Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kakva je razlika između Ebu Bekrovog i Osmanovog sakupljanja Kur'ana?
Ebu Bekrovo sakupljanje Kur’ana je imalo za cilj sakupiti sve što je objavljeno, kako se ne bi vremenom zagubio koji ajet ili njegov dio. On time nije nastojao ujediniti ashabe na jednom Mushafu. Osmanovo sakupljanje je imalo za cilj ujediniti ashabe na jednom Mushafu kako bi se spriječilo razilaženviše
Ebu Bekrovo sakupljanje Kur’ana je imalo za cilj sakupiti sve što je objavljeno, kako se ne bi vremenom zagubio koji ajet ili njegov dio. On time nije nastojao ujediniti ashabe na jednom Mushafu.
Osmanovo sakupljanje je imalo za cilj ujediniti ashabe na jednom Mushafu kako bi se spriječilo razilaženje muslimana po pitanju učenja Kur’ana, od čega je, zbog različitih kiraeta (načina učenja), postojala realna opasnost.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmin
Vidi manjeNa koga se odnosi ajet o zaklinjanju?
Ovaj ajet se specijalno odnosi na Ebu Bekra, r. a., koji se bio zakleo da više neće pomagati Mistahu ibn Usasi, koji mu je inače bio tečić (sin od tetke po majci), a koji je o Allahovom Poslaniku, ﷺ., rekao jednu nedoličnu stvar onda kada se počela širiti priča o potvori Aiše, r. a. Tada je Allah, dviše
Ovaj ajet se specijalno odnosi na Ebu Bekra, r. a., koji se bio zakleo da više neće pomagati Mistahu ibn Usasi, koji mu je inače bio tečić (sin od tetke po majci), a koji je o Allahovom Poslaniku, ﷺ., rekao jednu nedoličnu stvar onda kada se počela širiti priča o potvori Aiše, r. a. Tada je Allah, dž. š., objavio ovaj ajet:“Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je“. (An-Nur, 22)
Kad je Ebu Bekr, r. a., čuo da je ovaj ajet objavljen, rekao je: „Da, tako mi Boga, želimo da nam Allah oprosti.“ I od tada je opet pomagao Mistahu kao i ranije.
Ebu Bekr, r. a., je time ličnim primjerom pokazao kako se uzorito i primjereno sprovode u djelo Allahove riječi i kako se djela koriguju shodno volji Njegovoj.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Vidi manjeŠta kvari post?
Post kvare sljedeće stvari: spolni odnos, konzumiranje hrane, konzumiranje pića, ejakulacija uslijed podražaja, konzumiranje onog što ima status hrane i pića, namjerno povraćanje, puštanje krvi pomoću kupica (hidžama) i, glede žena, pojava krvi uslijed mjesečnog ciklusa ili krvi koja izlazi poslijeviše
Post kvare sljedeće stvari: spolni odnos, konzumiranje hrane, konzumiranje pića, ejakulacija uslijed podražaja, konzumiranje onog što ima status hrane i pića, namjerno povraćanje, puštanje krvi pomoću kupica (hidžama) i, glede žena, pojava krvi uslijed mjesečnog ciklusa ili krvi koja izlazi poslije porođaja.
Kad je riječ o spolnom odnosu, konzumiranju hrane i konzumiranju pića, dokaz da to kvari post jesu Allahove, dželle šanuhu, riječi: “Zato se sad sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, otad postite sve do noći…” (el-Bekara, 187)
Kad se radi o ejakulaciji uslijed podražaja, tu je hadisi-kudsi u vezi s postačom: “…i on se radi Mene susteže od hrane, pića i seksualnog naslađivanja” (Ibn Madža, 1638). A dokaz za to jest i predanje u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao ashabima: “Čovjek će imati nagradu za spolni odnos sa supružnicom.” Oni su upitali: “Božiji Poslaniče, zar će čovjek i za udovoljavanje svojim seksualnim potrebama zaslužiti nagradu?!” Resulullah, ﷺ, objasnio im je: “Šta mislite, bi li čovjek bio kažnjen da svojoj seksualnoj potrebi udovolji na zabranjen način? E, ako toj potrebi udovolji na dozvoljen način, zaslužit će nagradu” (Muslim, 1006). Ovdje se po frazom udovoljavanje seksualnim potrebama podrazumijeva mlazovito izbacivanje sjemena, i stoga preteže mišljenje da curenje mezija ne kvari post, pa makar bilo uslijed podražaja i predigre sa supružnicom (pod uvjetom da ne dođe do penetracije).
Istina je da se ono što ima status hrane i pića, kao, naprimjer, hranjive injekcije, ne smatra hranom ni pićem, ali sadrži u sebi supstancu koja toli glad, pa ima status hrane; na tome čovjek može dugo živjeti. A uzimanje injekcija koje ne mogu zamijeniti hranu i vodu, to jest ne tole glad i ne gase žeđ, ne kvari post, bez obzira na to uzeo ih čovjek intravenozno, intramuskularno ili pod kožu.
Kad se radi o namjernom povraćanju, tu su Vjerovjesnikove, ﷺ, riječi koje je prenio Ebu Hurejra: “Neka naposti onaj ko izazove povraćanje, a ne mora napostiti onaj ko povrati bez učešća svoje volje” (Ebu Davud, 2380, i et-Tirmizi, 720). Mudrost je u tome što čovjeku koji povrati treba hrana pomoću koje će popuniti prazninu u želucu nastalu uslijed povraćanja. Zato što namjerno povraćanje kvari post, kažemo da nije dozvoljeno izazivati povraćanje tokom ramazanskog posta.
U vezi s puštanjem krvi pomoću kupica, imamo hadis: “Post je pokvaren onom koji pušta krv pomoću kupica i onom kome se krv pusti.” (el-Buhari bez lanca prenosilaca i et-Tirmizi, 774)
A kad je riječ o pojavi krvi uslijed mjesečnog ciklusa ili krvi koja izlazi poslije porođaja, kao dokaz možemo navesti Vjerovjesnikove, ﷺ, riječi u vezi sa ženom: “…a zar žena ne klanja i ne posti u mjesečnom ciklusu?!” (el-Buhari, 304, i Muslim, 79). Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da nije ispravno da žena posti u mjesečnom ciklusu ni u postporođajnom periodu, nifasu.
Radnje koje smo spomenuli kvare post pod tri uvjeta: prvo, da čovjek zna da te radnje kvare post; drugo, da ih uradi svjesno, a ne iz zaborava; i, treće, da ih uradi namjerno i uz učešće svoje volje. Ovdje ćemo i objasniti navedene uvjete.
Prvi uvjet jest da čovjek bude upućen u šerijatski propis i da bude upućen u to da te radnje kvare post ako se počine za vrijeme posta. Ako čovjek počini nešto što kvari post, a nije u ovo dvoje upućen, njegov je post ispravan, na temelju ajeta: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (el-Bekara, 286), a ovu je dovu Allah, dželle šanuhu, uslišio i rekao: “Bit će tako!” Tu je ajet: “Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite. – A Allah prašta i samilostan je” (el-Ahzab, 5). Ovi su ajeti općenitog karaktera, i odnose se i na situaciju o kojoj govorimo. Dokaz za ovaj uvjet jest i slučaj koji se dogodio za vrijeme Allahova Poslanika, ﷺ. Naime, kako su to zabilježili el-Buhari, 1916, i Muslim, 1090, Adijj b. Hatim, radijallahu anhu, kazuje da je u ramazanu pod jastuk stavio bijelo i crno uže, pa je jeo i pio sve dok se nije mogla uočiti razlika između crnog i bijelog užeta. Ujutro je otišao Resulullahu, ﷺ, i ispričao mu kako je postupio. Allahov Poslanik, ﷺ, objasnio mu je da se u kur’anskom ajetu pod frazom bijelo i crno uže ne misli na uže u pravom smislu te riječi, nego da se misli da dan i noć. Poenta je u tome da Vjerovjesnik, ﷺ, ovom ashabu nije naredio da naposti taj dan. On nije bio upućen u šerijatski propis i pogrešno je razumio Allahove riječi: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, otad postite sve do noći” (el-Bekara, 187). A kad je riječ o neznanju u vezi s vremenom, tu je predanje u kojem Esma b. Ebu Bekr kazuje: “Za vrijeme Božijeg Poslanika, ﷺ, iftarili smo prije vremena jer je bilo oblačno, a zatim se pojavilo sunce” (el-Buhari, 1959). Vjerovjesnik, ﷺ, nije im naredio da naposte; da su morali napostiti, on bi ih u vezi s tim neizostavno upoznao; da im je naredio da naposte, to bi bilo zapamćeno i preneseno muslimanskom umetu, na osnovi kur’anskog ajeta: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (el-Hidžr, 9). Pošto su postojali snažni razlozi da to bude preneseno, a nije preneseno, zaključujemo da im Resulullah, ﷺ, nije zapovjedio da naposte taj dan, što nam govori da napaštanje u tom slučaju nije obavezno. Slična tome jest i situacija u kojoj se čovjek probudi na sehur i jede misleći da zora nije nastupila, a zatim ustanovi da je zora bila nastupila – ni on ne mora napostiti taj dan, to više jer nije bio upućen da u tom vremenu ne smije jesti i piti.
Drugi je uvjet da ono što kvari post čovjek uradi svjesno, a ne iz zaborava. Naprimjer, ako se najede i napije iz zaborava, a ne svjesno, njegov je post ispravan, te taj dan ramazanskog posta ne mora nadoknaditi. Kao dokaz možemo navesti Allahove riječi: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (el-Bekara, 286). Valja znati da je ovu dovu Plemeniti Allah uslišio i rekao: “Bit će tako!” A tu je i hadis koji je prenio Ebu Hurejra, radijallahu anhu: “Neka nastavi postiti onaj ko se iz zaborava najede ili napije, jer je njega Allah nahranio i napojio.” (el-Buhari, 1933, i Muslim, 1155)
I treći uvjet jest da djelo koje kvari post čovjek uradi namjerno i uz učešće svoje volje, drugim riječima, da na njega ne bude primoran. Ovaj uvjet dokazuju Božije riječi: “Onog koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će Allahova srdžba i njih čeka velika patnja” (en-Nahl, 106). Način dokazivanja jest sljedeći: ako je dozvoljeno učiniti nevjerstvo pod prisilom, onda je preče i objektivnije kazati da je pod prisilom dozvoljeno učiniti sve što je manji grijeh od nevjerstva. A tu je i hadis koji se prenosi od Vjerovjesnika, ﷺ: “Allah je mojim sljedbenicima oprostio ono što učine iz greške, zaborava i ono na šta budu prisiljeni” (Ibn Madža, 2043). U skadu s tim, ako bi postaču uletjela prašina u usta i osjetio njenu gorčinu u grlu, a zatim ta prašina dospjela do želuca, to ne bi pokvarilo njegov post, jer on to nije učinio uz učešće svoje volje. Evo za to još dva primjera: ako čovjek doživi poluciju, njegov je post ispravan, jer čovjek, dok spava, nema kontrolu nad svojim postupcima; ako bi muž prisilio svoju suprugu na spolni odnos za vrijeme ramazanskog posta, njen post ne bi bio pokvaren jer nije imala izbora.
Umjesno je ovdje spomenuti jedno veoma važno pitanje, koje treba ispravno razumjeti. Ukoliko se dogodi da čovjek ima spolni odnos sa suprugom u toku ramazanskog posta ili u toku posta koji ne smije prekinuti, iz tog prijestupa slijedi petero: da je grešan, da je obavezan sustezati se od svega što kvari post do sunčeva zalaska, da je post tog dana nevažeći, da mora napostiti i da se mora iskupiti. Kad je o tome riječ, nema razlike između onog ko ovaj prijestup učini znajući kakve ga sankcije čekaju i onog koji ga učini ne znajući to. Drugim riječima, onaj ko ima spolni odnos sa suprugom u toku ramazanskog posta ili u toku posta koji ne smije prekinuti, a ne zna da to povlači navedenih pet sankcija, takav mora snositi posljedice i mora se iskupiti. Evo za to objašnjenja: on je namjerno učinio ono što kvari post, a namjerno činjenje onog što kvari post ima za posljedicu sankcije. To dokazuje predanje u kojem Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, ﷺ, i rekao: “Allahov Poslaniče, nastradao sam!” “Zbog čega to govoriš?”, upitao ga je Poslanik, ﷺ, a on je odgovorio: “Imao sam spolni odnos sa suprugom u toku ramazanskog posta” (el-Buhari, 1936, i Muslim, 1111). Premda ovaj čovjek nije znao da prijestup koji je učinio povlači sankcije, Resulullah, ﷺ, naredio mu je da se iskupi. Prethodno smo upotrijebili frazu ili u toku postu koji ne smije prekinuti zato da isključimo spolni odnos na putovanju. Naime, ako supružnici u toku ramazanskog posta krenu na put i imaju spolni odnos kad izađu iz mjesta boravka, ne moraju se iskupiti, utoliko što putnik može prekinuti post; taj će dan njih dvoje napostiti.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeIzbor bračnog supružnika
Vaše pitanje je vrlo interesantno. Islam je dozvolio djevojki da sama odluči ko će joj biti životni saputnik. Nema niko pravo da je prisiljava da se uda za nekoga koga ona ne želi i ko joj se ne sviđa. Ako osjećate neku odbojnost prema tom mladiću, ali se ipak dvoumite i niste sigurno da li bi udajaviše
Vaše pitanje je vrlo interesantno. Islam je dozvolio djevojki da sama odluči ko će joj biti životni saputnik. Nema niko pravo da je prisiljava da se uda za nekoga koga ona ne želi i ko joj se ne sviđa. Ako osjećate neku odbojnost prema tom mladiću, ali se ipak dvoumite i niste sigurno da li bi udaja ili odbijanje ponude bili baš pametan potez, preporučujem vam da klanjate istiharu namaz i pitate Allaha za rješenje. U istihara-dovi koju budete učili nakon namaza spomenut ćete svoju dilemu i moliti Allaha da vam pomogne da donsete ispravnu odluku. Vi niste griješni ako odbijete mladića koji vam se ne dopada i prema kojem ne osjećate duševnu i tjelesnu privlačnost.
U svakom slučaju dobro bi bilo da još malo o svemu razmislite. U tako važnim životnim odlukama, ne bi trebalo praviti žurbu. Zbog aktuelnosti i važnosti vašeg pitanja dat ću sebi za pravo da u odgovor na njega uvrstim dio članka koji sam nekada pisao na ovu temu pod naslovom „Ima li žena pravo na izbor bračnog druga?“
Kada je ova tema u pitanju obično se govori o motivima koji muškarca navode na ženidbu određene djevojke, a mnogo manje, ili gotovo nikako, o motivima i faktorima koji imaju presudnu ulogu u izboru muža. Razlog je najvjerovatnije što je uobičajena praksa da su muškarci ti koji traže i prvi biraju ženu. Ona sjedi kod kuće i čeka da dođe njen princ na konju.
Naravno, ova praksa ima svoje utemeljenje u šeriatu koji je ženu spasio neugodnih situacija i učinio je traženom, a muškarca zadužio da je traži. Ovo nikako ne znači da žena nema pravo na izbor bračnog druga. Naprotiv, islam tu mogućnost i pravo daje i ženama što je očito i jasno iz prakse samog Poslanika s.a.v.s. i njegovih ashaba. Hatidža r.a. je ponudila brak Poslaniku s.a.v.s. čime je pokazala da žena slobodno i direktno može učestvovati u izboru bračnog druga. Ona može i indirektno odlučiti o svome braku na taj način što će pristati ili odbiti onoga ko od nje traži brak jer je njena riječ posljednja pri izboru muža. Umm Seleme r.a. odbila je Ebu Bekra a zatim i Omera koji su je prosili. Kad ju je zaprosio Poslanik s.a.v.s. ona se izvinjava i kaže, »Ja sam ljubomorna žena, u godinama sam a i ostalo mi je mnogo djece od prvog muža.» Poslanik s.a.v.s. joj reče: „Što se starosti tiče stariji sam od tebe, što se ljubomore tiče otklonit će je Allah od tebe, a što se djece tiče ona pripadaju Allahu i Njegovom Poslaniku“. Nakon ovih riječi Umm Seleme je pristala.»
Umm Kulsum r.a. kćerka Ebu Bekra r.a. odbila je Omera r.a. pa joj njena sestra Aiša r.a. prigovara «Zar da odbiješ Omera, vladara pravovjernih?“ a ona kaže: «Da, jako je grub i strog prema ženama.»
Iz svih navedenih predaja se da jasno vidjeti da je ženina riječ u slučaju njene udaje presudna. O njenoj bračnoj sudbini nema niko pravo da odlučuje.
Kriteriji izbora muža
I pored prava na izbor koje Islam daje ženi, mnogo je djevojaka koje su nesretne zbog udaje, a neke zbog nje zauvijek propadaju. Ima djevojaka čiji se život nakon udaje praktično pretvori u dunjalučki džehennem. Ipak, mnogima je udaja izvor sreće na ovom svijetu i velika pomoć da postignu vječnu sreću na budućem svijetu. Zbog toga je nužno znati izabrati bračnog druga te se za brak dobro pripremiti. Izboru muža nesumnjivo pripada presudna uloga u ostvarivanju sreće.
Često susrećemo žene koje i ne znaju zašto su s nekim sklopile brak. Ima ih takvih koje su prilike slučajno zbližile i onih koje su nepromišljeno dale maha emocijama. Neke su svoju sreću našle u romantičnoj pjesmi koja je dva usamljena srca dirnula na isti način. Ima djevojaka koje je u brak uvukla tjelesna, fizička privlačnost, šarm, stil odijevanja itd. Svaka je u braku našla ono što je i tražila. Ona što je tražila ljepotu, našla je ljepotu, ali je uvidjela da je ljepota prolazna. Ona što je tražila savršeno tijelo, našla ga je, ali je brzo uvidjela da tijelo nije ono što je čini srećnom. Ona što je tražila bogatstvo i položaj, našla je to, ali je također brzo uvidjela da bogatstvo i položaj ne unose sreću u brak. Sve radi čega su se udale su našle, ali su opet nesretne. Zbog čega?
Dok na izbor supruge utiču ona četiri, u hadisu spomenuta faktora: tjelesna ljepota, materijalni uslovi (bogatstvo), porijeklo i vjera, dotle su u izboru muža, prema hadisu, presudni vjera i moral: “Kada vam dođe neko s čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oženite ga. A ako to ne učinite, pojavit će se smutnja i veliki nered na zemlji.” (Et-Tirmizi)
Koliko djevojaka gledaju na faktor vjere kao motiv koji ih treba navesti na udaju za određenog mladića? Koliko djevojaka prije udaje ispitaju prošlost mladića za kojeg se udaju? Da li im je bitno radi li se o moralnoj ili nemoralnoj osobi? Šta je ustvari udajni kriterij kod većine djevojaka u Bosni i Hercegovini? Zaslijepljenost izgledom, šarmom, bogatstvom ne dozvoljava djevojki da vidi stvarnu ličnost koja se, na nesreću mnogih djevojaka, pokaže tek nakon udaje. Mladić bez vjere sklon izlascima sa djevojkama i zabavi, ne može biti dobar muž jer je velika mogućnost da sutra u braku nastavi sa svojim sklonostima. Mladić sklon alkoholu ne može biti dobar muž pa ma koliko bio fin i pažljiv, jer unošenjem alkohola u kuću, on unosi najveće zlo. Zlo nikada ne može donijeti sreću. Mladić koji ne pada Allahu na sedždu, ne može biti dobar muž jer ne poštuje islamske upute o poštivanju ženinih prava. Kako će tek poštovati njena prava? Bogat mladić bez vjere će vam ponuditi sve u životu jer ima čim, ali vam ne može pružiti duševno zadovoljstvo jer ga ni sam nema. Bogatstvo je izazov koji današnje muževe, ukoliko nemaju unutrašnjeg čuvara, vodi u svijet kocke i žena. Ne vjerujem da postoji djevojka koja bi bila spremna na spoznaju da pored nje kao supruge, njezin muž ima i ljubavnicu što je sasvim normalno u krugovima kojima su gornje spomenute stvari glavni kriteriji u odabiru muža.
Djevojke, ako vam je Islam dao pravo da ne pristajete na udaju za onoga ko vam se ne sviđa, iskoristite to svoje pravo pa se udajte za onoga ko će vas učiniti srećnim. Ako ne znate same onda tražite pomoć svojih najbližih.
U stara vremena izbor supruga i supruge često je bio prepušten roditeljima bračnih kandidata. Danas se on smatra prevaziđenim, zato što mlade generacije imaju drugačija mjerila i ukuse od svojih očeva. U tim svojim mjerilima, standardima, kriterijima i ukusima oni griješe mnogo više nego njihovi roditelji. Treba imati na umu da brak nije lična stvar pojedinca, već on duboko zadire u porodične odnose. Zbog toga je nužno posebno pri izboru muža tražiti pomoć roditelja..
Roditelj je dužan da se pobrine za svoju kćerku i da joj pomogne da se uda za vjeri odana, moralnog, uglednog i poštenog čovjeka. Smatra se da djevojka zbog svoje mladosti, naivnosti i neiskustva nije sposobna sama odabrati adekvatnu osobu za bračni život. S obzirom na to da svaki roditelj svome djetetu želi dobro, on neće svojoj kćerki predložiti nekoga ko će je unesrećiti, osobu poznatu po nemoralu, uživanju u alkoholu, porocima itd. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko uda svoju kćerku za griješnika, tim činom je prekinuo rodbinsku vezu”. (Ibn Hibban) Dok je vrlo izvjesno da djevojka (sama tražeći svoju sreću) naiđe na mladića koji će joj se “prodati” zbog njena neiskustva. Ako i roditelj učestvuje u izboru tada je mogućnost manipulacije djevojkinim emocijama mnogo manja. Dakle, roditelji (staratelji) i kćerka zajedno biraju muža. Oni je ne mogu udati za osobu koju ona ne želi. Njena saglasnost je nužna. U nekoliko hadisa Poslanik s.a.v.s kaže: “Od djevojke se traži suglasnost prilikom udaje”. “Otac je dužan tražiti pristanak od svoje kćerke djevojke”. (Džami’ul-usul, 11/460) Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Djevojka se ne može udati dok se od nje ne dobije pristanak….” (Sahihul-Buhari, 9/191)
I kako god je za ispravnost braka nužan pristanak djevojke, za njegovu ispravnost potrebno je imati i saglasnost roditelja. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Nije ispravan brak bez saglasnosti roditelja.” Izostanak dozvole staratelja je prepreka ispravnom braku. Ako roditelji nisu zadovoljni sa mladoženjom i ne halale kćerki takvu udaju, a kćerka se i mimo njihove volje uda, takav brak, od samog početka, prate problemi. U Islamu djevojka ne udaje samu sebe već je udaje njen staratelj koji ima pravo da učestvuje u izboru svoga zeta.
Pristanak roditelja je propisan zbog slijedećeg:
– zaštita djevojke koja zbog svog mladalačkog zanosa i neiskustva može posrnuti i zauvijek postati nesretnom,
– staratelj ili roditelj ima veću mogućnost uvida u stanje zaručnika. Kada bi se djevojki samoj prepustilo da traži izabranika, mogućnost da pogriješi u izboru je veoma izvjesna,
– uvjetovanjem saglasnosti staratelja izbjegava se svaka mogućnost tajnosti braka. Islam poziva u obznanjivanje braka i zbog toga je propisao dozvolu staratelja, svjedoke, svadbu i veselje.
– Vezivanje djevojke za određenog čovjeka ne tiče se samo djevojke već i njene uže i šire rodbine. Brak povezuje porodice. Zbog toga očevima i braći je stalo da porodica za koju se veže bude na visokom nivou morala i čestitosti. Sretan brak kćerke je ponos čitavoj porodici, a nesretan je sramota i teret.
U slučaju da su roditelji nevjernici ili ne dozvoljavaju da se djevojka uda za vjernika zbog njegove vjere, a tjeraju je da se uda za kafira, dozvoljeno joj se udati i bez saglasnosti roditelja.
U našim krajevima se zloupotrebljava mišljenje imama hanefijskog mezheba koje kaže da za ispravnost i valjanost sklapanja braka nije nužan pristanak roditelja. Oslanjajući se na ovaj stav, mnogi će današnji mladići nagovorit djevojku da zaobiđe svoje roditelje u traženju dozvole. I ne samo da neće tražiti dozvolu već neće ni obavijestiti one koji su je do jučer hranili, odijevali i odgajali; za njenu sudbinu strahovali i o njenom obrazovanju brinuli. Sada im ona okreće leđa i u najvažnijem događaju u životu, kada su joj roditelji najpotrebniji, ona ih ne želi. Hvala Allahu pa svi ne postupaju ovako.
Istina je da hanefijski pravnici ne uvjetuju dozvolu staratelja prilikom udaje djevojke, ali uvjetuju da mladić za koga se djevojka udaje mora biti ravan djevojci u vjeri, moralu, društvenom i materijalnom položaju, porijeklu, obrazovanju itd. Ko može imati uvid u ove stvari? Bez sumnje, saznati da li je kandidat za ženidbu ravan ili nije djevojci može saznati i iskreno provjeriti jedino staratelj djevojke. Na kraju, cilj i smisao uvjetovanja dozvole staratelja kod trojice imama isti je cilju i smislu uvjetovanja podobnosti kod hanefijskih pravnika.
Hfz. mr. Senaid Zajimovic
Vidi manjepreuzeto sa http://www.n-um.com
Da li se smatra novotarijom da neko kaže: Slijedim prvu generaciju muslimana?
Nakon pripisivanja islamu (Kur’anu i hadisu) musliman ne može učiniti bolje djelo od slijeđenja selefus-saliha, prvih generacija muslimana. Svaki vjernik s ponosom treba kazati da slijedi ili bar nastoji slijediti dobre prethodnike. Novotarija je zapravo kazati da nije potrebno slijediti odabrane geviše
Nakon pripisivanja islamu (Kur’anu i hadisu) musliman ne može učiniti bolje djelo od slijeđenja selefus-saliha, prvih generacija muslimana. Svaki vjernik s ponosom treba kazati da slijedi ili bar nastoji slijediti dobre prethodnike. Novotarija je zapravo kazati da nije potrebno slijediti odabrane generacije, koje su pohvaljene u jasnim kur’ansko-hadiskim tekstovima. Ko bude shvatao temelje vjerovanja ili obredoslovlja različito od Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije, Muavije i drugih prethodnika, načelno je skrenuo s Pravog puta. Ko je bolje shvatio Objavu od onih koji su prisustvovali njenom spuštanju, odnosno od generacija koje su vidjele ashabe i tabiine?! Ali šta znači slijediti dobre generacije? Pod slijeđenjem se podrazumijeva razumijevanje Kur’ana i hadisa u svjetlu njihovog shvatanja, slijedeći pravila i norme koje garantiraju ispravno shvatanje vjere, a ne slijepo slijeđenje bez obraćanja na primarne vjerske izvore: nepogrješivost u vjeri bila je svojstvo isključivo Poslanika, ﷺ. Omer, radijallahu anhu, sa minbera je poručivao: “O ljudi, samo je Poslanikovo, ﷺ, mišljenje neprikosnoveno, jer je plod objave; naša mišljenja su oličenje truda i pokušaja.” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/194, i Ibn Abdulberr, u djelu El-Džamia, 2/1040-1041. Vidjeti: El-Muhalla, 1/61.)
Allah, dželle šanuhu, ukazuje nam na vrijednost slijeđenja prve generacije muslimana: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede u činjenju dobrih djela…” (Et-Tevbe, 100.) Dakle, stjecanje Allahovog zadovoljstva uvjetovano je slijeđenjem prvih generacija. Također je i Poslanik, ﷺ, preporučio slijeđenje pravednih vladara: “Dosljedno slijedite moj sunnet i praksu pravednih, upućenih vladara!” (Ebu Davud i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 6/526.) U hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao sljedeće: “Najbolji ljudi su oni koji žive u mom stoljeću, potom oni koji slijede, potom oni koji slijede.” Među razumom obdarenim nema razilaženja u mišljenju da je ugledanje u boljeg pohvalna stvar, posebno ako se radi o najboljim ljudima koji su kročili zemaljskom kuglom poslije poslanika i vjerovjesnika, a Uzvišeni najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKo tumači i kako se tumače snovi u islamu?
Muslimani su jednoglasni u mišljenju da će islam i njegove nauke ostati sačuvane do Sudnjeg dana: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo, i zaista Mi ćemo ga čuvati.” (El-Hidžr, 9.) Čuvanje Kur’ana (tj. islama) manifestira se na brojne načine. I nema sumnje da su islamski učenjaci primarno sredstvo u očuviše
Muslimani su jednoglasni u mišljenju da će islam i njegove nauke ostati sačuvane do Sudnjeg dana: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo, i zaista Mi ćemo ga čuvati.” (El-Hidžr, 9.) Čuvanje Kur’ana (tj. islama) manifestira se na brojne načine. I nema sumnje da su islamski učenjaci primarno sredstvo u očuvanju islama, koji iz generacije u generaciju prezentiraju ljudima izvornu vjeru. U tom kontekstu Poslanik, ﷺ, rekao je: “Ovo znanje nosi i čuva iz svake generacije pravedna skupina, čuva ga od raznih izvitoperenih značenja i pogrešnih tumačenja.” (Bejheki, 10/353-354, Ibn Abdulberr, u djelu Et-Temhid, 1/59, i El-Hatib, u djelu Šerefu ashabil-hadis, str. 11, 28 i 29. Ovaj hadisa ispravnim smatraju imam Ahmed, hafiz Alai i šejh Albani.)
Ova skupina je uglavnom brojna, osim kada je riječ o specifičnim disciplinama koje su prenesene putem manjih skupina, kao što je slučaj s tumačenjem snova. Jedna od rijetkih islamskih nauka koja se ne uči ustaljenom rutinskom metodom, već je prvenstveno dar od Uzvišenog Allaha, jeste tumačenje snova. Obraćajući se Jusufu, alejhis-selam, Uzvišeni Allah rekao je: “I, eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te poučiti.” (Jusuf, 6.) Dakle, Allah je Taj Koji poučava tumačenju snova koga On želi. Čovjek može jedino naučiti osnovne smjernice kojih se treba pridržavati prilikom tumačenja snova, dok je rezultat samog tumačenja isključivo Allahov dar. Ovo je osnovni razlog zbog kojeg izrazita većina islamskih učenjaka nije bila poznata po tumačenju snova. Ova nauka, za razliku od drugih islamskih nauka, nema fiksna pravila i principe, već svaki san ima vlastite kriterije na osnovu kojih se tumači. Ne samo to, već se isti san kod različitih ljudi, ne tumači na isti način. Pri tumačenju snova neophodno je u obzir uzeti vjeru, moral, izgled, porijeklo, zanimanje, običaje, fizičko i psihičko stanje onoga koji je usnio san, zatim mjesto i vrijeme u kojem ga je usnio itd. (Vidjeti: El-Mufhim, 6/22, Bedaiul-fevaid, 2/208, Fejdul-Kadir, 4/65, i El-Bedrul-munir fi ilmit-tabir, str. 152-153.)
Na osnovu spomenutog vidimo da nije ispravno uzeti jednu ili više knjiga koje se bave ovom tematikom i shodno tome tumačiti snove, to su islamski učenjaci zabranili. Imam Nefravi rekao je: “Nije dopušteno tumačiti snove iz knjiga kao što čine neke neznalice. Kada im se kaže da je neko usnio određeni san, uzmu Ibn Sirinov sanovnik i tumače san shodno onome što se nalazi u njemu. To je zabranjeno (haram) jer se tumačenje snova razlikuje od čovjeka do čovjeka, od vremena, mjesta i osobina onoga koji je usnio san.” (Vidjeti: El-Fevakihud-devani, 2/457.) Šejh Derdir veli: “Snovi se ne tumače na osnovu knjiga, kao što čine ljudi koristeći Ibn Sirinov sanovnik, to je zabranjeno. Mora se poznavati stanje onoga ko je usnio određeni san i vrijeme u kome ga je usnio, da bi se san adekvatno protumačio.” (Vidjeti: Šerhu akrebil-mesalik, 5/285.) Ali Saidi zapisao je: “Nije dopušteno na osnovu sanovnika tumačiti snove, to je haram, jer se snovi razlikuju od osobe do osobe, stanja i vremena u kome se usnio određeni san.” (Vidjeti opaske šejha Saidija na djelo Šerhul-kifaja, 2/465.) Pored toga, kada bi se ljudi ograničili na tumačenje snova shodno onome što je zabilježeno u knjigama, većinu snova ne bi mogli tumačiti, jer za njih nema odgovora u sanovnicima.
Također, nije dopušteno svakome tumačiti snove, jer su snovi četrdeset šesti dio poslanstva, rekao je Poslanik, ﷺ. (Buharija i Muslim.) Neko je upitao imama Malika: “Da li svako može tumačiti snove?”, na šta je odgovorio: “Zar se s poslanstvom igrati?!” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 9/131, i Et-Temhid, 1/288.) Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Snovi se ostvaruju shodno njihovom prvom tumačenju.” (Ibn Madža i Ebu Ja‘la.) Iako ima mahanu u svom lancu prenosilaca, značenje ovog hadisa potvrđuje drugi hadis u kojem Vjerovjesnik, ﷺ, kaže: “Snovi su na ptičijoj nozi (tj. neće se ostvariti) dok se ne protumače, a kada se protumače, onda će se ostvariti.” (Edu Davud i Tirmizi. Imam Tirmizi ovo predanje smatra ispravnim, a hafiz Ibn Hadžer dobrim.) Naravno, san će se ostvariti samo onda ako ga protumači onaj ko poznaje ovu nauku i pogodi u svom tumačenju, kako tvrdi imam Buharija i neki drugi učenjaci. (Vidjeti: Umdetul-kari, 24/169, i Šerhul-Kermani, 24/136-137.)
Kada je riječ o snovima vjernika, njih treba lijepo protumačiti, jer je tako činio Allahov Poslanik, ﷺ. Imam Darimi u svojim Sunenima, 2/109/2163, zabilježio je preko Aiše, radijallahu anha, da je neka Medinjanka imala muža trgovca. Skoro uvijek, kada bi otputovao, ona bi ostala trudna i usnila bi da se slomio jedan stub u njenoj kući i da je rodila ćoravo dijete. Ovaj san se ponovio nekoliko puta. Poslanik, ﷺ, svaki put bi joj rekao: “Lijep san si usnila: tvoj će se muž vratiti živ i zdrav, i rodit ćeš dječaka dobročinitelja.” Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je jednog dana, za vrijeme Poslanikovog, ﷺ, odsustva, došla ta ista žena i kazala: “Želim da mi Vjerovjesnik, ﷺ, opet protumači isti san; svaki put bi mi kazao: ’Lijep san si usnila…’” Aiša, radijallahu anha, reče joj: “Obavijesti me, šta si to usnila, o čemu uvijek pitaš Poslanika, ﷺ?” “Ne, nikako, neću te obavijestiti dok ne dođe Allahov Poslanik, ﷺ”, odgovorila je. Majka pravovjernih govorila je: “Tako mi Allaha, nisam je ostavila na miru sve dok mi nije ispričala šta stalno sanja, a kada mi je ispričala, rekla sam joj: ’Tako mi Allaha, ako je istina to što si sanjala, tvoj će muž umrijeti, a ti ćeš roditi pravog nevaljalca.’” Kada je to čula, sjela je i počela plakati. Kada se vratio Poslanik, ﷺ, upitao je Aišu zbog čega ta žena plače, pa ga je obavijestila o razlogu. Vjerovjesnik, ﷺ, reče: “O Aiša, polahko! Kada tumačiš snove muslimanu, protumači ih na lijep način, jer snovi se ostvaruju shodno njihovom tumačenju.” Nakon toga, umro je muž te žene i rodila je dječaka nevaljalca. (Hafiz Ibn Hadžer kaže da je ovo predanje dobro. Vidjeti: Fethul-Bari, 12/450-451.)
Stoga je pohvalno lijep san ispričati samo onome koga čovjek voli; ako ga ispriča onome koga ne voli, postoji mogućnost da ga ružno protumači, pa da se ostvari. Ebu Katade prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Lijepi su snovi od Allaha, i zato, kada neko usnije lijepe snove, neka ih ne kazuje osim onome koga voli, a ako usnije ružne snove, neka traži utočište kod Allaha od njih i od šejtana, neka simbolično pljucne tri puta na lijevu stranu i neka ne govori nikome šta je usnio, tada mu ti snovi neće nauditi.” (Buharija i Muslim.)
Pogledajmo kako je Ebu Bekr, radijallahu anhu, najbolji rob poslije Allahovih poslanika i vjerovjesnika, bio optimista kada je riječ o tumačenju snova. Jedne noći Aiša, radijallahu anha, usnila je da su tri mjeseca pala u njenu sobu i kada taj svoj san ispričala Ebu Bekru, on je rekao: “Lijep si san usnila; ako se taj san obistini, u tvojoj će kući (sobi) biti ukopana tri na Zemlji najbolja čovjeka.” Kada je Poslanik, ﷺ, ukopan, Ebu Bekr je rekao: “Ovo je prvi i najbolji mjesec.” (Ibn Abdulberr, 24/47-48, Taberani, 23/48/128, Hakim, 4/437/8192, Ibn Ebu Šejbe, 6/179-180, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
U jednom hadisu stoji da je Poslanik, ﷺ, pobratio Selmana Farisija i Ebu Bekra. Jedne noći Selman je usnio neki san pa je počeo izbjegavati Ebu Bekra. Kada ga je sreo, Ebu Bekr ga je upitao: “Brate, zašto me izbjegavaš?” “Usnio sam da su tvoje ruke presavijene ka tvome vratu (kao što će biti učinjeno s džehennemlijama)”, odgovori Selman. Kada je to čuo, Ebu Bekr reče: “Allahu ekber, moje ruke će biti presavijene, i neću činiti zlo do Sudnjeg dana.” Nakon toga, neko je obavijestio Poslanika, ﷺ, o ovom događaju pa je rekao Ebu Bekru: “Da, tvoje su ruke povijene, i nećeš činiti zlo do Sudenjeg dana.” (Ebu Kutejbe, u djelu Tabirur-ru’ja, str. 132/31, i Ibn Ebu Šejbe, 6/179, a on navodi da se ovdje radilo o Suhejbu, a ne o Selmanu. Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari, 14/442, ovo je predanje ocijenio vjerodostojnim.)
Napomena: sanovnik Tefsirul-ahlam koji se pripisuje Ibn Sirinu poznat je i mnogo korišten u cijelom islamskom svijetu. Preveden je na brojne, pa i na bosanski jezik. Međutim, ovo djelo nije napisao Ibn Sirin, već ga je napisao Ebu Seid Vaiz, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je obaveza slijediti određeni mezheb ili Poslanikov sunnet?
Nema sumnje da položaj današnjih muslimana ovisi o njihovom držanju za sunnet, jer Uzvišeni Allah učvršćuje na zemlji one koji se vladaju po normama koje je uspostavio Poslanik, ﷺ. Jedini put koji vodi muslimane ka prosperitetu i konvergenciji na ovom i budućem svijetu jeste prakticiranje izvornog iviše
Nema sumnje da položaj današnjih muslimana ovisi o njihovom držanju za sunnet, jer Uzvišeni Allah učvršćuje na zemlji one koji se vladaju po normama koje je uspostavio Poslanik, ﷺ. Jedini put koji vodi muslimane ka prosperitetu i konvergenciji na ovom i budućem svijetu jeste prakticiranje izvornog islama kao idealnog sistema u ljudskom životu. Obaveza je vjernicima da se u svemu pokore Allahu i Njegovu Poslaniku, ﷺ. Uzvišeni Allah rekao je: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svome hiru postupe. A oni koji su nepokorni Allahu i Poslaniku, u očitoj su zabludi.” (El-Ahzab, 36.) U drugom ajetu stoji: “I tako mi Gospodara tvoga, oni neće istinski vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa, 65.) Vjerovjesnik, ﷺ, rekao je: “Meni je objavljen Kur’an i s njim nešto slično njemu.” (Ebu Davud, 4604, Ahmed, 4/130, i Tahavi, u djelu Šerhul-meani, 4/209, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/516. Pod riječima: “…i s njim nešto slično njemu” misli se na sunnet.)
Brojni su dokazi koji obavezuju na slijeđenje sunneta. Iz navedenih ajeta i hadisa može se uočiti da je sunnet neprikosnoveni izvor islama i da nije ispravno slijediti bilo čije stavove i mišljenja ako se kose s riječima ili djelima Allahovog Poslanika, ﷺ. Islamski učenjaci tumačili su Kur’an i sunnet na osnovu raspoloživih argumenata. Nisu slijepo slijedili mišljenja svojih prethodnika, naročito ako se radi o pitanjima za koja ne postoje kategorički dokazi. Bili su daleko od svake slijepe pristrasnosti. Nisu odstupali od sunneta kada se potvrdi njegova vjerodostojnost, znajući da mišljenja učenjaka ne mogu zamijeniti objavu.
Jednog je dana imam Šafija spomenuo hadis i potvrdio njegovu vjerodostojnost, pa ga neko od prisutnih upita da li prihvata rad po tom hadisu. Imam Šafija naljutio se i upitao: “Smatraš li me kršćaninom ili si me možda vidio u crkvi? Da li sam to sebe opasao zunnarom. Zar da prenosim hadis a ne prihvatim rad po njemu?!” U ovome kontekstu navodi je imam Sujuti u djelu Miftahul-dženna, str. 16. Smisao ovog predanja zabilježio je Ebu Nuajm u djelima Hil’jetul-evlija, 9/106, i Zikru ahbari Asbehan, 1/174, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.
Poznati tabiin Mudžahid b. Džebr izjavio je: “Od svakog se prihvata i odbija, osim od Poslanika, ﷺ.” (Ebu Nuajm, u djelu Hil’jetul-evlija, 3/300, Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/441, i Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/107, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.) Ove se riječi također pripisuju Ibn Abbasu i imamu Maliku.
Abdullah b. Mubarek prenosi da je imam Ebu Hanife rekao: “Kada Poslanik, ﷺ, nešto kaže, to je neprikosnoveno, a kada kažu ashabi, možemo birati između njihovih mišljenja. A kada je riječ o izjavama tabiina, njihove ćemo izjave razmatrati.” (Ibn Abdulberr, u djelu El-Munteka, str. 145, i Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/111, s dobrim lancem prenosilaca.)
Veliki hadiski autoritet Ebu Bekr b. Huzejme govorio je: “Ničije se riječi ne mogu uporediti s Poslanikovim, ﷺ, riječima, ako su vjerodostojno prenesene.” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/106, Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/536, i Kajserani, u djelu Tezkiretul-huffaz, 2/728, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Identično ovome kazao je Omer b. Abdulaziz. (Darimi, 432, Adžurri, u djelu Eš-Šeria, 1/182, Ibn Nasr Mervezi, u djelu Es-Sunna, 96, Ibn Batta, u djelu El-Ibana, 1/60, Herevi, u djelu Zemmul-kelami ve ehlihi, 3/12 i 5/27, i Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/508, s dobrim lancem prenosilaca.)
Vidimo da su naši prethodnici sunnet smatrali osnovom koja treba suditi među ljudima. Niko od njih nije obavezivao na slijeđenje nekoga od islamskih učenjaka ponaosob, jer nepogrješivost u vjeri pripada samo poslanicima, dok učenjaci mogu pogriješiti u interpretiranju pravnih pitanja, bez obzira na stupanj njihove znanosti. Najistaknutije islamske ličnosti i osnivači velikih pravnih škola nisu dopustili da ih neko slijepo slijedi ili preferira njihova mišljenja nad Poslanikovim, ﷺ, hadisima.
Imam Ebu Hanife rekao je: “Kada se ustanovi vjerodostojnost hadisa, to je moje mišljenje.” (Hašijetu Ibni Abidin, 1/385.) Imam Ibn Abidin ove riječi pripisuje imamima četiri pravne škole.
Isto ovo se prenosi od Ebu Sevra. (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 10/35 od imama Zehebija.)
Imam Malik govorio je: “Ja sam čovjek, pogodim i pogriješim. Kada vidite da se moje mišljenje podudara s Kur’anom i hadisom, prihvatite ga, u protivnom ga odbacite.” (Vidjeti: Mevahibul-Dželil, 3/40, El-Ihkam, 6/244, od Ibn Hazma, i Ialamul-muvekkiin, 1/75, od Ibnul-Kajjima.)
Od imama Šafije prenose se sljedeće izreke: “Učenjaku nije dopušteno zapostaviti Poslanikove, ﷺ, riječi zbog nečijeg mišljenja” (Vidjeti: El-Umm, 7/260, od imama Šafije, i Hil’jetul-evlija, 9/107.);
“Ako vidite u mojim knjigama da se nešto kosi s Vjerovjesnikovim, ﷺ, sunnetom, sunnet prihvatite, a moje mišljenje odbacite” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/205, i Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/389, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: El-Medžmu, 1/136, Mevahibul-Dželil, 1/400, Avnul-Mabud, 2/323, Šerhuz-Zurkani, 1/407, Tuhfetul-ahvezi, 1/456, Subulus-selam, 4/38, i Kešfuz-zunun, 1/826.);
“Ako vam spomenem ispravan hadis pa ostavim rad po njemu, znajte da sam izgubio razum” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/205, i Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/389, sa ispravnim lancem prenosilaca.);
“Muslimani su jednoglasni u mišljenju da nije dopušteno ostaviti vjerodostojan hadis zbog nečijeg mišljenja” (Vidjeti: Ialamul-muvekkiin, 1/7.);
“Odričem se svojih mišljenja koja nisu u skladu s Poslanikovim, ﷺ, sunnetom, i slijedim hadis.” (Ebu Nuajm, u djelu Hil’jetul-evlija, 9/107. Vidjeti: Ialamul-muvekkiin, 2/285.)
Imam Ahmed govorio je: “Ne slijedite ni mene, ni Malika, ni Šafiju, ni Evzaija, ni Sevrija, već uzmite odakle su oni uzeli.” (Vidjeti: Sifetu salatin-Nebi, str. 53, Ialamul-muvekkiin, 2/201, i El-Kavlul-mufid, 1/61, od imama Ševkanija.)
Govoreći o jednom slabom hadisu, imam Ibn Hazm, osnivač bukvalističke pravne škole, zapisao je: “Da je ispravan, rado bih ga prihvatio, i ne bih ga ostavio zbog nekakvih drugih mišljenja.” (Vidjeti: El-Muhalla, 10/408.) Na drugom mjestu je zapisao: “Kada je riječ o nama, ničije riječi nisu (kategoričan) dokaz osim riječi Allahovog Poslanika, ﷺ. Da postoji ispravno predanje od Vjerovjesnika, ﷺ, o ovom pitanju, prihvatili bismo ga i zadovoljili se time.” (Vidjeti: El-Muhalla, 5/75.) Ovo se odnosi na one koji mogu vagati argumente i odabirati prioritetniji stav, a ne na obične ljude koji su obavezni slijediti učenjake, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeJe li griješna žena koja ne nosi nikab?
Islamski učenjaci nemaju jednoglasno mišljenje u vezi s nikabom, ali su jednoglasni da je pokrivanje lica bolje i čednije, naročito kada ljudi žive u pokvarenim sredinama ili ako žena svojom ljepotom privlači ljude. Nemamo prostora da ovo pitanje podrobno pojasnimo i iznesemo argumente, ali ćemo navviše
Islamski učenjaci nemaju jednoglasno mišljenje u vezi s nikabom, ali su jednoglasni da je pokrivanje lica bolje i čednije, naročito kada ljudi žive u pokvarenim sredinama ili ako žena svojom ljepotom privlači ljude. Nemamo prostora da ovo pitanje podrobno pojasnimo i iznesemo argumente, ali ćemo navesti izjave nekih hanefijskih učenjaka koji kažu da pokrivanje lica načelno nije obavezno (vadžib). Komentirajući ajet: “Neka spuste haljine svoje niza se…” (En-Nur, 31.), imam Ebu Bekr Džessas kaže: “U ovom ajetu Allah, dželle šanuhu, naređuje mladoj ženi pokrivanje lica pred muškarcima strancima, da na taj način istakne svoju čednost kada izlazi iz kuće i spriječi bolesne strasti kojima su skloni neki ljudi.” (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 3/372.)
Alauddin Haskefi zapisao je: “Mladoj (i lijepoj) ženi zabranjeno je otkrivanje lica pred muškarcima, ne iz razloga što je lice stidno mjesto (avret), već radi sankcioniranja požude koja bi se mogla pojaviti.” (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 1/406.) Ibn Abidin iz djela El-Muhit naveo je sljedeći citat: ”Zabranjeno je da žena pokazuje lice strancima, osim u prijekoj potrebi.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidine, 3/629.) Muhammed el-Kešmiri tvrdi sljedeće: “Žena može otkriti lice ako time neće izazvati požudu kod muškaraca. Međutim, naši potonji autoriteti izdali su fetvu da žene pokriju lice jer su se sredine u kojima živimo već pokvarile.” (Vidjeti: Fejdul-Bari, 1/254.)
Šta kazati za naše vrijeme i podneblje u kojem živimo?! Odgovorno tvrdimo da čovječanstvo do ovog vremena nije znalo za ovakav javni razvrat, nered i anarhiju. Zar obaveza pokrivanja lica u našem vremenu nije veća nego u ranijim vremenima?! Ibn Nudžejm veli: “Naši autoriteti tvrde: ’U našem je vremenu zabranjeno da mlada žena otkrije lice pred stranim muškarcem zbog smutnje koju izaziva otkrivanje lica.’” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 1/284.)
A prvak hanefijskih autoriteta imam Serhasi rekao je: “Ljepota žene ogleda se u njenom licu, i opasnost koju izaziva gledanje u lice veća je od opasnosti koju izaziva gledanje u ostale dijelove tijela.” (Vidjeti: El-Mebsut, 10/152.) Imam Kurtubi, malikijski učenjak, kaže: “Naš pravnik Ibn Huvejzin Mendad kaže: ’Ako je žena lijepa, i ako postoji bojazan od smutnje koju može izazvati otkrivanjem lica i šaka, mora ih pokriti.’” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 12/232.) Poznati malikijski kadija Abdulvehhab veli: ”Znaj, ako postoji opasnost od smutnje koju izaziva otkrivanje lica i šaka, dužnost ih je pokriti.” (Vidjeti: Mevahibul-Dželil, 1/499.) Imam Šerbini Hatib, poznati šafijski učenjak, rekao je: “Pokuđeno je da žena klanja pod nikabom, osim ako se nalazi na mjestu gdje je vide stranci koji ne obaraju poglede, tada joj je zabranjeno otkriti lice.” (Vidjeti: El-Ikna, 1/124.)
O stavovima učenjaka hanbelijske pravne škole nećemo ni govoriti, jer veliki broj njih smatra da je pokrivanje lica obavezno u svakom slučaju. Stoga, dragi moj brate i cijenjena sestro, nemojte se dvoumiti kada je riječ o stavljanju nikaba; nikab je danas potrebniji nego prije. Ako oživite taj zapostavljeni sunnet, imat ćete veliku nagradu u Allaha, On će vas nagraditi za sve one koji vas budu slijedili u tome dobru, kako stoji u poznatom hadisu koji je prenio Džerir b. Abdullah Bedželi. Musliman mora gledati da je njegovim djelima u prvom redu zadovoljan Svevišnji Allah, a ljudske reakcije, naročito nevjernika, nebitne su; nije se rodio onaj ko je svijetu ugodio, kaže jedna poslovica. Mnoge muslimanke nose nikabe po brojnim evropskim metropolama i ne nailaze na posebne probleme, bar za sada, a Allah najbolje zna šta će se dešavati u budućnosti.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKome pripada žena u Džennetu, ako je bila više puta udavana?
Dva su misljenja kod ucenjaka po pitanju zene koja je bila vise puta udavana kome ce biti zena u Dzennetu ako njeni bivsi muzevi udju u Dzennet: Prvo misljenje: da ce ona u Dzennetu biti zena onog muza koji je prema njoj bio najboljeg ahlaka, ili da ce ona izabrati od njih onog koji je prema njoj biviše
Dva su misljenja kod ucenjaka po pitanju zene koja je bila vise puta udavana kome ce biti zena u Dzennetu ako njeni bivsi muzevi udju u Dzennet:
Prvo misljenje: da ce ona u Dzennetu biti zena onog muza koji je prema njoj bio najboljeg ahlaka, ili da ce ona izabrati od njih onog koji je prema njoj bio najboljeg ahlaka. Dokaz za ovo je hadis od Enesa, radijallahu ’anhu, da je Ummu Habiba, radijallahu ’anha, pitala Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem, za zenu koja je bila udavana za dva covjeka na dunjaluku, pa svi umru i udju u Dzennet, cija ce ona zena biti? Kaze: ”Od onog koji je bio kod nje ljepseg ahlaka na dunjaluku”, zatim je dodao: ”O Ummu Habiba, lijep ahlak uzima ono sto je najbolje i na dunjaluku i na Ahiretu.” Hadis biljezi Taberani u ”El-Mu’adzem el-kebir” (18927), kaze ’Iraki da mu je sened slab (Tahridzu ehadisilihja’, 6/336.)
Takodjer, biljezi Taberani u ”El-Mu’adzem el-evsat” (3265) da je Ummu Seleme, radijallahu ’anha, pitala isto pitanje, pa joj je Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, rekao: ”O Ummu Seleme, dat ce joj se da izabere, pa ce izabrati onog koji je bio najljepseg ahlaka. Reci ce: ’O Gospodaru, ovaj je bio najljepseg ahlaka prema meni na dunjaluku pa me ucini njegovom zenom’. O Ummu Seleme, lijep ahlak uzima ono sto je najbolje i na dunjaluku i na Ahiretu”. Hadis je slab jer je u njemu Sulejman b. ebi Kerime kojeg su Ebu Hatim i Ibn ’Adijj ocijenili slabim (Fethul-kadir, 3/195.).
Drugo misljenje: da ce biti zena zadnjeg muza na dunjaluku. Dokaz za to je hadis u kojem je doslo da je Muavija, radijallahu ’anhu, zaprosio Ummu Derda’, radijallahu ’anha, pa je ona odbila rekavsi da je cula od Ebu Derda’, radijallahu ’anhu, (njenog bivseg muza) da je Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, rekao: ”Kojoj god zeni umre muz pa se uda za drugog, bice zena od zadnjeg muza (na Ahiretu).” , te je rekla: ”Ja ne zelim zamjenu za Ebu Derda’a”. Hadis biljezi Taberani u ”El-Mu’adzem el-evsat” (3248), u njegovom senedu je Ebu Bekr b. ebi Merjem, a on je slab (Medzme’al-zevaid, 2/189).
Medjutim, Albani je sakupio sve rivajete ovog hadisa kojih je mnogo u Es-sahihi” (3/275) i ocijenio ga vjerodostojnim uz mnostvo rivajeta. Ovom hadisu svjedoce jos dva esera (predaje od ashaba):
– da se Esma’ kcerka Ebu Bekra, radijallahu ’anha, zalila svom ocu na strogost njenog muza Zubejra, radijallahu ’anhu, pa joj je rekao: ”O kceri, saburaj, jer zena koja ima dobrog muza pa on umre, a ona se ne uda poslije njega, Allah ce ih sastaviti u Dzennetu”. (ibn ’Asakir, 1/193/19.),
– drugi od Huzejfe, radijallahu ’anhu da je rekao svojoj zeni: ”Ako hoces da budes moja zena u Dzennetu, ne udaji se poslije mene, zena ce pripasti u Dzennetu zadnjem muzu na dunjaluku. Zato je Allah zabranio zenama Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem, da se udaju poslije njega jer su one njegove zene u Dzennetu”. (Bejheki, 7/70). Iako u ove dvije predaje od ashaba ima slabosti koja nije jaka one podupiru i osnazuju hadis Ebu Derda’a.
Pa tako na osnovu snage dokaza misljenje po kojem ce zena, koja je bila vise puta udavana, ako ona i njeni bivsi muzevi udju u Dzennet, biti zena zadnjeg muza na dunjaluku je odabrani stav. Argumenti ovog misljenja, tj. hadisi sa svim rivajetima i predajama od ashaba se dizu na stepen validnog i prihvatljivog dokaza, za razliku od hadisa kojima se dokazivalo prvo misljenje. A Allah zna najbolje.
Mr. Zijad Ljakic – Informativni islamski casopis “El-Asr”
Vidi manjeIzbor bračnog druga
Obzirom da je vaše pitanje vezano za izbor bračnog druga, dopustite mi da iskoristim priliku i da kažem nešto više o važnosti ove teme. Izbor bračnog druga smatra se jednom od najvažnijih tema u životu čovjeka. Posebno zbog toga što veći dio čovjekova života zauzima brak. S kim će čovjek, odnosno ževiše
Obzirom da je vaše pitanje vezano za izbor bračnog druga, dopustite mi da iskoristim priliku i da kažem nešto više o važnosti ove teme. Izbor bračnog druga smatra se jednom od najvažnijih tema u životu čovjeka. Posebno zbog toga što veći dio čovjekova života zauzima brak. S kim će čovjek, odnosno žena živjeti sljedećih četrdeset godina trebalo bi da bude velika briga i izazov svakog mladića i djevojke. Izbor bračnog druga posebno je bitan iz više razloga:
– Pravilan izbor zadovoljit će čovjeka i duševno i tjelesno.
– Teškoća izbora bračnog druga u vremenu u kome živimo i u kome su se ljudi udaljili od islama
– Brak je čin u kome se bira najbliža osoba, s kojom će se dijeliti dobro i zlo, i učestvovati u podizanju porodice
– Budućnost ummeta temelji se na ispravno odgojenoj generaciji….a odgoj generacije ovisi od uspješnog braka, odnosno na njemu zasnovane porodice.
– Cilj neprijatelja Islama je razoriti porodicu. U tome su uveliko uspjeli. Pravilan izbor bračnog druga na temeljima vječnih islamskih principa garantuje čvrstu bračnu tvrđavu kojoj neprijatelj neće moći nauditi.
– Pravilan izbor bračnog druga garantuje dobar i u duhu Islama odgojen porod.
Žena ima pravo na izbor bračnog druga. Islam tu mogućnost i pravo daje i ženama što je očito i jasno iz prakse samog Poslanika s.a.v.s. i njegovih ashaba. Hatidža r.a. je ponudila brak Poslaniku s.a.v.s. čime je pokazala da žena slobodno i direktno može učestvovati u izboru bračnog druga.
Žena može i indirektno odlučiti o svome braku na taj način što će pristati ili odbiti onoga ko od nje traži brak jer je njena riječ posljednja pri izboru muža. Umm Seleme r.a. odbila je Ebu Bekra a zatim i Omera koji su je prosili. Kad ju je zaprosio Poslanik s.a.v.s. ona se izvinjava i kaže, »Ja sam ljubomorna žena, u godinama sam a i ostalo mi je mnogo djece od prvog muža.» Poslanik s.a.v.s. joj reče: „Što se starosti tiče stariji sam od tebe, što se ljubomore tiče otklonit će je Allah od tebe, a što se djece tiče ona pripadaju Allahu i Njegovom Poslaniku“. Nakon ovih riječi Umm Seleme je pristala.» Umm Kulsum r.a. kćerka Ebu Bekra r.a. odbila je Omera r.a. pa joj njena sestra Aiša r.a. prigovara «Zar da odbiješ Omera, vladara pravovjernih?“ a ona kaže: «Da, jako je grub i strog prema ženama.» Iz svih navedenih predaja se da jasno vidjeti da je ženina riječ u slučaju njene udaje presudna. O njenoj bračnoj sudbini nema niko pravo da odlučuje.
I pored prava na izbor koje Islam daje ženi, mnogo je djevojaka koje su nesretne zbog udaje, a neke zbog nje zauvijek propadaju. Ima djevojaka čiji se život nakon udaje praktično pretvori u dunjalučki džehennem. Ipak, mnogima je udaja izvor sreće na ovom svijetu i velika pomoć da postignu vječnu sreću na budućem svijetu. Zbog toga je nužno znati izabrati bračnog druga te se za brak dobro pripremiti. Izboru muža nesumnjivo pripada presudna uloga u ostvarivanju sreće.
Dok na izbor supruge utiču ona četiri, u hadisu spomenuta faktora: tjelesna ljepota, materijalni uslovi (bogatstvo), porijeklo i vjera, dotle su u izboru muža, prema hadisu, presudni vjera i moral: “Kada vam dođe neko s čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oženite ga. A ako to ne učinite, pojavit će se smutnja i veliki nered na zemlji.” (Et-Tirmizi)
Koliko djevojaka gledaju na faktor vjere kao motiv koji ih treba navesti na udaju za određenog mladića? Koliko djevojaka prije udaje ispitaju prošlost mladića za kojeg se udaju? Da li im je bitno radi li se o moralnoj ili nemoralnoj osobi? Šta je ustvari udajni kriterij kod većine djevojaka u Bosni i Hercegovini? Zaslijepljenost izgledom, šarmom, bogatstvom ne dozvoljava djevojki da vidi stvarnu ličnost koja se, na nesreću mnogih djevojaka, pokaže tek nakon udaje. Mladić bez vjere sklon izlascima sa djevojkama i zabavi, ne može biti dobar muž jer je velika mogućnost da sutra u braku nastavi sa svojim sklonostima. Mladić sklon alkoholu ne može biti dobar muž pa ma koliko bio fin i pažljiv, jer unošenjem alkohola u kuću, on unosi najveće zlo. Zlo nikada ne može donijeti sreću. Mladić koji ne pada Allahu na sedždu, ne može biti dobar muž jer ne poštuje islamske upute o poštivanju ženinih prava. Kako će tek popštovati njena prava? Bogat mladić bez vjere će vam ponuditi sve u životu jer ima čim, ali vam ne može pružiti duševno zadovoljstvo jer ga ni sam nema. Bogatstvo je izazov koji današnje muževe, ukoliko nemaju unutrašnjeg čuvara, vodi u svijet kocke i žena. Ne vjerujem da postoji djevojka koja bi bila spremna na spoznaju da pored nje kao supruge, njezin muž ima i ljubavnicu što je sasvim normalno u krugovima kojima su gornje spomenute stvari glavni kriteriji u odabiru muža. Sestro, ako ti je Islam dao pravo da ne pristaješ na udaju za onoga ko ti se ne sviđa, iskoristi to svoje pravo pa se udaj za onoga ko će te učiniti srećnom. Ako ne znaš sama onda tražit pomoć svojih najbližih.
U stara vremena izbor supruga i supruge često je bio prepušten roditeljima bračnih kandidata. Danas se on smatra prevaziđenim, zato što mlade generacije imaju drugačija mjerila i ukuse od svojih očeva. U tim svojim mjerilima, standardima, kriterijima i ukusima oni griješe mnogo više nego njihovi roditelji. Treba imati na umu da brak nije lična stvar pojedinca, već on duboko zadire u porodične odnose. Zbog toga je nužno posebno pri izboru muža tražiti pomoć roditelja..
Roditelj je dužan da se pobrine za svoju kćerku i da joj pomogne da se uda za vjeri odana, moralnog, uglednog i poštenog čovjeka. Smatra se da djevojka zbog svoje mladosti, naivnosti i neiskustva nije sposobna sama odabrati adekvatnu osobu za bračni život. S obzirom na to da svaki roditelj svome djetetu želi dobro, on neće svojoj kćerki predložiti nekoga ko će je unesrećiti, osobu poznatu po nemoralu, uživanju u alkoholu, porocima itd. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko uda svoju kćerku za griješnika, tim činom je prekinuo rodbinsku vezu”. (Ibn Hibban) Dok je vrlo izvjesno da djevojka (sama tražeći svoju sreću) naiđe na mladića koji će joj se “prodati” zbog njena neiskustva. Ako i roditelj učestvuje u izboru tada je mogućnost manipulacije djevojkinim emocijama mnogo manja. Dakle, roditelji (staratelji) i kćerka zajedno biraju muža. Oni je ne mogu udati za osobu koju ona ne želi. Njena saglasnost je nužna. U nekoliko hadisa Poslanik s.a.v.s kaže: “Od djevojke se traži suglasnost prilikom udaje”. “Otac je dužan tražiti pristanak od svoje kćerke djevojke”. (Džami’ul-usul, 11/460) Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Djevojka se ne može udati dok se od nje ne dobije pristanak….” (Sahihul-Buhari, 9/191)
Poštovana sestro, nakon svega iznešenog, ti si vlasnik svoje odluke. Ipak bih te zamolio da dobro razmisliš. Ako je teritorijalna udaljenost jedini razlog odbijanja, mislim da to i nije baš dovoljno jak razlog s obzirom na dobru ponudu kako si i sama rekla. U pitanju je, dakle, vjernik koji ispunjava uvjete koje je Poslanik a.s. postavio.
Hfz. mr. Senaid Zajimovic
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manje