Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koji su propisi posta dana arefata?
Dan Arefata je deveti dan mjeseca zul-hidžeta.Ove godine dan Arefata je u subotu, desetog augusta. Ebu Katada prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post dana Arefata iskupljuje grijehe iz prošle i naredne godine, a post dana Ašure iskupljuje od grijeha (počinjenih) u prošlviše
Dan Arefata je deveti dan mjeseca zul-hidžeta.Ove godine dan Arefata je u subotu, desetog augusta.
Ebu Katada prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post dana Arefata iskupljuje grijehe iz prošle i naredne godine, a post dana Ašure iskupljuje od grijeha (počinjenih) u prošloj godini.” (Muslim)
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Oproštajnom hadžu obavijestio ashabe o Allahovom oprostu, oni su upitali: “Allahov Poslaniče, da li oprost vrijedi isključivo za nas?” “Za vas i za sve one koji dođu nakon vas do Sudnjeg dana”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Citirani hadis odnosi se na oprost malih grijeha koje čovjek počini u spomenutom periodu, a ne na velike grijehe, kako to često čujemo.
Imam Nevevi rekao je: “Značenje ovog hadisa jeste da će postaču koji posti taj dan biti oprošteni grijesi (koje počini u) dvije godine. Islamski učenjaci kazali su da se time misli na male grijehe, a o tome smo već govorili kada smo spominjali oprost grijeha prilikom uzimanja abdesta.” (El-Minhadž Šerhu Sahih Muslim, 8/50)
Isto značenje u komentaru hadisa o vrijednosti posta na dan Arefata spomenuli su mnogi drugi učenjaci.
#PRAVNI PROPIS VEZANI ZA POST DANA AREFATA
#Većina islamskih pravnika smatra da je postiti na dan Arefata pohvalno samo osobama koje nisu na hadžu, dok je hadžijama prioritetnije da ne poste kako ih post ne bi oslabio i na taj način spriječio ih da čine ibadete koje im je propisano činiti tog dana.
Velikan hanefijske pravne škole Kasani kazao je: “Što se tiče posta na dan Arefata, on je pohvalan za onoga ko nije na hadžu, na što ukazuje mnoštvo hadisa koji podstiču na post u tom danu, jer se taj dan odlikuje nad ostalim danima. Isto tako, pohvalno je da dan Arefata posti i hadžija, ali pod uvjetom da ga to neće oslabiti u pogledu činjenja ibadeta: stajanja na Arefatu i upućivanja dove u tom danu…, a ako će ga post oslabiti, onda mu je pokuđeno postiti, zato što se vrijednost (posta) tog dana može postići u nekoj od narednih godina.” (Bedaius-sanaia, 2/79)
#U_vjerodostojnim predajama zabilježeno je da je Allahov Poslanik na dan Arefata, u godini u kojoj obavio Oproštajni hadž, zatražio da mu se donese posuda sa pićem koje je javno popio kako bi se znalo da ne posti.
Isto tako, pravedne halife nisu prakticirale postiti dan Arefata tokom obavljanja hadža.
Ibn Omer, radijallahu anhu, upitan je o tome da li će hadžija postiti dan Arefata, pa je kazao: “Obavio sam hadž sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a on nije postio. Nakon toga (obavio sam hadž) sa Ebu Bekrom, pa ni on nije postio, zatim sam (obavio hadž) sa Omerom, pa ni on nije postio, a nakon toga sa Osmanom, pa ni on nije postio. Zato i ja ne postim dan Arefata kada sam na hadžu, niti nekome naređujem da to čini, a isto tako, ni onome ko posti to ne zabranjujem.” (Hadis bilježi Tirmizi, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)
#Post dana Arefata je dobrovoljni post i na njega se odnose svi propisi koji se eksplicitno vezuju za ostale vrste dobrovoljnog posta.
Dobrovoljni post može se zanijetiti i nakon nastupanja sabaha, pa čak i nakon izlaska sunca, pod uvjetom da čovjek nakon pojave zore nije učinio ništa što kvari post. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je kazala: “Jednoga dana došao je Allahov Poslanik i upitao: ‘Aiša, imate li bilo šta (za jesti)?’, a ja sam odgovorila: ‘Allahov Poslaniče, nemamo ništa.’ Tada je Allahov Poslanik rekao: ‘Ja ću onda postiti.’” (Muslim)
Ovaj stav zastupali su pravnici hanefijske, šafijske i hanbelijske pravne škole, za razliku od onih koji su smatrali da se dobrovoljni post mora zanijetiti tokom noći kao i obavezni.
Ibn Kudama je rekao: “Osobi koja posti dobrovoljni post dozvoljeno je da zanijeti u toku dana. Ovaj stav zastupali su: naš imam (Ahmed b. Hanbel), Ebu Hanifa, Šafija, a ovo mišljenje preneseno je i od Ebu Derdaa, Ebu Talhe, Ibn Mesuda, Huzejfe, Seida b. Musejjiba, Seida b. Džubejra i Nehaija, a ovo je i mišljenje učenjaka racionalističke pravne škole.” (El-Mugni, 3/109)
#Osoba koja bi prekinula dobrovoljni post, ne bi bila grješna. Svakako da se onaj ko započne dobrovoljni post, naročito kada je u pitanju post dana Arefata, treba maksimalno potruditi da ga isposti, ali ako bi imao potrebu i validan razlog, u tom slučaju bilo bi mu dozvoljeno i da prekine post.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj ko posti dobrovoljni post nadređen je sam sebi: ako želi, nastavit će s postom, a ako želi, prekinut će post.” (Hadis bilježi Tirmizi, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)
#Pohvalno je postiti dāne prije Arefata, a dan nakon Arefata je Bajram kada je strogo zabranjeno postiti.
Dani prije Arefata jesu prvi dani mjeseca zul-hidžeta o kojima je Allahov Poslanik kazao da su najbolji dunjalučki dani.
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: “Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima” – misleći na prvih deset dana zul-hidžeta. Ashabi su upitali: “Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovom putu – džihad?”, a Poslanik je odgovorio: “Čak ni borba na Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući i svoj život i svoj imetak, i ništa od toga ne vrati.” (Buhari)
S obzirom na to da su u ovom hadisu Poslanikove riječi općenitog karaktera, to znači da “dobra djela” svakako obuhvataju i dobrovoljni post.
Jedna od supruga Allahovog Poslanika kazala je: “Allahov Poslanik postio je devet dana zul-hidžeta, dan Ašure i tri dana u svakom mjesecu.” (Hadis su zabilježili Ahmed i Ebu Davud, a slabim ga je ocijenio autor knjige Nasbur-raje, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim.)
#Što se tiče posta na dan Bajrama, on je strogo zabranjen po konsenzusu islamskih učenjaka, a to nam potvrđuje i hadis koji prenosi Ebu Seid, radijallahu anhu, u kojem kaže: “Allahov Poslanik zabranio je da se posti na dan Kurbanskog i Ramazanskog bajrama.” (Buhari i Muslim)
#Ako bi čovjek postio dan Arefata samo sa nijetom dobrovoljnog posta, svakako da bi to bilo najbolje, ali mu je dopušteno da prilikom posta na dan Arefata u tom postu objedini i namjeru napaštanja dana koje iz opravdanog razloga nije postio u ramazanu.
Kazao je šejh Usejmin: “Ko posti dan Arefata, ili dan Ašure, a ima propuštenih dana ramazana koje treba napostiti, njegov dobrovoljni post je ispravan. Međutim, ako bi tim postom nijetio (namjeravao) i oduživanje onoga što mu je obaveza da naposti iz ramazana, imao bi dvije nagrade: nagradu za post dana Arefata ili Ašure i nagradu za napaštanje ramazanskog posta.”
#Musliman bi trebao da iskoristi priliku i da na dan Arefata nahrani postače, jer tako će imati nagradu onih koji su taj dan postili.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko priredi iftar postaču, imat će istu nagradu kao i postač, s tim što postaču neće biti umanjena njegova nagrada.” (Hadis bilježe Ahmed, Tirmizi i Ibn Madža, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ovaj hadis je općenit, tako da se pod nahranjivanjem postača i organiziranjem iftara podrazumijeva da čovjek priredi i pozove na iftar i osobe koje su imućne i bogate, a ne samo siromahe, a isto tako obuhvata i organiziranje iftara za rodbinu i za osobe koje sa njim nisu u rodbinskoj vezi.
A Allah najbolje zna!
Priredio: Pezić Elvedin
Preuzeto sa zvaničnog facebook profila:
Vidi manjehttps://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2307456849570710
Kakva je to ehli-sunnetska i ehlu-hadiska akida?
Vjerovanje na kojem su učenjaci i ulema sunneta i hadisa, je sljedeće: Vjerovanje u Allaha dž.š., Allahove dž.š., meleke, Allahove dž.š., knjige, Allahove dž.š., poslanike i u ono što nam je došlo od Allaha dž.š., kao i u ono što nam prenose pouzdane osobe (sikat), izravno od Poslanika s.a.w.s. – niviše
Vjerovanje na kojem su učenjaci i ulema sunneta i hadisa, je sljedeće:
Vjerovanje u Allaha dž.š., Allahove dž.š., meleke, Allahove dž.š., knjige, Allahove dž.š., poslanike i u ono što nam je došlo od Allaha dž.š., kao i u ono što nam prenose pouzdane osobe (sikat), izravno od Poslanika s.a.w.s. – ništa od navedenog ne odbijaju.
Vjerovanje da je Allah dž.š., Jedan Jedini Bog, koji je utočište svemu, nema drugog boga osim Njega, koji nit’ žene nit’ djeteta nema. Vjerovanje da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik, i da je džennet istina, i da je džehennem istina, i da će Sudnji Dan, bez ikakve dvojbe, nastupiti, te da će Allah dž.š., oživjeti mrtve iz svojih kaburova.
Vjerovanje da je Allah dž.š., iznad Arša, shodno ajetu u kojem stoji: الرحمن على العرش استوى „Milostivi, koji se nad Aršom uzvisio.“
Vjerovanje da Allah dž.š., ima dvije ruke – bez zalaženja u njihovu kakvoću (bi-la kejf), shodno ajetu u kojem stoji: خلقت بيدى „Onome što sam s dvije ruke Svoje stvorio!“; ili: بل يداه مبسوطتان „Već nasuprot: Njegove obije ruke su širom otvorene!“
Vjerovanje da Allah dž.š., ima dva oka – bez zalaženja u njihovu kakvoću (bi-la kejf), shodno ajetu u kojem stoji: تجرى باعيننا „Koja će ploviti pod očima našim.“
Vjerovanje da Allah dž.š., ima lice – bez zalaženja u njegovu kakvoću (bi-la kejf), shodno ajetu u kojem stoji: ويبقى وجه ربك ذو الجلال والاكرام „A ostaće samo lice Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog!“
Za Allahova dž.š., imena se ne kaže da su ona nešto mimo Allaha dž.š., kao što smatraju Mu’utezile i Haridžije!
Vjeruju da Allah dž.š., posjeduje znanje, shodno kur’anskom ajetu: انزله بعلمه „Objavio ga je znanjem Svojim!“; ili: وما تحمل من انثى ولا تضع الا بعلمه “Žensko neće zanijeti, niti će roditi, a da On to ne zna!”
Vjeruju u to da Allah dž.š., čuje i vidi, i ta svojstva Mu ne negiraju, kao što su to učinile Mu’utezile!
Allahu dž.š., pripisuju snagu (kuvvet), shodno kur’anskom ajetu: اولم يروا ان الله الذى خلقهم هو اشد منهم قوة – “Zar ne vide, da je Allah, koji ih je stvorio, od njih mnogo jači!”
Kažu: Na zemlji se neće desiti ništa od hajra-dobra, niti od šerra-zla, mimo onoga što Allah dž.š., bude htio da se desi, i da se sve, u skladu sa Njegovom voljom, dešava, kao što je rekao: وما تشاؤن الا ان يشاء الله „Vi ne možete htjeti ništa osim onoga što bude Allah htio!“ – kao što muslimani i govore: Ono što Allah dž.š., hoće – to biva, a ono što Allah dž.š., neće – to ne biva!
Kažu: Niko ne može učiniti nešto prije nego li ga Allah dž.š., učini, niti je iko u stanju izmaći Allahovom dž.š., znanju, niti iko može učiniti nešto za što Allah dž.š., zna da ga on neće učiniti!
Vjeruju da nema stvoritelja osim Allaha dž.š., kao i u to da Allah dž.š., stvara i loša djela ljudi, te da Allah dž.š., sva djela Svojih stvorenja, stvara, dok ljudi (stvorenja), nisu u stanju ništa stvoriti!
Allah dž.š., je pomogao mu’umine-vjernike u pokornosti Njemu, dok je nevjernike prezreo i ponizio; prema vjernicima je pažljiv i blag i pomaže ih i upućuje, dok prema nevjernicima nije pažljiv, niti ih pomaže, niti ih upućuje – jer, da ih pomaže bili bi jedni od dobrih, i da ih upućuje – bili bi jedni od upućenih!
Allah dž.š., je u stanju popraviti nevjernike i da bude pažljiv prema njima kako bi postali mu’umini-vjernici, ali Njegova je želja da ne popravlja stanje nevjernika i da ne bude pažljiv prema njima sve dok ne povjeruju. Allahova dž.š., volja je da su oni nevjernici shodno Znanju Svojem, pa ih je ponizio, u zabludi ostavio i srca im zapečatio!
Hajr-dobro i šerr-zlo se dešavaju u skladu s Allahovim dž.š., kada’om-sprovedbom i kaderom-odredbom. Vjeruju u Allahovo dž.š., određenje, bilo ono dobro ili loše, slatko ili gorko, (kada’a i kader).
Vjeruju da sami sebi nikako nisu u stanju niti pomoći niti naškoditi osim ako Allah dž.š., to bude htio, kao što je rekao; sve svoje Allahu dž.š., predaju! Smatraju da su svakoga momenta u potrebi za Allahom dž.š., i da su u svakom momentu i halu siromašni spram Njega!
Vjeruju u to da je Kur’an Allahov dž.š., nestvoreni govor, kao i govor o „Vakfu“ i „Lafzu“ – ko bude zastupao „el-Lafz“ ili „el-Vakf“ – ta osoba je, po njima, novotar. Neće se govoriti: Izgovaranje Kur’ana je stvoreno, niti će se govoriti da nije stvoreno.
Smatraju da će se u Allaha dž.š., gledati, na Sudnjemu Danu, kao što se vidi puni mjesec u noći uštapa; vjernici će gledati u Allaha dž.š., dok Ga nevjernici neće vidjeti, zbog toga što će nevjernicima biti uskraćena ta blagodat (mahdžubun)! Allah dž.š., kaže: كلا انهم عن ربهم يومئذ لمحجوبون „Nipošto! Oni će, toga dana, od Gospodara njihova, biti zastrti!“
Musa a.s., je molio Allaha dž.š., za to da Ga vidi na dunjaluku, pa se Allah dž.š., ukazao brdu – smrvivši ga, dajući mu do znanja da Ga ne može vidjeti na dunjaluku, ali će Ga vidjeti na ahiretu!
Nikoga od sljedbenika kible ne proglašavaju nevjernikom zbog grijeha kojeg čini poput bluda, krađe i ostalih velikih grijeha; oni su vjernici i mu’umini onoliko koliko imana pri sebi imaju, pa makar i činili velike grijehe. Vjera je po njima vjerovanje u Allaha, meleke, knjige, poslanike, (Sudnji Dan), i da sve što se događa od dobra ili zla, biva Božijom voljom i Božijim određenjem. Ono što ih je mimoišlo nije ih moglo snaći, a ono što ih je snašlo nije ih moglo zaobići!
Islam je svjedočenje da nema niko pravo da bude obožavan osim Allaha dž.š., i da je Muhammed Allahov Poslanik, shodno onome što se bilježi u Hadisu. Islam, po njima, nije što i iman.
Vjeruju da je Allah dž.š., taj koji obrće ljudska srca!
Vjeruju u šefa’at-zauzimanje, Allahovog Poslanika s.a.w.s., te da je šefa’at predviđen za velike griješnike iz ummeta Muhammeda s.a.w.s..
Vjeruju u kaburska iskušenja i da je „Havd“ (vrelo), istina, i da je „Sirat“ (ćuprija), istina, i da je proživljenje nakon smrti istina, i da je obračun stvorenjima, od strane Allaha dž.š., istina, i da je stajanje pred Allahom dž.š., istina!
Smatraju i tvrde da je iman: riječ i djelo, te da on raste i opada, i ne govore za iman niti da je stvoren niti da je nestvoren. Smatraju da su Allahova dž.š., imena – Allah dž.š., i za nikoga od velikih griješnika ne tvrde da je džehenemlija, niti za ikoga od sljedbenika šehadeta-tevhida tvrde da je džennetlija, sve dok ih Allah dž.š., na osudi onako kako On hoće. Kažu: Njihov krajnji ishod je kod Allaha dž.š. – ako bude htio kazniće ih, a ako bude htio oprostiće im!
Vjeruju da će Allah dž.š., izvaditi (griješne) muvehhide (vjernike), iz džehennemske vatre, shodno predajama koje nam na tu temu dolaze od Poslanika s.a.w.s..
Protivnici su raspravljanja i dokazivanja u vjeri, svađanja u pitanjima kadera (sudbine), kao i upuštanja u raspravke po kojima su poznati „Ehlul-džedel“ – (injadžije i dokondžije). U vezi vjere raspravljaju na takav način što se predaju sahih rivajetima, kao i eserima koje nam prenose pouzdane osobe, sve pravedni od pravednog, dok lanac predaje ne stigne izravno do Allahovog Poslanika s.a.w.s.!
Ni za šta ne kažu: Kako? (kejfe), niti: Zašto (limeh) – jer je takvo što novotarija (bid’at)!
Kažu: Allah dž.š., nije naredio zlo već nasuprot zabranjuje zlo a naređuje dobro! Nije zadovoljan time da se čini zlo, i ako se ono dešava u skladu sa Njegovom voljom.
Znaju hakka selefu (ashabima), koje je Allah dž.š., odabrao za društvo Allahovom Poslaniku s.a.w.s.; slijede njihove vrijednosti, a drže se podalje od onoga što je bio spor među njima, mlade ili stare. Ebu Bekra smatraju prvog, zatim Omera zatim Osmana zatim Aliju, Allah bio svima njima zadovoljan. Vjeruju da su oni pravovjerno upućene halife, te da su oni najbolji od ljudi nakon Poslanika s.a.w.s.!
Vjeruju u hadise koji nam izravno dolaze od Poslanika s.a.w.s., a koji govore o tome da Allah dž.š., silazi na ovodunjalučko nebo, govoreći: „Ima li ko da oprosta traži…“ – kako se to bilježi u sahih-hadisu od Allahovog Poslanika s.a.w.s..
U svemu postupaju po Kur’anu i Sunnetu, shodno ajetu koji kaže: فان تنازعتم في شىء فردوه الى الله والرسول „Ako se u nečemu sporite – spor vaš na Allaha i Poslanika vratite!“
Smatraju utemeljenim slijeđenje selefa i imama ove vjere! Smatraju zabranjenim izmišljanje i inoviranje nečega u vjeri što nam Allah dž.š., nije dozvolio.
Vjeruju da će Allah dž.š., doći na Sudnjemu Danu (bez zalaženja u kakvoću toga), shodno ajetu koji glasi: وجاء ربك والملك صفا صفا „I doći će tvoj Gospodar, a meleki će biti u saffovima poredani!“
Vjeruju u to da će se Allah dž.š., približiti Svojim stvorenjima – onako kako On to bude htio, shodno kur’anskom ajetu koji glasi: ونحن اقرب اليه من حبل الوريد „A mi smo mu bliži od žile kucavice!“
Smatraju utemeljenim klanjanje bajrama i džume, kao i uspostavu džema’ata, za svakim imamom, ne bitno je li dobar ili loš!
Smatraju utemeljenim mesh po mestvama, kako kod kuće tako i na putu.
Smatraju utemeljenim obavezu borbe-džihada protivu mušrika (nemuslimana), od kako je Allah dž.š., poslao Poslanika s.a.w.s., pa sve do posljednje skupine muslimana koja će se boriti protivu Dedždžala itd..
Smatraju utemeljenim upućivanje dove Allahu dž.š., za popravku stanja imama i vođa muslimana, kao i to da ne ustaju protivu njih sabljama svojim, te da nisu učesnici u među-muslimanskim fitna-sukobima!
Vjeruju u pojavu Dedždžala, kao i u to da će ga Isa, sin Merjemin, ubiti!
Vjeruju u Munkera i Nekira, Mi’iradž, istinitost kazivanja snova, ispravnost upućivanja dove za umrle muslimane, kao i to da im je od koristi udijeljena sadaka, na njihovo ime, nakon njihove smrti.
Vjeruju da na dunjaluku ima sihirbaza-magova, kao i to da je osoba koja spravlja sihrove – nevjernik, shodno riječima Allaha dž.š., i vjeruju u to da sihrovi-mađije, postoje na dunjaluku.
Smatraju utemeljenim klanjanje dženaze namaza svakom umrlom pripadniku kible, ne bitno jesu li dobri ili loši, kao i nasljeđivanje njihovog imetka.
Vjeruju da su džennet i džehennem stvoreni.
Vjeruju u to da onaj ko je umro – umro je u skladu sa svojim edželom, kao i onaj koji je ubijen – ubijen je u skladu sa njegovim edželom.
Rizk i nafaka je od Allaha dž.š., i On je taj koji je daje robovima Svojim, ne bitno je li ona halal ili haram, i vjeruju u to da je šejtan taj koji vesvesi čovjeku – šapuće i došaptava, koji mu sumnje ubacuje, i koji ga pritiska.
Vjeruju i u to da Allah dž.š., ponekada, dobre pobožnjake, čašćava nekim ajetima-znacima.
Vjeruju u to da se sunnet ne derogira Kur’anom.
Vjeruju u to da će Allah dž.š., postupati sa umrlom djecom onako kako On bude htio – ako bude htio kazniće ih, a ako bude htio postupiće sa njima drugačije.
Vjeruju u to da Allah dž.š., zna što će robovi Njegovi činiti, pa je i zapisao da će se to desiti.
Vjeruju da je sve u Allahovoj dž.š., ruci.
Smatraju utemeljenim i propisanim sabur i strpljivost onda kada je Allahov dž.š., hukm u pitanju (propis-odredba). Smatraju propisanim postupati po onome što je Allah dž.š., naredio, i kloniti se od onoga što je Allah dž.š., zabranio!
Smatraju nužnim iskrenost pri djelima, kao i upućivanje nasihata muslimanima! Allahu dž.š., robuju kada su u pitanju pobožnjaci, i upućuju savjet i nasihat džema’atu muslimana!
Klone se velikih grijeha, zinaluka i bluda, laži, plemensko-nacionalne pristrasnosti, uzdizanja i oholosti, potcjenjivanja ljudi, umišljenosti.
Smatraju da se treba kloniti onih koji pozivaju novotarijama, a zauzeti se učenjem Kur’ana, bilježenjem hadisa, studiranjem fikha, uz obaveznu skromnost, poniznost i smirenost, lijepo ponašanje, dobročinstvo, ustezanje od ezijjeta ostalih, ne bavljenje gibetom, nemimetom i širenjem fesada, uz rad i posao radi stjecanja nafake – jela i pića.
Ovo je ono što, u globalu, oni drugima naređuju i sami ga praktikuju i vjeruju, i za sve što smo naveli oni imaju dokaze i predaje, i ovog smo stava i mi (ve ilejhi nezhebu!), a tevfika nema ako ga Allah dž.š., ne dadne; On nam je dovoljan, i divan li je On oslonac. Od Njega pomoći tražimo, na Njega se oslanjamo, i Njemu ćemo se vratiti!
Imam ‘Ali b. Isma’il el-Eš’ari, Ebul-Hasen
Izvadak iz djela:
Mekalatul-Islamijjin, 1/297.
Prijevod sa arapskog jezika: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Koja je najvjerodostojnija šiitska knjiga?
Primjetno je da mnogi vjernici praktičari sa našeg govornog podneblja nisu dovoljno upoznati sa osnovama šiitskog vjerovanja. Rijetki su oni koji podrobnije poznaju razlike i suštinu vjerovanja ove sekte koja se polahko ali sigurno širi među bosanskim muslimanima. Širenju šiizma u našoj domovini svaviše
Primjetno je da mnogi vjernici praktičari sa našeg govornog podneblja nisu dovoljno upoznati sa osnovama šiitskog vjerovanja. Rijetki su oni koji podrobnije poznaju razlike i suštinu vjerovanja ove sekte koja se polahko ali sigurno širi među bosanskim muslimanima. Širenju šiizma u našoj domovini svakako je doprinijela i neobaviještenost muslimana o osnovama šitskog vjerovanja i njihovim najvjerodostojnim knjigama.
Osam je glavnih knjiga na koje se šije dvanaestoimamije oslanjaju kada su u pitanju predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihovih imama. Ove knjige šiitska ulema naziva ‘Osam sveobuhvatnih’. Mi ćemo se ukratko osvrnuti na njihovu prvu i najvjerodostojniju knjigu.
Muhamed b. Jakub el-Kulejni (329. A.H.) u periodu od dvadeset godina, napisao je knjigu poznatu pod nazivom ‘El-Kafi’ (Dovoljan). Riječ je o šiitskoj hadiskoj zbirci čiji prvi dio obrađuje akaidske teme i nosi naziv ‘Usulul-Kafi’ dok je drugi dio posvećen fikhskoj tematici i nazvan je ‘Furu’l-Kafi’. Iako se šitski učenjaci razilaze po pitanju broja predaja koje je Kulejni zabilježio u Kafiju oni se ipak slažu na činjenici da broj predaja nije manji od šesnaest hiljada. Hvaleći sopstveno djelo, Kulejni veli da je ‘Kafi’ predočio šiitskom posljednjem, skrivenom imamu koji je kazao: “Ovo je dovoljno (kafi) našim sljedbenicima.“ (Mukadimetul-Kafi, 1/25)
Šiitska ulema o Kafiju
Šiije smatraju da je Kulejnijev Kafi daleko vjerodostojniji od Buharijinog Sahiha. Shodno ovome, Kafi je, prema njihovom tumačenju, nakon Kur’ana najvjerodostojnija i najveličanstvenija knjiga ikad napisana. U samom uvodu Kulejni tvrdi da su sve predaje koje je naveo u Kafiju vjerodostojne (sahih) i zabilježene od povjerljivih prenosilaca te kao takve dovoljne svakom onome ko traga za znanjem i istinom. (Mukadimetul-Kafi, 1/7)
Šiitski učenjak Ali b. Ekber El-Gifari, u svome komentaru Kafija spominje jednoglasni konsenzus (idžma’) po pitanju vjerodostojnosti predaja koje je Kulejni zabilježio u Kafiju.
Pogledajmo šta o Kafiju kažu neki od najvećih šiitskih učenjaka.
Hasan b. Fadl et-Tabresi kaže: „Kafi je među ostalim knjigama kao sunce među zvijezdama. Onaj ko pogleda iskreno neće biti u potrebi da provjerava njegove prenosioce, a ako opet pogleda iskreno biće zadovoljan i siguran da su hadisi u njemu vjerodostojni i ispravni.“ (Mustedrekul-Vesail, 3/532)
Abbas el-Kummi kaže: „Kafi je najbolja islamska knjiga i najveličanstvenije djelo kod šiija dvanaestoimamija kod kojih slična knjiga nije napisana. Muhamed Emin El-Istirabadi govoreći o vrijednostima Kafija veli: ‘Čuli smo od naših šejhova i učenjaka da u islamu nije napisana knjiga slična i dostojna Kafiju.“ (El-Kuna vel-elkab, 3/98)
Abdulhusejn Šerefuddin El-Musevi kaže: „Od svih knjiga najbolje su četiri na koje se šiije imamije oslanjaju u pitanjima vezanim za vjerovanja i propise, a od tih knjiga Kafi je najstarija, najveličanstvenija, najbolja i najvjerodostojnija.“ (El-Muradže’at, stavka br. 110)
El-Hur el-Amili kaže: „Autori najvjerodostojnih knjiga su ustvrdili da su predaje u njihovim knjigama vjerodostojne, pa ako imaš pouzdanje u ove autore onda moraš prihvatiti ono što kažu i ono što su prenijeli.“ (Vesailu-Š’ia, 20/104)
Prethodno spomenuti, a i mnogi drugi šiitski učenjaci, slažu se da je Kafi njihova najvjerodostojnija knjiga ikad napisana. Ako je Kafi, shodno njihovom svjedočenju, najvjerodostojnija knjiga, onda nema smetnje da pogledamo šta se u toj knjizi nalazi. U narednim redovima navest ćemo određene dijelove iz Kafija, naravno, riječ je o prevodu ali je original svakako dostupan onima koje žele da podrobnije izuče ovo djelo.
Pročitajte i razmislite da li zdrav razum prihvata ovakvo nešto? Da li je ovo vjera koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem nama dostavio?
Imamet kao srž vjerovanja
Jedno od poglavlja svoje knjige Kulejni je naslovio: ‘Poglavlje o tome da imami znaju kada će umrijeti i da ne umiru osim svojevoljno.’ (Kafi, 1/258) Tako kaže Kulejni a Uzvišeni Allah kaže: „…a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti.“ (Lukman, 34)
Jedno od narednih poglavlja Kulejni je naslovio: ‘Poglavlje o tome da imami znaju ono što je bilo, i ono što biva te da njima ništa nije skriveno.’ (Kafi, 1/260) Tako kaže Kulejni a Uzvišeni Allah kaže: „Allahu ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu“ (Ali Imran, 5) i kaže Uzvišeni: „On skriveno (gajb) zna i On gajb Svoj ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere.“ (El-Džin, 26-27)
Kulejni u svojoj knjizi spominje još jedno veoma diskutabilno poglavlje u kojem stoji da je posjeta Husejnovog, a.s. kabura vrijednija od dvadest hodoćašća u Mekki. (Kafi, 4/59)
U šitskom hadisi-kudsiju stoji da je Allah dž.š. rekao: „O Muhammede, Ja sam tebe i Aliju stvorio u svjetlosnoj formi kao dvije duše prije nego što sam stvorio nebesa, zemlju i Arš. Zatim sam spojio vaše dvije duše u jednu. Nakon toga sam tu jednu dušu podijelio na dvoje a zatim te dvije polovice na dvoje pa su to postale četiri duše. Muhammedova jedna, Alijina jedna te Hasanova i Husejnova po jedna. Zatim je Allah stvorio Fatimu od svjetla kao dušu bez tijela.“ (Kafi, 1/365)
Šije vjeruju da su Alija, radijallahu anhu i njegovi potomci jedini legitimni nasljednici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Vjerovanje u imamet Alijinih, radijallahu anhu, potomaka čini okosnicu šitske sekte.
Šta Kulejni kaže o imametu i imamima?
Prenosi se od Ebu Abdullaha (Džafer b. Muhammed, šesti šiitski imam) da je rekao: „Ko za imama uzme nekog koga Allah nije odredio da bude imam taj je počinio širk.“ (Kafi, 1/305)
Neslijeđenje i nevjerovanje u imamet Alijinih, radijallahu anhu, sljedbenika za sobom povlači tešku kaznu. Shodno jednoj predaji u Kafiju, odredište svih onih koji ne budu slijedili imame bit će Sekar (dio Džehennema). Ebu Abdullah prenosi predaju u kojoj navodi razlog zbog kojeg će ljudi ući u Sekar. Odgovor na pitanje: „Šta vas je dovelo u Sekar?“, glasi: Nismo bili od onih koji su slijedili imame.“ (Kafi, 1/347)
Na drugom mjestu Kulejni bilježi predaju od Ebu Abdullaha u kojoj stoji: „Allahove riječi: ‘…lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji a grane prema nebu.’, znače da je Allahov Poslanik korijen a Alija stablo dok su grane imami njihovi potomci.“ (Kafi, 1/355) Shodno onome što stoji u Kafiju jedini legitimni halifa nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem je Alija, radijallahu anhu, i on je ujedno prvi od dvanaest šiitskih imama. Šije uopće ne priznaju Ebu Bekra, radijallahu anhu, Omera, radijallahu anhu i Osmana, radijallahu anhu, kao legitimne halife. Shodno šiitskom vjerovanju Alija, radijallahu anhu, je prvi halifa a svi ostali šiitski imami dolaze iz njegove loze. Ako pogledamo predaju u kojoj su imami opisani s pravom se možemo zapitati da li su oni uopće bili ljudi. Naime, Ebu Džafer (Muhammed b. Ali el-Bakir, peti šiitski imam) prenosi sljedeću predaju u kojoj stoji: „Imam ima deset znakova: rađa se čist, obrezan, zemljom odmah kroči uzdignute glave izgovarajući dva šehadeta, ne odžunupi se nikad, oko njegovo spava ali ne i srce, ne zijeva niti se proteže, vidi iza sebe kao sto vidi i ispred sebe, njegov vjetar i izmet imaju miris miska.“ (Kafi, 1/319)
Magarac kao prenosioc
Jedna od najčudnijih predaja u Kulejnijevoj knjizi svakako je ona čiji je prenosilac ni manje ni više nego magarac. Da, riječ je o životinji a cijela predaja u čijem se lancu nalazi jedan magarac glasi ovako: “Od vladara pravovjernih (Alije, radijallahu anhu) se prenosi da je Ufejr – Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, magarac rekao: „O Allahov Poslaniče, dao bih za tebe i oca i majku, zaista mi je otac pričao a njemu njegov otac da je njegovog djeda otac rekao da je bio sa Nuhom a.s. na lađi, pa ga je Nuh a.s. pomilovao po sapinama i kazao: ‘Iz kičme ovog magarca izaći će magarac kojeg će jahati najodabraniji i posljednji Vjerovjesnik’, pa hvala Allahu koji me učinio tim magarcem.“ (Kafi, 1/237)
Ovo je kap iz mora predaja koje sadrži Kafi. Ako u njihovoj najvjerodostojnijoj knjizi nalazimo ovakve predaje, kakve tek predaje možemo naći u ostalim šiitskim knjigama. Iz ove i sličnih knjiga šije crpe svoja ubjeđenja. Njihova vjera počiva na temeljima koji su sagrađeni upravo na onome što sadrži Kafi i druge knjige. Naša je dužnost da se upoznamo sa njihovim vjerovanjem kako ne bismo potpali pod uticaj šiitskih misionara i zapali u ralje šitske sekte.
mr. Fahret Kadrić
Vidi manjeAsr, br. 41.
minber.ba
Da li je dozvoljeno da se zadužim i zakoljem kurban?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Prije odgovora na propis uzimanje duga radi klanja kurbana treba pojasniti propis klanja kurbana uopće. Propis klanja kurbana Naime, islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenjeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prije odgovora na propis uzimanje duga radi klanja kurbana treba pojasniti propis klanja kurbana uopće.
Propis klanja kurbana
Naime, islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko obaveze klanja kurbana koji se kolje na Kurban-bajram.
Pravi stav učenjaka je da je klanje kurbana potvrđeni sunnet, što znači da onaj ko ne zakolje nije griješan. Ovo je stav većine učenjaka, od njih su tri mezheba: malikijski, šafijski i hanbelijski, kao i jedan rivajet od hanefijskog učenjaka Ebu Jusufa.
Takođe, na ovom stavu su od ashaba Ebu Bekr, Omer, Bilal i Ebu Mes'ud, radijallahu anhum, i Se'id ibn El-Musejjib, ‘Ata’, ‘Alkame i Esved od tabi'ina, Ishak, Ebu Sevr, Ibnul-Munzir i mnogi drugi.
Kaže Ibn Hazm da nije ništa vjerodostojno prenešeno od ashaba da je kurban vadžib.
Od argumenata sa kojima dokazuju svoj stav je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ummu Selemete, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nastupi deset (dana Zul-hidždžeta), pa neko od vas htjedne da zakolje kurban, neka nikako ne dira ništa od svoje kose i svoga tijela”, a u rivajetu: “Kada vidite mlađak Zul-hidždžeta i neko od vas htjedne da zakolje kurban neka ne siječe svoje dlake i nokte”.
Kaže imam Šafija: “Njegove riječi ‘Neko od vas htjedne’ ukazuju da nije vadžib”.
Takođe, od argumenta je postupak Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, oni nisu klali kurban godinu ili dvije iz bojazni da se to ne bi smatralo vadžibom. Ovu predaju bilježi Bejheki u svom “Sunnenu” a Nevevi je ocjenjuje dobrom. Ovaj njihov postupak ukazuje da su oni znali od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da klanje kurbana nije vadžib.
Drugi stav je da je klanje kurbana vadžib na čemu je hanefijski mezheb ili preciznije Ebu Hanife i njegovih učenika Muhammed ibn Hasana Eš-Šejbanija, Zufera i rivajet od Ebu Jusufa. Takođe, na ovom stavu su Rebi'a, Lejs ibn S'ad, Evza'i, Sufjan Sevri i Malik u jednom rivajetu.
Oni dokazuju obavezu klanja kurbana sljedećim dokazima:
Prvi – riječima Uzvišenog: “I klanjaj svome Gospodaru i kolji (kurban)” (El-Kevser, 2), a tefsir ajeta je: Klanjaj bajram pa zakolji kurban, a naredba Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je naredba i čitavom Ummetu.
Međutim, ovome se može prigovoriti da ajet govori o tome da se kurban kolje nakon klanjanja bajrama.
Drugi – hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko je u mogućnosti a ne zakolje kurban neka se ne približava našoj musalli”. Hadis bilježe Ahmed, Ibn Madže i Hakim koji ga ocjenjuje vjerodostojnim. Prenosi Bejheki da je Tirmizi ovaj hadis ocijenio kao mevkuf, tj. da su to riječi Ebu Hurejre, takođe na istom stavu je bio Ibn Abdulhadi. U senedu ovog hadisa je Abdullah ibn Ajjaš koji je slab te zbog toga i poremećaja u senedu Šuajb Arnaut ga ocjenjuje slabim i kaže da je šejh Albani kada ga je ocijenio dobrim pogriješio. Oni koji dokazuju sa ovim hadisom kažu da prijetnja nepribližavanja musalli ukazuje na obavezu klanja.
Treći – hadis od Džundub ibn Sufjana, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao namaz i ugledao ovce koje su već bile zaklane rekao: “Onaj ko je zaklao prije namaza neka zakolje ovcu umjesto nje, a onaj ko nije zaklao neka zakolje spominjući Allahovo ime”.
Kažu: u hadisu je došla naredba da se ponovo zakolje kurban onima koji su zaklali prije namaza a što ukazuje da je klanje kurbana vadžib jer inače im ne bi naredio da ponovo zakolju. Međutim, ovom dokazivanju se može prigovoriti da hadis govori o vremenu klanja kurbana a ne o općem propisu.
Nakon izloženih stavova učenjaka i argumenata sa kojima podupiru iste, odabrano mišljenje je stav većine učenjaka a to je da je klanje kurbana potvrđeni sunnet a ne stroga obaveza zbog čijeg izostavljanja čovjek biva griješan. A od jasnih i nedvosmislenih dokaza koji ukazuju na ovo je hadis “Kada nastupi deset (dana Zul-hidždžeta), pa neko od vas htjedne da zakolje kurban …”, jer da je vadžib zaklati kurban ne bi nam se dao izbor ako neko od nas hoće da kolje, nego bi došlo: Kada nastupi deset dana (Zul-hidžeta) ne dirajte ništa od dlaka i noktiju jer ćete klati kurban.
Takođe, razumijevanje ashaba po ovom pitanju je preče od drugih, a oni nisu smatrali da je vadžib. Sa druge strane, nema vjerdostojnog hadisa koji ukazuje na obavezu, a oni koji su vjerodostojni ne govore direktno o temi propisa klanja.
Zaduživanje radi klanja kurbana
A što se tiče uzimanja duga radi klanja kurbana, to u osnovi nije propisano, međutim onaj ko je u stanju da posuđeni novac za kupovinu kurbana vrati u dogovoreno vrijeme nema smetnje u tome. Nije dozvoljeno posuđivanje u tom cilju onome ko sigurno zna da neće biti u stnju vratiti dug.
A onaj ko je već zadužen, ako mu je vrijeme vraćanja duga isteklo ili će isteći prije Kurban-bajrama, on je obavezan da da prednost vraćanju duga. A ako vrijeme vraćanja duga nije isteklo, onda nema smetnje da zakolje kurban ako je u mogućnosti i da zakolje kurban i da obezbijedi srestva za vraćanje duga prije isteka roka za vraćanje.
Što znači da ako sa klanjem kurbana ne bi bio u mogućnosti da na vrijeme vrati dug u tom slučaju je obavezan dati prednost vraćanju duga, pogotovo ako imamo u vidu da propis klanja kurbana nije stroga obaveza (vadžib).
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa zvaničnog facebook profila: https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=1607847859347076&id=423679737763900
Vidi manjeDa li je šejh Nasiruddin el-Albani bio murdžija?
Cijenjeni brate, tvoje pitanje zahtijeva kompletnu naučnu studiju jer se tiče jednog od najvećih islamskih autoriteta današnjice, šejha Nasiruddina el-Albanija. U svakom slučaju nama priroda ove rubrike ne dozvoljava pretjerano debatiziranje i odgovaranje na svaku sumnju koju fabriciraju laički umovviše
Cijenjeni brate, tvoje pitanje zahtijeva kompletnu naučnu studiju jer se tiče jednog od najvećih islamskih autoriteta današnjice, šejha Nasiruddina el-Albanija. U svakom slučaju nama priroda ove rubrike ne dozvoljava pretjerano debatiziranje i odgovaranje na svaku sumnju koju fabriciraju laički umovi. Žalosti nas kada čujemo da ljudi koji stječu islamsko znanje na početku svog dugog i napornog puta startaju s pozicije kvalificiranja ljudi, naročito kada je u pitanju islamska ulema.
Na ovu sumnju, koja je jaka poput paukove mreže, može se odgovoriti s više aspekata, a zadovoljit ćemo se s tri:
Prvo: Šejh El-Albani na mnogim mjestima u svojim djelima hvali da’vu Muhammeda b. Abdul-Vehhaba. Za nekoga ko ima pozitivno mišljenje o šejhu Muhammedu i njegovoj da’vi kazati da je murdžijske akide, isto je kao za zagriženog sufiju kazati da je tzv. vehabija.
U svom govoru o Muhammedu b. Abdul-Vehhabu i njegovim sljedbenicima, šejh El-Albani rekao je: “Podigli su zastavu tevhida u Nedždu i drugim mjestima, Allah ih nagradio u ime islama.” (Vidjeti: Muhtesaru Sahihil-Buhari, 1/478)
U drugom djelu kaže: “Neki novotari koji se bore protiv sunneta i tevhida vrijeđaju imama Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, obnovitelja ispravnog vjerovanja na Arapskom poluotoku.” (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/305)
U svome uvodniku Ibn Tejmijjinog djela “Hidžabul-mere’ti ve libasuha fis-salah”, str. 5, prilikom spomena šejhul-islama Ibn Tejmijje i njegovog učenika Ibnul-Kajjima, kaže: “I oni koji su na ovom putu slijedili obnovitelja ispravnog vjerovanja u Nedždu i okolnim mjestima, šejha Muhammeda b. Abdul-Vehhaba.”
Ovakvih primjera je bezbroj i odulji bismo navodeći ih.
Drugo: Da li je pojmljivo da najveća ulema današnjice pohvali šejha El-Albanija a ne ukaže ummetu na njegovu iskrivljenu akidu?!!
Imam šejh Muhammed b. Ibrahim o El-Albaniju kaže: “Čuvar sunneta, pomagač istine, borac protiv novotarija.” (Vidjeti: Džuhudul-imamil-Albani, str. 20)
Šejh Ibn Baz kaže: “Šejh El-Albani, poznat kao pripadnik ehli-sunneta vel-džemata, pomagač i zagovornik sunneta, borac na Allahovom putu u tom pogledu.”
Na drugom mjestu Ibn Baz kaže: “Šejh je kod mene poznat po ispravnom akaidu…”, potom je nastavio s velikim pohvalama u korist šejha El-Albanija.
Na trećem mjestu kaže: “Ne poznajem u ovom vremenu pod nebeskim svodom učenijeg u hadisu od šejha El-Albanija. On je obnovitelj vjere u hadiskim naukama.”
Također kaže: “Šejh El-Albani je zagovornik i pomagač mezheba prvih generacija.”
(Vidjeti: El-Imamul-Albani, str. 145, od Muhammeda Bejjumija).
Ibn Usejmin je rekao: “Šejh je brižan u pogledu sunneta, bori se protiv novotarija bez obzira radilo se o akidi ili fikhu.”
(Vidjeti: Muhammed Bejjumi, El-Imamul-Albani, str. 145)
Savremeni kolegij za islamska pitanja u sastavu: Ibn Baz, Abdullah Kaud, Abdullah Gudejan, Abdurrezzak el-Afifi, upitani su o šejhu El-Albaniju, te su kazali: “On je kod nas poznat kao učen, sluga sunneta, pomagač ehli-sunneta vel-džemata.” (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 12/224)
Šejh Bekr Ebu Zejd (savremeni Ibnul-Kajjim) kaže: “El-Albani je poznat kao pomagač sunneta i akide selefa (odabranih generacija), to je stvar oko koje ne razglaba osim okorjeli neprijatelj ili neznalica.” (Vidjeti: Et-Tahzir, str. 41)
Veliki hadiski stručnjak današnjice šejh Abdul-Muhsin el-Abbad kaže: “El-Albani je veliki učenjak, sluga sunneta, njegova akida je lijepa – dobra… On je čvrsto branio akidu selefa. Nijedan tragalac za šerijatskim znanjem ne može bez njegovih pisanih djela.” (Vidjeti: Džuhudul-imamil-Albani, str. 21-22)
Kada bismo željeli spomenuti sve učenjake današnjice i njihovu pohvalu šejha El-Albanija, trebali bismo desetine ovakvih stranica.
Treće: Šejh El-Albani u svojim djelima nedvojbeno potvrđuje mišljenje prvih generacija kada su u pitanju djela obaveznika i njihov odnos u pogledu imana.
Kada je odgovarao maturidijskim učenjacima koji djela ne smatraju sastavnim dijelom imana, rekao je: “To je suprotno mišljenju prvih generacija i većine učenjaka: Malika, Šafije, Ahmeda, Evzaija i drugih. Svi oni smatraju da uz potvrdu srcem i izgovor jezikom, iman sačinjavaju djela.” (Vidjeti: Et-Tahavijje, 331-332)
Slično ovome kazao je u svome djelu Ez-Zebbul-ahmed, str. 32-33.
Kada je velikom hanbelijskom šejhu Abdullahu b. Abdul-Azizu b. Akilu spomenuto da neki optužuju El-Albanija i pripisuju ga murdžijama, rekao je: “Za te optužbe nemaju nikakvog dokaza… kako ga mogu smatrati murdžijom a on jasno kaže da su djela sastavni dio imana.” (Vidjeti: Džuhudul-imamil-Albani, str. 24)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Murdžije su oni koji kažu: ‘Iman je ubjeđenje srcem i potvrda jezikom, a djela nisu od imana’.” (Vidjeti: Medžmuu-fetava, 7/194).
Ove osude i potvore koje se iznose na ovog velikog imama današnjice sliče mi na slučaj kada je skupina ljudi došla kod Aiše, radijallahu anha, i kazala: ”Neki ljudi vrijeđaju ashabe, čak vrijeđaju Ebu Bekra i Omera!”, na što je Aiša odgovorila: “Što se čudite, Allah je prekinuo njihova djela, ali je htio da im se ne prekida nagrada.” (El-Hatib u Tarihu Bagdad, 11/275)
Što se tiče onih koji svoj “slavni put nauke” počinju konzumiranjem mesa najučenijih ljudi današnjice, oni su, ne znajući, sami sebi dženazu obavili. To su, najčešće, učenici jednog pokvarenog učitelja koji se često predstavlja u odori islama, a ustvari često radi protiv interesa islama. Ovaj šejh je poznat po imenu Google. Koliko se ljudi upecalo na broj njegovih podataka i jačinu njegove memorije. Koliko stjecatelja islamskog znanja je skrenulo s puta Istine kopkajući po internetu i čitajući svega i svačega. Internet danas slovi kao najgnusnija klaonica na svijetu. U njoj se muslimani, posebno učenjaci, kolju, deru, sijeku, faširaju, potom odlažu na “deponiju”. Kako čovjek može biti duševni ljekar jednog društva ako je podložan utjecaju raznoraznih glasina, priča i pisarija. Mišljenje o nekom učenjaku mijenja se nakon nepobitnih argumenata da je dotični napravio grešku. Kada se potvrdi njegova greška, tada je dužnost doviti Allahu da mu oprosti, a nikako širiti kojekakve priče i upozoravati ljude od nečega što im, kada bi bilo istina, neće štetiti. Molimo Uzvišenog Allaha da očisti naše jezike i naša prsa prema svim muslimanima, a naročito nasljednicima Allahovih poslanika. Amin!
Mr. Safet Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Kakve su posljedice omalovažavanja vjere?
Ispravno vjerovanje predstavlja jednu od najvažnijih obaveza svakog muslimana. Kako je individualna obaveza spoznati temeljne postulate ispravnog vjerovanja, isto tako je obaveza spoznati i verbalne i praktične činioce koji poništavaju ispravno vjerovanje. Jedna od stvari koje ruše čovjekovo vjerovaviše
Ispravno vjerovanje predstavlja jednu od najvažnijih obaveza svakog muslimana. Kako je individualna obaveza spoznati temeljne postulate ispravnog vjerovanja, isto tako je obaveza spoznati i verbalne i praktične činioce koji poništavaju ispravno vjerovanje. Jedna od stvari koje ruše čovjekovo vjerovanje jeste izrugivanje i ismijavanje (ar. el-istihza) s Uzvišenim Allahom, dželle šanuhu, Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i vjerom islamom. U današnjem vremenu primjetno je da se mnogi ljudi nemarno odnose prema ovom pogubnom i upropaštavajućem grijehu. Pod ismijavanjem podrazumijeva se bilo koji vid izrugivanja ili omaložavanja Uzvišenog Allaha, ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili vjere, da nas Allah, dželle šanuhu, sačuva od toga. Ebu Hamid el-Gazali, rahimehullah, rekao je: “Izrugivanje je omaložavanje, potcjenjivanje i pridavanje pažnje manjkavostima na način koji nasmijava druge, bilo da se to radi prepričavanjem djela ili govora, pokretom prsta, namigivanjem i sl.”) Ihjau ulumid-din, 3/131(
Allah, dželle šanuhu, rekao je: “A kada bi ih upitao, oni bi sigurno rekli: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘A zar da se Allahu, riječima Njegovim, i Poslanikom Njegovim ismijavate?! Ne ispričavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon što ste bili vjernici.’ Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su bili nepokornici.” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 65-66( Ovaj ajet je jasan i nedvosmislen dokaz da je onaj koji se ismijava sa Allahom ili Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, nevjernik u Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur’anu spomenuo je da je jedna od najvidljivijih osobina nevjernika i licemjera ismijavanje sa Allahom, dželle šanuhu, Njegovim ajetima, Njegovim poslanicima i onima koji vjeruju, i da je to djelo uzrok njihove patnje. Allah, azze ve dželle, rekao je: “I poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali” ) prijevod značenja El-En’am, 10(; “Kad te vide, rugaju ti se: ‘Je li ovo onaj kojeg je Allah kao poslanika poslao?'”) prijevod značenja El-Furkan, 41(; “Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se ajetima Mojim i poslanicima Mojim rugali” )prijevod značenja El-Kehf, 106(; “O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci” )prijevod značenja El-Maide, 57); “Kada susretnu one koji vjeruju, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: ‘Mi smo s vama, mi se samo rugamo.’ Allah se s njima izrugava i podržava ih da u svom nevjerstvu lutaju. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju šta rade” )prijevod značenja El-Bekare, 14-16(.
Ismijavanje Allahovih naredbi jedna je od osobina sljedbenika paganstva (džahilijjeta), a oni su nevjernici, kao što smo vidjeli u prethodnim ajetima, udaljeni od znanja o Allahu, dželle šanuhu, Njegovim ajetima i poslanicima. Na osnovu toga je i onaj koji se ismijava sa Allahovom, dželle šanuhu, vjerom i propisima isti kao i oni. Propis o ismijavatelju vjere identičan je propisu o nevjernicima. Allah, dželle šanuhu, rekao je: “On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike.” ) Prijevod značenja En-Nisa, 140.(
Dokaz koji upućuje na činjenicu da je izrugivanje djelo koje ruši čovjekovo vjerovanje nalazi se u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu, u predaji koju su zabilježili Ibn Džerir (14/333) i Ibn Ebi Hatim (7/1829) putem Hišama b. Sa’da, od Zejda b. Eslema, a on od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: ”Tokom Pohoda na Tebuk neki je čovjek u jednom sijelu rekao: ‘Nismo vidjeli većih izjelica i većih lažova od ovih naših učača, i većih kukavica u borbi.’ Drugi čovjek ustade i reče: ‘Lažeš! Ti si licemjer i obavijestit ću o ovome Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, već je bio obaviješten o tome, objavljeni su mu kur’anski ajeti.” Abdullah kaže: ”Vidio sam tog čovjeka kako se objesio o kolan Poslanikove deve, kamenje mu ranjava noge, a on govori: ‘Allahov Poslaniče, samo smo se igrali i zabavljali.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovarao mu je: ‘A zar da se sa Allahom, riječima Njegovim, i Poslanikom Njegovim ismijavate?!…”‘ )prijevod značenja Et-Tevbe, 65(. Lanac prenosilaca ove predaje je hasen-dobar i nije loš. Hišam b. S’ad nije slab ravija, pogotovo kada prenosi od Zejda b. Eslema, a po pitanju Zejda b. Eslema, hadiski kritičari se razilaze da li je slušao hadise od Ibn Omera ili ne. Ispravno je da je slušao hadise od njega, jer je u nekoliko hadisa jasno spomenuo da je direktno čuo ono što prenosi.
Ono što pojačava ispravnost ove predaje jeste predaja koju su naveli Ibn Džerir (14/334) i Ibn Ebi Hatim (6/1830) putem Jezida b. Zurej’a, on od Seida, a on od Katade, rahimehullah, koji kaže da je povod objave riječi Uzvišenog: “A kada bi ih upitao, oni bi sigurno reki: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘A zar da se sa Allahom, riječima Njegovim, i Poslanikom Njegovim ismijavate?!'”, bio događaj koji se zbio tokom Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, pohoda na Tebuk. Naime, pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, okupila se grupa licemjera koji su govorili: ”Zar se ovaj čovjek nada da će osvojiti dvorce i utvrde Šama? E, puste žalosti!” Allah, dželle šanuhu, o tome je obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dovedite mi tu skupinu’‘, (a kada su dovedeni), obratio im se: ”Kazali ste tako i tako”, a oni su odgovorili su: “Doista smo samo razgovarali i zabavljali se!” Pa je Uzvišeni Allah o njima objavio ono što slušate u Kur’anu. Ovu predaju bilježi Ibn Džerir (14/334) također i putem Muhammeda b. Sevra, on od M’amera, a on Katade sa sličnim tekstom.
Također, prenosi Ibn Džerir (14/335) putem Ebu M’išerama, on od Muhammeda b. Ka’ba el-Kuredija i drugih da su rekli: “Jedan je munafik rekao: ‘Nisam vidio većih izjelica i većih lažova od ovih naših učača, i većih kukavica u borbi!’ Za to je saznao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je taj munafik stigao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (da se opravda), on je već krenuo i uzjahao devu, a munafik je rekao: ‘O Allahov Poslaniče! Doista smo samo razgovarali i zabavljali se!’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: ‘A zar da se sa Allahom, riječima Njegovim, i Poslanikom Njegovim ismijavate?!’, pa do riječi: ‘zato što su bili nepokornici’, a (taj munafik) je išao za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, držeći se za kolan njegove deve dok su mu na nogama ostajali bijeli tragovi od vrućine kamenica.”
Ove i druge predaje pojačavaju spomenutu predaju od Ibn Omera, radijallahu anhuma. Svi islamski učenjaci jednoglasno su složni da je onaj koji se ismijava i izruguje bilo kojem segmentu vjere – počinio veliko nevjerstvo koje ga izvodi iz vjere. Taj konsenzus prenosi nekolicina islamskih učenjaka, od kojih su Ebu Bekr b. El-Arebi i Šejh Sulejman b. Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehhab, da im se svima Allah smiluje. Ebu Bekr b. El-Arebi, rahimehullah, rekao je: “Ono što su rekli ovi, ili su u tome bili ozbiljni, ili su se šalili, kako god bilo, to je nevjerstvo, jer onaj ko u šali čini djela nevjerstva – čini pravo nevjerstvo, i u tom pitanju nema razilaženja među učenjacima ummeta, jer je doista ozbiljnost brat istine i znanja, a šala brat neistine i neznanja.” ) Ahkamul-Kur’an, 2/542.(
Šejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullah, rekao je: “Poglavlje o onome ko se ismijava sa nečim u čemu se spominje Allah, ili sa Kur’anom, ili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tj. da je takav postao nevjernik tim činom, omalovažavajući Allahovu božanstvenost i poslanicu, to je djelo koje dokida tevhid i zato što su islamski učenjaci složni po pitanju nevjerstva onoga koji uradi nešto od toga. Onaj koji se ismijava sa Allahom, ili Njegovom Knjigom, ili sa Njegovim Poslanikom, ili Njegovom vjerom, počinio je nevjerstvo po jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, pa makar se šalio i ne želio u stvarnosti da se ismijava.” )Tejsirul-Azizil-Hamid, str. 553.(
Ebu Abdullah Muhammed b. Suhnun, rahimehullah, rekao je: “Islamski učenjaci su složni da je onaj koji vrijeđa i omaložava Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjernik i čeka ga Allahova kazna. Njegov propis kod ummeta jeste da bude ubijen, a onaj ko sumnja u njegovo nevjerstvo, i on sam je nevjernik.” Ovaj citat prenio je El-Kadi Ijjad u knjizi “Šifa’u”, 2/934-935.
Onaj koji sjedi u društvu ismijavatelja ne protiveći se takvom ponašanju i ne napuštajući to društvo, iako je u mogućnosti to učiniti, takav ima isti status kao i oni koji se ismijavaju, kao što je prethodilo u ajetu. Pa kakvo je onda stanje onih koji se ismijavaju?! O ovome će, uz Allahovo dopuštenje, biti riječi poslije.
Poznato je da se oni koji su se ismijavali u doba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu svi ismijavali, negu su dvojica govorila, a treći je šutio, ali im se nije u tome suprotstavio, niti je napustio skup, i tako je i on obuhvaćen istim propisom kao i ismijavatelji. Plemeniti ajet, koji je objavljen o tome, presudio je da su svi počinili nevjerstvo. Uzvišeni Allah rekao je: “Ne ispričavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon što ste bili vjernici.” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 65) Zatim je Uzvišeni rekao: “Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti…” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 66), želeći da ukaže na ovog trećeg koji se pokajao iskrenim pokajanjem koje ga je spasilo kazne.
Kurtubi, rahumehullah, rekao je: “Uzvišeni je rekao: ‘… i ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor’, tj. drugi razgovor mimo nevjerstva, jer ‘… inače, bit ćete kao i oni’, što upućuje na obaveznost izbjegavanja grješnika kada to javno ispoljavaju, jer onaj koji ih ne izbjegava time iskazuje zadovoljstvo sa njihovom djelima, a zadovoljstvo sa nevjerstvom je nevjerstvo, kao što kaže Uzvišeni: ‘… inače, bit ćete kao i oni.’” (Džami’u ahkamil-Kur’an, 5/418.)
Ko god se nađe u društvu u kojem se čini nepokornost Allahu, a ne suprotstavi se takvom ponašanju, snosi isti grijeh kao i oni koji čine nepokornost. Stoga je dužan suprotstaviti se takvom ponašanju, bez obzira bilo to griješenje ispoljeno verbalno ili nekim djelom, a ako to nije u stanju, obaveza mu je da napusti takvo društvo kako ne bi bio od onih koji su spomenuti u ovom ajetu.
Prenosi se od Omera b. Abdul-Aziza, rahimehullah, da je priveo skupinu koja se opijala alkoholom, pa mu je bilo rečeno da je jedan od njih postač. On ga je nagrdio i proučio mu ovaj ajet: “… inače, bit ćete kao i oni”, tj. da je zadovoljstvo sa grijehom samo po sebi grijeh i zato je ista kazna i za onog koji radi grijeh i za onoga ko je zadovoljan grijehom, kako bi zajedno bili upropašteni.
Svaki vjernik dužan je veličati svoga Gospodara, azze ve dželle, i poštovati Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poštivanjem koje samo njemu dolikuje, i poštovati vjeru koju je objavio i propisao Uzvišeni Allah.
U današnjem vremenu mnogi ljudi ismijavaju i omalovažavaju islamske propise: kada vide muškarca koji nosi hlače kraćih nogavica, upiru prstom na njega i ismijavaju se, drugi se izruguju vjernicima koji nose bradu, ili ženama koje nose hidžab, ili svoje izrugivanje usmjeravaju na namaz, ili hadž, ili naređivanje na dobro (da’vom). Otuda je obaveza svakog muslimana da vodi računa o ovim stvarima i da se kloni ovakvih i sličnih postupaka, te da opominje i upozorava svoju braću po vjeri kako bi se i oni spasili, zatim da izbjegava sijela i skupove na kojima se dešavaju neki od pogubnih vidova izrugivanja i ismijavanja s Allahom ili Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
Po djelu “Huturetu istihzai bid-din”, uvaženog šejha muhaddisa Abdullaha b. Abdurrahmana es-Sa’da, hafizehullah
hfz. mr. Amir I. Smajić
Pruzeto sa minber.ba
Vidi manjeKako obaviti hadždž korak po korak?
Kratki pregled organizacionog toka hadža Kandidati za hadž prijavljuju se i upisuju na vrijeme koje je precizirao organizator i svako kašnjenje s upisom ili odgađanje može istog staviti u nezgodnu situaciju. Što se prije kandidati upišu i sam organizator ima više vremena za rad i mogućnost da obezbiviše
Kratki pregled organizacionog toka hadža
Kandidati za hadž prijavljuju se i upisuju na vrijeme koje je precizirao organizator i svako kašnjenje s upisom ili odgađanje može istog staviti u nezgodnu situaciju. Što se prije kandidati upišu i sam organizator ima više vremena za rad i mogućnost da obezbijedi bolje uslove. Dešava se da je broj mjesta ograničen, pa neki koji čekaju zadnji rok upisa nekada nemaju za to mogućnosti. Kandidati popunjavaju predviđeni formular, vakcinišu se, vrše uplate i donose potrebnu dokumentaciju.
Žene moraju imati mahrema što potvrđuju rodnim ili vjenčanim listom. Organizator se brine o vađenju potrebnih viza za putovanje, kao i avio-karata i prijevoza na svetim mjestima. Kandidatima se daju audio i video materijali, kao i prigodne brošure pomoću kojih uče propise hadža. Najvažnije je hadž i umru ispravno i iskreno obaviti. Na dogovoreni datum i termin kandidati se okupljaju na predviđenom mjestu i zajedno nakon posljednjih uputstava kreću na aerodrom. Tamo se predaje prtljag koji je obilježen sa tačnom adresom i imenom njegovog vlasnika.
Na putu se namazi klanjaju skraćeno i spajaju se gdje je potreba za tim. U avionu se pod ihramima nijet čini ako se ide prvo za Meku. Po dolasku u Džidu, nakon pasoške i carinske kontrole organizovano se autobusima ide za Meku koja je udaljena od Džide nekih 70 km. Iako ova razdaljina nije velika, zbog velikog broja hadžija i procedure, putovanje od Džide do Mekke zna potrajati i nekoliko sahata. Sve vrijeme, po mogućnosti, od nijeta pa do dolaska do Kjabe treba učiti telbiju. U Meki se prvo idu ostaviti pasoši u predviđenu ustanovu kako bi bili tamo čuvani, potom se odlazi u smještaj, a nakon što se ostave stvari, hadžije malo okrijepe i tuširaju, ide se organizovano do Kjabe kako bi se umra obavila.
Nakon umre i šišanja mu’temiri (koji su obavili umru) skidaju ihrame i slobodni su od obaveza do dana uoči Arefata. U tom vremenu predviđena su predavanja i savjeti svake noći iza jacije namaza, a može se slobodno u svako vrijeme ići do Kjabe i tamo klanjati farzove i nafile, tavafiti, Kur’an i dove učiti i sl. Oni koji žele i mogu da klanjaju farz namaze kod Kjabe trebaju prije namaza na više od sahat vremena biti tamo, jer su i ulice pune klanjača pred namaz.
Osmog dana zul – hidžeta nakon kupanja ponovo se oblače ihrami i čini se nijet za hadž i počinje se učiti telbija. Prije podne autobusima se odlazi na Minu da bi se tamo pod šatorima boravilo do jutra slijedećeg dana. Tu se klanja pet vakata namaza. Sljedećeg dana ujutro na dan Arefata ide se autobusima organizovano na predviđeno mjesto na Arefatu gdje se pod šatorima u pustinji provede taj dan. Nakon podne i ikindije namaza koji se klanjaju skraćeno i dova koje se uče, kreće se organizovano autobusima na Muzdelifu iza zalaska sunca.
Zbog velikog broja hadžija čekanje na prijevoz zna se nekada odužiti nekoliko sahata. Ne smije se praviti panika i gužva.
Na Muzdelifi se klanjaju akšam i jacija skraćeno i spojeno i hadžije tu pod vedrim nebom provedu noć do sabaha. Savjetujemo hadžije da se na vrijeme pripreme za sabah namaz, tj. barem na jedan sahat prije sabaha da ustanu kako bi mogli obaviti svoje potrebe i uzeti abdest, jer je veliki priliv hadžija na jednom mjestu. Nakon toga organizovanim prijevozom hadžije sa Muzdelife bivaju prebačeni u iste šatore na Mini gdje su boravili jeumu tervije (dan uoči Arefata), gdje mogu ostaviti svoje stvari koje su nosili sa sobom na Arefat i Muzdelifu, kako bi lakše mogli baciti kamenčiće prvog dana bajrama.
Nakon bacanja samo sedam kamenčića prvog dana bajrama, a već su neki zaduženi od strane organizatora za klanje kurbana, hadžija silazi u Meku, brije glavu ili skraćuje kosu, skida ihrame, kupa se, miriše, oblači svoju odjeću i ide tavaf i sa’j obaviti. Nakon toga se vraća na Minu da noći tu noć pod šatorima. Tu su predviđena razna predavanja i nasihati.
Sljedećeg dana nakon podne namaza baca kamenčiće koje je nakupio na putu oko sebe i to tri puta po sedam kamenčića. Ponovo se vraća u šatore da bi noćio još jednu noć. Sljedećeg dana, a to je treći dan bajrama baca isti broj kamenčića kao i prethodnog dana iza podne namaza. Ako želi može sići u Meku i time je završio sa Minom, pod uslovom da je napusti prije zalaska sunca toga dana. Ako želi može ostati još jedan dan na Mini, gdje će postupiti kao i prethodnog dana. U Meki je hadžija slobodan od posebnih obaveza do polaska na put kada je
dužan učiniti oprosni tavaf.
U Medini gdje se ide organizovano autobusima, a koja je udaljena od Meke nekih 420 km. Prvo se odlože stvari u predviđeni hotel, a nakon toga se ide u Džamiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje se klanjaju dva rekata tehijjetul mesdžida i obavi se posjeta Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i dvojici njegovih ashaba Ebu Bekru i Omeru, radijallahu anhuma. I u Medini su predviđena predavanja i nasihati prema mogućnostima i uslovima.
Organizovano se ide u posjetu Bekijji (medinskom mezarju) i to samo muškarci, a zatim Uhudu i Mesdžidi Kubau. Nakon toga hadžije su slobodne i mogu redovno klanjati u Džamiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
U predviđeni termin organizovano se autobusima ide do Džide, gdje se na aerodromu predaju stvari, pakuje zem-zem voda i avionom vraća na mjesto polaska.
Neka nam je Uzvišeni Allah svima na pomoći.
—————
Iz knjige “Vodič za hadždž”
Autor: hfz.mr. Muhammed Fadil Porča
Preuzmite pdf knjigu na linku ispod:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Vodic_za_hadz-hfz-Muhammed_Porca.pdf
Kako se organizovati na hadždžu?
Savjeti vezani za organizaciju - Strogo se pridržavati uputstava i savjeta vodiča. - Pridržavati se dogovorenih termina. - Nositi sa sobom UVIJEK lične podatke i adresu koja je na kartici svakog hadžije. - Ne nositi sa sobom veće količine novca kada se ide na mjesta velikih okupljanja na hadžu kao šviše
Savjeti vezani za organizaciju
– Strogo se pridržavati uputstava i savjeta vodiča.
– Pridržavati se dogovorenih termina.
– Nositi sa sobom UVIJEK lične podatke i adresu koja je na kartici svakog hadžije.
– Ne nositi sa sobom veće količine novca kada se ide na mjesta velikih okupljanja na hadžu kao što su tavaf, sa’j, džemreta i sl..
– Pratiti orjentire prilikom kretanja radi lakšeg snalaženja.
– Ne stvarati paniku kada dođe do gubljenja, već nazvati telefonom broj koji je upisan na kartici ili taksijem doći do naznačene adrese.
– Ne opterećavati se mnogobrojnim prtljagom koji nije potreban i nužan. Ne kupovati tespihe jer nemaju osnove u islamu, a sliče i brojanicama koje su karakteristične krščanima.
– Za nejasnoće pitati vodiča.
– Izbjegavati nekontrolisane gužve koliko je moguće i ne ulaziti u njih po mogućnosti.
Kratki pregled organizacionog toka hadža
Kandidati za hadž prijavljuju se i upisuju na vrijeme koje je precizirao organizator i svako kašnjenje s upisom ili odgađanje može istog staviti u nezgodnu situaciju. Što se prije kandidati upišu i sam organizator ima više vremena za rad i mogućnost da obezbijedi bolje uslove. Dešava se da je broj mjesta ograničen, pa neki koji čekaju zadnji rok upisa nekada nemaju za to mogućnosti. Kandidati popunjavaju predviđeni formular, vakcinišu se, vrše uplate i donose potrebnu dokumentaciju.
Žene moraju imati mahrema što potvrđuju rodnim ili vjenčanim listom. Organizator se brine o vađenju potrebnih viza za putovanje, kao i avio-karata i prijevoza na svetim mjestima. Kandidatima se daju audio i video materijali, kao i prigodne brošure pomoću kojih uče propise hadža. Najvažnije je hadž i umru ispravno i iskreno obaviti. Na dogovoreni datum i termin kandidati se okupljaju na predviđenom mjestu i zajedno nakon posljednjih uputstava kreću na aerodrom. Tamo se predaje prtljag koji je obilježen sa tačnom adresom i imenom njegovog vlasnika.
Na putu se namazi klanjaju skraćeno i spajaju se gdje je potreba za tim. U avionu se pod ihramima nijet čini ako se ide prvo za Meku. Po dolasku u Džidu, nakon pasoške i carinske kontrole organizovano se autobusima ide za Meku koja je udaljena od Džide nekih 70 km. Iako ova razdaljina nije velika, zbog velikog broja hadžija i procedure, putovanje od Džide do Mekke zna potrajati i nekoliko sahata. Sve vrijeme, po mogućnosti, od nijeta pa do dolaska do Kjabe treba učiti telbiju. U Meki se prvo idu ostaviti pasoši u predviđenu ustanovu kako bi bili tamo čuvani, potom se odlazi u smještaj, a nakon što se ostave stvari, hadžije malo okrijepe i tuširaju, ide se organizovano do Kjabe kako bi se umra obavila.
Nakon umre i šišanja mu’temiri (koji su obavili umru) skidaju ihrame i slobodni su od obaveza do dana uoči Arefata. U tom vremenu predviđena su predavanja i savjeti svake noći iza jacije namaza, a može se slobodno u svako vrijeme ići do Kjabe i tamo klanjati farzove i nafile, tavafiti, Kur’an i dove učiti i sl. Oni koji žele i mogu da klanjaju farz namaze kod Kjabe trebaju prije namaza na više od sahat vremena biti tamo, jer su i ulice pune klanjača pred namaz.
Osmog dana zul – hidžeta nakon kupanja ponovo se oblače ihrami i čini se nijet za hadž i počinje se učiti telbija. Prije podne autobusima se odlazi na Minu da bi se tamo pod šatorima boravilo do jutra slijedećeg dana. Tu se klanja pet vakata namaza. Sljedećeg dana ujutro na dan Arefata ide se autobusima organizovano na predviđeno mjesto na Arefatu gdje se pod šatorima u pustinji provede taj dan. Nakon podne i ikindije namaza koji se klanjaju skraćeno i dova koje se uče, kreće se organizovano autobusima na Muzdelifu iza zalaska sunca.
Zbog velikog broja hadžija čekanje na prijevoz zna se nekada odužiti nekoliko sahata. Ne smije se praviti panika i gužva.
Na Muzdelifi se klanjaju akšam i jacija skraćeno i spojeno i hadžije tu pod vedrim nebom provedu noć do sabaha. Savjetujemo hadžije da se na vrijeme pripreme za sabah namaz, tj. barem na jedan sahat prije sabaha da ustanu kako bi mogli obaviti svoje potrebe i uzeti abdest, jer je veliki priliv hadžija na jednom mjestu. Nakon toga organizovanim prijevozom hadžije sa Muzdelife bivaju prebačeni u iste šatore na Mini gdje su boravili jeumu tervije (dan uoči Arefata), gdje mogu ostaviti svoje stvari koje su nosili sa sobom na Arefat i Muzdelifu, kako bi lakše mogli baciti kamenčiće prvog dana bajrama.
Nakon bacanja samo sedam kamenčića prvog dana bajrama, a već su neki zaduženi od strane organizatora za klanje kurbana, hadžija silazi u Meku, brije glavu ili skraćuje kosu, skida ihrame, kupa se, miriše, oblači svoju odjeću i ide tavaf i sa’j obaviti. Nakon toga se vraća na Minu da noći tu noć pod šatorima. Tu su predviđena razna predavanja i nasihati.
Sljedećeg dana nakon podne namaza baca kamenčiće koje je nakupio na putu oko sebe i to tri puta po sedam kamenčića. Ponovo se vraća u šatore da bi noćio još jednu noć. Sljedećeg dana, a to je treći dan bajrama baca isti broj kamenčića kao i prethodnog dana iza podne namaza. Ako želi može sići u Meku i time je završio sa Minom, pod uslovom da je napusti prije zalaska sunca toga dana. Ako želi može ostati još jedan dan na Mini, gdje će postupiti kao i prethodnog dana. U Meki je hadžija slobodan od posebnih obaveza do polaska na put kada je
dužan učiniti oprosni tavaf.
U Medini gdje se ide organizovano autobusima, a koja je udaljena od Meke nekih 420 km. Prvo se odlože stvari u predviđeni hotel, a nakon toga se ide u Džamiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje se klanjaju dva rekata tehijjetul mesdžida i obavi se posjeta Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i dvojici njegovih ashaba Ebu Bekru i Omeru, radijallahu anhuma. I u Medini su predviđena predavanja i nasihati prema mogućnostima i uslovima.
Organizovano se ide u posjetu Bekijji (medinskom mezarju) i to samo muškarci, a zatim Uhudu i Mesdžidi Kubau. Nakon toga hadžije su slobodne i mogu redovno klanjati u Džamiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
U predviđeni termin organizovano se autobusima ide do Džide, gdje se na aerodromu predaju stvari, pakuje zem-zem voda i avionom vraća na mjesto polaska.
Neka nam je Uzvišeni Allah svima na pomoći.
—————
Iz knjige “Vodič za hadždž”
Autor: hfz.mr. Muhammed Fadil Porča
Preuzmite pdf knjigu na linku ispod:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Vodic_za_hadz-hfz-Muhammed_Porca.pdf
Šta se radi prilikom posjete kabura Omera, radijallahu anhu?
Nakon nazivanja selama Ebu Bekru, radijallahu anhu, pomjeriti se malo udesno i nazvati selam Omeru, radijallahu anhu. „ES-SELAMU ALEJKE JA UMER EL FARUK VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU! DŽEZAKELLAHU AN UMMETI RESULILLAHI, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEME, HAJREN!” Prijevod: „Neka su, Omere el-Faruk, sa toviše
Nakon nazivanja selama Ebu Bekru, radijallahu anhu, pomjeriti se malo udesno i nazvati selam Omeru, radijallahu anhu.
„ES-SELAMU ALEJKE JA UMER EL FARUK VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU!
DŽEZAKELLAHU AN UMMETI RESULILLAHI, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEME, HAJREN!”
Prijevod:
„Neka su, Omere el-Faruk, sa tobom Allahov mir, milost i blagoslov! Allah te svakim
dobrom nagradio od sljedbenika (Ummeta) Njegovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.!”
Prilikom upućivanja dove Allahu ne okretati se prema kaburu, nego prema kibli.
ARAPSKI TEKST JE NA LINKU “Slika” ISPOD:
—————
Iz knjige “Vodič za hadždž”
Autor: hfz.mr. Muhammed Fadil Porča
Preuzmite pdf knjigu na linku ispod:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Vodic_za_hadz-hfz-Muhammed_Porca.pdf
Šta se radi prilikom posjete kabura Ebu Bekra, radijallahu anhu?
Nakon nazivanja selama Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, pomjeriti se malo udesno i nazvati selam Ebu Bekru, radijallahu anhu. „ES-SELAMU ALEJKE JA EBA BEKRINI-SSIDDIK, SAFIJJE RESULILLAH, VE SAHIBEHU FIL-GAR. DŽEZAKELLAHU AN UMMETI RESULILLAHI, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEME, HAJREN!” Prijevoviše
Nakon nazivanja selama Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, pomjeriti se malo udesno i nazvati selam Ebu Bekru, radijallahu anhu.
„ES-SELAMU ALEJKE JA EBA BEKRINI-SSIDDIK, SAFIJJE RESULILLAH, VE SAHIBEHU FIL-GAR. DŽEZAKELLAHU AN UMMETI RESULILLAHI, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEME, HAJREN!”
Prijevod:
„Neka je mir s tobom, Ebu Bekr es-Siddiku, najvjerniji prijatelju Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji si zajedno sa njim bio u pećini!
Allah te svakim dobrom nagradio od sljedbenika (Ummeta) Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”
ARAPSKI TEKST JE NA LINKU “Slika” ISPOD
—————
Iz knjige “Vodič za hadždž”
Autor: hfz.mr. Muhammed Fadil Porča
Preuzmite pdf knjigu na linku ispod:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Vodic_za_hadz-hfz-Muhammed_Porca.pdf