrati – podigne sa ruku’a, time je stigao na taj rekat. Osnova u tome je hadis Ebu Bekreta es-Sekafija, r.a., koji je došao u džamiju kod Allahovog Poslanika i zatekao ga na ruku’u pa je učinio ruku’u izvanviše
Onaj ko pristupi namazu i zatekne imama na ruku’u i uspije učiniti ruku’u prije nego se imam vrati – podigne sa ruku’a, time je stigao na taj rekat. Osnova u tome je hadis Ebu Bekreta es-Sekafija, r.a., koji je došao u džamiju kod Allahovog Poslanika i zatekao ga na ruku’u pa je učinio ruku’u izvan saffa, pa je to spomenuto Poslaniku, pa je kazao: ”Allah ti povećao požrtvovanje, nemoj to više činiti.” Ovaj hadis zabilježili su imam Ahmed, Buharija, Ebu Davud, Nesai, Ibn Hibban. Ovaj hadis jasno ukazuje na validnost rekata u kojem insan stigne imama na ruku’u, zato što Allahov Poslanik nije naredio da ga ponavlja. Osnova u propisima Šerijata je općenitost. To je ono što su zastupali imami četiri mezheba.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 1689, 6. tom, str. 407)
Vidi manjeIma li dova za olakšanje od briga i stresa?
Hvala pripada Allahu. Nismo pročitali knjigu Ebvab el-Feredž u potpunosti, ali smo naišli na neke dijelove u kojima se spominju izmišljeni namazi kao "salah el-fatih", "es-salah en-narijjeh", "es-salah el-mundžijjeh" i drugi koji sadrže iznimne fraze i pokuđeno pretjerivanje. Već smo govorili o nekiviše
Hvala pripada Allahu.
Nismo pročitali knjigu Ebvab el-Feredž u potpunosti, ali smo naišli na neke dijelove u kojima se spominju izmišljeni namazi kao “salah el-fatih”, “es-salah en-narijjeh”, “es-salah el-mundžijjeh” i drugi koji sadrže iznimne fraze i pokuđeno pretjerivanje. Već smo govorili o nekim od ovih namaza. Molimo, vidite odgovore na pitanja 108382, 7505 i 123459.
Što se tiče dova koje se uče radi olakšanja od brige i stresa, imaju sljedeće:
1.
Ona koju je zabilježio Ahmed (3528) od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Nema osobe da pati od stresa ili tuge, a da kaže:
‘Allahumme inni ‘abduke ve ibn ‘abdike ve ibn emetike, nasijeti bi jedik, madin fijje hukmuke, adlun fijje kada'uke, eseluke bi kulli ismin huve leke semejte bihi nefseke ev enzeltehu fi kitabike ev ‘allemtehu ehaden min halkike ev iste'serte bihi fi ‘ilmi-l-gajbi ‘indeke en tedžale el-Kur'ane rabi'a kalbi ve nure sadri ve džela'e huzni ve zehebe hemmi (Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvog roba, sin Tvoje robinje, moje tjeme je u Tvojoj ruci, Tvoja naredba na meni je uvijek ispunjena i Tvoja odredba nad mnom je pravedna. Molim te svakim Tvojim imenom koje imaš, kojim si nazvao Sebe, ili si ga objavio u Knjizi, ili njemu podučio neko od Svojih stvorenja, ili si ga zadržao kod sebe kao znanje o gajbu, da učiniš Kur'an proljećem moga srca i svjetlo mojih prsa, i ono čime će moja tuga nestati i olakšanje za moj stres).’
Osim da će mu Allah otkloniti njegovu tugu i stres, i njih zamijeniti srećom.” Rečeno je: “O Allahov Poslaniče, zar da ih ne naučimo (riječi)?” Rekao je: “Da doista; svatko ko ih čuje treba da ih nauči.”
Šejh Albani ju je ocijenio vjerodostonom u Es-Silsiletu-s-Sahiha, 199.
2.
Ona koju su zabilježili Ebu Davud (5090) i Ahmed (27898) od Ebu Bekreta, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu aljejhi ve sellem, rekao:
“Dova ososbe koja je u nevolji je:
‘Allahumme rahmeteke erdžu fe la takilni ila nefsi tarfete ‘ajn ve aslih li she'ne kullehu la ilahe illa ente (Allahu moj, Tvojoj milosti se nadam, pa me nemoj prepustiti samom sebi ni koliko je treptaj oka; popravi sve moje stvari (stanje). Nema boga osim Tebe.)'”
Šejh Albani ju je ocijenio kao dobru u Sahih Ebi Davud.
3.
Onu koju je zabilježio Muslim (2730) od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao da kaže, kada je osjećao tegobu:
“La ilahe illellahu-l-Azimu-l-Hakim, la ilahe illellah rabbu-l-Arši-l-azim, la ilahe ilellahu rabbu-s-semavati ve rabbu-l-erd ve rabbu-l-Arši-l-kerim (Nema boga sem Allaha, Silnog, Mudrog; nema boga sem Allaha, Gospodara Arša velikog; nema boga sem Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara zemlje i Gospodara Arša plemenitog).”
Kaže Nevevi, rahimehullahu te'ala, u Šerh Muslim: “Ovo je veliki hadis na koji treba obratiti pažnju i puno ovo učiti u vrijeme tegobe i nedaće. Taberi kaže: ‘Prve generacije su učile ovu dovu i nazvali su je ‘dua el-kerb’ (dova u nedaći). Ako se kaže da je ovo zik (spominjanje Allaha) i da u njoj nema dove (molbe), to se može odgovoriti sa dvije poznate tačke:
(i) da dova moće početi sa ovim zikrom, onda osoba može doviti šta hoće;
(ii) Odgovor Sufjana ibn Ujejne koji je rekao: ‘Zar ne znaš za riječi Uzvišenog Allaha (u hadisi kudsijj): ‘Ko od traženja od Mene bude zauzet spominjanjem Mene, daću mu najbolje od onog što dajem onima koji traže.’ Rekao je pjesnik: ‘Ako te čovjek pohvali, onda je to dovoljno i nema potrebe da kaže da mu treba pomoć (jer to što te hvali ukazuje da treba pomoć).”'”
Molimo da pogledate i knižicu “Dealing with worries” (Ophođenje prema brigama) na našoj stranici.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/149276
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeKakav stav trebamo zauzeti prema Jezidu ibn Muaviji?
Hvala pripada Allahu. Njegovo ime je Jezid ibn Muavija ibn Ebi Sufjan ibn Harb ibn Umejje al-Umevi ed-Dimeški. Ez-Zehebi kaže: „On je bio zapovjednik vojske tokom napada na Konstantinopolj, među kojima su bili ljudi kao Ebu Ejjbu el-Ensari. Jezid je proglašen od svoga oca kao njegov nasljednik, pa jviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeNjegovo ime je Jezid ibn Muavija ibn Ebi Sufjan ibn Harb ibn Umejje al-Umevi ed-Dimeški.
Ez-Zehebi kaže: „On je bio zapovjednik vojske tokom napada na Konstantinopolj, među kojima su bili ljudi kao Ebu Ejjbu el-Ensari. Jezid je proglašen od svoga oca kao njegov nasljednik, pa je preuzeo vlast nakon što je njegov otac umro u mjesecu redžebu šezdesete godine po hidžri i tada je imao trideset i tri godine, ali je njegova vladavina trajala nešto manje od četiri godine.
Jezid je od onih koje niti proklinjemo niti volimo. Ima još nekih kao što su kao on od halifa dvije države (Umevija i Abasija) i namjesnika u raznim mjestima, i uistinu bilo je nekih koji su bili gori od njega. Ali problem po pitanju Jezida jeste da je došao na vlast četrdeset i četiri godine nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; to je ipak bilo blizu vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i neki od ashaba su bili živi kao što je Ibn Omer, radijallahu anhuma, koji je bio zaslužniji tog položaja od njega ili njegovog oca ili njegovog djeda.
Njegova vladavina je počela ubistvom šehida El-Husejna i završila je bitkom kod el-Harre, tako da suga ljudi mrzili i nije mu dat dug život. Bilo je mnogo pobuna protiv njega nakon El-Husjena, kao što su stanovnici Medine koji su se pobunili u ime Allaha, i Ibn ez-Zubjer.“ Sijeru E'alami-n-Nubela, 4/38.
Šejhu-l-Islam opisao je stav ljudi prema Jezidu ibn Muaviji i kaže:
„Ljudi su se podijelili po pitanju Jezida ibn Muavije ibn ebi Sufjana u tri grupe, dvije su pretjerale a jedna je umjerena.
Jedna od dvije koje su pretjerale su rekli da je on kafir i munafik, da je se borio da ubije unuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi mu time naudio i osvetio se, i da bi time osvetio svog djeda ‘Utbu, brata od svoga djeda Šejbu i amidžu Velida ibn ‘Utbu i druge koje se ubili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je Alija ibn ebi Talib i drugi na dan bedra i u drugim bitkama – i slične stvari. Lahko je Rafidijama koji smatraju Ebu Bekra, Omera i Osmana nevjernicima da imaju takav stav, tako da im je puno lakše proglasiti nevjernikom i Jezida ibn Muaviju.
Druga grupa smatraju da je on dobar čovjek i pravedan vladar, da je jedan od ashaba koji su rođeni za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je on nosio i blagoslovio. Neki od takvih ga uzdižu na stepen viši od stepena Ebu Bekra i Omera, a neki ga smatraju poslanikom. Oba stava su očigledno pogrešna onome ko ima razuma i ima ikakvo znanje o životu i vremenu prvih muslimana. Ovaj stav se ne pripisuje nikome od učenjaka koji su poznati po slijeđenju sunneta ili bilo kojem drugom čovjeku koji ima razuma i iskustva.
Treći stav jeste da je on jedan od muslimanskih vladara koji je radio i dobra i loša djela. Nije rođen osim za vrijeme halifata Osmana, radijallahu anh. On nije nevjernik ali je zbog njega ubijen El-Husejn, i uradio je šta je uradio stanovnicima El-Harre. Nije bio ashab niti je bio jedan od Allahovih prijatelja (evlija). Ovo je stav većine učenjaka i stav Ehlu-s-Sunneta ve-l-Džema'ata.
Tako da su se podijelili na tri grupe, na one koji su ga proklinjali, one koji su ga voljeli i na one koji ga nisu ni voljeli niti su ga proklinjali. Ovo se prenosi od Imama Ahmeda, rahimehullahu te'ala, i ovo je stav onih pravednih od pripadnika njegovog mezheba i ostalih od muslimana. Salih ibn Ahmed je rekao: ‘Rekao sam svome ocu da neki ljudi govore da vole Jezida. On je rekao: ‘Da li iko ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan voli Jezida?’ Rekao sam mu, zašto ga ne proklinješ? Rekao je: ‘O sine moj, kada si to vidio da tvoj babo ikoga proklinje?”
Ebu Muhammed el-Makdisi je rekao kada je upitan za Jezida: ‘Prema onome što sam ja čuo njega ne treba niti proklinjati niti voljeti.’ Rekao je: ‘Također sam čuo da je naš djed Ebu Abdullah ibn Tejmijje bio upitan za Jezida pa je rekao: ‘Mi ne negiramo njegove dobre osobine niti pretjerujemo po pitanju njih.”“ Medžmu'u-l-Fetava, 4/481-484.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/14007
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li je dozvoljeno muškoj djeci da nose zlato i svilu?
Hvala pripada Allahu. Većina učenjaka, rahimehumullahu te'ala, je na stavu da je zabranjeno dječacima da nose zlato, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zlatu i svili: „Ovo dvoje je zabranjeno muškarcima moga ummeta.“ Zabilježili su ga Ebu Davud (3535) i En-Nesai (5054). Šejh Albanviše
Hvala pripada Allahu.
Većina učenjaka, rahimehumullahu te'ala, je na stavu da je zabranjeno dječacima da nose zlato, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zlatu i svili: „Ovo dvoje je zabranjeno muškarcima moga ummeta.“ Zabilježili su ga Ebu Davud (3535) i En-Nesai (5054). Šejh Albani, rahimehullahu te'ala, ga je ocijenio sahihom.
Hadis govori o zabrani zlata i svile muškarcima, a u ovu riječ spadaju i dječaci. Štaviše, postoji strah da ako se dječaku dopusti da nosi zato i svilu dok je mali da će se navići na to, i kasnije će mu biti teško da to ostavi kada odraste.
Navodi se u El-Mevsu'ah el-Fikhijjeh (21/284): „Hanefije, Hanbelije, i neke Šafije su na stavu da je zabranjeno muškarcima da nose zlato, bili oni mladi ili stari, osim u slučaju nužde.
Malikije su na stavu da je dozvoljeno dječaku da nosi zlato iako je to pokuđeno.
Šafije – prema ispravnijem rivajetu – su na stavu da je općenito dozvoljeno. Prema drugom stavu, dozvoljeno je prije starosti od dvije godine, a poslije toga je zabranjeno. Begavi je uvjeren da je ovaj stav ispravan.“
Kaže šejh Mensur el-Behuti, rahimehullahu te'ala: „Zabranjeno je dječaku da nosi ono što je zabranjeno odraslim muškarcima, kao što je odjeća od svile, ili da u njoj ima zlata ili srebra, ili bilo šta prekriveno sa bilo koji od ova dva, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘…Ovo dvoje je zabranjeno muškarcima moga ummeta.’ Prenosi se da je Džabir, radijallahu anh, rekao: ‘Skidali smo ih sa dječaka a ostavljali djevojčicama.'“ Keššafu-l-Kina’ (1/283)
Stav koji mi odabiremo je stav onih koji zabranjuju nošenje zlata i svile, i ostalih stvari koje su zabranjene muškarcima, kako ne bi postali naviknuti na nešto što je zabranjeno i nastave ga nositi kada odrastu; i također zbog opće zabrane ovih stvari muškarcima.
Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je upitan o tome da se muška djeca oblače u svilu na dan bajrama ili drugim prilikama; da li je dozvoljeno staratelju siročeta da ga obuče u svilu ili ne? Ako to uradi, da li je griješan ili ne? Također, da li je dozvoljeno ukrašavati njihove kape sa zlatom?
On je odgovorio: „Hvala pripada Allahu. Staratelju siročeta nije dozvoljeno da ga obuče u svilu, prema mišljenju koje je ispravnije od dva mišljenja kod islamskih učenjaka, isto kao što mu nije dozvoljeno da mu daje da pije vino ili da jede strvinu (meso koje nije zaklano na ispravan način). Što se tiče onoga što je zabranjeno odraslom muškarcu, staratelj se treba kloniti toga da to daje dječacima. Omer ibn el-Hattab je poderao svileni ogrtač kojeg je vidio na sinu Ez-Zubejra i rekao: ‘Ne oblačite ih u svilu.’ Isto se odnosi i na ono što je zabranjeno muškarcima od zlata.
A što se tiče toga da se staratelj optuži da je škrt, to se može spriječiti time što se dijete odjeva dozvoljenom odjećom koja će biti kao ukras za dan Bajrama i drugim prilikama, kao što su ogrtači iz Aleksandrije i druge stvari koje mogu poslužiti kao ukras, pa tako neće biti optuživan da je škrt, i u čemu nema zabrane.“ Medžmu'u-l-Fetava (30/19)
Šejh Ibn Baz, rahimehullahu te'ala, je upitan: „Da li je dozvoljeno muškoj djeci da nose zlato ili ne, ako su mlađi od dvije godine?“
On je odgovorio: „Općenito nije dozvoljeno muškarcima da nose zlato, čak i ako su mlađi od dvije godine. Zlato je dozvoljeno ženama, a zabranjeno je muškarcima, bilo da se radi o prstenju, satovima ili nečemu drugom. Nije dozvoljeno stavljati zlato na mušku djecu, isto kao što nije dozvoljeno odraslom muškarcu da ga nosi. Nego, zato je samo za žene.“ Fetava Nur ‘ala ed-Darb
http://binbaz.org.sa/mat/18438
Ali ako dječak nosi zlato ili svilu, grijeh je na onome ko je to stavio na njega, jer dijete nije odgovorno.
Ebu Bekr el-Ke'asani, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Ako je onaj ko to nosi maloljetan, ondah je grijeh na onome ko je to stavio na njega, a na njemu, jer on nije od onih za koje se odnosi zabrana (nisu odgovorni). Isto tako, ako mu se dadne vino i on ga popije, grijeh je na onome ko mu ga je dao, a ne na njemu.“ Bedai'u-s-Senai’ (5/132)
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/210802
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeKakvi su propisi za usvojeno dijete?
Prije svega, pozdravljam vaš gest, moleći Svemogućeg Allaha da vas obilno nagradi za učinjeno dobročinstvo. Po islamu, mahremom (osoba s kojom se nikada ne može stupiti u bračnu vezu) se postaje na jedan sljedeća od tri načina: prvo, krvnom vezom: majka, sestra, tetka itd.; drugo, vezom po mlijeku (više
Prije svega, pozdravljam vaš gest, moleći Svemogućeg Allaha da vas obilno nagradi za učinjeno dobročinstvo. Po islamu, mahremom (osoba s kojom se nikada ne može stupiti u bračnu vezu) se postaje na jedan sljedeća od tri načina: prvo, krvnom vezom: majka, sestra, tetka itd.; drugo, vezom po mlijeku (veza uspostavljena dojenjem; sve što je mahrem po krvi mahrem je i po mlijeku); i, treće, veza po tazbinstvu (mahrem zbog bračnog ugovora: punica, maćeha, pastorka itd.).
Kada je riječ o usvojenom djetetu, ono nema nijedan od spomenuta tri statusa. Nakon što usvojeno dijete postane punoljetno (po islamu), postaje stranac onim osobama koje su ih izdržavale i brinule se o njima. Prema tome, vaš se muž ne može družiti ni osamljivati ni gledati u nju. Ona pred njim mora nositi hidžab. Također, za vašeg sina, ako je punoljetan, vrijede isti propisi kao za supruga. Uzvišeni Allah naredio je Poslaniku, ﷺ, da oženi Zejnebu b. Džahš, koju je pustio njegov posinak Zejd b. Haris, objašnjavajući ljudima da usvojene osobe nemaju status djece. Allah, dželle šanuhu, rekao je: “…niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo riječi vaše, iz usta vaših, a Allah istinu govori i na Pravi put izvodi. Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije.” (El-Ahzab, 4.)
Dakle, kada je riječ o osamljivanju i gledanju, usvojenu djecu nije dopušteno tretirati kao vlastitu, po jasnom kur’anskom ajetu, niti se bilo kakvi šerijatski propisi vežu za njih. (Vidjeti: Fethul-Kadir, 4/1391, od Ševkanija.) Uzvišeni Allah napravio je razliku između posinaka i vlastitih sinova: “Zabranjuju vam se matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše… i žene vaših rođenih sinova” (En-Nisa, 23.), što po principu suprotnog razumijevanja znači: ne zabranjuju vam se žene posinaka vaših. Usvojenu djecu treba zvati po njihovim očevima, a ne po onima koji su ih usvojili. Ibn Omer kaže: “Zejda smo zvali: Zejd sin Muhammedov, pa je Allah objavio: ’Zovite ih po očevima njihovim…’” (Buharija i Muslim.)
Ebu Bekr prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Ko se bude pripisivao nekom drugom čovjeku, a ne svome ocu, znajući da mu taj nije roditelj, ulazak u Džennet mu je zabranjen.” (Buharija, Muslim.) U drugoj verziji koju prenosi Alija, radijallahu anhu, stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Ko se bude pripisivao drugom čovjeku, a ne svome ocu, neka ga stigne Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi.” (Buharija i Muslim.) Napomena: ako ste spomenuto dijete usvojili dok je bio malehno (prije napunjene dvije godine), i u tom periodu ga podojili pet punih dojenja, ono ima status vlastitog djeteta kada je riječ o osamljivanju s vašim mužem i vašom muškom djecom, otkrivanja pred njima i sl., a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeMože li se ustati pred nekim iz poštovanja prema njemu?
Kada je riječ o ustajanju pred ljudima, islamski učenjaci imaju dva mišljenja. Neki to zabranjuju, a neki, opet, dopuštaju. Oni koji to zabranjuju svoj stav dokazuju sljedećim argumentima. 1. Muavija b. Ebu Sufijan prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko priželjkuje da mu ljudi ustaju, neka sebi priprviše
Kada je riječ o ustajanju pred ljudima, islamski učenjaci imaju dva mišljenja. Neki to zabranjuju, a neki, opet, dopuštaju. Oni koji to zabranjuju svoj stav dokazuju sljedećim argumentima.
1. Muavija b. Ebu Sufijan prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko priželjkuje da mu ljudi ustaju, neka sebi pripremi mjesto u Vatri.” (Tirmizi, Ahmed, Begavi, 12/295/3330, i Ibn Nedždžar, u djelu Zejlu tarihi Bagdad, 20/101. Ovo su predanje vjerodostojnim ocijenili: Munziri, Ibnul-Kajjim i Albani, a dobrim sljedeći muhaddisi: Tirmizi i Nevevi. Vidjeti: Šerhus-sunna, 12/295, Mugnil-esfar, 2/256 – El-Ihja, Tehzibus-sunen, 14/85, Tuhfetul-ahvezi, 8/24, i Sahihut-tergib, 3/31.)
2. Enes b. Malik pripovijedao je: “Niko nije bio draži ashabima od Poslanika, ﷺ, ali kada bi ga vidjeli, nisu mu ustajali, znajući da on to prezire.” (Tirmizi, Ahmed, Ebu Ja’la, 3/321-322/3772, i Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 6/469/8936. Imam Tirmizi, Ibnul-Kajjim i Albani ovo predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: Tehzibus-sunen, 14/85, Tuhfetul-ahvezi, 8/23, i Es-Silsiletus-sahiha, 1/698.)
3. Neposredno pred hidžru, Poslanik, ﷺ, ušao je kod Ebu Bekra dok je sjedio na krevetu, pa se Ebu Bekr pomjerio da bi Poslanik, ﷺ, mogao sjesti. (Vidjeti: Tarihut-Taberi, 1/569.) Ibn Hadždž Maliki napominje: “Pogledaj, Allah nam se smilovao: Ebu Bekr se pomjerio da bi Poslanik, ﷺ, sjeo, a nije mu ustao, mada ga je najviše poštovao, cijenio i volio.” (Vidjeti: El-Medhal, 1/187, i Medžmu’ul-fetava, 1/258.)
Muavija b. Ebu Sufjan govorio je: “Nemoj ustajati nikome kada dođe, a ni mrtvom kada ga pronesu.” (Hinnad, u djelu Ez-Zuhd, 2/428.)
Omer b. Abdulaziz govorio je: “Kada me vidite, ne ustajte, već se sabijte i napravite mi mjesta.” (Ibn Asakir, u djelu Tarihu Dimešk, 19/170/2. Preuzeto iz djela Es-Silsiletus-sahiha, 1/696.)
Kada je Mehdi b. Mensur (jedan halifa) ušao u Poslanikovu, ﷺ, džamiju, svi su mu ustali osim Ibn Ebu Zi’ba. Musejjib b. Zuhejr reče mu: “Ustani, ovo je vladar pravovjernih!” Ibn Ebu Zi’b odgovori: “Ljudi ustaju pred Gospodarom svjetova!” Na to Mehdi reče: “Pusti ga, jeza me podilazi od tih njegovih riječi.” (Vidjeti: Tarihu Bagdad, 3/99-100, Tehzibul-kemal, 6/407, i Sijeru ealamin-nubela, 7/143.)
Halifa Ebu Džafer Mensur došao je jašući pa su mu ustali svi ljudi osim Feredža b. Fudale. Halifa se razljutio, pozvao ga i pitao zašto nije ustao kada ga je vidio, a Feredž mu odgovori: “Strahovao sam da će me Allah pitati zašto sam ustao, a tebe zašto si bio zadovoljan mojim ustajanjem; ustajanje je prezirao Poslanik, ﷺ.” Mensur tada zaplaka, postavi Feredža pored sebe i ispuni mu neke njegove potrebe. (Vidjeti: Tarihu Bagdad, 12/390, i Tehzibul-kemal, 6/22-23.)
Halifa Muvekkil pozvao je neke učenjake u goste, a kada se pojavio, svi su ustali osim Ahmeda b. Gajlana Malikija. Muvekkil je pitao prisutne zašto Ahmed nije ustao pa su kazali da ima slab vid i da nije primijetio halifin dolazak. Kada je to čuo Ahmed b. Gajlan, reče: “Nikako, vladaru pravovjernih! Ja dobro vidim, ali sam te htio poštedjeti Allahove kazne. Naime, Poslanik, ﷺ, rekao je: ’Ko priželjkuje da mu ljudi ustaju, neka sebi pripremi mjesto u Vatri.’”Muvekkil tada priđe Ahmedu i sjede pored njega. (Ebu Bekr Dineveri, u djelu El-Mudžalese, 1/176.)
Imam Malik, Ahmed, Ibn Tejmijje i neki drugi učenjaci kažu da je ustajanje pred nekim zabranjeno. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 27/56, El-Medhal, 1/187, i Sijeru ealamin-nubela, 13/140.)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: “Ashabi nisu običavali ustajati pred Poslanikom, ﷺ, kad god ga vide (…) A kada jer riječ o ustajanju putniku kada se vrati s puta s namjerom dočeka, to se smatra pohvalnim djelom.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 1/258.)
Islamski učenjaci koji dopuštaju ustajanje pred ljudima svoj stav dokazuju sljedećim dokazima.
1. Ebu Seid Hudri prenosi da je Poslanik, ﷺ, nakon presude Benu Kurejzi tražio Sa‘da b. Muaza. Kada se pojavio jašući, Poslanik, ﷺ, rekao je ensarijama: “Ustanite vašem velikanu!” (Buharija i Muslim.) Imam Muslim izjavio je: “Ne znam da postoji vjerodostojniji hadis kada se radi o ustajanju pred drugom osobom od ovog hadisa. Ovo je ustajanje iz dobročinstva, a ne iz pretjeranog poštivanja.” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 2/202.) Imam Nevevi tvrdi da su Buharija, Muslim i Ebu Davud dokazivali ovim hadisom da je ustajanje pred drugim čovjekom dopušteno. (Vidjeti: Fethul-Bari, 11/54.)
Imam Bejheki na osnovu ovog hadisa naslovio je poglavlje: Ustajanje pred prijateljem iz poštovanja i dobročinstva. (Vidjeti: Šuabul-iman, 6/466. A sličnu je cjelinu naslovio u djelima El-Adab, str. 190, i El-Medhal, 2/200.) Većina islamskih učenjaka smatra da nije pokuđeno ustati pred osobom, ako je motiv ustajanja poštivanje i dobročinstvo. (Vidjeti: El-Minhadž, 12/75.) Ovo mišljenje, između ostalih, odabrali su: Ebu Sulejman Hattabi, Ibn Bettal, Begavi, Nevevi, Ibn Hadžer i kadija Ijad. (Vidjeti: Mealimus-sunen, 4/144, Šerhus-sunna, 12/295, El-Mufhim, 3/592, Šerhu sahihil-Buhari, 9/43, od Ibn Bettala, El-Minhadž, 12/75, Umdetul-Kari, 22/251, i Fethul-Bari, 11/56.)
Neki učenjaci tvrde da ashabi nisu ustali iz poštivanja, već da pomognu Sa‘du da sjaše, a to jasno stoji u drugoj verziji hadisa: ”Ustanite vašem velikanu i pomozite mu da sjaše!” (Ibn Hibban i Ahmed, 6/141/25140. Ibn Hadžer i Albani ovu verziju smatraju dobrom. Vidjeti: Fethul-Bari, 11/53, Medžmeuz-zevaid, 6/138 i Es-Silsiletus-sahiha, 1/143-145.)
2. Prenosi se da je Poslanik, ﷺ, ustajao Fatimi, radijallahu anha, kada bi došla kod njega, i da bi ona ustajala Poslaniku, ﷺ, kada bi došao kod nje. (Tirmizi i Ebu Davud, 4/356-357/5217, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Imam Šafija prošao je jašući pored imama Ahmeda, a kada ga je vidio, imam Ahmed pohrlio mu je u susret i pratio ga sve dok se nije udaljio. Kada se nakon izvjesnog vremena vratio, rekao je: “Ko želi naučiti pravo neka slijedi Šafiju, makar hodao iza njegove mazge.” (Vidjeti: Hil’ijetul-evlija, 9/99, Sijeru ealamin-nubela, 10/86-87, i Bejheki, u djelu Menakibuš-Šafi, 2/252-253.)
Ebu Bekr Mervezi vidio je Hadždžadža b. Šaira, a Hadždžadž je služio imama Ahmeda i poštivao ga. Ustao mu je i rekao: “Neka je mir na slugu iskrenih robova.” (Ebu Nuajm, u djelu Hil’ijetul-evlija, 9/173.)
Postoje brojni drugi argumenti koji ukazuju da je ustajanje pred drugim ljudima dopušteno, ali je njihova autentičnost diskutabilna, pa ih nećemo ni spomenuti na ovom mjestu.
Prioritetnije mišljenje
Imamo vjerodostojne, ali naoko oprečne dokaze koje moramo uskladiti. Ta je oprečnost, kako rekosmo, prividna, jer nemoguće je da vjerodostojni hadisi budu u koliziji jedni s drugima. Naime, kada je riječ o zabrani ustajanja pred drugim ljudima, ona se odnosi na sljedeće slučajeve:
a) Kada osoba voli da joj neko ustaje iz počasti, takvoj osobi nije dopušteno ustati po mišljenju svih učenjaka, jer se taj postupak jasno kosi s Muavijinim i Enesovim predanjem;
b) da ne postoji nikakva potreba za ustajanjem;
c) ustajanje oholnicima i tiranima;
d) ako se ustajanje shvati kao obaveza; i
e) ustajanje nevjerniku ili velikom grješniku.
Ako postoji opravdan razlog za ustajanjem pred osobom kao poštivanje učenog ili pobožnog, iz dobročinstva ili uvažavanja, tada nema smetnje.
Ebu Velid b. Rušd ustajanje pred drugim ljudima dijeli na četiri vrste: prvo, ustanje nekome zbog njegove oholosti, i ova vrsta ustajanja je strogo zabranjena; drugo, ustajanje ne zbog njegove oholosti, ali postoji bojazan da bi se vremenom mogao uzoholiti zbog toga; i ustajanje u ovom slučaju pokuđeno je; treće, ustajanje iz dobročinstva i poštivanja, a on ne očekuje niti voli da mu se ustaje, i to je u ovom slučaju dopušteno; i, četvrto, ustajanje putniku kada se vrati s puta, odnosno ustajanje u nekakvom veselju zbog čestitanja, odnosno u žalosti zbog izražavanja saučešća, i ovo ustajanje je pohvalno (mendub). (Vidjeti: Fethul-Bari, 11/54, i Umdetul-kari, 22/252.)
Prema tome, nema smetnje ustati učenom čovjeku iz poštovanja prema materiji koju posjeduje, starijoj osobi, žena mužu i sl., uzimajući u obzir prethodno spomenuta pravila. Ako čovjek zna da će u određenim situacijama neustajanjem izazvati veće zlo, tada nema problema u tome da ustane. (Vidjeti: Fethul-Bari, 11/56.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKada je najbolje da djeca počnu učiti Kur’an napamet?
Najbolje da djeca počnu učiti Kur’an napamet od četvrte ili pete godine, mada neka djeca mogu početi i prije toga, ovisno o umnim mogućnostima. Neki ispravni prethodnici smatrali su da nema smetnje u tome da se dijete počne poučavati Kur’anu kada navrši tri godine. (Vidjeti: El-Kifaja, str. 64.) Ibrviše
Najbolje da djeca počnu učiti Kur’an napamet od četvrte ili pete godine, mada neka djeca mogu početi i prije toga, ovisno o umnim mogućnostima. Neki ispravni prethodnici smatrali su da nema smetnje u tome da se dijete počne poučavati Kur’anu kada navrši tri godine. (Vidjeti: El-Kifaja, str. 64.) Ibrahim b. Seid Dževheri govorio je: “Vidio sam dječačića od četiri godine: dovodili bi ga kod halife Memuna pa bi učio Kur’an pred njim; a kada bi ogladnio, plakao je.” (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 12/150, i El-Kifaja, str. 64.)
Svevišnji Allah olakšao je pamćenje Kur’ana, pa neispravno je djecu oslobađati te odgojne obaveze pod izgovorom da teško pamte. Istina, među djecom postoji razlika, ali svako dijete može zapamtiti nekoliko odlomaka Kur’ana, neka djeca više a neka manje. Predškolsko vrijeme idealna je prilika koja se treba iskoristiti, jer polazak u školu povlači za sobom druge obaveze. U svakom slučaju pamćenje Kur’ana kod djece uveliko se razlikuje od pamćenja kod odraslih. Govoreći o pamćenju Kur’ana mladih, imam Katade rekao je: “Pamćenje u mladosti je kao urezivanje u kamen.” (Ibn Sa‘d, u djelu Et-Tabekat, 7/171.)
Hasan Basri rekao je: “Učenje u mladosti je kao uklesavanje u kamen.” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 2/160/640.) Ove se riječi navode u jednom hadisu čija je vjerodostojnost diskutabilna. Gotovo da nećemo naći učenjaka prvih, ali i potonjih generacija a da nije naučio Kur’an u ranoj mladosti. U vjerodostojnom predanju navodi se da je Ibn Abbas rekao: “Pitajte me o tefsiru, jer sam zapamtio Kur’an u ranoj mladosti.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 9/84.) Kadija Abdullah Ebu Muhammed Asbehani, poznat kao Ibnul-Lebbab, zapamtio je Kur’an u petoj godini. (Vidjeti: Tarihu Bagdad, 10/143, El-Kifaja, str. 64-65, od Hatiba Bagdadija, i Sijeru ealamin-nubela, 12/150 i 17/654.) Kadija Ebu Bekr Merestan zapamtio je Kur’an kada je imao sedam godina. (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 20/26.)
Imam Šafija rekao je: “Zapamtio sam Kur’an sa sedam godina, a Malikovu El-Muvettu kada sam imao deset godina.” (Vidjeti: Tarihu Bagdad, 2/60, Sijeru ealamin-nubela, 10/11.) Dijete treba forsirati na pamćenje tekstova u mladosti, a na njihovo razumijevanje u kasnijem periodu, jer se u mladosti lakše pamti, a u zrelijoj dobi lakše razumijeva, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manje