Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Otkrivanje pred nemuslimankom i da li je ostavljanje namaza nevjerstvo?
Diskutabilna je izjava: “…budući da su, prema hadisu, oni koji ne obavljaju namaz nevjernici, smijem li biti otkrivena pred svojim prijateljicama koje ne obavljaju namaz?” Doslovno shvatanje šerijatskih tekstova, ajetâ i hadisâ, i njihova primjena na pojedincu proizveli su haridžije sveznalice (čitaviše
Diskutabilna je izjava: “…budući da su, prema hadisu, oni koji ne obavljaju namaz nevjernici, smijem li biti otkrivena pred svojim prijateljicama koje ne obavljaju namaz?” Doslovno shvatanje šerijatskih tekstova, ajetâ i hadisâ, i njihova primjena na pojedincu proizveli su haridžije sveznalice (čitaj: neznalice), koji, osim vladarâ, analiziraju i učenjake, pa ih proglase nevjernicima, a zatim i muslimanske mase, pa i njih uvrste u otpadnike od vjere, te na kraju, jer su iskušani zaraznom bolešću tekfirom, analiziraju sami sebe, i reknu da su i sami nevjernici. (Na koncu ispadne da je džennet, čija je širina kao nebesa i Zemlja, uzalud stvoren – čemu toliki džennet kad u njega neće imati ko ući jer su svi ljudi nevjernici?! Allahu se utječemo od zablude i poskliznuća!)
Kad je riječ o izostavljanju namaza, treba imati na umu stvari koje ćemo ovdje navesti.
Prvo, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je otpadnik od islama onaj ko negira obaveznost namaza, pa makar ga i obavljao. (Onaj ko je rođen i odrastao u muslimanskoj sredini, nema opravdanje u pogledu toga.)
Drugo, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je izostavljanje namaza jedan od pogubnih grijeha; kažu da je to veći grijeh od konzumiranja alkohola i činjenja nemorala.
Treće, učenjaci nisu jednoglasni u mišljenju da je otpadnik od islama onaj čovjek koji vjeruje u obaveznost obavljanja namaza ali ga iz određenih razloga ne obavlja.
Četvrto, dokazi koji se bave ovim pitanjem podjednako su snažni, i stoga je ovo pitanje – pitanje u kojem se neistomišljenik mora tolerirati.
Peto, većina učenjaka, hanefijski, šafijski, malikijski i neki hanbelijski autoriteti, smatra da nije otpadnik od islama onaj čovjek koji vjeruje u obaveznost obavljanja namaza ali ga iz određenih razloga ne obavlja.
Šesto, protiv onih ljudi što ne obavljaju namaz mora se uspostaviti argument, kako to kaže šejh Abdurrezzak Afifi.
Nakon što se nekom objasni da mora klanjati i da je namaz stup vjere, može se razmatrati njegovo stanje. Neki ljudi ne drže do ovog principa – onda kad je njima to po volji, ali drže do njega onda kad vide da je u tome korist za njih.
Naprimjer, možda će čovjek za svog oca reći da je nevjernik zato što ne klanja, ali, da njegov otac umre i ostavi desetak miliona eura, od kojih ovaj treba naslijediti polovinu, bi li tad rekao: “Moj babo nije klanjao, bio je kjafir, a ja sam musliman i nije mi dozvoljeno uzeti taj novac”? Čisto sumnjam da bi njegov otac tad “bio” nevjernik. Možda bi, štaviše, bio evlija, a nakon podjele novca – opet nevjernik. (Pitanje uspostavljanja argumenta i opravdavanje neznanjem nisu nimalo jednostavna i lahka pitanja. Još nešto! Zar neko misli da ne postoji razlika između čovjeka koji živi u Saudijskoj Arabiji, a ne zna da je namaz obaveza, i Bošnjaka koji to isto ne zna, a koji je živio u uništavajućem sistemu što se komunizam zove?!)
Sedmo, mora se obratiti pažnja na sljedeće: koliko namaza čovjek mora obavljati da ne bi spadao u kategoriju onih koji izostavljaju namaz? Ovo su pitanje razmatrali oni učenjaci koji smatraju da izostavljanje namaza jest nevjerstvo, i razišli su se u mišljenju. Neki od njih čak tvrde da je nevjernik onaj čovjek koji izostavi makar jedan namaz. Također, smatra li se da izostavlja namaz onaj ko klanja samo džumanski farz?
Osmo, jesmo li stvoreni da ljude kvalificiramo na vjernike i nevjernike, dobre i loše, čestite i poročne, ili smo stvoreni da robujemo dragom Allahu i da pozivamo ljude u islam, u čijem se okrilju osjećamo spokojno i sretno, ako se osjećamo! Kažem: ako se osjećamo, jer se čini da je islam nekim ljudima golema tegoba i teret koji oni nose, a čija se težina očituje na njihovim čehrama i na ponašanju prema svojim porodicama i drugim ljudima.
Uzmemo li sve ovo u obzir, nećemo tako lahko izjaviti da je taj i taj čovjek nevjernik samo zato što ne obavlja namaz. Put do njegovog proglašenja nevjernikom duži je i teži nego što to mislimo – a bolje je da se usredsredimo na poticanje ljudi na obavljanje pet dnevnih namaza.
Braćo i sestre, spustimo se na vlastiti nivo, znajući da ćemo za svaku riječ, a pogotovu za sud o drugim ljudima, položiti račun pred Svevišnjim Allahom! I imajmo na umu sljedeće predanje koje je pouzdano. Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…onaj ko nešto izmisli o vjerniku bit će zadržan u znoju stanovnika džehennema sve dok ne dokaže svoju izjavu.” (Ebu Davud, Ahmed i el-Hakim)
U vezi s pitanjem koje ste postavili, islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da muslimanka pred nevjernicom smije otkriti lice i šake, a razilaze se u mišljenju smije li pred njom otkriti kosu, podlaktice, vrat, potkoljenicu – dijelove tijela koje muslimanke, bez sustezanja, pokazuju jedna pred drugom. Većina učenjaka kaže da je zabranjeno da muslimanka pokaže nevjernici bilo koji dio tijela osim lica i šaka. A to su međutim dozvolili sljedeći učenjaci: Ahmed b. Hanbel, er-Razi, el-Alusi, malikijski pravnik Ebu Bekr b. el-Arebi, šejh Ibn Baz, šejh Ibn Usejmin, Stalna komisija za fetve i neki drugi učenjaci.
Na pitanje je li dozvoljeno da muslimanka pred nevjernicom otkrije kosu, podlaktice, potkoljenice – dijelove tijela koje obično otkriva pred sljedbenicama islama, Stalna komisija za fetve odgovorila je ovako: “O tom pitanju postoje dva mišljenja; preteže stav onih učenjaka koji su kazali da muslimanka može pred nevjernicom otkriti spomenute dijelove tijela, jer nije preneseno da su se majke pravovjernih i druge ashabijke pokrivale pred nevjernicama i mnogoboškinjama; da su to činile, bilo bi nam preneseno…” A Gospodar tvoj najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzovic
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeDa li svaka djevojka ima suđenu osobu?
Alejmusselam! Iz pitanja se razumije da ti vjeruješ u kader i da znaš da je Allah sve odredio od dobra ili zla. I nema sumnje da je Allah, dželle še’nuhu, odredio suđenu osobu onome kome je određeno da se oženi ili uda. Takođe, odredio je nekome da nema suđene osobe jer mu je određeno da se ne oženiviše
Alejmusselam! Iz pitanja se razumije da ti vjeruješ u kader i da znaš da je Allah sve odredio od dobra ili zla. I nema sumnje da je Allah, dželle še’nuhu, odredio suđenu osobu onome kome je određeno da se oženi ili uda. Takođe, odredio je nekome da nema suđene osobe jer mu je određeno da se ne oženi ili ne uda, ali mi neznamo šta je Allah, dželle še’nuhu, odredio.
To što roditelji kažu doće suđeni ne mora da bude tako, jer neko nema suđenu osobu za koju će se udati, ali mi to ne znamo. Nego je na inasanu da uzima za uzroke, nije sporno šerijatski da se djevojka raspituje za momka koji joj se sviđa, da mu da neki znak da joj se sviđa, ili da njen otac je ponudi, ili njena majka i tako. Jer se Hatidža ponudila Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a tako i Omer, radijallahu anhu je ponudio Hafsu prvo Osmanu a zatim Ebu Bekru, i mnoštvo je takvih primjera. Ve bilalhi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Otkrivanje pred nemuslimankom / Oni koji ne obavljaju namaz
Diskutabilna je izjava: “…budući da su, prema hadisu, oni koji ne obavljaju namaz nevjernici, smijem li biti otkrivena pred svojim prijateljicama koje ne obavljaju namaz?” Doslovno shvatanje šerijatskih tekstova, ajetâ i hadisâ, i njihova primjena na pojedincu proizveli su haridžije sveznalice (čitaviše
Diskutabilna je izjava: “…budući da su, prema hadisu, oni koji ne obavljaju namaz nevjernici, smijem li biti otkrivena pred svojim prijateljicama koje ne obavljaju namaz?” Doslovno shvatanje šerijatskih tekstova, ajetâ i hadisâ, i njihova primjena na pojedincu proizveli su haridžije sveznalice (čitaj: neznalice), koji, osim vladarâ, analiziraju i učenjake, pa ih proglase nevjernicima, a zatim i muslimanske mase, pa i njih uvrste u otpadnike od vjere, te na kraju, jer su iskušani zaraznom bolešću tekfirom, analiziraju sami sebe, i reknu da su i sami nevjernici. (Na koncu ispadne da je džennet, čija je širina kao nebesa i Zemlja, uzalud stvoren – čemu toliki džennet kad u njega neće imati ko ući jer su svi ljudi nevjernici?! Allahu se utječemo od zablude i poskliznuća!)
Kad je riječ o izostavljanju namaza, treba imati na umu stvari koje ćemo ovdje navesti.
• Prvo, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je otpadnik od islama onaj ko negira obaveznost namaza, pa makar ga i obavljao. (Onaj ko je rođen i odrastao u muslimanskoj sredini, nema opravdanje u pogledu toga.)
• Drugo, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je izostavljanje namaza jedan od pogubnih grijeha; kažu da je to veći grijeh od konzumiranja alkohola i činjenja nemorala.
• Treće, učenjaci nisu jednoglasni u mišljenju da je otpadnik od islama onaj čovjek koji vjeruje u obaveznost obavljanja namaza ali ga iz određenih razloga ne obavlja.
• Četvrto, dokazi koji se bave ovim pitanjem podjednako su snažni, i stoga je ovo pitanje – pitanje u kojem se neistomišljenik mora tolerirati.
• Peto, većina učenjaka, hanefijski, šafijski, malikijski i neki hanbelijski autoriteti, smatra da nije otpadnik od islama onaj čovjek koji vjeruje u obaveznost obavljanja namaza ali ga iz određenih razloga ne obavlja.
• Šesto, protiv onih ljudi što ne obavljaju namaz mora se uspostaviti argument, kako to kaže šejh Abdurrezzak Afifi. Nakon što se nekom objasni da mora klanjati i da je namaz stup vjere, može se razmatrati njegovo stanje. Neki ljudi ne drže do ovog principa – onda kad je njima to po volji, ali drže do njega onda kad vide da je u tome korist za njih.
Naprimjer, možda će čovjek za svog oca reći da je nevjernik zato što ne klanja, ali, da njegov otac umre i ostavi desetak miliona eura, od kojih ovaj treba naslijediti polovinu, bi li tad rekao: “Moj babo nije klanjao, bio je kjafir, a ja sam musliman i nije mi dozvoljeno uzeti taj novac”? Čisto sumnjam da bi njegov otac tad “bio” nevjernik. Možda bi, štaviše, bio evlija, a nakon podjele novca – opet nevjernik. (Pitanje uspostavljanja argumenta i opravdavanje neznanjem nisu nimalo jednostavna i lahka pitanja. Još nešto! Zar neko misli da ne postoji razlika između čovjeka koji živi u Saudijskoj Arabiji, a ne zna da je namaz obaveza, i Bošnjaka koji to isto ne zna, a koji je živio u uništavajućem sistemu što se komunizam zove?!)
• Sedmo, mora se obratiti pažnja na sljedeće: koliko namaza čovjek mora obavljati da ne bi spadao u kategoriju onih koji izostavljaju namaz? Ovo su pitanje razmatrali oni učenjaci koji smatraju da izostavljanje namaza jest nevjerstvo, i razišli su se u mišljenju. Neki od njih čak tvrde da je nevjernik onaj čovjek koji izostavi makar jedan namaz. Također, smatra li se da izostavlja namaz onaj ko klanja samo džumanski farz?
• Osmo, jesmo li stvoreni da ljude kvalificiramo na vjernike i nevjernike, dobre i loše, čestite i poročne, ili smo stvoreni da robujemo dragom Allahu i da pozivamo ljude u islam, u čijem se okrilju osjećamo spokojno i sretno, ako se osjećamo! Kažem: ako se osjećamo, jer se čini da je islam nekim ljudima golema tegoba i teret koji oni nose, a čija se težina očituje na njihovim čehrama i na ponašanju prema svojim porodicama i drugim ljudima.
Uzmemo li sve ovo u obzir, nećemo tako lahko izjaviti da je taj i taj čovjek nevjernik samo zato što ne obavlja namaz. Put do njegovog proglašenja nevjernikom duži je i teži nego što to mislimo – a bolje je da se usredsredimo na poticanje ljudi na obavljanje pet dnevnih namaza.
Braćo i sestre, spustimo se na vlastiti nivo, znajući da ćemo za svaku riječ, a pogotovu za sud o drugim ljudima, položiti račun pred Svevišnjim Allahom! I imajmo na umu sljedeće predanje koje je pouzdano. Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…onaj ko nešto izmisli o vjerniku bit će zadržan u znoju stanovnika džehennema sve dok ne dokaže svoju izjavu.” (Ebu Davud, Ahmed i el-Hakim)
U vezi s pitanjem koje ste postavili, islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da muslimanka pred nevjernicom smije otkriti lice i šake, a razilaze se u mišljenju smije li pred njom otkriti kosu, podlaktice, vrat, potkoljenicu – dijelove tijela koje muslimanke, bez sustezanja, pokazuju jedna pred drugom. Većina učenjaka kaže da je zabranjeno da muslimanka pokaže nevjernici bilo koji dio tijela osim lica i šaka. A to su međutim dozvolili sljedeći učenjaci: Ahmed b. Hanbel, er-Razi, el-Alusi, malikijski pravnik Ebu Bekr b. el-Arebi, šejh Ibn Baz, šejh Ibn Usejmin, Stalna komisija za fetve i neki drugi učenjaci.
Na pitanje je li dozvoljeno da muslimanka pred nevjernicom otkrije kosu, podlaktice, potkoljenice – dijelove tijela koje obično otkriva pred sljedbenicama islama, Stalna komisija za fetve odgovorila je ovako: “O tom pitanju postoje dva mišljenja; preteže stav onih učenjaka koji su kazali da muslimanka može pred nevjernicom otkriti spomenute dijelove tijela, jer nije preneseno da su se majke pravovjernih i druge ashabijke pokrivale pred nevjernicama i mnogoboškinjama; da su to činile, bilo bi nam preneseno…” A Gospodar tvoj najbolje zna.
Na pitanje odgovorio:pro.fAbdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeDa li je udaranje u prsa ispravno ili pogrešno?
Zahvala Allahu, Ono što šije rade na dan Ašure od udaranja u prsa, šamaranja obraza, udaranja lancima po ramenima, rezanje glava mačevima da bi pustili krv su novotarije koje nemaju osnova u islamu. Ove stvari su zlo koje je zabranio Poslanik, sallallahu alejhi we sellem i nije propisao za svoj ummeviše
Zahvala Allahu,
Ono što šije rade na dan Ašure od udaranja u prsa, šamaranja obraza, udaranja lancima po ramenima, rezanje glava mačevima da bi pustili krv su novotarije koje nemaju osnova u islamu. Ove stvari su zlo koje je zabranio Poslanik, sallallahu alejhi we sellem i nije propisao za svoj ummet niti jednu od ovih stvari i njima sličnih kako bi se obilježavala smrt vođa ili gubitak mučenika, bez obzira kakav oni status imali. Tokom Poslanikovog, sallallahu alejhi we sellem, života mnogi od starijih ashaba su ubijeni i on je tugovao zbog njihovog gubitka, kao što su Hamza ibn ‘Abdul-Mutalib, Džafer ibn Ebi Talib, Zejd ibn Haris i Abdullah ibn Revahah, ali nije činio niti jednu od stvari koje ovi ljudi čine. Da je to bilo nešto dobro , on, sallallahu alejhi we sellem, bi to činio prije nas.
Jakub, alejhi s-selam, nije udarao u svoje grudi niti je grebao svoje lice ili prolijevao svoju krv ili uzeo dan gubitka svoga sina Jusufa kao dan žalosti ili praznik. On se prisjećao svog izgubljenog sina i osjećao tugu i bol zbog toga, a ovo je nešto za šta ga niko ne može okriviti. Ono što je zabranjeno jesu one radnje koje su preuzete u nasljedstvo još iz džahilijeta, a koje je islam zabranio.
Buharija (1294) i Muslim (103) bilježe da je Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao:
” Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ” Nije od nas onaj koji se udara po obrazima, cijepa otvore košulje i poziva u džahilijet.” ”
Ova, za osudu, djela koja šije rade na dan Ašure nemaju nikakvu osnovu u islamu. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ih nije radio, kao ni jedan od njegovih ashaba. Niti jedan od ashaba nije radio pomenuto ni kada je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ili neko drugi umro, iako je gubitak Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, bio veći nego li smrt el-Husejna, neka je Allah zadovoljan njime.
Hafiz Ibn Kesir, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
” Svaki musliman treba da tuguje zbog ubistva el-Husejna, neka je Allah zadovoljan njime, jer je on bio vođa muslimana, jedan od učenjaka među ashabima, i sin kćerke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koja je bila najbolja od njegovih kćerki. On je bio odani Allahov rob, hrabar i velikodušan čovjek. Ali nema ništa dobro u onome što čine šije izražavajući na taj način svoj bol i tugu, gdje se veći dio toga čini s ciljem pokazivanja. Njegov otac (otac Husejna) je bio bolji nego Husejn, ali šije ne uzimaju njegovu smrt kao godišnjicu kao što to čine sa smrti el-Husejna. Njegov otac je ubijen u petak kada je napuštao džamiju poslije sabah namaza, 17. Ramadana 40. godine po Hidžri. Osman je bio bolji nego Ali prema ehli-sunnetu ve'l-džema'atu, a on je ubijen pod opsadom u svojoj kući u mjesecu Zul-Hidžetu 36. godine po Hidžri, ubijen je tako što su mu prerezali grlo od jedne vratne vene do druge, ali ljudi nisu uzeli njegovu smrt kao godišnjicu. Omer ibn el-Hattab je bio bolji čovjek i od Alija i od Osmana, on je ubijen dok je stajao u mihrabu, klanjajući sabah namaz i učeći Kur'an, ali ljudi nisu uzeli njegovu smrt kao godišnjicu . Ebu Bekr Es-Siddik je bio bolji od njega ali ljudi njegovu smrt nisu uzeli kao godišnjicu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je predvodnik sinova Ademovih i na dunjaluku i na ahiretu, i Allah ga je uzeo sebi kao što je učinio i sa poslanicima prije njega, ali niko datume njihove smrti nije uzeo kao godišnjicu gdje će činiti ono što čine šije na dan kada je el-Husejn ubijen…Najbolje što se može reći pri prisjećanju na ove i slične nesretne situacije, je ono što je Ali ibn el-Husejn prenio od svoga djeda Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da je rekao:
” Svaki musliman i muslimanka kada se sjete nedaće u kojoj su bili, ma koliko davno da se dogodilo i to bude povodom izgovaranja riječi: ”Inna Lillahi we inna ilejhi radži'un.” (Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti),Allah će im svaki put iznova dati nagradu za strpljenje i vjeru u toj nesreći.”
(bilježe Imam Ahmed i Ibn Madždže)”
(al-Bidaayah wa'l-Nihaayah, 8/221)
On još kaže (8/220):
” Rafidije su otišle u krajnost u državi Benu Buvejh (Bani Buwayh) 400 i neke godine. Bubnjevi su odjekivali Bagdadom i drugim gradovima na dan Ašure, pijesak i slama su bili razbacani po ulici i pijacama, ljudi su izražavali tugu i plakali. Mnogi od njih ne bi pili vodu te noći, zbog suosjećanja sa el-Husejnom, jer je on ubijen dok je bio žedan. Žene bi izlazile bestidno, plačući, udarajući se po obrazima i grudima, hodajući bose po pijaci, i radile mnogo drugih novotarija koje su za osudu… Ono što su željeni postići za ovim i sličnim djelima jeste da napadnu države Benu Umajah (Banu Umayyah), jer je on ubijen za vrijeme njihovod perioda.
Na dan Ašure, Nasibije Sirije čine suprotno od onoga što šije i rafidije rade. Oni imaju običaj da spremaju žitarice na dan Ašure, uzimaju gusul i mirišu se, oblače najbolju odjeću, i oni uzimaju taj dan kao Bajram za koji spremaju razne vrste jela, izražavaju sreću i zadovoljstvo, pokušavajući na taj način isprovocirati Rafidije i razlikovati se od njih.”
Proslavljati ovaj dan je novotarija (bid'at), i praviti od toga godišnjicu žalosti i tuge je također novotarija.
Šejhu-l-islam ibn Tejmijje, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
” Šejtan je , iskoristivši ubistvo el-Husejna, Allah bio sa njim zadovoljan, naveo ljude da uvedu u vjeru dvije novotarije: novotariju žaljenja i oplakivanja na dan Ašure udaranjem u prsa, obraze, jadikovanjem i recitovanjem hvalospeva, i s druge strane novotariju radovanja i slavljenja. Pa neki su uveli oplakivanje a drugi slavljenje, oni smatraju dan Ašure kao dan za stavljanje crnog praha oko očiju tzv. kohl, gusul, pravljenja posebne hrane i druženja sa porodicom… Svaka od ovih novina vodi ka zabludi. Nijedan od četiri imama ili nijedan od učenjaka ne smatra niti jednu od ovih stvari mustehab (pohvalnom).”
(Minhajj al-Sunnah, 4/554)
Potrebno je naglasiti da sve ove radnje su podržali tj. ohrabrili neprijatelji islama, kako bi mogli ostvariti njihove loše ciljeve uništavanja slike islama i njegovih sljedbenika. Imajući ovo u vidu, Musa el-Musavi je u svojoj knjizi ”al-Shiah wa'l-Tas-heeh”, rekao:
”Nema sumnje da su udaranje glave mačevima i rezanje glave u žalosti za el-Husejnom na deseti dan Muharrema javili u Iraku Iranu i Indiji za vrijeme okupacije ovih zemalja od strane Britanije. Britanija je jako dobro iskoristila neznanje i naivnost kod šija i njihovu veliku ljubav prema el-Husejnu, te ih podučila udaranju glave mačevima. Do nedavno britanska ambasada u Teheranu i Bagdadu je sponzorisala Husejnove parade prilikom kojih se ovaj ružni spektakl sprovodio na ulicama. Cilj britanske imperijalističke politike je da podržavanjem ovih spektakla i iskorištavanjem na najgori način, daju prihvatljivo opravdanje za britanski narod i slobodne novinare koje opovrgava britansku kolonijalizaciju u Indiji i ostalim muslimanskim državama, i prikazuju narode ovih zemalja kao divljake koje treba spasiti od njihovog neznanja i divljaštva. Slike parada koje su marširale na ulicma na dan Ašure , u kojem hiljade ljudi lancima udara po leđima, čineći da ona krvare, udara bodežima i mačevima u glavu , su se pojavile u britanskim i engleskim novinama, i političari su time opravdali svoju kolonizaciju ovih zemalja, kao humanu dužnost kako bi se ljudi čija je kultura to što prikazuju, vodili ka civilizaciji i napretku. Kada je Jasin el-Hašimi, irački premijer u vrijeme britanske okupacije Iraka, posjetio London zbog pregovora sa Britanijom za kraj mandata, rečeno mu je : ” Mi smo tu da pomognemo irački narod da ostvari napredak i sreću i da ih izbavimo iz divljaštva.” Ovo je naljutilo Jasina al- Hashima i on je ljutito napustio prostoriju za pregovore, ali su se oni ljubazno izvinuli i zamolili ga da pogleda dokumentarac o Iraku, za koji se ispostavilo da je riječ o Husejnovim paradama na ulicama gradova, gdje se prikazuju užasne slike ljudi kako se udaraju bodežima i lancima. Kao da su mu sa ovim htjeli reći: ”Da li bi obrazovani ljudi sa vrlo malo civiliziranosti radili takve stvari sebi?!”
A Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
Izvor: http://islamqa.info/en/101268
Vidi manjePrevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Propis klanjanja u džematu sa Rafidijom
Ako taj Šija vjeruje u šitske akidetske postavke, kao npr. da smatra ashabe (neka je Allah sa njima zadovoljan) nevjernicima, da mrzi Ebu Bekra i Omera i u ostala pokvarena vjerovanja koja imaju, onda mu trebate objasniti istinu. Ako odbaci ta vjerovanja, onda neka klanja sa vama. Ako ne odbaci ta pviše
Ako taj Šija vjeruje u šitske akidetske postavke, kao npr. da smatra ashabe (neka je Allah sa njima zadovoljan) nevjernicima, da mrzi Ebu Bekra i Omera i u ostala pokvarena vjerovanja koja imaju, onda mu trebate objasniti istinu. Ako odbaci ta vjerovanja, onda neka klanja sa vama. Ako ne odbaci ta pokvarena vjerovanja nakon što mu se pojasni istina, onda on ne treba da klanja sa vama, vas dvojica sunija klanjajte zajedno sami, ali ako on smatra da je on Šija (i ne slijedi njihove nevjerničke stavove), voli Ebu Bekra, Omera, i ima lijepo mišljenje o ashabima (neka je Allah sa njima zadovoljan), onda on može klanjati sa vama i ne smatra se nevjernikom.
Odgovorio: Šejh Dr. Halid ibn Ali el-Mušejkih
Vidi manjeIzvor: http://islamqa.info/en/22033
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Neki tvrde da postoji ajet koji podupire sufizam, je li to istina?
Hvala pripada Uzvišenom Allahu. Ajet koji je spomenut u pitanju jesu riječi Allaha, dželle šanuhu: ''Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!'' (prijevod znaviše
Hvala pripada Uzvišenom Allahu.
Vidi manjeAjet koji je spomenut u pitanju jesu riječi Allaha, dželle šanuhu:
”Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!”
(prijevod značenja sure En-Nisa, 69.)
Ibn-Kesir u tumačenju ovog ajeta kaže sljedeće:
”Tj. ko bude radio ono što su Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredili, a bude se klonio onoga što su oni zabranili, Uzvišeni Allah uvešće ga u kuću Svoje plemenitosti i darežljivosti. Staviće ga u društvo vjerovjesnika i onih koji slijede po svom položaju, a to su pravednici, zatim šehidi. Poslije njih slijede ostali vjernici, odnosno dobri ljudi koji su bili dobri u svom javnom i tajnom životu. Na kraju ih Uzvišeni Allah pohvalio riječima: ”A kako će oni divni drugovi biti!” ”
Buharija prenosi od Aiše, radijallahu anha,da je rekla:
”Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: ”Nema nijednog poslanika, alejhis-selam, koji je bio na samrtnoj postelji, a da mu nije dato da bira između dunjaluka i ahireta.”
To je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,izrekao za vrijeme bolesti u kojoj je preselio na bolji svijet, a zatim ga je obuzela žestoka promuklost, pa sam ga čula kako uči: ”… u društvu onih koje je Allah obasuo blagodatima od vjerovjesnika, i pravednika, i šehida i dobrih ljudi.” Iz ovoga sam shvatila da mu je već ponuđeno da napravi izbor.”
(Pogledati Tefsirul-Kur'anil-‘Azim)
Zatim Ibn-Kesir navodi nekoliko predaja koje govore o povodu objave ovog ajeta, a onda dodaje: ”Mnogo važnije od svega navedenog je radosna vijest, spomenuta u poznatim hadiskim zbirkama i to mutevatir predajom preko skupine ashaba. Ona se sastoji u tome da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,upitan šta će se desiti sa čovjekom koji voli određene ljude, ali nije dostigao njihov stepen u pogledu činjenja dobrih djela. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ”Čovjek će biti sa onima koje bude volio!” Enes b. Malik, radijallahu anhu je rekao: ”Ništa se nije moglo porediti sa radošću ashaba koju je inicirao ovaj hadis. Volim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem , Ebu Bekra, Omera i nadam se da će me Uzvišeni Allah proživjeti zajedno sa njima, iako se ne mogu porediti sa njihovim životnim djelom.” ”
(Tefsirul-Kur'anil-‘Azim)
U ovome ajetu, kao što vidite, nema nikakvog opravdanja i osnove za sufizam i njegovo učenje. Ako sufije govore istinu, neka se pokore Allahu dželle šanuhu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i neka se drže onoga što je On propisao, kao što to ajet napominje, kako bi na taj način bili od onih koji su spašeni. Tvrde da evlije poznaju gajb, stvari koje poznaje samo Allah dželle šanuhu. Svoje obraćanje mrtvima za pomoć i činjenje tavafa oko turbeta i mezara smatraju ibadetom i dobrim djelom, traženje pomoći od nekog drugog mimo Allaha, dželle šanuhu, je kufr i širk. Govore da im Allah dželle šanuhu, objavljuje određene stvari koje ubacuje u njihova srca, a koje su dodatak u odnosu na Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Smatraju da odabrani nisu obavezni pridržavati se šerijatskih propisa koji su , po njihovom mišljenju, obavezni za obične ljude. Izmišljaju forme zikra kojih se bezrezervno drže, a koje nemaju osnove u Kur'anu i u sunnetu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Nakon svega žele biti od onih koji su spašeni – sa vjerovjesnicima i pravednicima. Daleko je, daleko ono čemu se nadaju! Oni su sa šejtanima i mušricima! Molimo Allaha dželle šanuhu da nam podari oprost i spas, te da nam u naša srca usadi ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim plemenitim ashabima! Neka nas Allah dželle šanuhu, sastavi sa njima na mjestu u kome ćemo biti zadovoljni! Doista je On Vladar Svemogući!
Muhammed Salih el-Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, 39-40
Pripremila: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Kojih je pet mjesta u Medini propisano posjetiti?
U Medini je propisano posjetiti: 1. Džamiju Allahovoga Poslanika, ﷺ, 2. Poslanikov, ﷺ, kabur i kabur njegove dvojice ashaba (Ebu Bekra i Omera, r. a.), 3. Bekiju, medinsko mezarje u kojem se nalazi kabur Osmana, 4. Mezarje šehida Uhuda u kojem je kabur šehida Hamze b. Abdulmuttaliba, r.više
U Medini je propisano posjetiti:
1. Džamiju Allahovoga Poslanika, ﷺ,
2. Poslanikov, ﷺ, kabur i kabur njegove dvojice ashaba (Ebu Bekra i Omera, r. a.),
3. Bekiju, medinsko mezarje u kojem se nalazi kabur Osmana,
4. Mezarje šehida Uhuda u kojem je kabur šehida Hamze b. Abdulmuttaliba, r. a., i
5. Mesdžidul-Kuba.
Osim ovih mjesta, ništa više nije propisano obilaziti. I ako bi čovjek bilo koje drugo mjesto osim ovih obilazio s ciljem ibadeta, to bi bila novotarija, kao što neki obilaze El-Mesadžidus-seb’a (sedam džamija koje se nalaze u Medini).
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
Vidi manjeŠerijatski stav o farbanju kose (za žene)?
Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Islamski učenjaci kada govore o farbanju kose za žene, kažu da je u osnovi ženi dozvoljeno da farba kosu. Iz svega spomenutog izuzima se farbanje u crnu boju. Kada je Allahov Poslanik osvojio Mekku, doveden mu je Ebu Bekrov otac Ebu Kuhafe, a njegova brviše
Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Islamski učenjaci kada govore o farbanju kose za žene, kažu da je u osnovi ženi dozvoljeno da farba kosu. Iz svega spomenutog izuzima se farbanje u crnu boju. Kada je Allahov Poslanik osvojio Mekku, doveden mu je Ebu Bekrov otac Ebu Kuhafe, a njegova brada i kosa bile su bijele, prepune sijedih, pa je kazao Poslanik: “Promijenite tu bjelinu nečim, samo ne crnom bojom.”(Muslim od Džabira, r.a.) Takoðer na to ukazuju riječi Allahovog Poslanika: “Pred Sudnji dan će doći narod koji će se farbati u crno, kao što su prsa golubova, i oni neće okusiti miris Dženneta.” (Ebu Davud, od Ibn Abbasa, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Na osnovu ovih hadisa učenjaci su zabranili i ženama da farbaju kosu crnom bojom.
Napomena: Smatram da je korisno spomenuti da žene ne smiju koristiti farbe koje imaju svojstvo da kada se stave na kosu sprečavaju dolazak vode do kose, što čini neispravnim i nepotpunim ženino kupanje – gusul i njen abdest, a to povlači za sobom neispravnost namaza, što je veoma opasno!!! Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof.Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Mora li čovjek poslije kupanja uzeti abdest?
Poslije gusula ne treba uzeti abdest, na osnovu Allahovih, džellešanuhu, riječi: “O vjernici, kad hoćete da namaz obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. A ako ste džnunupi, onda se okupajte…” (El-Maida, 6). Naime, Sveznajućviše
Poslije gusula ne treba uzeti abdest, na osnovu Allahovih, džellešanuhu, riječi: “O vjernici, kad hoćete da namaz obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. A ako ste džnunupi, onda se okupajte…” (El-Maida, 6).
Naime, Sveznajući Allah naredio je da se čovjek koji je džunup okupa prije namaza, ne spomenuvši uzimanje abdesta u pogledu njega, što ukazuje da je kupanje dovoljno.
Dokaz za ovu tvrdnju jesu i Resulullahove, ﷺ, riječi upućene Ummu Selemi, radijallahu anha: “Dovoljno ti je da kosu izmiješ s tri šake vode i da zatim opereš cijelo tijelo, pa ćeš biti čista” (Muslim). Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Božiji Poslanik, ﷺ, nije uzimao abdest poslije gusula” (Et-Tirmizi).
Ebu Bekr b. el-Arebi, rahimehullah, zapisao je sljedeće: “Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da abdest potpada pod gusul…” Ali ipak, treba znati da se mora uzeti abdest ako se okupa čisto radi rashlađivanja. I mora se uzeti abdest, poslije gusula, ako se u toku kupanja učini nešta što kvari abdest. A Gospodar tvoj najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manje