Uzvišeni Allah pitanje ”kelale” spominje na dva mjesta u suri En-Nisa, u dvanaestom ajetu i u zadnjem ajetu sure En-Nisa, stotinu sedamdeset i šestom ajetu. Tako da onaj ko želi da sazna nešto više o tom pitanju, o njemu može potražiti u komentaru ova dva ajeta.
Rezime onoga što su spomenuli islamski učenjaci vezano za ovo pitanje ”kelale” jeste da je to osoba koja nema djece niti roditelja kao nasljednika.

Imam Ibn Kesir i mnogi drugi navode da su na taj način tumačili spomenute ajete mnogi učenjaci iz prethodnih generacija, do te mjere da su neki spomenuli da po tom pitanju postoji konsenzus islamskih učenjaka. Preneseno je da su tog stava, tj. da je ”kelala” osoba koja nema djecu niti roditelje kao nasljednike, bili sljedeći učenjaci: Ebu Bekr, Omer – iako je Omer na početku imao drugo mišljenje koje je ostavio na kraju života, Alija r.a., Ibn Mes’ud, r.a., Ibn Abbas, Zejd ibn Sabit, r.a., Eš-Šabi, En-Nehai, Katade, to je stav sedmerice istaknutih pravnika, stav četverice imama mezheba. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

We alejkumusSelam,

Smatram da na ovo pitanje mozemo prenjeti jedan dio iz knjige: MINHADŽU-L-MUSLIM / PUT PRAVOG MUSLIMANA
Autor: Ebu Bekr Džabir el-Džezairi

PROPISI O KURBANU

O Kurbanu ćemo govoriti sa dva aspekta:

1. Definicija kurbana; Kurban je ovca koja se ujutro na Kurban-bajram kolje u cilju sticanja Allahove s.v.t. bliskosti i naklonosti.

2. Propisanost kurbana; Zaklati kurban je sunne-vadžibe za svaku muslimansku porodicu koja je to u mogućnosti. Klanje kurbana je propisano riječima Uzvišenog: … Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji! (El-Kevser,2.) i riječima Poslanika s.a.v.s.:”Onaj ko je (kurban) zaklao prije bajram-namaza, neka ga ponovo zakolje!” (Muttefekun alejhi) Od Ejjuba Ensarije,r.a., se prenosi da je rekao:”U doba Allahova Poslanika s.a.v.s. domaćin je klao kurban za sebe i za svoje ukućane. (Tirmizi kaže da je sahih)

3. Vrijednost klanja kurbana

Klanje kurbana ima svoju veliku vrijednost. To najbolje potvrđuju Poslanikove s.a.v.s. riječi: ”Čovjek na Kurban-bajram,ne može ništa draže Allahu s.v.t. uraditi, nego što je pustiti krv (kurbana). Ona (tj. zaklana životinja) će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne prije do Allaha s.v.t. nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu!” (Hadis bilježe Ibn Madže i Tirmizi. Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen-garib.) …

– Upitan:”Šta su ovi kurbani?” – Allahov Poslanik s.a.v.s. je odgovorio:”Sunnet vašeg oca Ibrahima.” Upitan:”A šta mi od njih imamo?” -odgovorio je:”Za svaku njihovu dlaku po jedan sevab.” Upitan:”A šta je sa runom?” – Allahov Poslanik s.a.v.s. je odgovorio:”Za svaku dlaku runa po jedan sevab.” (Ibn Madže i Tirmizi kažu da je hasen)

4. Smisao klanja kurbana

Smisao kljanja kurbana, između ostalog, se ogleda i u sljedećem: Što se kroz klanje kurbana postiže Allahova bliskost i naklonost. U tom smislu su i riječi Uzvišenog:… Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji! (El-Kevser,2.) Reci:”Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika …” (El-En’am,162-163.) Pod obredima se ovdje misli na klanje kurbana kao čin postizanja Allahove bliskosti i naklonosti.

Oživljavanju sunneta vođe pravovjernih, Allahova prisnog prijatelja i poslanika, Ibrahima, a.s., kome je (u snu) Allah s.v.t. naredio da, kao kurban, žrtvuje svog sina Ismaila, a.s., potom mu ga (kada ga je pošao žrtvovati), zamijenio (po meleku poslanim) ovnom.U tom su smislu i riječi i Uzvišenog: …/ i kurbanom velikim ga iskupismo. (Es-Saffat,107.)

Svojevrsno priuštenje izobilja mesa na bajram, kako za čeljad tako i za siromahe.

Svojevrsan vid zahvale Allahu Uzvišenom na Njegovim blagodatima datim čovjeku u stoci. U tom su smislu i riječi Uzvišenog: …jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša. (El-Hadždž,36-37.) 5. PROPISI VEZANI ZA KURBAN

Starost kurbana Da bi se bravče moglo zaklati u kurban treba da bude staro blizu godinu dana. Za kozu važi pravilo da je napunila godinu i ušla u drugu, za devu da je napunila četiri godine i ušla u petu, a za goveče da je napunilo dvije godine i ušlo u treću. U tom su smislu i Poslanikove s.a.v.s. riječi:”U kurban koljite samo odrasle (zrele) životinje, osim ako vam je takvu teško naći. U tom slučaju, možete zaklati i jednogodišnje bravče. June od dvije godine se računa odraslim govečetom.” (Muslim)

Zdravlje i fizička ispravnost kurbana U kurban se može zaklati samo ona životinja koja je potpuno zdrava i bez ikakvih fizičkih mahana. To znači da životinja namijenjena za kurban ne smije biti ćorava, hroma, iščupanog roga, i uha iz korijena,bolesna niti previše mršava. U tom smislu su i Poslanikove s.a.v.s. riječi:”Kurban ne smije biti: izrazito ćorav, izrazito bolestan, izrazito hrom ni izrazito mršav, toliko da se na kostima ne može napipati meso.” (Muslim)

Najbolja životinja za kurban— U kurban je najbolje zaklati neutučena rogata ovna, bijele dlake sa mrkim prugama oko očiju i po nogama. Ovo zato što je, kako prenosi Aiša, r.a., takvog ovna najviše volio i u kurban klao Allahov Poslanik s.a.v.s. Ona kaže:”Vjerovjesnik s.a.v.s. je najviše volio u kurban zaklati rogata ovna, mrka ispod trbuha, mrkih nogu i garava oko očiju.” (Tirmizi kaže da je sahih)

Vrijeme klanja kurbana —Vrijeme klanja kurbana nastupa ujutro, poslije klanjanja bajram-namaza. Otuda kurban zaklan prije klanjanja bajram-namaza, ni u kom slučaju nemože biti ispravan. Uostalom, to potvrđuju i Poslanikove s.a.v.s. riječi:”Ko kurban zakolje prije bajram-namaza, zaklao ga je radi sebe, a ko ga zakolje poslije namaza, prinio je pravu žrtvu i potrefio pravi muslimanski običaj.” (Buharija)

Ukoliko neko ne stigne zaklati kurban prvi dan Bajrama, može ga zaklati drugi, pa i treći dan Bajrama, jer se od Poslanika s.a.v.s. prenosi da je rekao:”Svi dani donošenja tekbira (ejjamu-t-tešrik) su za klanje (kurbana). (Hadis bilježi Ahmed u svom Musnedu, s tim što senedu hadisa ima nekih spornih elemenata.)

Šta je prilikom klanja kurbana mustehab?
Prilikom klanja lijepo je (mustehab) kurban okrenuti prema Kibli i proučiti: Inni vedždžehtu vedžhije lillezi fetare-s-semawati ve-l-erda hanifen ve ma ene mine-l-mušrikin. (El-En’am,79.) Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati illahi rabbi-l-alemin! La šerike lehu ve bizalike umirtu ve ene evvelu-l-muslimin! (El-En’am,162-163.) / Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju. Klanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svijetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.

Kada se kurban pođe preklati, treba proučiti: Bismillahi,(spomenuti Allahovo ime je vadžib, jer je Uzvišeni rekao:”Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime!)-El-En’am,121.- Allahu ekber! Allahumme haza minke ve leke!/”U ime Allaha! Allah je največi! Allahu ovo je od Tebe i Tebi!”

Povjeravanje klanja kurbana drugom

Najbolje je (mustehab) da svako svoj kurban lično prekolje. Međutim, svi se islamski pravnici slažu da se klanje kurbana može povjeriti i drugoj osobi i da je tako zaklan kurban u potpunosti ispravan.

Podjela kurbanskog mesa
Mustehab je kurbansko meso podjeliti na tri dijela: – dio za potrebe ukučana, – dio kao sadaku podijeliti siromašnim i – dio pokloniti prijateljima (i komšijama) U tom smislu su i Poslanikove s.a.v.s. riječi:”Jedite, pohranite i podjelite!” (Muttefekun alejhi) Dozvoljeno je sve kurbansko meso podjeliti kao sadaku, isto kao što je dozvoljeno svega ga zadržati za kučne potrebe i ništa od njega ne podjeliti.

Plačanje usluge kasapinu– Kasapinu se za njegov trud ne može platiti kurbanskim mesom, jer se od Alije, r.a., prenosi da je rekao:”Allahov Poslanik s.a.v.s. me je zadužio da se pobrinem oko njegovih kurbana (deva), naredivši mi da podijelim njihovo meso i kože, a da od toga nedajem ništa kasapinu, dodavši:”Mi ćemo mu dati od nas!” (Muttefekun alejhi)

Da li je ovca kao kurban dovoljna za sve ukućane?
Za sve ukućane, ma koliko brojni bili, dovoljno je u kurban zaklati samo jednu ovcu. Dokaz za to su Ebu Ejjubove,r.a., riječi:”U doba Allahova Poslanika s.a.v.s. domaćin je klao kurban za sebe i za svoje ukućane.” (Tirmizi kaže da je sahih)

Šta onaj ko je naumio zaklati kurban treba izbjegavati?
Onome ko je naumio zaklati kurban strogo je pokuđeno šišati se i rezati nokte, od početka mjeseca zu-l-hidždžeta, pa sve dok ne zakolje kurban, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:”Kada ugledate mlađak od zu-l-hidždžeta, neka ukoliko neko od vas želi zaklati kurban – ne dira kosu ni nokte sve dok ne zakolje kurban.” (Muttefekun alejhi)

Poslanikovo s.a.v.s. klanje kurbana za sav svoj Ummet —
I oni muslimani koji ne budu u mogućnosti zaklati kurban imat će nagradu kao da su ga zaklali, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. koljući jednog od dva ovna rekao:”Allahu, ovo je od mene i od onih mojih sljedbenika koji ne zakolju kurban.” (Ahmed,Ebu Davud i Tirmizi)

Gospodaru,Zaštitniče vjernika i Upravitelju čestitih, učini nas rad i uloženi trud valjanim i kod Tebe primljenim, a onima koji ga budu čitali korisnim, Gospodaru moj,oprosti nam grijehe i smiluj nam se, sačuvaj nas od iskušenja Mesiha Dedžala, kaburske patnje,Džehennemske Vatre i preseli nas na Ahiret kad budeš s nama zadovoljan i podari nam mjesto u lijepom Džennetu. AMIN!!!

A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Nema sumnje da prakticiranje određenog islamskog propisa, radilo se o izvršavanju naredbe ili klonjenju zabrane, ostavlja pozitivne tragove na pojedince i društva, dok odbacivanje propisa neminovno vodi u propast. Svjedoci smo da mnogi muslimani današnjice prekoračuju Allahove granice javno i tajno, kolektivno i pojedinačno. Griješenje je, samo po sebi, zlo, međutim, zlo kulminira kada se nepokornost i griješenje upakuju u “islamsku ambalažu” i pokušavaju perfidno i nasilno ozvaničiti i staviti pod kapu neke od priznatih pravnih škola. Za naša podneblja tipičan je i aktuelan primjer slušanja muzike koje se toliko raširilo među muslimanskim masama da se ljudi koji ne slušaju šejtanske glasove smatraju nastranim i ekstremnim, a pokornost Iblisu tretira se civilizacijom i napretkom. Porok slušanja muzike nakon svoje crnine, dobiva garavi oblik kada neka od islamskih institucija izađe s proglasom da slušanje “lijepe muzike” nije zabranjeno, slijedeći u tome, bez sumnje, pogrešan stav nekih savremenih učenjaka. Slijeđenje neutemeljenih olakšica nekih islamskih pravnika grijeh je po konsenzusu svih učenjaka, kako tvrdi imam Ebu Ishak Šatibi. (Vidjeti: El-Muvafekat, 4/134.) Sulejman Tejmi rekao je: “Kada bih slijedio (neutemeljene) olakšice svakog učenjaka, bio bih riznica zla.” (Ibn Abdulberr, u djelu Džamiul-bejan, 2/927/1766-1767, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.) Spomenuvši ovo pitanje, Ibn Abdulberr rekao je: “Među islamskim učenjacima o ovom pitanju nema razilaženja, i hvala Allahu”, tj. da je strogo zabranjeno slijediti neutemeljene olakšice. Ako su islamski učenjaci saglasni na zabrani slijeđenja neutemeljenih olakšica, šta je onda s olakšicama koje su u jasnoj koliziji s kur’ansko-hadiskim tekstovima!, a slušanje muzike primjer je za to.
Slušanje muzike zabranjeno je, na osnovu Kur’ana, hadisa i konsenzusa učenjaka iz odabranih generacija. Svevišnji Allah rekao je: “Ima ljudi koji kupuju zaludni govor (lehvel-hadis), da bi ne znajući s Allahovog puta odvodili…” (Lukman, 6.) Ebu Bekeri je pripovijedao: “Na pitanje u vezi s ajetom, Ibn Mes’ud je odgovorio: ’Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema, to se odnosi na muziku.’” (Taberi, 21/74/21361, Hakim, 2/411, i Ibnul-Dževzi u djelu Et-Telbis, str. 206. Imam Hakim, Zehebi i Ibnul-Kajjim predanje smatraju ispravnim. Zakletvu: “Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema…” Ibn Mes’ud ponovio je tri puta.) A Ibn Mes’ud neće se tri puta zakleti Allahom osim za stvar koju je čuo od Poslanika, ﷺ, jer se ovakve stvari ne govore po vlastiom nahođenju. Ibn Abbas također je rekao da se “lehvul-hadis” odnosi na muziku. (Taberi, 21/74, i Bejheki, 10/373, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Postoji nekoliko vjerodostojnih hadisa koji zabranjuju upotrebljavanje i slušanje muzičkih instrumenata. (Vidjeti: Tahrimu alatit-tareb, str. 36.)
U hadisu koji je zabilježio imam Buharija (5590) stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Zaista će u mom ummetu biti ljudi koji će dopuštati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente. Stanovat će u podnožju brda, a njihov pastir će im napasati stoku i doći će siromah tražeći pomoć, pa će mu reći da dođe sutra. A njih će zadesiti strašna noć: Svevišnji Allah će na njih brdo strovaliti, a od nekih će načiniti izobličene majmune i svinje do Sudnjega dana.” Navedeni hadis vjerodostojnim smatraju sljedeći hadiski stručnjaci: Buharija, Ibn Hibban, Nevevi, Ibn Tejmijje, Ibn Kesir, Ibnul-Kajjim, Askalani, Sehavi, Sujuti, Sanani, Alusi, Albani i neki drugi muhaddisi.
Imam Ibn Salah i Kurtubi vele: “Slušanje muzike je haram, po konsenzusu islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/56, i Ruhul-meani, 11/69.) Imam Ibnul-Hadždž napominje: “Slušanje muzike pogrdna je i ružna stvar, po konsenzusu islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-Medhal, 3/119.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Muzika je haram, po mišljenju imama četiri pravne škole.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 11/291, 11/313 i 30/116.)
Imam Ebu Hanife prezirao je slušanje muzike i smatrao to grijehom. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/69, Avnul-Mabud, 13/186, El-Emru bil-itiba, str. 112, od imama Sujutija.)
Upitan koju muziku dopuštaju Medinjani, imam Malik odgovorio je: “To kod nas čine samo veliki grješnici.” (Vidjeti: El-Ilel, 2/70, od imama Ahmeda, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57, i Avnul-Mabud, 13/186.)
Imam Šafija napominje sljedeće: “Slušanje muzike zabranjeno je, a onaj ko to učestalo čini glupak je, od njega se ne prima svjedočenje.” (Vidjeti: Es-Sunenul-kubra, 10/377, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57, Medžmu’ul-fetava, 30/116, i Telbisu Iblis, str. 205-206.)
Imam Ahmed jednom je prilikom rekao: “Muzika pospješuje licemjerstvo u srcu.” (Vidjeti: El-Mugni, 12/43, i El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57.)
Kada je riječ o učenjacima hanefijske pravne škole, i oni načelno zabranjuju muziku. To je zvanični stav hanefijskog mezheba, a neki Ebu Hanifini učenjaci slušanje muzike smatraju velikim grijehom. (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 11/199, Hašijetut-Tahtavi, str. 319, Ruhul-meani, 11/68, Er-Reddu ala men juhibbus-sema‘, str. 31, od imama Tahira Taberija, i El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57.)
U nekoliko sljedećih redaka navest ćemo mišljenja najpoznatijih hanefijskih učenjaka isključivo iz originalnih djela hanefijskog fikha.
1. Imam Šemsuddin Serhasi (u. 490. h.g.) kaže: “Nije dopušteno iznajmljivanje nekoga da poučava muzici i naricanju, jer je to nepokornost Allahu.” (Vidjeti: El-Mebsut, 16/41.) Na drugom mjestu isti imam tvrdi da se svjedočenje onoga koji sluša muziku ne prihvata. (Vidjeti: El-Mebsut, 16/132.)
2. Imam Alauddin Kasani (u. 587. h.g.) veli: “Uvjereni smo da je muzika haram (strogo zabranjena).” (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 6/84.)
3. Spominjući kategorije ljudi od kojih se ne prihvata svjedočenje, imam Ebu Bekr Merginani (u. 593. h.g.) kaže: “…niti od onoga čovjeka koji okuplja ljude da bi im svirao, jer ih okuplja da čine veliki grijeh.” (Vidjeti: El-Hidaja, 3/123, i El-Bahrur-raik, 7/88.) U poznatom hanefijskom djelu Ez-Zehira također se navodi da je muzika veliki grijeh. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/69.)
Na drugom mjestu imam Merginani kaže: “Nije dopušteno iznajmiti svirku niti narikaču, niti nešto od stvari za zabavu, jer je to iznajmljivanje u nepokornosti Allahu.” (Vidjeti: El-Hidaja, 3/238.)
4. Imam Bedruddin Ajni (u. 855. h.g.) u svom komentaru na djelo El-Hidaja, a objašnjavajući prethodno spomenute zabranjene stvari za zabavu, kaže: “Kao naprimjer: frula, bubanj i slično tome.” (Vidjeti: El-Benaja, 10/282.)
5. Imam Muhammed Abdulkadir Razi (u. 666. h.g.) tvrdi: “Slušanje muzike haram je, posebno u današnje vrijeme.” (Vidjeti: Tuhfetul-muluk, str. 284.) Ako je ovako govorio imam Razi polovinom sedmog hidžretskog stoljeća, mada su ljudi tada, dakako, bili amateri u pogledu muzike u odnosu na naše stoljeće, šta treba mi da kažemo za naše vrijeme i našu svirku, pjesme i dangubu!
6. Imam Ibnul-Hemmam (u. 681. h.g.) napominje: “Muzika je nepokornost i griješenje prema Allahu.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 7/411.)
7. Imam Alauddin Haskefi (u. 1088. h.g.) veli: “Nije dopušteno iznajmiti svirku, jer je to nepokornost Allahu.” (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 9/92, uz djelo Reddul-muhtar.)
8. Imam Ibn Abidin (u. 1252. h.g.) zapisao je: “…jer je muzika haram.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 6/494.)
9. Pozvavši se na nepobitne dokaze da je muzika zabranjena, imam Ebu Fadl Alusi (u. 1270. h.g.) rekao je: “…na osnovu spomenutog konstatiramo da je upotrebljavanje i slušanje muzičkih instrumenta zabranjeno.” (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/77.)
I na kraju možemo spomenuti predanje iz djela El-Muhalla, 11/158, od Ibn Hazma (zahirijska pravna škola) koje prenosi od Muhammeda b. Hasana Šejbanija, najprisnijeg Ebu Hanifinog učenika. Muhammed je govorio: “Zimmiji (kršćanu ili židovu koji živi u islamskoj državi) zabranjujemo slušanje muzike.”
Ako se slušanje muzike zabranjuje zimmiji, šta je onda s muslimanima koji se pripisuju Kur’anu i hadisu! Na opasnost muzike ukazuje i činjenica da je ona bila zabranjena i u prijašnjim nebeskim religijama, kako smatraju neki učenjaci. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/68.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ako se radi o kopanju mezara u zajedničkom mezarju, to je zabranjeno iz dva razloga: prvo, time se zauzima mjesto ljudima koji prije presele na ahiret, a pravo svih ljudi u javnom mezarju istovjetno je; čovjek ne zna kada će preseliti na onaj svijet, i možda će iskopani mezar stojati deset, dvadeset, trideset ili više godina; i drugo, nijedan čovjek ne zna gdje će umrijeti: “I ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti…” (Lukman, 34.)
Neki ljudi rezerviraju mjesto u mezarju u svom kraju, a presele na drugom dijelu zemaljske kugle. Najbolje je iskopati mezar nakon smrti muslimana, tako je učinjeno kada je umro najbolji Allahov rob: Poslanik, ﷺ. (Ibn Madže, 2/32/1579, i Ahmed, 3/139/12438. Imam Busiri i Ibn Mulekkin predanje smatraju ispravnim, a Nevevi, Ibn Hadžer i Sanani dobrim. Vidjeti Misbahuz-zudžadža, 2/39, Hulasatul-bedril-munir, 1/268, Hulasatul-ahkam, 2/1011-1012, Et-Telhisul-habir, 2/688, i Subulus-selam, 2/110.)
A ako se radi o rezerviranju mezara na privatnom zemljištu, tada nije zabranjeno jer time se ne nanosi šteta drugim ljudima. Imam Buharija zabilježio je predanje u kojem stoji da je Aiša, radijallahu anha, rezervirala sebi mjesto u svojoj sobi, pored Poslanika, ﷺ, i Ebu Bekra, a kada je Omer, radijallahu anhu, na samrtnoj postelji, zatražio da mu ga prepusti, ona je to učinila, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović