Stvari koje pomažu obavljanje noćnog namaza su mnogobrojne, a evo nekih:
1. Iskrenost prema Allahu, dž.š. Uzvišeni Allah naređuje da se djela samo Njemu iskreno čine: “A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.” (El-Bejjine, 5.)
Kad ojača iskrenost roba on je više sklon uputi ka pokornosti i dobrim djelima koja ga približavaju Allahu. U hadisu Ubejja ibn Ka’ba, r.a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Obraduj ovaj ummet visokim položajem, vjerom, uzvišenošću, pobjedom i vlašću na Zemlji. Ko od njih bude radio djela ahireta za dunjaluk, na ahiretu neće imati ništa.” (Ahmed u Sahihul-džami’u, 2825.)
Mutrif ibn Abdullah ibn Eš-Šehir kaže: “Ispravnost se djela gleda kroz ispravnost srca, ispravnost srca kroz ispravnost nakane (nijjeta).” Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Shodno veličini nakane roba i njegovog htijenja i želje, dolazi do upute i pomoći od Uzvišenog. Allahova se pomoć spušta robovima ovisno o veličini njihovog htijenja, nakana, želja i strahopoštovanja, a također i poniženje dolazi ovisno o ovim faktorima. Zato su ispravni prethodnici čvrsto nastojali sačuvati svoja djela pokornosti Allahu, kao npr. noćni-namaz. Neki je čovjek upitao Temima ibn Evsa ed-Darija, r.a., o noćnom namazu, rekavši: “Kako ti s noćnim namazom?” Temim se žestoko razljuti, pa reče:
“Tako mi Allaha, rekat koji klanjam sredinom noći u tajnosti, draži mi je nego da klanjam cijelu noć pa da to ispričam ljudima.”
Ejjub Es-Sihtijani je klanjao cijelu noć. Kad bi se zora približila vratio bi se i legao u postelju, a kada bi zora nastupila podigao bi glas kao da je tek ustao.
2. Da onaj koji želi klanjati osjeti da ga Allah zove na noćni namaz. Kad rob osjeti da ga njegov Gospodar i Zaštitnik poziva, Kojem ničija pokornost nije potrebna, veća je mogućnost da se čovjek odazove. Uzvišeni kaže: “O ti, umotani! Probdij noć, osim malog dijela; – polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an pažljivo.” (Muzemmil, 1-4.)
Sa’d ibn Hišam ibn Amir, r.a., rekao je Aiši, r.a.: “‘Obavijesti me o noćnom namazu Poslanika, ﷺ. !’ A ona reče: ‘Zar ne učiš: ‘O ti, umotani!”? Rekoh: ‘Dakako!’ Ona reče: ‘Allah, dž.š., je naredio noćni namaz kao strogu obavezu na početku ove sure. Poslanik, ﷺ. i ashabi su jednu godinu klanjali. Za ovu suru dvanaest mjeseci nije objavljen završetak, sve dok Allah nije na njenom kraju objavio olakšanje. Noćni je namaz postao dobrovoljno djelo nakon što je bio stroga obaveza.'” (Muslim.)
3. Poznavati vrijednost noćnog namaza. Ko spozna vrijednost ovog ibadeta ustrajno će čuvati vezu s Allahom, dž.š., klanjajući u ovom (spomenutom) periodu. Od predaja koje su došle potvrđen je hadis Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, ﷺ. rekao: “Najbolji namaz, poslije propisanog, je namaz u sredini noći, a najbolji post poslije mjeseca ramazana je post Allahovog svetog mjeseca muharrema.” (Muslim.)
Abdullah ibn Amr, r.a., prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Allahu najdraži namaz jeste Davudov namaz, a Allahu najdraži post jeste Davudov post. Spavao bi pola noći, klanjao trećinu, zatim spavao (preostalu) šestinu noći. Jedan dan bi postio, a drugi bi mrsio.” (Muttefekun alejhi.)
Amr ibn Abese veli da je Vjerovjesnik, ﷺ. rekao: “Rob je najbliži Gospodaru u zadnjem dijelu noći. Pa ako možeš biti od onih koji spominju Allaha u to doba, onda to budi.” (Et-Tirmizi i En-Nesai.)
U hadisu od Ibn Mesuda, r.a., kaže se da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Naš Gospodar se začudi dvojici ljudi: Čovjeku koji se izvuče iz postelje i porodice i ode na namaz. Tada Allah Uzvišeni kaže: ‘O meleki, pogledajte Mog roba digao se na namaz napustio postelju i porodicu, i došao na namaz iz želje i težnje da zadobije ono što je kod Mene.'” (Ahmed, hadis je hasen – dobar; Sahihut-Tergib 258.)
Noćni namaz tjera nemar srca, kao što se prenosi u hadisu Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Ko klanja noćni namaz učeći deset ajeta, neće biti ubrojan u nemarne. Ko klanja učeći stotinu ajeta, bit će upisan u pokorne, a ko klanja učeći hiljadu ajeta, bit će upisan u one koji dosta blaga posjeduju.” Ebu Davud i Ibn Hibban. (Hadis je hasen – dobar. Sahihut-Tergib 258.)
Jahja ibn Muaz kaže: “Lijek srca je u pet stvari: učenju Kur’ana s razmišljanjem, praznom stomaku, noćnom namazu, skrušenosti u zadnjoj trećini noći i druženju s dobrima.”
4. Pogledati postupke ispravnih prethodnika prilikom noćnog namaza, a naročito njihovu vezanost za taj namaz. Naši prethodnici bi se naslađivali noćnim namazom i mnogo mu se radovali. Abdullah ibn Vehb kaže: “Svako je naslađivanje u osnovi jedna slast, osim ibadeta. Ibadet ima tri slasti: dok si u ibadetu, kada ga se sjećaš i kada budeš dobio nagradu za njega.” Muhammed ibn el-Munkedir kaže: “Od dunjalučkih naslada nije ostalo ništa, osim: noćnog namaza, susreta s braćom i namaza u džematu.” Sabit el-Bennani kaže: “Ne nalazim ništa slađe u mom srcu od noćnog namaza.” Jezid er-Rekkaši kaže: “S dužinom noćnog namaza dolazi radost očiju iskrenih robova, a sa dužinom žeđi njihova se srca raduju susretu s Allahom.” Muhalled ibn Husejn kaže: “Nisam se probudio noću a da nisam našao Ibrahima ibn Edhema kako spominje Allaha i klanja. Tada bi mi teško bilo, ali bih se utješio sljedećim ajetom: ‘To je Allahova milost koju On daje onome kome hoće – a u Allaha je milost velika.'” (El-Džumua, 4.)
Ebu Asim en-Nebil kaže: “Ebu Hanifu su nazivali ‘Stub’ zato što je mnogo klanjao (uspravno stajao u namazu).” Od El-Kasima ibn Mu’ina se prenosi da je rekao: “Ebu Hanifa je proveo noć u namazu učeći ajet: ‘Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči.’ (El-Kamer, 46.)
Ponavljao ga je plačući, a dove bi skrušeno upućivao.”
Ibrahim ibn Šemmas kaže: “Gledao sam Ahmeda ibn Hanbela kako provodi noći u ibadetu dok je još dijete bio.” Kaže Ebu Bekr el-Mirvezi: “Bio sam s imamom Ahmedom oko četiri mjeseca u vojsci. Uvijek bi noću klanjao, a danju bi učio Kur’an. Imam Buhari bi klanjao i zadnji dio noći bi proveo u ibadetu učeći oko polovine ili trećine Kur’ana. U ovom bi periodu noći završavao hatmu svaka tri dana. Ibn Abdu-l-Hadi opisuje noćni namaz šejhul-islama Ibn Tejmijje: “Noć bi provodio daleko od svih ljudi, osamio bi se sa svojim Gospodarom, bio bi skrušen i neprestano bi učio Kur’an. Ponavljao bi različite vrste noćnih i dnevnih ibadeta. Kad bi stupio u namaz njegovi udovi bi drhtali tako da se naginjao lijevo-desno.” Ibn Redžeb govori o svom učitelju Ibnul-Kajjimu: “Ibadetio je i provodio noći u ibadetu, a namaz mu je bio izuzetno dug. Nisam vidio njemu sličnog u ibadetu, znanju o Kur’anu, hadisu i imanu – vjerovanju.” Ibn Hadžer opisuje svog učitelja Hafiza el-Irakija: “Stalno sam bio s njim. Nisam vidio da je ikada izostavio noćni namaz, nego mu je to postala navika.”
5. Spavati na desnoj strani. Poslanik, ﷺ. svoj je ummet podučio spavanju na desnoj strani. To se prenosi u hadisu Ebu Hurejre, r.a.: “Kada neko od vas legne u postelju, neka je krajem svoje odjeće ispraši, jer ne zna šta je iza njega došlo u postelju. Zatim neka legne na desni bok i kaže: “Bismike Rabbī veda’tu dženbī ve bike erfe’uh. In emsekte nefsī ferhamhā, ve in erseltehā fahfizhā bimā tahfazu bihi ibādekes-sālihīn. (S tvojim imenom, moj Gospodaru, liježem na svoj bok i Tobom ga podižem. Ako uzmeš moju dušu smiluj joj se, a ako je vratiš sačuvaj je onim čime čuvaš Svoje dobre robove.)” (Muttefekun alejhi.)
Od El-Bera’a ibn Aziba se prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ. rekao: “Kad htjedneš leći u postelju uzmi abdest kao i za namaz, a zatim lezi na desni bok.” (Muttefekun alejhi.)
Od Hafse, radijjallahu anha, se prenosi  da je rekla: “Kada bi Poslanik, ﷺ. legao stavio bi desnu ruku pod desni obraz.” (Taberani; Sahihul-džami, 4523.)
Ibnul-Kajjim kaže: “U Poslanikovom, ﷺ. lijeganju na desni bok ima tajna, a ona je da je srce na lijevoj strani. Kad čovjek zaspi na lijevoj strani san postane otežan, jer je srce labavo i opušteno.“
6. Leći u krevet pod abdestom. Naveli smo hadis El-Bera’a ibn Aziba, r.a., u kojem je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kad htjedneš leći u postelju, uzmi abdest kao i za namaz.” (Muttefekun alejh.)
Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Svakom muslimanu koji zanoći s spomenom Allaha i pod abdestom, te se u noći probudi i zamoli Allaha za dobro dunjaluka i ahireta, Allah će mu to dati.” (Ebu Davud i Ahmed; Sahihuldžami, 5754.)
Prenosi se u hadisu Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Čistite ova tijela, Allah vas čistim učinio. Svaki rob koji zanoći čist (pod abdestom) uz njega će zanoćiti nad glavom i melek. Kad se okrene noću (melek) kaže: ‘Allahu moj oprosti Svome robu jer je on čist zanoćio.'” (Taberani, a Munziri kaže: “Lanac prenosilaca  je dobar”, Sahihul-džami, 3831.)
7. Rano leći. San neposredno poslije jacije je poslanička preporuka, lijepa osobina i zdrava navika. O vrijednost ranog lijeganja govori hadis Burze el-Eslemija, r.a., koji prenosi od Poslanika, ﷺ. da je volio malo odgoditi jaciju, a prezirao prije nje spavati te poslije nje pričati.” (Buhari.) Ibn Hadžer prenosi od El-Kadija Ijada da je za riječi: “a prezirao prije nje spavati” rekao: “Jer to uzrokuje da se jacija ne klanja u njeno pravo ili odabrano vrijeme, kao što sijeljenje poslije jacije uzrokuje izostavljanje noćnog namaza”. Ibn Rafi’ kaže: “Omer ibnul-Hattab, r.a., bi ljude štapom tjerao poslije jacije govoreći: ‘Ustajte, možda vas Allah opskrbi namazom!'”
Što se tiče samog spavanja, potrebno je izabrati odgovarajuću postelju, tako da ne treba pretjerivati u pogledu posteljine (dušek), posebne mehkoće i udobnosti, jer sve to uzrokuje dug san i nemar, izaziva lijenost i opuštenost. U hadisu Aiše, radijjallahu anha vjerodostojno se prenosi da je rekla: “Poslanikov, ﷺ. jastuk, na kojem je spavao, je bio od štavljene kože ispunjen palminim lišćem.” (Ebu Davud i Ahmed; Sahihul-džami, 4714.)
Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Omer, r.a., ušao kod Poslanika, ﷺ. dok je bio na hasuri koja je na njegovom boku ostavila tragove. Omer, r.a., reče: “‘O Allahov Vjerovjesniče, da si uzeo postelju ugodniju od ove!’ Poslanik, ﷺ. reče: ‘Ja nemam želje za dunjalukom. Za mene je dunjaluk kao kad jahač putuje (vrućim) ljetnim danom, pa se u dijelu dana skloni u hlad, a zatim produži.'” (Ahmed i El-Hakim; Sahihul-džami, 5545.)
Aliji ibn Bekkaru, Allah mu se smilovao, bi njegova sluškinja namjestila postelju, a on bi tu postelju opipao i rekao: “Tako mi Allaha, ti si posteljo divna, tako mi Allaha, ti si ugodna, ali Allaha mi neću večeras na tebi biti”. Zatim bi ustao i klanjao sve do zore. Također ne bi trebalo pretjerivati sa spavanjem. Ibrahim ibn Edhem kaže: “Ako prespavaš noć, a dan provedeš beskorisno i grijehe budeš stalno činio pa kako ćeš udovoljiti Onome ko o tebi stalno brine!”
8. Pridržavati se učenja propisanog zikra prije spavanja. Ovi zikrovi su čvrsti bedem koji, Allahovim odobrenjem, čuvaju od šejtana i pomažu ustajanje na noćni namaz. Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kad neko od vas legne u postelju neka je krajem svoje odjeće ispraši, jer ne zna šta je iza njega došlo u postelju. Zatim neka legne na desni bok i neka kaže: ‘Bismike Rabbī veda’tu dženbī ve bike erfeuh, in emsekte nefsī ferhamhā ve in erseltehā fahfazhā bimā tahfezu bihi ibādekes-sālihīn.’ (S tvojim imenom, moj Gospodaru, liježem na svoj bok i Tobom ga podižem. Ako uzmeš moju dušu smiluj joj se, a ako je vratiš sačuvaj je onim čime čuvaš Svoje dobre robove.)” (Muttefekun alejhi.)
Od Aiše, radijjallahu anha se prenosi da je Poslanik, ﷺ. prilikom lijeganja u postelju svake noći skupio dlanove, zatim puhnuo u njih učeći: “Kulhuvallahu Ehad, Kul e’uzu br Rabbil-felek i Kul e’uzu bi Rabbin-nas”, a zatim bi dlanovima potro ono što bi mogao od svog tijela počinjući od  glave i lica, pa naniže. To bi radio tri puta.” (Muttefekun alejhi.)
Od ibn Mesuda, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Ko naveče prouči zadnja dva ajeta iz sure El-Bekare, dovoljna su mu (zaštita).” (Muttefekun alejhi.)
Od Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da bi Poslanik, ﷺ. prilikom lijeganja u postelju govorio: “Hvala Allahu koji nas je nahranio i napojio, i Koji nam je dovoljan, a koliko je ljudi bez zaštitnika i bez utočišta!” (Muslim.)

U predaji se  spominje da je Ebu Hurejri, r.a., šejtan rekao: “Kada legneš u postelju prouči Ajetul-kursijju (Allahu la ilahe illa Huvel-Hajjul-Kajjum) sve do kraja. S tobom će neprestano biti čuvar od Allaha i šejtan ti se neće približiti sve dok ne osvaneš.” Ebu Hurejre, r.a., je to spomenuo Poslaniku, ﷺ. , a on mu reče: “Rekao ti je istinu, a on, inače, laže.” (Muttefekun alejhi.)
Od Alije ibn Ebi Taliba, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. svojoj kćerki Fatimi, radijjallahu anha kada je došla od njega tražiti slugu, rekao: “Hoćete li da vas uputim na nešto bolje od sluge? Kada legnete u postelju recite 33 puta Subhanallah, 33 El-hamdu lillah i 34 puta Allahu ekber – to vam je bolje od sluge!” (Muttefekun alejhi.)
Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Uči (Kul ja ejjuhel-kafirun) kada želiš zaspati, jer (ova sura) je odricanje od širka.” (Bejheki, Sahihul-džami 1172.)
Od Hafse, radijjallahu anha prenosi se da bi Poslanik, ﷺ. prilikom lijeganja stavio desnu ruku pod desni obraz i rekao: “Allahu, sačuvaj me Tvoje kazne kada proživiš Svoje robove!” (Ebu Davud, Sahihul-džami 4532.)
Od El-Bera’a ibn Aziba, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kada želiš leći, uzmi abdest kao za namaz, a zatim lezi na desni bok i reci: ‘Allahu moj, Tebi sam se pokorio, svoje lice tebi okrenuo, Tebi svoje ovlasti predao, u Tvoje okrilje pribjegao iz želje i bojazni od Tebe. Nema utočišta niti skloništa od Tebe osim kod Tebe. Vjerujem u Tvoju Knjigu koju si objavio, u Poslanika kojeg si poslao.’ – pa ako umreš umro si na ispravnoj vjeri (fitri). Neka ti ove riječi budu zadnje što progovoriš” (Muttefekun alejhi.)
Musliman  treba redovno učiti i propisane zikrove prilikom buđenja iz sna. Vjerodostojno se prenosi u hadisu Ebu Hurejre, r.a.,  da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kada se neko od vas probudi neka kaže: ‘Hvala Allahu koji mi je dušu povratio, moje tijelo sačuvao i dozvolio mi da Ga spominjem.'” (Tirmizi i Nesai, Sahihul-džami 326.)
Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Ko se probudi u noći neka kaže: ‘Lā ilāhe illallāhu vahdehu lā lašerīke leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve alā kulli šej’in kadīr. El-hamdu lillāh, subhanallāh, ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber. Ve lā havle ve lā kuvvete illā billāh’, a zatim kaže: Allahu moj oprosti mi ili nešto drugo zamoli, dova će mu biti uslišana. Ako uzme abdest i klanja namaz će mu biti primljen.” (Buhari.)
Imam Ibn Bettal veli: “Allah jezikom svoga Poslanika, ﷺ. obećava onome ko se probudi izgovarajući riječi jednoće svoga Gospodara, iz pokornosti Njegovoj vlasti, priznajući Njegove blagodati i zahvaljujući na njima i ne pripisujući Mu ono što Mu ne dolikuje, izgovarajući tespih i pokorno učeći tekbir, predajući mu se iz nemoći i potrebe za Njegovom pomoći – da ako Ga nešto zamoli, On će mu se odazvati, a ako klanja, namaz će mu biti primljen. Zato, onaj do koga dođe ovaj hadis treba se okoristiti njegovim prakticiranjem i iskreno svoj nijjet učiniti u ime Gospodara.” Od El-Beraa ibn Aziba se  prenosi  da je rekao: “Poslanik, ﷺ. bi prilikom buđenja iz sna govorio: ‘Hvala Allahu, koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio i Njemu ćemo biti proživljeni.'” (Muslim.)
U hadisu Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da bi Poslanik, ﷺ. kada bi se probudio protrljao lice rukom, a zatim pogledao u nebo i proučio deset zadnjih ajeta iz sure Ali-Imran (Inne fi halkissemavati vel-erdi…) (Muslim.) Imam En-Nevevi kaže: “U hadisu se spominje da je lijepo potrati lice od sna i učiti spomenute ajete prilikom buđenja.”
9. Nastojati spavati poslije podne namaza (kajlula). Od Enesa, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Spavajte u podnevsko vrijeme jer šejtan tada ne spava!” (Taberani; es-Sahiha 2643.)
Ishak ibn Abdullah kaže: “Kajlula je djelo dobrih ljudi. Ona odmara srce i pomaže ustajanje na noćni namaz”. El-Hasan el-Basri je prošao sredinom dana kroz pijacu i opazio kako se nadvikuju i prave žamor, pa upita: “Zar ovi danju ne spavaju?!” Odgovoriše: “Ne.” On reče: “Vidim da će njihova noć biti zlokobna.”
10. Čuvati se pretjerivanja u jelu i piću. Pretjerivanje u jelu i piću je jedna od velikih prepreka čovjeku da ustane na noćni namaz. Pretjerivanje u jelu i piću odvaja čovjeka od noćnog namaza. Prenosi se u hadisu El-Mikadama ibn Ma’da Jekriba, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Čovjek ne može napuniti goru posudu od svog stomaka. Dovoljni su mu zalogaji koji će mu život održati. Pa ako mora, neka trećinu stomaka napuni hranom, trećinu vodom, a neka trećinu ostavi za disanje.” (Tirmizi i Ibn Madže; Sahihul-džami 5674.)
Od Ebu Džuhejfe, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao čovjeku koji je u njegovom prisustvu podrignuo: “Sustegni se od podrigivanja. Ljudi koji su bili najsitiji na dunjaluku, bit će najgladniji na ahiretu.” (El-Hakim; Sahihul-džami 1190.)
Sufjan es-Sevri kaže: “Malo jedite, sačuvat ćete noćni namaz!” Ma’kal ibn Habib je vidio neke ljude kako mnogo jedu, pa reče: “Ne vidim  da naši prijatelji žele dočekati noć (tj. noćni namaz)!” Vehb ibn Munebbih kaže: “Najdraži čovjek šejtanu je izjelica-spavalica.”
11. Boriti se protiv vlastitog nefsa u pogledu noćnog namaza. Ovo je jedno od naboljih sredstava koja pomažu ustajanju na noćni namaz, jer ljudski nefs po svojoj naravi teži lošem. Ko mu se odazove na poziv odvest će ga u propast i uništenje. Uzvišeni nam naređuje borbu, pa kaže: “I radi Allaha se istinski trudite”
I kaže: “One koji se u ime Nas bore mi ćemo Našim putevima uputiti, a Allah je sa dobročiniteljima!”
Od Fudaleta ibn Ubejda se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Mudžahid (borac) je onaj ko se bori protiv svog nefsa u ime Allaha.” (Tirmizi i Ibn Hibban; Silsiletus-sahiha, 549.)
U hadisu Ukbe ibn Amira, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Čovjek iz mog ummeta, koji klanja noćni namaz, svoj nefs čisti, a na njemu su čvorovi. Kad abdesti ruke, rasplete se jedan čvor. Kad abdesti lice, rasplete se sljedeći čvor. Kad potare glavu rasplete se, također, čvor, i kada opere noge rasplete se čvor. Tada Uzvišeni Allah onima iza zastora kaže: ‘Pogledajte u Mog roba kako se nadmeće sa svojim nefsom i kako Me moli! Šta god Me zamoli to mu i pripada!'” (Ahmed i Ibn Hibban; Sahihut-Tergib 627.)
Muhammed ibn El-Munkedir kaže: “Nadmetao sam se sa svojim nefsom četrdeset godina sve dok mi se nije potčinio.” Sabit el-Bennai kaže: “Ukroćivao sam svoj nefs u pogledu noćnog namaza dvadeset godina, te sam i slast u njemu osjećao dvadeset godina.” Omer ibn Abdulaziz kaže: “Najbolja su djela u kojima se nefs prisili na njih.” Abdullah ibn El–Mubarek kaže: “Dobre prethodnike su nefsovi podsticali na dobro, a naši nefsovi gotovo samo navode na pokuđeno. Zato ih trebamo prisiljavati!” Katade kaže: “O čovječe, ako želiš doći do dobra putem aktivnosti, pa tvoj nefs teži mrzovolji, raskalašenosti i dosadi. Ali, vjernik je taj koji se nadmeće!”
12. Čuvanje od grijeha i nepokornosti. Ako musliman želi postići čast razgovora s Allahom dž.š., osjetiti mir u Njegovom spomenu u toku noći, neka se čuva grijeha. Onaj ko se isprlja nečistoćom grijeha neće biti upućen na noćni namaz. Neki čovjek reče Ibrahimu ibn Edhemu: “Ne mogu da klanjam noćni namaz, pa daj mi lijeka!’ Reče: ‘Ne čini Mu nepokornost danju, pa ćete On podići pred Sebe da mu klanjaš noću. Tvoje stajanje pred Njim u noći je najveća počast. Grješnik ne zaslužuje tu počast.” Neki čovjek reče El-Hasenu el-Basriju: “O Ebu Seide, zanoćim zdrav i želim klanjati noćni namaz i pripremim se za abdest, pa šta mi je, zašto ne klanjam!?” On mu odgovori: “Svezali su te tvoji grijesi!” El-Hasan kaže: “Rob počini grijeh pa mu se zabrani klanjanje noću i post danju.” El-Fudajl ibn Ijjad kaže: “Ako ne možeš noću klanjati i danju postiti, znaj da si lišen i sputan. Sputali su te tvoji grijesi.”
13. Obračunati se sam sa sobom zbog ostavljanja noćnog namaza. Samoobračun je odlika dobrih i simbol iskrenih. Uzvišeni kaže: “O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.”
Imam Ibnul-Kajjim kaže: “Ako će rob biti odgovoran za sve pa čak i za vid, sluh i srce, kao što Uzvišeni kaže: ‘Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.’
Onda je potrebno da se sam preračuna prije nego što se bude razmatrao njegov obračun.”
Noćni namaz je ibadet koji srce veže za Allaha, dž.š. On čini srce jakim da prebrodi prolazna životna iskušenja i savlada nefs u trenucima kada se glasovi ne čuju, oči spavaju i spavači prevrću u posteljama. Zato je noćni namaz mjerilo iskrene namjere i odlika velikih duša. Uzvišeni ih je pohvalio i odvojio od ostalih riječima: “Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga….? Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!'” (Ez-Zumer, 9.)
Noćni namaz je pritvrđeni sunnet na čije je obavljanje Poslanik, ﷺ. podsticao: “Držite se noćnog namaza jer je on praksa dobrih ljudi prije vas, povod da se približite vašem Gospodaru i da vam se oproste grijesi. Noćni namaz zabranjuje zlo i tjera bolest od tijela.” (Tirmizi i Ahmed.)
U hadisu Poslanika, ﷺ. se spominje: “Najbolji namaz poslije propisanih namaza je noćni namaz.”
Poslanik, ﷺ. je čuvao noćni namaz. Nije ga ostavljao ni na putovanju ni kod kuće. Klanjao bi kao predvodnik sinova Ademovih iako mu je sve oprošteno sve dok mu se ne bi pete nadule. To mu je spomenuto, pa je rekao: “Zar ne trebam biti rob zahvalni?” (Muttefekun alejhi.)
Tako su i naši dobri prethodnici činili. Ebud-Derda, r.a., bi govorio: “Klanjajte dva rekata u noćnoj tami zbog kaburske tame.”
Ahmed ibn Harb je rekao: “Čudim se onome koji zna da mu se Džennet ukrašava iznad njega, a vatra potpaljuje ispod njega kako spava između njih.”
Omer ibn Zerr bi rekao kad bi ugledao da noć pada: “Došla je noć i noć ima svoje strahopoštovanje, a preče je da se Allaha bojimo.” Zato je Fudajl ibn Ijjad rekao: “Zatekao sam ljude koji se stide Allaha u noćnoj tmini zbog dugog spavanja.” Sjedio je na boku, a kad bi se pomaknuo rekao bi: “Nije ovo za tebe.” Ustani i uzmi udjela za ahiret.” El-Hasen el-Basri bi reci: “Ne znamo djelo koje je teže od ukroćivanja noći i dijeljenja imetka.” Rečeno mu je: “Zašto oni koji klanjaju noći imaju najljepša lica od svih ljudi?” Reče: “Zato što su se osamili s Milostivim, pa ih je On zaodjenuo Svojim nurom.”
Žene dobrih prethodnika su se trudile klanjati noćni namaz, pokoravajući se Allahu, dž.š. Pa gdje su današnje žene u odnosu na ta velika djela?! Urve ibn ez-Zubejr kaže: “Jedan dan sam došao Aiši, radijjallahu anha da je poselamim pa sam je zatekao kako klanja i uči govor Uzvišenog: ‘Allah je na nas blagodat Svoju spustio i sačuvao nas gorke patnje.‘
Vidio sam je kako ponavlja ovaj ajet i plače. Sačekao sam je, a kada mi je dosadilo čekanje otišao sam radi svoje potrebe na pijacu. Kad sam se vratio ona je isto kao i prvi put ponavljala ovaj ajet plačući.” U hadisu Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Rekao mi je Džibril: ‘Obiđi Hafsu ona mnogo posti i mnogo klanja.'” (Hakim, Sahihul-Džami’a 4227.)
Muaza el-Adevija iz reda dobrih tabiinki je na noć vjenčanja klanjala sa svojim mužem Silom ibn Ešjemom sve do zore. Kad su ubijeni njen muž i sin u džihadu po cijelu noć bi klanjala, ibadetila i skrušena bila, a danju bi spavala. Kad bi zadrijemala u noćnom namazu rekla bi: “O dušo, san je pred tobom.” Kad bi Habiba el-Adevija klanjala jaciju, otišla bi na krov svoje kuće, obukla košulju i mahramu i rekla: “O moj Bože, zvijezde su izašle, oči zaspale, vladari svoja vrata pozatvarali a Tvoja vrata su otvorena. Svako se sa svojim voljenim osamio, ja ovdje stojim pred Tobom. Zatim bi stala u namaz, potajno dozivala svoga Gospodara sve do pojave zore. Pred zoru bi rekla: Bože moj, ova noć ode, a dan se pojavi. Teško meni, da li si mi primio ovu noć – pa da sebi čestitam, ili si mi je odbio – pa da sebi sućut izrazim.” Amra supruga Habiba el-Adžemija  klanjala je jedne noći dok joj je muž spavao. Kada se zora približila muž je još spavao. Ona ga je probudila i rekla mu: “Ustani, moj gospodine. Noć je otišla dan je došao, pred tobom je dug put a opskrba oskudna. Karavane dobrih su otišle ispred nas, a mi smo ostali.”
Molimo Allaha da nas pomogne u spomenjanju Njega, zahvaljivanju i ibadetu Njemu. Neka je salavat i selam na našeg poslanika, Muhammeda, ﷺ.
Muhammed Salih el-Munedždžid

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Mjesec redžeb je jedan od svetih mjeseci za koje Uzvišeni Allah kaže:
”Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! ” (prijevod značenja sure et-Tevba, 36.)
Sveti mjeseci su: redžeb, zul- Ka'de, zul-hidždže i muharrem.
El-Buharija (4708) i Muslim (1679) bilježe od Ebu Bekra, neka je Allah zadovoljan njime, da je Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, rekao:
”Godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri uzastopna: zul-k'ade, zul-hidždže i muharrem, a redžep mjesec Mudara (plemena koje ga je  štovalo) je između džumada i š'abana.”
Ovi mjeseci su nazvani svetim iz dva razloga:

Zbog zabrane ratovanja osim ako se mora odbraniti od neprijatelja.
Zato što je činjenje harama daleko teže nego u drugim vremenima.
Zbog toga nam je Allah zabranio da činimo grijehe u tim mjesecima , kako kaže Uzvišeni:
”U njima ne griješite!”  (prijevod značenja sure et-Tevba, 36.)

Iako je činjenje grijeha haram i zabranjeno u ovim mjesecima i u drugim vremenima, u ovim mjesecima je još veća zabrana činjenja grijeha.
Es-Sa'adi, neka je Allahova milost na njega, je rekao (strana 373.):
”U izrazu ”u njima ne griješite” , zamenicu možemo shvatiti kao da se odnosi na svih dvanaest mjeseci. Allah navodi da ih je napravio mjerom vremena za Svoje robove, koje oni mogu koristiti za robovanje Njemu, zahvalu Allahu na Njegovim blagodatima, i oni služe interesima Njegovih robova, pa se čuvajte grišenja u njima.
Zamenica, se također, može shvatiti kao da se odnosi na četiri sveta mjeseca, i ovim se zabranjuje da griješe u tim mjesecima posebno, kao što je zabranjeno griješenje u svim vremenima, jer se posebno zabranjuje griješenje u ovom vremenu, ali je griješenje teže u ovim vremenima u odnosu na druge.”
Drugo:
Što se tiče posta mjeseca redžeba, ne postoji sahih hadis koji ukazuje na to da postoji bilo koja vrijednost posta cijelog ili dijela ovog mjeseca.
Ono što neki ljudi rade, izdvajajući neke dane redžeba za post, vjerujući da su ti dani bolji od drugih, nema osnove u šerijatu.
Ali postoji predaja  od Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, koja ukazuje da je mustehab postiti tokom svetih mjeseci (a redžeb je jedan od svetih mjeseci). Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, je rekao:
”Posti u svetim mjesecima, a i ostavi (post u njima).” (bilježi Ebu Davud, 2428; hadis je ocjenjen kao da'if od strane Albanija u Da'if Ebi Davud)
Čak i ako bi ovaj hadis bio sahih, to bi ukazivalo da je mustehab postiti tokom svetih mjeseci. Dakle, ako osoba posti tokom redžeba zbog ovoga, i ona također posti i tokom ostalih svetih mjeseci, nema ništa loše u tome. Ali izdvajajući redžeb za post nije u redu.
Šejhu-l-islam ibn Tejmije, neka je Allahova milost na njega, je rekao u ”Medžmu'ul-fetava” (25/290):
”Što se tiče posta u redžebu posebno, hadisi u vezi sa tim su da'if (slabi), pa čak i mevdu’ (izmišljeni). Učenjaci se ne oslanjaju na bilo koji od njih. Oni nisu među onim da'if hadisima koji govore o vrlinama, a većina njih su izmišljeni i lažni. U Musnedu i na drugim mjestima postoji hadis u kojem se kaže da Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, nalaže post u svetim mjesecima, tj. u redžebu, zul-Ka'de-u, zul-Hidže-u i muharremu, ali to ima veze sa postom tokom svih ovih mjeseci, a ne samo tokom  redžeba.”
 Ibnul-Kajjim, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Svaki hadis u kojem se spominje post redžepa i klanjanje nekih noći u njemu je izmišljen i krivotvoren.”(Vidjeti : ”El-Menar el-Munif”, strana  96 )
Hafiz Ibn Hadžer je rekao u Tebjinul-‘adžeb (strana  11):
”Nije prenešen nijedan vjerodostojan hadis sa kojim se može dokazivati o vrijednosti mjeseca redžepa, postu tog mjeseca ili nekih dana u njemu, niti klanjanja noćnog namaza u njemu.”
Šejh Sejjid Sabik, neka je Allahova milost na njega,je rekao  u ”Fikhu-s-Sunne” (1/282):
”Post u mjesecu redžepu nema posebnu vrijednost u odnosu na druge mjesece, osim što je on jedan od svetih mjeseci. Nije prenešeno u vjerodostojnom sunnetu da post u ovom mjesecu ima posebnu vrijednost. Ono što je prenešeno ne može se dignuti na stepen validnog dokaza.”
Šejh Ibn ‘Usejmin je upitan o postu 27.dana redžepa i provođenju te noći u namazu. On je odgovorio:
”Post dvadeset i sedmog redžepa i klanjanje te noć je bi'dat (novotarija) , a svaka novotarija je zabluda.”(Medžmu'u fetava Ibn Usejmin, 20/440)
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedžid
Izvor: http://islamqa.info/en/75394
Prevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Rafidije, Imamije ili Isna ‘Ašerijje (Dvanesto-imamci) su jedan od ogranaka Šija. Nazvani su Rafidije jer su odbili (rafada) mnoge ashabe i odbili su imamet dva šejh Ebu Bekra i Omera, ili jer su odbili imamet Zejda ibn Alija, i napustili ga. Nazvani su Imamije jer se prvenstveno fokusiraju na imamet, i to su učinili od temelja svoje vjere, ili jer tvrde da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da će Alija i njegovi potomci  biti imami (halife). Nazvani su Isna ‘Ašerijje jer vjeruju u imamet dvanaest ljudi iz Polanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice, od kojih je prvi Alija, radijallahu anh, a zadnji Muhammed ibn Hasan el-Askeri, navodno skriveni imam, za kojeg tvrde da je ušao u pećinu u Samerau u sredini trećeg hidžretskog stoljeća i da je i dalje živ unutra, i da ga čekaju da izađe!
Oni imaju ubjeđenja i temelje koji su u suprotnosti onima koje imaju muslimani, kao što su sljedeći:

Pretjeruju u vezi sa svojim imamima, tvrdeći da su nepogrješivi, usmjeravaju im mnoge vidove ibadeta kao što je dova, traženje pomoći, žrtvuju njima i tavaf (kruže oko njihovih kaburova). Ovo je veliki širk za koji nam Allah kaže da ga neće oprostiti. Ovaj širk čine i njihovi učeni i obične mase, bez da se iko među njima suprostavlja tome.

Tvrde da je Kur'an izmijenjen, i da je nešto dodano a nešto odstranjeno. Imaju mnoge knjige o tome koje su poznatenjihovim učenim i mnogim od običnih ljudi, i čak kažu da je vjerovanje da je Kur'an izmijenjen od osnovnih temelja vjere. Vidite pitanje pod brojem 21500.

Smatraju nevjernicima gotovo sve ashabe, i odriču ih se, i od puteva kojim se približaju Allahu jeste da ih vrijeđaju i proklinju. Tvrde da su se odmetli nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim njih malo (osim samo sedam). Ovo je negiranje Kur'ana koji potvrđuje njihove vrline, i kaže da je Allah zadovoljan njima i da je njih odabrao kao drugove Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Time se podrazumijeva i sumnja u sam Kur'an, jer ono što su oni prenijeli; ako su bili nevjernici, nebi bili sigurni da to nisu poremetili ili izmijenili. Međutim, to je ionako ono u što Rafidije vjeruju, kao što smo naveli iznad.

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Što se tiče onih koji idu i dalje od toga i tvrde da su se oni odmetli nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim malog broja, ne više od njih deset ili blizu tom broju, ili da su postali griješnici, nema sumnje da su oni nevjernici, jer odbacuju  ono što se navodi u Kur'anu na više od jednog mjesta, a to je da je Allah zadovoljan njima i da ih je hvalio. Uistinu, onaj ko sumnja da je ta osoba nevjernik, treba se i sam proglasiti nevjernikom, jer ono što se podrazumijeva iz ovog stava jeste da su oni koji su prenijeli Kur'an bili nevjernici ili griješnici. Ajet kaže: ‘Vi ste narod najbolji (pravi monoteisti i sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog sunneta) od svih koji se ikada pojavio.’ [Prijevod značenja Ālu ‘Imrān, 3:110], a onajbolji od njih je prva generacija. Ali prema ovom stavu, mnogi od njih su bili nevjernici i griješnici, i da je ovaj ummet najgori narod i da je najgora od njih prva generacije. Poznavanje da je ovo kufr je nešto za što nijedan musliman nema opravdanje u nepoznavanju.”
El-Sarim el-Meslul ala Šatimi-r-Resul, 590.

PripisujubedaAllahu, tj. da je zauzeo mišljenje koje nije imao prije (da je se predomislio op. pre.). Ovo podrazumijeva pripisivanje neznanja Allahu, neka je uzvišen i savršen od onoga što mu pripisuju.

Oni vjeruju u tukju (pretvaranje) što znači da vani pokazuju nešto što se ne nalazi unutra. U stvari to je laganje i licemjerstvo i sposobnost varanja ljudi. Ovo nije nešto što oni rade za vrijeme straha; nego, oni smatraju da je tukja vjerska dužnost za velike i male stvari, u vremenu straha i u vremenu sigurnosti. Bilo šta od istine što je prenešeno od njihovih imama , kao što je hvaljenje ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili da se slažu sa ehlu sunnetom, čak i po pitanju tahareta (čišćenja) ili po pitanja hrane i pića, šije odbacuju jer kažu da su to rekli koristeći tukju.

Vjeruju u redže'ah, a to je vjerovanje da će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegova porodica (ehlu bejt), Alija, Hasan, Husejn, i ostali imami vratiti. Također, Ebu Bekr, Omer, Osman, Muavija, Jezid, Ibn zi-l-Džušen i ostali koji su prema njima povrijedili ehlu bejt, će se vratiti.

Prema njihovom vjerovanju, svi ovi ljudi će se vratiti na ovaj svijet još jednom prije Sudnjeg dana, kada je Mehdi pojavi, kao što im je Allahov neprijatelj Ibn Sebe’ rekao da će se ova druga grupa vratiti da bi bili kažnjeni jer su povrijedili ehlu bejt, učinili im nepravdu i uzeli im njihova prava, pa će biti žestoko kažnjeni, onda će svi umrijeti, a onda će biti proževljeni na Sudnjem danu na konačni obračun. Ovo je ono što oni vjeruju.
Što se tiče njihovih ostalih pokvarenih vjerovanja, u sljedećim knjigama možete naći to, koje objašnjavaju kako su ona pogrešna:
El-Hutut el-Aridah, Muhibudin el-Hatib;
Usul Meuheb Eš-Ši'ah el-Imamijjeh, Dr. Nasir el-Kafari;
Firek Mu'asireh tentesib ile-l-Islam, Dr. Galib ibn ‘Ali ‘Avadži, 1/127-269;
El-Mevsu'ah el-Mujessereh fi-l-Edjani ve-l-Mezahib ve-l-Ahzab el-Mu'asireh, 1/51-57.
Također pogledajte odgovor na pitanja 1148 i 10272.
Učenjaci Stalne komisije za fetve su upitani: “Da li je put šija Imamija od islama? Ko ga je izmislio? Jer oni, tj. Šije, pripisuju svoj mezheb našem sejjidu Aliji.”
Odgovor:
“Mezheb šija Imamija je izmišljeni mezheb koji je uveden u islam. Savjetujemo vas da pročitate knjige El-Hutut el-‘Aridah, Muhtesar et-Tuhfeh el-Isna ‘Ašerijjeh i Minhadžu-s-Sunneh od šejhu-l-islama (Ib Tejmijje), što će pojasniti mnogo njihovih novotarija.
Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz, Abdurezak ‘Afifi, Abdullah ibn Gadjan.”
Fetava El-Ledžneh ed-Da'imeh, 2/377.
Drugo:
Iz gore navedenog je jasno da je ovaj mezheb neispravan i suprostavlja se vjerovanju Ehlu Sunneta ve-l-Džemata, i ova ubjeđenja neće biti prihvaćena od bilo koga, bilo od njihovih učenjaka ili običnog naroda.
Što se tiče imama koje sebi pripisuju, oni su čisti od ovih laži i neistina.
Slijede imena ovih imama:

Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anh, koji je ubijen kao šehid 40-te god po hidžri;

Hasan ibn Alija, radijallahu anh (3-50 h.g.);

Husejn ibn Alija, radijallahu anh (4-61 h.g.);

Alija Zejnu-l-‘Abidin ibn Husejn (38-95 h.g.), koga zovu El-Sedždžad;

Muhammed ibn Zejnu-l-‘Abidin (57-114 h.g.), koga zovu El-Bakir;

Džafer ibn Muhammed el-Bakir (83-148 h.g.), koga zovu Es-Sadik;

Musa ibn Džafer es-Sadik (128-148 h.g.), koga zovu El-Kazim;

Alija ibn Musa el-Kazim (148-203 h.g.), koga zovu Er-Rida;

Muhammed el-Dževad ibn Alija er-Rida (195.220 h.g.), koga zovu Et-Tekijj;

Alija el-Hadi ibn Muhammed el-Dževad (212-254 h.g.), koga zovu En-Nekij;

Hasan el-‘Askeri ibn Alija el-Hadi (232-254 h.g.), koga zovu Ez-Zekij;

Muhammed el-Mehdi ibn Hasan el-‘Askeri, koga zovu El-Hudždžeh el-Ka'imeh el-Muntezar. Tvrde da je ušau u pećinu u Samerau, ali većina istraživača tvrdi da on uopšte nije ni postojao, i da je on šitski mit.

Vidjeti: El-Mevsu'ah el-Musejereh, 1/51.
Ibn Kesir, rahimehullahu te'ala, je rekao (1/177): “Što se tiče onoga što vjeruju o pećini u Samerau, to je mit koji nema osnove u stvarosti i za to nema dokaza niti vjerodostojne predaje.” El-Bidaje ve-n-Nihaje, 1/177.
Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je podijelio imame Isna ‘Ašerijja u četiri grupe:

Alija ibn Ebi Talib, Hasan i Husejn, radijallahu anhum. Oni su plemeniti ashabi i niko ne sumnja u njihovu vrijednost i imamet, ali je bilo mnogih pored njih koji su dijelili sa njima tu blagodat da budu ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i od ashaba je bilo onih koji su vrijedniji od njih, na onsnovu vjerodostojnih predaja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Alija ibn Husejn, Muhammed ibn Alija el-Bakir, Džafer ibn Muhammed es-Sadik i Musa ibn Džafer. Oni su od ispravnih i povjerivih učenjaka. Minhadžu-s-Sunneh, 2/ 243-244.

Alija ibn Musa er-Rida, Muhammed ibn Alija ibn Musa el-Dževad, Alija ibn Muhammed ibn Alija el-‘Askerii Hasan ibn Alija ibn Muhammed el-‘Askeri. Što se tiče njih, šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, kaže: “Nisu pokazali puno znanja da bi ummet imao koristi od njih, niti su imali vlast pomoću koje bi pomogli ummetu. Nego, oni su bili kao i ostali Hašimije, imaju počastan položaj, i imaju dovoljno znanja o onome što je neophodno za njih i koliko se očekuje kod ljudi poput njih; to je vrsta znanja koja je raširena kod običnih muslimana. Ali što se tiče znanja koja je pristuno samo kod učenjaka, to znanje nije bilo kod njih. Tako da oni koji su tražili znanje nisu preuzeli od njih ono što su preuzeli od druge trojice. Da su imali ono što se korisno onima koji traže znanje, uzimali bi to od njih, a oni koji traže znanje su veoma svjesni gdje da idu tražeći ga.” Minhadžu-s-Sunneh, 6/387.

Muhammed ibn Hasan el-‘Askeri el-Muntezar (Onaj koga se očekuje). On uopšte nije ni postojao, kao što je navedeno iznad.

A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/101272
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com