Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Gdje se navodi da je širk zabranjen i koji su propisi vezani za širk?
Svemogući Allah rekao je: "Allah sigurno neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki." (EnNisa, 48) "Allah sigurno neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, aviše
Svemogući Allah rekao je: “Allah sigurno neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.” (EnNisa, 48)
“Allah sigurno neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan.” (En-N isa, 116)
“Ko drugog smatra Allahu ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište će njegovo Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.” (El-Maida, 72)
“A onaj ko bude smatrao da Allahu iko ima ravan -bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj koga je vjetar u daleki predio odnio.” (El-Hadždž, 31)
“A tebi i onima prije tebe objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.”‘ (Ez-Zumer, 65)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Sustefjte se od sedam’ pogubnih grijeha!” Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, koji su to grijesi?” On odgovori: “Pripisivanje Allahu saućesnika, sihr, ubistvo neduf!re osobe, osim kad pravda zahtijeva, poslovanje uz kamatu, u!(jmanje jetimskog imetka, bježanje s brijnogpo!Jd i potvora čestitih nevinih tjernictl. ‘11
Ebu Bekra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta upitao sljedeće: “Hoćete li da vas izvijestim o najvećim grijesima?” “Hoćemo, Allahov Poslaniče”, odgovoriše, a on reče: ‘Pripisivanje Allahu saućesnika, neposlušnost prema roditelJima’: bio je naslonjen pa sjede i dodade: .. i lažno svjedoćenje’: ponavljajući to toliko da smo rekli: “Da hoće prestati!”5
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Upitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je grijeh u Allaha najveći, na šta je odgovorio: ‘Da Allahu pripišeš saućesnika, a On te je stvorio. ‘ Upitao sam koji grijeh dolazi iza širka, a on reče: ‘Da ubiješ svoje dijete iz straha da ćeš ga hraniti. ‘ Ponovo sam upitao koji grijeh dolazi iza toga, a on je odgovorio: ‘Da počiniš nemoral sa ženom svoga komšije. •• 6
Ibn Mesud, radijallahu anhu, govorio je: “Sljedeći ajet: ‘ … i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče .. .’ (El-Furkan, 68) objavljen je kao potvrda tih Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi.”7
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko dođe pred Allaha ne pripisujući Mu nikoga ravnim, dobrovo!Jno izdvqja zekat nadqjući se nagradi i bude poslušan i pokoran svojim pretpostavljenim – Džennet mu je’: ili je rekao: ‘- . . ući će u Džennet. A za pet stvari nema iskupa: za pripisivanje Svevišnjem Allahu druga, za nepravedno ubistvo, za pljaćku vjernika, za bježanje s bojnog polja i za ustrajno zaklinjanje kojim ćovjek nepravedno uzima tuđi imetak. ‘8
Ebu Derda, radijallahu anhu, govorio je: “Moj dragi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio mi je u oporuku sljedeće: ‘Nemoj počiniti širk makar te dušmani kidali i spaljivali, nemoj namjerno ostaviti propisani namaz jer onaj ko ga namjerno ostavi gubi garanciju, i nemoj konzumirati alkoholna pića jer ona su kljuć svakog zla .• ,9
Kada je riječ o širku, postoje i drugi hadisi zabilježeni preko Abdullaha b. Omera, Abdullaha b. Abbasa, Enesa b. Malika i Umejra, radijallahu anhum.
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, ko umre kao nevjernik ili mnogobožac neće na onome svijetu dobiti nagradu za pohvalna djela koja je uradio, kao, naprimjer, za udjeljivanje milostinje, održavanje rodbinskih veza, pažnju prema komšijama itd., jer da bi čovjek zaslužio nagradu, mora znati u ime koga čini to dobro djelo, a nevjernik to ne zna, i otuda su njegova djela ništavna. U tome su smislu brojni ajeti, a navest ćemo sljedeće.
“A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela bit će poništena i na ovom i na onom svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.” (El-Bekara, 217)
“Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova poništit će se i u vatri će vječno ostati.” (Et-Tevba, 17)
“A onima koji dokaze Naše ne budu priznavali i koji u susret na onom svijetu ne budu vjerovali, bit će poništena djela njihova. Zar će biti drukčije kažnjeni nego onako kako su radili?” (El-Earaf, 147)
“A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onom svijetu, nastradati.” (El-Maida, S)
“Onima koji ne vjeruju i od Allahovog puta odvraćaju, pa poslije kao nevjernici umiru, Allah, zaista, neće oprostiti.” (Muhammed, 34)
Da je sljedeća konstatacija: onaj ko umre kao nevjernik neće ući u Džennet – tačna, možemo vidjeti ako pogledamo kako se Svevišnji Allah obraća Svojim poslanicima, a u cilju da njihovi narodi dobro shvate željenu poruku, kazavši da će čak i poslanici, ako počine širk, biti od stanovnika Vatre i da će njihova djela biti poništena i pored velikog ugleda i stupnja koje oni imaju kod Allaha, dželle šanuhu: “To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili.” (El-En'am, 88) Ako je takav slučaj s poslanicima, šta je onda s običnim svijetom! Iako je Svevišnji Allah na to upozorio, nijedan od njih nije počinio širk. Sa šerijatske strane gledano, nemoguće je da oni počine takvo nešto. Oni su bezgrešni, njih je Svemogući Allah toga sačuvao, i njihov je položaj velik.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada Allah proživi prve i potonje na Dan u koji nema nikakve sumnje, glasnik će povikati: ‘Ko je učinio neko djelo u ime Allaha i u ime nekoga drugog neka traži nagradu od njega, jer Allah je najneovisniji od toga da Mu se pripisuje saučesnik. “10
Drugo, ljudima koji umru kao nevjernici, a za života su činili pohvalne stvari, Svevišnji Allah neće dopustiti da propadne njihov trud, već će ih za to nagraditi na ovome svijetu: “Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i bit će uzaludno sve što su učinili.” (Hud, 15-16)
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tome smislu rekao sljedeće: ‘Zaista Allah nijednom vjerniku neće učiniti nepravdu u pogledu dobrog dJela koje učini: još na ovome svijetu zbog njega daje nafaku, a na onome svijetu nagradu, ali i nevjerniku daje nafaku zbog dobra koje uradi u ime Allaha, međutim kada dođe na onaj svijet neće imati nijedno dobro dJelo za koje bi bio nagrađen. ,11
Treće, nevjerniku koji prihvati islam i umre kao musliman, Svemogući će Allah oprostiti sve njegove grijehe i sačuvati sva dobra djela koja je uradio dok je bio nevjernik, glede čega su preneseni jasni hadisi.
Ehu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada ćovjek prihvati islam i bude dobar musliman, Allah će zapisati svako dobro dJelo koje je prije toga uradio, a oprostit će mu svako loše dJelo koje je prije toga učinio, a na Sudnjem danu bit će presuda: dobro će se djelo umnogostručiti od deset do sedam stotina puta, a loše će se računati kao jedno, osim ako ga Allah ne oprosti. ‘12
Hakim b. Hizam upitao je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, dok sam bio nevjernik, radio sam mnoga dobra djela: udjeljivao milostinju, oslobađao od ropstva, održavao rodbinske veze, pa hoću li za to biti nagrađen?” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu: ”Svojim prihvatanjem islama zadržavaš dobro koje si tada uradio. ‘ 13
Aiša, radijallahu anha, jednom je prilikom upitala Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, da li će Ibn Džedanu koristiti to što je u neznaboštvu održavao rodbinske veze i hranio siromašne?”, na šta je odgovorio: “Neće, nikada u životu on nije zamolio: ‘Moj Gospodaru, oprosti mi grijehe na Danu sudnjem/”14
Dakle, Abdullahu b. Džedanu nimalo neće koristiti što je hranio uboge, ni to što je na tavanu imao posebnu posudu u kojoj je bila hrana za goste. Ništa mu neće biti od koristi jer je umro kao nevjernik niječući onaj svijet i proživljenje.
Dakle, istina koju potvrđuju mnogi autentični šerijatski dokazi glasi: kada nevjernik prihvati islam, bit će mu od koristi dobra djela koja je uradio u nevjerstvu; onome ko umre kao nevjernik takva djela bit će mu od koristi isključivo na ovome svijetu, jer ih nevjerstvo anulira, a na onom svijetu mu definitivno neće koristiti, zbog njih mu patnja čak neće biti ni umanjena, a kamoli ukinuta.
Dragi brate, saznao si istinu o ovom pitanju i možeš vidjeti koliko griješe oni muslimani koji iz neznanja i nemara za neke muslimane koji krše Šerijat i odstupaju od lijepog ponašanja – kažu: “Jevreji i kršćani bolji su od njih.” Također tu je i opasnost smjele zakletve nekih muslimana: “Allaha nam, onaj ko je otkrio penicilin neće ući u Vatru; izumitelj telefona neće ući u Vatru jer je dovoljno doprinio svijetu i olakšao ljudima.” Ulazak u Džennet neće biti shodno ljudskim željama.
Sljedeći je ajet jasan: “A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.” (Alu Imran, 85)
Štaviše, Svemogući Allah od njih neće primiti nijedno dobro djelo, oni su iskoristili sve povlastice još na ovom svijetu: “A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: ‘Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bit ćete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili.”‘ (El-Ahkaf, 20)
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Kako otklonuti sumnje u vezi optužbi na račun Islama?
Otklanjanje sumnji u vezi islama i teme vezane za porez nemuslimanima (džizja), ropstvo, otpadništvo, širenje vjere mačem, ubijanje nemuslimana, odsijecanje ruku, hidžab, poligamiju, Poslanikovu ženidbu sa mladom Aišom Porez (Džizja) 1. Džizja ili glavarina je porez skupljan od strane islamske državviše
Otklanjanje sumnji u vezi islama i teme vezane za porez nemuslimanima (džizja), ropstvo, otpadništvo, širenje vjere mačem, ubijanje nemuslimana, odsijecanje ruku, hidžab, poligamiju, Poslanikovu ženidbu sa mladom Aišom
Porez (Džizja)
1. Džizja ili glavarina je porez skupljan od strane islamske države od nemuslimanskih subjekata, od strane onih koji ispunjavaju određene kriterije. Porez se prikuplja od sposobno-radnih i odraslih muškaraca (uz određene izuzetke). Džizja je materijalni dokaz nemuslimanima da prihvataju i da se potčinjavaju državi muslimana i njenim zakonima. Za uzvrat, ne-muslimanskim subjektima se dozvoljava da u slobodi prakticiraju svoju vjeru, uživaju dio općinske autonomije, obezbijeđena im je zaštita muslimanske države od spoljnih agresora i oslobođeni su vojne službe i zekata[1]koji je prikupljan od isključivo muslimanskog građanstva.
2. Džizja ili glavarina je postojala prije islama tj. islamom se ne uvodi ova praksa po prvi put.
3. Islam isključuje od plaćanja džizje one ljude koji su u nemogućnosti da ispune, poput (slijepih, djece, starijih, siromašnih). Šta više, osobama sa invaliditetom se daje novac kao podrška i pomoć.
4. Iznos džizje je mali i trivijalan i danas iznosi od 4.75 do 19 dolara.
5. Džizja je tu zbog pružanja sigurnosti, povoljnosti za prakticiranje vjerskih obreda, a pritom neučestvovanje u ratovima koje muslimani vode zbog svoje a i njihove sigurnosti. Osim toga, dokazuje vladavinu islamske vlasti u toj zajednici.
6. Zekat koji imućni muslimani moraju da plaćaju je veći od Džizije. Ovo je također jedan od dokaza koji pokazuje da motiv za prihvatanje islama ne može da bude novac.
7. Isus[2] je sam davao glavarinu (Matej 17:27)
„Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, i baci udicu, i koju prvo uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvoriš usta naći ćeš statir; uzmi ga te im podaj za me i za se.“ (ﷻ kontekstu s prethodnim stihovima o porezu)
8. Isus se slagao da se glavarina treba davati ostalima (Matej 22:17-21)
„Kaži nam dakle šta misliš ti? Treba li dati harač Cezaru ili ne? Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reče: Što me kušate, licemjeri? Pokažite mi novac harački. A oni donesoše mu novac. I reče im: Čiji je obraz ovaj i natpis? I rekoše mu: Cezarov. Tada reče im: Podajte dakle Cezarevo Cezaru, i Božije Bogu.“
9. ﷻ Novom Zavjetu, glavarina je smatrana pravom države (Poslanica Rimljanima 31:6-7)
„Jer za to poreze dajete; jer su sluge Božije koje su za to isto postavljene. Podajte, dakle, svakome šta ste dužni: kome dakle porezu, porezu; a kome carinu, carinu; a kome strah, strah; a kome čast, čast.“
Ropstvo
1. Ropstvo je postojalo prije islama (kod Rimljana, Grka) tj. islamom se ne uvodi ova praksa.
2. Niti Stari, niti Novi Zavjet ne zabranjuju ropstvo!
3. ﷻ ranim periodima islama, bilo je preteško potpuno eliminirati ropstvo odjednom jer je ono imalo jak ekonomski utjecaj i na njemu se oslanjala radnička klasa i ono je bilo široko rasprostranjeno među tadašnjim svijetom.
4. Islam zahtijeva da se prema robovima ophodi lijepo i sa poštovanjem.
5. Islam kao ideja je vodila borbu na iskorijenjivanju izvora ropstva iskupljenjem za mnoge grijehe, pa je najbolje iskupljenje za mnoge grijehe upravo oslobađanje roba. I još, islam stalno muslimane podstiče da oslobađaju robove.
Širenje vjere mačem
1. Islam je ponovo obnovljen od jedne jedine osobe -Muhammeda. Nekolicina njegovih sljedbenika bila je siromašna i nejaka.
2. Vjerovanje je u srcu i sa ubjeđenjem, a ne postiže se silom ili mačem.
3. Islam se u Medini među Arapima proširio lijepim i mudrim propovijedanjem a ne silom ili ratom.
4. ﷻ islamu, situacija koja se smatra normalnom je mir, rat je plan za vanredne slučajeve i u slučaju nužnosti.
5. Islam je najbrže raširena vjera prema Ginisovim rekordima.
6. Zašto mnogi obrazovani nemuslimani (svećenici, časne sestre, profesori, doktori) prelaze na islam?
7. Malezija i Indonezija su najveće islamske zajednice; međutim, u historiji ne postoji zapis da je i jedan muslimanski ratnik ikada kročio tamo. Islam su ljudima prenijeli učenjaci, islamski misionari i trgovci, prevashodno svojim lijepim karakternim osobinama.
8. Islam je vladao Indijom više od 1000 godina, a danas je u Indiji ipak dominantna vjera hinduizam što ukazuje da su imali pravo na ispovijedanje svoje idolopokloničke religije.
9. Islam je vladao Evropom, Sirijom, Libanom i Palestinom. Tokom čega su kršćani imali mogućnosti da slobodno prakticiraju svoje obrede a sve one crkve koje sami kršćani nisu napustili su ostale i danas na svojim mjestima, sa svojim vjernicima, a one koje crkve koje su bile napuštene od strane kršćana su vremenom pretvorene u islamske bogomolje.
10. Poslanik Muhammed je oprostio mnogim svojim neprijateljima i onim ljudima koji su pokušavali da ugroze njegov život i život muslimana.
11. Tokom prve 23 godine islama, ukupan broj ubijenih nemuslimana bio je manji od 400 ljudi.
12. Svi nemuslimani ubijeni tokom ratova sahranjeni su od strane muslimana kako njihova tijela ne bi bila skrnavljena od strane životinja.
13. Islamski propisi podstiču muslimane da vode računa o svojim zarobljenicima i da se prema njima ophode lijepo.
14. Većina ratova nije bila započeta od strane muslimana i većina ratova je bila neravnomjerna (brojčano su muslimanske snage bile malobrojnije).
Ubijanje nemuslimana
1. ﷻ Kur’anu ne postoji ajet koji naređuje muslimanima da bespravedno ubijaju nemuslimane, osim ako to pravda zahtijeva.
2. Da islam svojim sljedbenicima naređuje ubijanje nemuslimana, to bi značilo da danas ni jedan nemusliman ne bi trebao da postoji.
3. Dok sa druge strane vidjeli smo ubijanje Crvenih Indijanaca, porobljavanje Afrike i Azije, revolucije, Prvi i Drugi svjetski rat, bacanje atomske bombe (Nagasaki; Hirošima) od strane američke države i mnoge druge zločine za koje su odgovorne današnje „civilizovane“ zapadne države…!
4. Ispravan način razmatranja nije uzimanje iz konteksta jednog dijela kur'anskog ajeta a zanemarivanje ostatak ajeta tj. mora se u obzir uzeti cijeli ajet.
5. ﷻ Ponovljenom Zakonu 20:10-18 (Stari Zavjet) piše: „Kad dođeš pod koji grad da ga biješ, prvo ga ponudi mirom. Ako ti odgovori mirom i otvori vrata, sav narod koji se nađe u njemu neka ti plaća danak i bude ti pokoran. Ako li ne učini mira s tobom nego se stane biti s tobom tada ga bij. I kad ga Gospod Bog tvoj preda u ruke tvoje, pobij sve muškinje u njemu mačem. A žene i djecu i stoku i šta god bude u gradu, sav plijen u njemu, otmi, i jedi plijen od neprijatelja svojih, koji ti da Gospod Bog tvoj. Tako čini sa svim gradovima, koji su daleko od tebe i nisu od gradova ovih naroda. A u gradovima ovih naroda, koje ti Gospod Bog tvoj daje u nasljedstvo, ne ostavi u životu ni jednu dušu živu. Nego ih zatri sasvim, Heteje i Amoreje i Hananeje i Ferezeje i Jevreje i Jevuseje, kao što ti je zapovijedio Gospod Bog tvoj. Da vas ne nauče činiti gadna djela koja činiše bogovima svojim, i da ne zgriješite Gospodu Bogu svom.“
6. ﷻ Brojevima 31:17-18 se navodi: „Zato sada pobijte svu djecu mušku, i sve žene pobijte, koje su poznale čovjeka (koje nisu nevine). A djevojke, koje ne poznaše čovjeka, ostavite u životu.“
7. ﷻ starom Zavjetu (Isus Navin 6:21) se navodi: „I pobiše, kao prokleto, oštrim mačem sve što bješe u gradu, i žene i ljude, i djecu, i starce, i volove, i ovce i magarce.“
8. Također se u Isusu Navinom 11:10-12 navodi: „I vrativši se Isus u to vrijeme, uze Asor, i ubi cara njegovog mačem; a Asor bješe, prije, glava svim tim carstvima. I pobiše sve živo što bješe u njemu oštrim mačem sjekući, te ne osta ništa živo; a Asor spališe ognjem.“
9. 1 Samuilu 15:3 „Zato idi i pobij Amalika, i zatri kao prokleto sve što god ima; ne žali ga, nego pobij i ljude i žene i djecu i šta je na sisi i volove i ovce i kamile i magarce.“
10. Po Mateju 5:17, Isus je kazao: „Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim.“
11. Matej 10:34 „Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač.“
12. ﷻ Luki 19:27 se također navodi da Isus kaže: „A one moje neprijatelje koji nisu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.“
Jedna od najvećih zabluda o islamu je da je islam ratoborna vjera. Nekoliko ajeta iz Kur’ana često je citirano van konteksta od strane onih koji vrlo malo znaju o njemu kako bi obnavljali mit da islam promoviše nasilje, krvoproliće i brutalnost i da podstiče muslimane da ubijaju nevjernike. Radi se o sljedećem kur’anskom ajetu koji je izvađen iz konteksta.
„Ubijajte mnogobošce gdje god da ih nađete“. (Kur’an 9:5) Ali kako bi na pravi način razumjeli ove riječi neophodno je da ih vratimo nazad u njihov odgovarajući kontekst. Nakon nekoliko vojnih kampanja kojima su Mekanski pagani pokušali da unište muslimane, uspostavljen je mirovni sporazum između ove dvije strane. Pagani su ubrzo prekršili ovaj sporazum, pa je muslimanskoj vojsci bilo naređeno da nastave borbu protiv onih koji su ih napadali. Svakako, ovaj ajet ne može biti upotrijebljen kao dokaz da islam promoviše nasilje niti da naređuje ubijanje bilo koga izvan njegovog puta.
Ljudi na koje se u ovom ajetu aludira su paganski Arapi koji su vodili rat protiv Poslanika Muhammeda, salallahu alejhi ve selem, i muslimana, i nakon što su prekršili svoj zavjet i sve sporazume sa njim. Ovaj ajet ne govori o drugim narodima i bez sumnje se ne odnosi na Jevreje, kršćane i pagane izvan Arabije. Ajet koji slijedi, koji je jednostavno ignoriran od strane protivnika, ajet koji je nastavak prethodnom i koji upotpunjuje smisao:
„Ako te neko od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi on saslušao Allahove riječi, a potom ga otprati na mjesto pouzdano za njega. To je zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.“ (Kur’an 9:6)
Koji bi vojni zapovjednik danas svojim vojnicima naredio da neprijatelja poštede tokom borbe a da ga zatim otprate do sigurnog mjesta? Ali, to je ono što Allah nalaže u Kur’anu. Islam i u ratu vodi računa o milosti i poštovanju neprijatelja za razliku od bilo kojeg drugog sistema. Islam naređuje da se muslumanske vojske prema neprijateljima moraju odnositi pravedno na bojnom polju i da se treba povući jasna linija između boraca i civila na neprijateljskoj teritoriji.
Poslanikov nasljednik i najbolji prijatelj Ebu Bekr, vodeći se uputstvima Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poručuje svojoj vojsci: „Ne ubijte ni jednu staru osobu, dijete ili ženu, ne ubijajte monahe iz manastira.“
Za one neprijatelje aktivne u borbama i one koji su uzeti za ratne zarobljenike lista prava je podugačka. Ne smije biti mučenja, ubijanja ranjenih i bespomoćnih, niti sakaćenja leševa neprijateljskih vojski. Da je svrha borbe bila da se nevjernici primoraju da prime islam, poslanik Muhammed nikada muslimanima ne bi naredio da se uzdrže od neprijateljstva nakon što bi neprijatelj popustio, i zabranio je ubijanje svećenika i monaha koji su predvodnici tog naroda u njihovoj vjeri.
Šta više, u islamu se rat dozvoljava jedino u određenim i kritičnim okolnostima kao posljednje sredstvo i kada svi ostali pokušaji za uspostavljanje mira propadnu. Ovo je doista logičan izbor za bilo koji narod. Same zapadnjačke zemlje danas brane neophodnost rata kako bi se primijenila ili održala njihova percepcija mira i ne smatraju ga opasnim zlom.
Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem) je bio poslanik milosti, ali je bio primoran da se okrene borbi kada bi određeni zli moćnici odbili milost i moralne vrijednosti i nastojali da druge liše ovih vrijednosti. Ponekad je morao da se bori samo radi opstanka svoje misije. Uprkos tome, ukupan broj dana koje je Poslanik trebao posvetiti defanzivnim ratovima ne broji ni godinu dana, a njegove najčuvenije borbe nisu trajale duže od jednog dana. Nakon što je sigurnost bila osigurana, on se odmah okretao miru i diplomatiji.
ﷻ Kur’anu jasno piše:
„I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji započinju borbu.“(Kur’an 2:190)
„Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.“ (Kur’an 8:61)
Oružje se jedino može povući protiv onog koji nastavlja da proganja i ugnjetava druge i sprečava ih da prate svoju sopstvenu savjest u pitanjima vjere i slobodan izbor vjere. Čak i kada su primorani da se bore i samim tim osvoje zemlju, njihova dužnost postaje uspostavljanje Allahovog zakona i podrška pravde za sve ljude, muslimane i nemuslimane. Njihovo pravo nije da nekoga prisiljavaju na prihvatanje islama. Nemuslimanima je dozvoljeno da ostanu u svojoj vjeri i da je prakticiraju, iako se od njih očekuje da poštuju islamske zakone i da ne izazivaju nemire i nerede.
Odsijecanje ruke
1. Cilj ovog čina je zaštita i održavanje društva i zajednice.
2. Zatvor nije uvijek rješenje.
3. Zajednica je bitnija od pojedinca.
Navešćemo neke psalame iz Starog i Novog Zavjeta.
„Oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu. Užeg za užeg, ranu za ranu, nogu za nogu.“ (Izlazak 21:24-25)
„A kamoli ljude bezbožne, koji ubiše čovjeka pravog, u kući njegovoj, na postelji njegovoj! Neću li tražiti krv njegovu iz vaših ruku, i vas istrijebiti sa zemlje? I zapovijedi David momcima svojim, te ih pogubiše, i odsjekoše im ruke i noge, i objesiše kod jezera hevronskog; a glavu Isvotejevu uzeše i pogreboše u grobu Avenirovom u Hevronu.“ (2 Samuelova 4:11-12)
„Ali ako gvožđem udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi takav krvnik.“ (Brojevi 35:16)
„Neka ne žali oko tvoje: život za život, oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu.“ (Ponovljeni zakon 19:21)
„Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim.“ (Mateju 5:17)
Otpadništvo
1. Ne postoji u islamu primoravanje u prihvatanju vjere već je to jedino lični izbor svakog čovjeka.
2. Postoji razlika između javnog otpadništva i tihog otpadništva.
3. Da li ste čuli za bilo kakvo otpadničko ubistvo? Kada? Gdje? Molim vas, recite.
4. Stav nekih istaknutih teologa: „Ne ubiti otpadnika.“
5. Ubijanje otpadnika se mora jako dobro procijeniti od strane suda.
6. ﷻ slučaju otpadništva, ono što slijedi nije direktno ubistvo već:
– Savjetovanje i pozivanje u islam
– Istraga o razlozima otpadništva
– Otklanjanje njegovog nerazumijevanja i sumnje u vezi islama.
7. Uspostavlja se kako bi se kontrolirala promjena vjere i poremećaj u narodu.
8. Neki odlomci iz Biblije koji govore o toj temi: „Ako bi te podbadao brat tvoj, sin matere tvoje, ili sin tvoj ili kći tvoja, ili žena tvoja mila, ili prijatelj tvoj koji ti je kao duša tvoja, govoreći ti tajno: Hajde da služimo drugim bogovima, koji nisi znao ni ti ni oci tvoji, između bogova drugih naroda koji su oko vas, blizu ili daleko od tebe, od jednog kraja zemlje do drugog, ne pristaj s njim niti ga poslušaj; neka ga ne žali oko tvoje, i nemoj mu se smilovati niti ga taji, nego ga ubij: tvoja ruka nek se prva digne na nj da ga ubiješ, pa onda ruka svega naroda. Zaspi ga kamenjem da pogine; jer te htjede odvratiti od Gospoda Boga tvog, koji te je izveo iz zemlje misirske (Egipta), iz kuće ropske.“ (Ponovljeni zakon 13:6-10)
9. „Ako se nađe kod tebe u kome od mjesta tvojih, koja ti da Gospod Bog tvoj, čovjek ili žena da učini zlo pred Gospodom Bogom tvojim prestupajući zavjet Njegov, i otide te služi drugim bogovima i klanja im se, ili suncu ili mjesecu ili čemu god iz vojske nebeske, što nisam zapovijedio, i tebi se to javi i ti čuješ, onda raspitaj dobro; pa ako bude istina i doista se učinila ona gadna stvar u Izrailju, izvedi onog čovjeka ili onu ženu, koji učiniše zlo, na vrata svoja, čovjeka onog ili ženu, i zaspi ih kamenjem da poginu.“ (Ponovljeni zakon 17:2-5)
Hidžab
1. Obaveza i pokornost Allahu je prvi motiv i razlog nošenja hidžaba.
2. Hidžab je odraz skromnosti žene koja ga nosi. On djeluje poput štita koji je čuva.
3. Slijeđenje načina oblačenja najčasnije žene „Hurije Merjeme“.
4. Hidžab je pokrivanje glave, a ne uma.
„I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer svejedno kao da je obrijana. Ako se, dakle, ne pokriva žena, neka se striže; ako li je ružno ženi strići se ili brijati se, neka se pokriva.“ (1 Korićanima 11:5-6)
„Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si, oči su ti kao u golubice između vitica tvojih; kosa ti je kao stado koza koje se vide na gori Galadu.“ (Pjesma nad pjesmama 4:1)
Višeženstvo
1. Višeženstvo je bila normalna praksa još davno prije islamskog perioda.
2. Islam nije izmislio/započeo višeženstvo.
3. Poligamija je u islamu dozvoljena ali ne i obavezna.
4. Sve vjere prihvataju višeženstvo.
5. Stari zavjet i Novi zavjet nemaju prigovora kada je riječ o višeženstvu.
6. Islam je jedina religija koja nalaže svojim sljedbenicima da ožene samo jednu ženu.
7. Ne postoji zapis koji dokazuje da je Isa alejhisselam bio protiv višeženstva.
8. Na Zapadu je od skoro zabranjeno višeženstvo (u 17.vijeku).
9. ﷻ vrijeme Ibrahima, Davuda, Sulejmana i Isaa, poligamija je bila dio njihove kulture. ﷻ vrijeme Isaovo, poligamija je bila dozvoljena i bila je dio običaja naroda Izrailja:
· Ibrahim je imao dvije žene
· Jakub je imao dvije žene
· Sulejman je imao 700 žena
· Poslanik Davud je imao mnogo žena
10. Islamom se postavljaju dva uvjeta za višeženstvo:
· Dozvoljeno je samo do 4 žene.
· Pravednost među ženama.
11. Višeženstvo rješava neke probleme društva:
· Većine žena u svijetu, samim tim neudatih
· Slučaj bolesne žene
· Slučaj neplodne žene
· Slučaj udovica
· Slučaj razvedenih žena
· Blud i prevaru
· Homoseksualizam
Višeženstvo poslanika Muhammeda
1. Višeženstvo je bila normalna praksa prije islama.
2. Poslanici poput Ibrahima, Davuda, Sulejmana bili su oženjeni sa više žena:
· Ibrahim je imao 2 žene
· Jakub je imao 2 žene
· Sulejman je imao 700 žena
· Poslanik Davud je imao mnogo žena
3. Niko od njegovih neprijatelja ili članova društva ga nisu krivili za njegovo višeženstvo.
4. Poslanik Muhammed je bio zauzet misijom islama i širenjem poruke islama. On skoro da nije imao slobodnog vremena da uživa sa svojim ženama.
5. Poslanik Muhammed je imao i druge potrebe i uvjete pored višeženstva:
· Obaveza noćnog namaza.
· Zabrana prihvatanja sadake od drugih kao pomoć.
· Poslanik Muhammed je imao snage da nastavi post pored ostalih ljudi i da posti duže.
6. Razmotrimo njegov bračni status: Prvi brak mu se dogodio kada je imao 25 godina i njegova žena (Hatidža) bila je četrdesetogodišnja dvostruka udovica. Poslanik Muhammed je za 25 godina imao samo jednu ženu sve dok Hatidža nije preselila; tada je imao 50 godina. Nakon toga, poslanik Muhammed je za neko vrijeme bio neoženjen nakon čega je oženio šezdesetogodišnju razvedenu ženu (Sevdu).
7. Sve njegove žene bile su udovice ili razvedene osim jedne – hurije Aiše. Tri njegove žene bile su starije od njega.
8. Poslanik Muhammed je imao više žena i takvi brakovi su imali veće društvene ciljeve:
· Aiša: kako bi ojačao vezu sa svojim prijateljem (Ebu Bekrom).
· Hafsa: kako bi ojačao svoju vezu sa prijateljem (Omerom).
· Ummu-Seleme: ova starica je imala djecu i siročiće, stoga je nju oženio kako bi mogao da se brine o njima.
· Ummu-Habiba: članovi njene porodice nisu bili muslimani i oni su je maltretirali, pa ju je poslanik Muhammed oženio kako bi je zaštitio.
· Sevdah: ova žena je bila stara udovica (60 godina). Poslanik Muhammed je oženio kako bi se starao o njoj.
· Džuvejrijja: ona i njeno pleme bili su zatočenici i nakon što ju je poslanik Muhammed oženio, svi članovi njenog plemena sa njom su postali slobodni.
· Safija: Jevrejka čiji je otac bio jevrejski poglavar i nemusliman, ona je ipak prešla na islam. Svrha ženidbe bila je njena zaštita.
Poslanikova ženidba sa Aišom
1. Aiša je bila spremna za udaju i bila je zrela: Ugovor o vjeridbi bio je zaključen kada je ona imala 6 godina i poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve selem, je čekao 3 godine i oženio je kada je imala 9 godina. Obavljanje vjenčanja je obavljeno kada je Aiša imala 9 godina, ne kada je imala 6 i za to postoji razlog. Razlog zbog čega se to tako odigralo jer je do 9. godine Aiša izašla iz puberteta i bila je spremna za udaju.
2. To je bilo apsolutno dozvoljeno: Brak poslanika Muhammeda i Aiše bio je u potpunosti legalan i prihvaćen od strane svih zakona (uključujući zakon društva iz njegovog vremena). Ovaj brak je bio potpuno prihvatljiv u tom vremenu. Niko od njegovih neprijatelja nije o tome prigovarao niti ga je zbog tog vjenčanja napadao jer je to bilo općeprihvaćeno u tom vremenu.
3. Aiša nikada nije pokazivala negodovanje ili nezadovoljstvo: Aišini otac i majka su bili složni i zadovoljni njenim brakom. Stoga, ona nije imala problema u vezi ove situacije. Voljela je Allahovog Poslanika (sallallahu alejhi ve selem) previše, čak je i osjećala vrstu ljubomore kada bi vidjela druge pored njega. I nakon njegove smrti se više nikada nije udala, a živjela je 48 godina nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i bila je najučenija žena, sve do svoje smrti. Zar ovo ne dokazuje da je bila izuzetno sretna u ovom braku?
4. Godine za udaju/ocjenjivanje zrelosti u prošlim vremenima: Trebamo prvo razumjeti da je vrijeme prije 1400 godina bilo vrlo drukčije od današnjeg, vrijeme se mijenjalo pa su se tako i ljudi mijenjali. ﷻ vremenu prije 1400 godina bilo je sasvim normalno oženiti mladu devojku. Historijska je činjenica da su se djevojke uzrasta od 9 do 14 godina udavale po Evropi, Aziji i Africi. Zapravo su se i u SAD djevojke uzrasta 10 godina udavale do prije samo jednog vijeka. Također, zrelost djevojke se drukčije ocjenjuje od mjesta do mjesta, i drukčije kroz vrijeme tj. doba zrelosti – u toploj Africi drukčije je od hladne Škotske. Oni koji govore engleski mogu da posjete navedeni link i da pogledaju kolika je bila uobičajena prosječna dob prilikom udaje mlađih djevojaka u Vizantijskom (Rimskom) carstvu. Ovaj članak nam jasno govori; ova praksa je bila norma a ne izuzetak, naročito do kasnog 12.vijeka.[3]
Suština; ne poredite prihvatanje/bliskost današnjih društvenih praksi sa onima iz prošlih vremena.
5. To je uobičajeno danas: ﷻ našem svijetu danas, još uvijek imamo ljude koji žene veoma mlade djevojke. Ovaj sajt pokazuje listu poznatih majki ispod 11 godina.[4]
Zašto da se iznenađujemo nekome ko je oženio devetogodišnju djevojčicu pre 1400 godina, kad se u svijetu to još uvijek prakticira?
6. Ženidba mladih djevojaka bila je široko prakticirana: Tokom vremena poslanika Muhammeda, ženidba mladih djevojaka bila je normalna praksa.
· Otac poslanika Muhammeda je oženio mladu djevojku.
· Djed poslanika Muhammeda je oženio mladu djevojku.
· Sa svojih 6 godina, Aiša je bila vjerena za čovjeka prije nego što se vjerila za poslanika Muhammeda.
· Jedna od žena poslanika Muhammeda (sedamnaestogodišnja Safija bila je jevrejska djevojka, a već je bila dvostruka udovica) bila je prethodno dva puta udavana za jevrejske muževe.
Prema katoličkoj Vikipediji, Jozef Stolar (star 90 godina) oženio je djevicu Mariju (djevojčicu od 12 godina).
Ibrahim se oženio kada je imao 100 godina. Musa se oženio kad je imao 90 godina. Ovo ukazujue na to da je ženidba sa devetogodišnjom djevojčicom u tom vremenu bilo sasvim normalno. Ove djevojke su vjerovatno bile još mlađe kada su se vjerile za ove ljude. Zašto krivite poslanika Muhammeda zbog ženidbe s Aišom? Ako imate problem sa ženidbom mladih djevojaka, molim vas da budete pravedni i na isti način okrivite i ove ostale ljude.
7. Velika mudrost iza ovog vjenčanja: Za poslanika Muhammeda je bilo mudro da oženi tako mladu ženu. Ženidba Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, djevojkom tog uzrasta bila je veliki bereket za sve muslimane od tog trenutka. Većina hadisa (izreka i djela poslanika Muhammeda) vezanih za čistoću, odnos među bračnim parovima i mnoga druga pitanja su postala jasnija iz Aišinih učenja i prenošenja. Živjela je dugo vremena (47 godina) nakon smrti Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nastavila je da podučava muslimane o svakodnevnim stvarima kao i onima od velike važnosti. Ona je među onima koji su prenijeli najviše hadisa – izreka poslanika Muhammeda.
8. Ženidba je bila naredba od Allaha: Poslanik Muhammed Aišu nije oženio iz svoje sopstvene želje već po naredbi od Allaha. Dodato ovome, njegov brak s Aišom bio je i savjet koji mu je dala žena (Haula) kako bi ojačao vezu sa svojim već bliskim prijateljem Ebu Bekrom (Aišinim ocem).
9. Pročitajte njegovu biografiju i saznajte istinu o njemu…
[1] Obavezna sadaka za svakog muslimana čiji imetak prelazi vrijednost koja je islamskim zakonom unaprijed odrijeđena.
[2] Isaa, alejhi selam.
[3] http://www.luc.edu/roman-emperors/aggiefran.htm
[4] http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_youngest_birth_mothers
Muhamed b. Abdulhaj El-Abdulhajj
Prijevod:
Marko Vučković
Recenzija:
Fejzo Radončić
Jasmina Radončić
Preuzeto sa https://islamhouse.com/
Vidi manjeKo su najpoznatije vojskovođe i osvajanja u historiji Islama?
Halid b. el-Velid, čija se izvanredna sposobnost za komandovanje najbolje pokazala u Bici na Mu'ti, nakon čega mu je Allahov Poslanik dao nadimak Allahova sablja (Sayfullah). Vodio je rat protiv otpadnika od Islama i nad njima izvojevao pobjedu. Nakon toga Ebu Bekr ga je poslao u Irak gdje je stanovviše
Halid b. el-Velid, čija se izvanredna sposobnost za komandovanje najbolje pokazala u Bici na Mu'ti, nakon čega mu je Allahov Poslanik dao nadimak Allahova sablja (Sayfullah). Vodio je rat protiv otpadnika od Islama i nad njima izvojevao pobjedu. Nakon toga Ebu Bekr ga je poslao u Irak gdje je stanovnike Hire privolio na potpisivanje ugovora o vazalnom odnosu i osvojio oblast Sevad (asSawad). Postavivši u novoosvojnim oblastima u Iraku za namjesnika el-Musenna b. Harisa, Halid se nakon toga zaputio prema Šamu, gdje je u Bici na Jermuku izvojevao sjajnu pobjedu nad Bizantijcima. Umro je u Himsu u Siriji.
Ebu ‘Ubejde b. al-Džerrah – osvojio je Damask, Hims, Antakiju i Halep
Sa ‘d b. Eba Vekkas – osvojio je Perziju i podigao grad Kufu.
Ukbe b. Naf'i el-Fihri – podigao je Kajrevan i sa svojim osvajanjima došao do obale Atlanskog okeana.
Masa b. Nusajr – dovršio je osvajanja u Sjevernoj Africi i zapovjedio Tariku b. Zijadu da pređe Gibraltar i započne osvajanja u Andaluziji, da bi mu se kasnije i sam pridružio i u osvajanjima stigao sve do Pirineja.
Kutejbe b. Muslim el-Bahili – u svojim osvajanjima na Istoku izbio na granice Kine.
Muhammed b. el-Kasim es-Sekafi preko koga je Allah uputio stanovnike pokrajine Sind.
Salahuddin el-Ejjubi – porazio je 583/1187. godine, u Bici kod Hittina (u Palestini), krstašku vojsku i oslobodio Jerusalim (Kuds))
Ez-Zahir Bibris el-Bundukdari – po naređenju memlučkog sultana Kutuza 658/1260. godine, pokrenuo je veliki napad na Mongole i porazio ih u čuvenoj Bici kod ‘Ajni Džaluta.
Prof. Senad Muhić
Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić
Vidi manjeZa šta su sve optuživali Poslanika s.a.v.s?
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Od samog početka objave Kur'ana, oni kojima je Allah Uzvišeni zapečatio srca, pokušavali su u Kur'anu pronaći neku mahanu i nedostatak, pokušavali su Kur'an ukloniti iz života muslimana, iskriviti njegovo značenje, ali im to nikako nije polazilo za rukom. Razlogviše
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Od samog početka objave Kur'ana, oni kojima je Allah Uzvišeni zapečatio srca, pokušavali su u Kur'anu pronaći neku mahanu i nedostatak, pokušavali su Kur'an ukloniti iz života muslimana, iskriviti njegovo značenje, ali im to nikako nije polazilo za rukom.
Razlog njihovog neuspjeha po tom pitanju jeste činjenica da je Allah taj koji je zagarantovao čuvanje Kur'ana, kao što nas On o tome obavještava: “Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.” (El-Hidžr, 9)
Nakon što su neprijatelji islama i muslimana uvidjeli da Kur'anu nikako ne mogu nauditi, počeli su izmišljati i širiti laži o našem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve selleme, nazivajući ga imenima i opisujući ga svojstvima koja razuman čovjek ne može izustiti niti napisati.
Optuživali su Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, da je bio čovjek sklon bezrazložnom ubijanju onih koji nisu bili muslimani, iako je on jasno u svojim hadisima naglašavao: “Onaj ko ubije čovjeka koji ima zaštitu muslimanske države, neće osjetiti miris dženneta…” (Ahmed, 17387 i Nesai, 4668)
Optuživali su ga da je bio sklon varanju, a zaboravljali su njegove riječi u kojima kaže: “Ispuni svoju obavezu prema onome ko te je zadužio, a nemoj varati onoga ko tebe prevari.” (Ebu Davud, 3067 i Tirmizi, 1185)
Optuživali su ga da je bio nepravedan i grub prema svojoj porodici, a zaboravljali su njegove riječi: “Najbolji među vama je onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj porodici.” (Tirmizi, 3830 i Ibn Madže, 1967)
Optuživali su ga da je bio čarobnjak i sihirbaz, a zaboravljali su njegove riječi u kojima veli: “Ne pripada nama onaj ko pravi, a i onaj kome se pravi sihr.” (Taberani, 4262)
Optuživali su ga da je bio nepravedan prilikom suđenja među ljudima, iako je on govorio: “Oni koji su živjeli prije vas su uništeni, a razlog njihovog nestanka je bio taj što su sprovodili kaznu nad siromašnim kradljivcem, a nad bogatašem nisu. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada bi moja kćerka Fatima ukrala, ja bih joj odsjekao ruku.” (Buhari, 3216 i Muslim, 3196)
Optuživali su ga da je bio grub u svojim postupcima, a zaboravljali su hadis u kojem veli: “Ja sam doista poslan kao milost.” (Muslim, 4704)
Optuživali su njega i njegove sljedbenike da su bili ekstremni, iako on kaže: “Čuvajte se pretjerivanja, jer je ono uništilo one koji su bili prije vas.” (Ahmed, 3078 i Nesai, 3007)
Optuživali su ga da nije poštivao druge, a zaboravljali su da je on iz poštovanja ustao zbog sahrane jednog jevreja. (Buhari, 1229 i Muslim, 1596) Optuživali su ga da je bio nepristojan, a zaboravili su njegove riječi u kojima kaže: “Najbolji vjernici su oni koji imaju najljepše ponašanje.” (Hakim, 8623 i Bejheki, 2719)
Optuživali su ga i optuživali, a da su samo pogledali u njegov život i čitali njegovu biografiju spoznali bi da je on daleko bio od onoga čime su ga oni opisivali.
Neprijatelji islama nisu se samo zadržali na vrijeđanju Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, nego su kroz historiju vrijeđali i njegove supruge i ashabe, nazivajući ih ružnim imenima.
Još je žalosnija činjenica da to vrijeđanje dolazi od strane onih koji nose muslimanska imena, onih koji svoju vjeru grade na sljedećim stavovima:
– da je Kur'an iskrivljen i da nije potpun, te da se kod njih nalazi potpuni Kur'an, a muslimani vjeruju da je Kur'an potpun jer Uzvišeni veli: “Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.” (El-Hidžr, 9)
– da je Džibril pogriješio prilikom dostavljanja objave, te da je trebao Kur'an biti objavljen Aliji, Allah sa njim bio zadovoljan, a ne Muhammedu, sallallahu alejhi ve selleme, a Allah Uzvišeni o Džibrilu veli: “I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova, donosi ga povjerljivi Džibril…” (Eš-Šuara, 192-193)
– da nije vjernik onaj ko se ne odrekne Ebu Bekra i Omera i ko ih ne mrzi, a Poslanik sallallahu alejhi ve selleme kaže: “Nakon mene slijedite Ebu Bekra i Omera.” (Tirmizi, 3662 i 3663; Ibn Madže, 97; Ahmed, 5/382, 385, 399, 402; Ibn Ebi Šejbe 12/11; Humejdi, 449; i drugi. Lanac prenosilaca mu je dobar, a ispravnim ga je ocijenio Hakim, 3/75, i Ibn Hibban, 2193)
– da je Poslanikova, sallallahu alejhi ve selleme, supruga Aiša, Allah sa njom bio zadovoljan, bila poganog jezika i da zaslužuje vječnu vatru.
– da je većina ashaba napustila vjeru nakon smrti Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, a Allah Uzvišeni o ashabima kaže: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime, za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku i oni će zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.” (Et-Tewba, 100)
– da su njihovi imami i vođe bezgriješni, a Poslanik sallallahu alejhi ve selleme veli: “Svi su ljudi griješnici, a najbolji su oni koji se najčešće kaju.”
– da je njihov imam na većem stepenu od Poslanika.
– neki od njih smatraju da je Alija imao osobinu božanstva… Itd. Ovi neprijatelji islama (čitaj: rafidije) su pravili probleme muslimanima od vremena kada su se pojavili, pa sve do današnjih dana .
Tokom historije je od strane muslimanskih učenjaka napisano i rečeno mnogo pohvala na račun Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Mi ih ovdje nećemo navoditi jer je to svima poznato, a ko želi da se opširnije upozna sa tim neka iščitava knjige koje govore o životu Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kao što su: „Sira“ od Ibn Hišama, „El-Fusul“ od Ibn Kesira, „Er-rehiku-l-mahtum“ od Mubarekfurija, itd.
Međutim, navest ćemo izreke nekih od nemuslimanskih učenjaka koji pozitivno govore o Muhammedu, sallallahu alejhi ve selleme, a koji trebaju biti primjer onima koji, iako nose muslimanska imena, vrijeđaju našeg miljenika.
Rekao je engleski književnik Džordž Bernard: “Obaveza je da se Muhammed nazove spasiteljem čovječanstva. Ja sam ubijeđen da, kada bi neko poput Muhammeda preuzeo vođstvo, da bi svijet izašao iz svih problema u kojima se nalazi.” (Azametu-l-Islami, prvi tom)
Njemački književnik Gete je kazao: “Tražio sam u povijesti nekoga ko je bio najbolji uzor, pa sam uvidio da je to Muhammed.” (Eddiwanu-š-šerkijju li-š-šairi-l-garbijji)
Američki naučnik Majkl Hart je izjavio: “Ja sam ubijeđen da je Muhammed jedini čovjek u povijesti koji je uspio u svim segmentima života.” (El-mietu-l-evailu)
Američki historičar Vill Durant je rekao: “Ako budemo sudili o nečijoj veličini na osnovu onoga što je ta osoba uradila, sasvim sigurno možemo zaključiti da je Muhammed jedan od najvećih velikana u povijesti.” (Kissatu-l-hadareti, 13/59)
Bez obzira na optužbe na račun Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i na uvrede koje su upućene njemu, a samim time i nama, to nimalo ne može umanjiti njegovu vrijednost kod nas muslimana, jer njegova misija živi već četrnaest stoljeća i živjet će do Sudnjeg dana, a da je on bio onakakav kakvim ga oni opisuju, ta misija ne bi trajala ni dan.
Međutim i pored toga što to nimalo ne umanjuje njegovu vrijednost, dužnost je svim muslimanima da u skladu sa svojim mogućnostima brane čast njihovog Poslanika, jer on muslimanima mora biti preči od svega, pa i od njih samih.
Dužnost je također svim muslimanima braniti čast supruga Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, jer su one majke vjernika, a ima li neko da ne bi stao u odbranu svoje majke.
Dužnost nam je i da branimo čast svih ashaba, jer su oni najbolji ljudi u ovome ummetu, a posebno Ebu Bekra i Omera koji su napadani i vrijeđani od istih onih koji napadaju i vrijađaju Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme.
Na tu dužnost ukazuje hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, koji veli: “Ko od vas vidi neko ružno djelo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može na taj način neka to učini riječima, a ako ni tako nije u mogućnosti, neka ga onda prezire srcem, a to je najmanji vid imana (vjerovanja).”
Prof. Senad Muhić
Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić
Iz teksta: Onaj koji tebe mrzi sigurno će bez pomena ostati
Vidi manjePreuzmi ovdje: https://subuluselam.files.wordpress.com/2012/08/onaj-koji-tebe-mrzi-sigurno-c487e-bez-pomena-ostati.pdf
Postoje li pravila lijepog odnosa prema Allahovu govoru-Kur'anu časnom?
1.Učiti ga najljepše što može biti: pod abdestom, okrenut prema Kibli i sjedeći pristojno. 2. Učiti ga po tertilu i ne žuriti, jer ga cijela ne treba prelaziti za kraće od tri noći i tri dana, imajući na umu da je Allahov Poslanik j rekao: “Onaj ko (cijeli) Kur'an prouči za kraće od tri noći, nije gviše
1.Učiti ga najljepše što može biti: pod abdestom, okrenut prema Kibli i sjedeći pristojno.
2. Učiti ga po tertilu i ne žuriti, jer ga cijela ne treba prelaziti za kraće od tri noći i tri dana, imajući na umu da je Allahov Poslanik j rekao: “Onaj ko (cijeli) Kur'an prouči za kraće od tri noći, nije ga razumio. “
Allahov Poslanik je Abdullahu b. Omeru, r.a., naredio da svakih sedam dana po jednom, prouči cijeli Kur'an. (Muttefekun alejhi)
Takoder su po jedanput, svakih sedam dana, cijeli Kur'an, imali običaj proučiti i: Abdullah b. Mesud, Osman b. Affan i Zejd b. Sabit, AJlah sa njima bio zadovoljan.
3.Držati se skrušeno za vrijeme učenja, biti tužan i plakati, a ako se ne može plakati onda učiti plačnim glasom, jer je Allahov Poslanik rekao: “Učite Kur'an i plačite, a ako ne možete plakati, onda se pravite da placate(učite plačnim glasom)!”
4.Kur'an učiti što ljepšim glasom, jer je Allahov Poslanik rekao: ”Uljepšavajte Kur'an svojim glasovima!”
Allahov Poslanik je, takoder, rekao:”Nije naš onaj ko se ne trudi da melodično uči Kur'an.” (Muttefekun alejhi)
”Ničemu i nikome Allah nije dozvolio ono što je dozvolio Vjerovjesniku koji melodično uči Kur'an.” (Muttefekun alejhi)
5.Učiti Kur'an tiho, ukoliko se boji oholosti, popularnosti ili ometanja drugog u namazu, jer je Allahov Poslanik ~rekao: “Onaj ko glasno uči Kur'an je kao i onaj koji javno daje sadaku.”, a općepoznatoje da je sadaku poželjno davati tajno, osim ako se javnim davanjem ne želi postići neki drugi cilj, kao što je, recimo, podsticanje drugih da to isto rade. Takav je slučaj i sa učenjem Kur'ana.
6.Nastojati što više razmšljati o onome što se uči, da se učenje što jače dojmi srca, i da se što više razumiju značenja i tajne Kur'ana.
7.Voditi računa i pri učenju ne biti od onih koji su nemarni i koji rade suprotno onome što u Kur'anu stoji, jer to može dovesti do samopro klinjanja, tako što npr. učeći Kur'an izgovara: Allahovg prokletstvo na one koji neistinu govore! (Ali ‘Imran, 61.), ili : Neka Allahovo prokletstvo stigne one koji nepravdu čine (Hud, 18), čime sam sebe proklinje, ukoliko je lažac ili nepravednik.
Koliko je opasno okretati glavu od Allahove Knjige i mirno nje zaokupljati se nečim drugim, najbolje pokazuje u Tevratu zapisana sljedeća priča u kojoj se Uzvišeni Allah Svome robu obraća riječima:
”Moj robe, zar Me se nimalo ne stidiš? Kada ti -dok putem hodiš, od nekog od tvojih prijatelja stigne pismo -ti ga što brže uzmeš, zaustaviš se, sjedneš pored puta i, da ti šta od njega ne bi promaklo, pažljivo, od slova do slova, pročitaš svaku njegovu riječ. A pogledaj u ovu Moju Knjigu koju sam ti poslao; kako sam ti u njoj sve jasno-do u detalje -objasnio, koliko sam ti samo puta u njoj ponovio, da o onome što u njoj piše dobro razmisliš?! A ti, od nje glavu okrećeš. Pa jesam li to kod tebe manje vrijedan od nekog od tvojih prijatelja?!
Moj robe, kada ti dođe, da sa tobom posjedi, neko od tvojih prijatelja -sav mu se predaš: dočekaš ga vedra lica, napregneš uši, i svim srcem nastojiš da čuješ svaku njegovu riječ, a ako neko drugi progovori ili ti nešto zasmeta, da ga dobro ne čuješ, odmah mu daš znak da prestane. A evo Mene, došao sam da te posjetim i s tobom porazgovaram, a ti, uporno, od Mene glavu okrećeš. Pa jesam li to kod tebe manje vrijedan od nekog od tvojih prijatelja?!”
8. Truditi se da se okiti vrlinama onih koji su, kod Allaha, u društvu odabranih i da što više poprimi njihovih osobina. U tom smislu, Abdullah b. Mesud, r.a., je rekao: “Onaj ko uči Kur'an prepoznaje se: po neprospavanim noćima, dok drugi spavaju, po danima provedenim u učenju, dok se drugi svakojako zabavljaju, po plaču, dok se drugi smiju, po pobožnosti, dok drugi lumpuju, po šutnji, dok drugi o svemu i svačemu naglabaju, po skrušenosti, dok se drugi prave važni i po sjeli, dok se drugi vesele.”
Muhammed b. Ka'b je imao običaj reći: ”Nekada smo učača Kur'ana prepoznavati po žutilu lica.” -aludirajući na njegove neprospavane noći i duge noćne nafile.
Vuhejb b. Verd je kazivao da je neki čovjek upitan: “Zar preko noći dovoljno ne spavaš?”-odgovorio: “Ljepote Kur'ana ne daju mi sna.”
Zunnun je u stihovima lijepo rekao:
“Svojim obećanjima i prijetnjama Kur'an ne da
da oči, noćima i noćima, kapke zatvore,
Jer, dobro su razumjele riječi Vladara Svevišnjeg
pred kojim se vratovi ponizno povijaju.”
Ebu Bekr El-Džezairi, Minhadžu-l-muslim, str.118-120)
Prof. Senad Muhić
Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić
Vidi manjeKoja su imanska pravila i principi?
Prvo pravilo: Osoba koja ispolji iman tj. prihvati i potvrdi šehadet ili je potomak roditelja muslimana ili je međ’ muslimanima odrastao od malena – a ne počini neka od jasnih djela nevjerstva koja čovjeka izvode iz islama, takva osoba će se smatrati muslimanom. Ko se smatra muslimanom to je zbog toviše
Prvo pravilo: Osoba koja ispolji iman tj. prihvati i potvrdi šehadet ili je potomak roditelja muslimana ili je međ’ muslimanima odrastao od malena – a ne počini neka od jasnih djela nevjerstva koja čovjeka izvode iz islama, takva osoba će se smatrati muslimanom. Ko se smatra muslimanom to je zbog toga što se njegova vanjština predala islamu, i ta osoba može biti od onih koji u svom srcu baštine iman/vjeru, ali može biti i od onih – da nas Allah sačuva – koji u svom srcu baštini kufr/nevjerstvo. Prva osoba je mu’min/vjernik, dok je druga osoba munafik/licemjer – ali ono što nas interesuje jeste da se dunjalučka pitanja temelje na ljudskim vanjštinama, dok se ljudske tajne i nutrine prepuštaju Allahu dž.š.!
Neki od učenjaka prigovaraju tome da se:
1. El-ihlas/iskrenost,
2. El-‘ilm/znanje,
3. El-inkijad/podložnost,
4. El-mehabbet/ljubav,
5. El-sidk/istinitost,
6. El-jekin/ubjeđenje i
7. El-kabul/prihvatanje.
…smiju nazivati šartovima/uslovima, ispravnosti nečijeg šehadeta, zbog toga što su većina ovih djela – „djela srca“, a sami „izgovor šehadeta“ je ono za šta se vežu dunjalučki propisi islama. Ko izgovori šehadet – smatraće se muslimanom, i moći će da naslijedi imetak muslimana, i moći će da ga naslijedi musliman, ženiće se od muslimana, a kada umre – gasuliće se, zamotati u ćefine i biće ukopan u muslimansko groblje. Dakle, svi spomenuti dunjalučki propisi se vežu za izgovor šehadeta pa makar i ne došlo do ispunjenja sedam prethodno spomenutih šartova/uslova! Najbliže istini je da se kaže da su sedam prethodno spomenutih šartova – uslov ispravnosti nečijeg šehadeta sjutra pred Allahom dž.š., tj. čovjeku će na ahiretu od koristi biti samo ono šehade koje bude ispunjavalo prethodnih sedam šartova, dok dunjalučko šehade povlači za sobom sve dunjalučke propise – pa makar i ne ispunjavalo svih sedam – prethodno spomenutih – šartova/uslova!
Drugo pravilo: Iman u jezičkoj terminologiji znači tasdik – potvrda, vjera i ovjera, a u šeri’atskoj terminologiji znači vjerovati i potvrditi sve ono s čime je došao Poslanik s.a.w.s., od Alaha dž.š., uz potpuni kabul/prihvatanje i inkijad/podložnost, prema svemu s čime je On s.a.w.s., došao. Samo ubjeđenje u istinitost Muhammedovog s.a.w.s., poslanstva, nije dovoljno da bi se neka osoba smatrala mu’minom/vjernikom. Jevreji su bili ubjeđeni u istinitost poslanikovu s.a.w.s., i bili su svjedoci njegovim mu’udžizama, i pronašli su njegove opise kod sebe u Tevratu – ali, i pored svega toga oni nisu mu’mini/vjernici! Allah dž.š., kaže:
„Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: »Ja mislim, o Musa, da si ti, doista, opčinjen«, & pa je odgovorio: »Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati.«“ (el-Isra’, 101-102.)
„I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: »Ovo je prava čarolija!’ & I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.“ (el-Neml, 14.)
Allah dž.š., nas obaviještava ovim ajetom da je Faraon bio ubjeđen u istinitost poslanstva Musa’a a.s., i u to da je on bio poslan od strane Allaha dž.š., ali mu se i pored toga nije pokorio, i nije prihvatio ono s čime je On a.s., došao – zbog čega je postao jednim od nevjernika!
Dakle, samo ubjeđenje u istinitost poslanstva Muhammeda s.a.w.s., nije dovoljno za „iman/vjeru“ nekog čovjeka, sve dok (svojim srcem) ne kabuli i prihvati ono s čime je Muhammed s.a.w.s., došao, i dok svome ubjeđenju u istinitost poslanstva ne pridadne prihvatanje i kabul poslanice islama, uz rad i postupanje po njoj.
Treće pravilo: Stav učenjaka sunneta jeste da se iman sastoji od „riječi i djela“ tj. „riječi jezika“ oličene u svjedočenju da niko nema pravo da bude obožavan mimo Allaha dž.š., (la ilahe illalah), i da je Muhammed Allahov Poslanik (Muhammedun-Resulullah), uz „srčano ubjeđenje“ – u sve navedeno, i uz „postupanje i rad“ – u skladu s navedenim, kako svojim srcem, tako i jezikom i ostalim tijelom.
„Djelo srca“ je: el-ihlas – iskrenost, el-mehabbet – ljubav, el-rida – zadovoljstvo, el-tevekkul – oslanjanje, el-havf – strah, el-redža’ – nada… „Djelo jezika“ je: zikrullah – spominjanje Allaha dž.š., naređivanje dobra, odvraćanje od zla, mirenje ljudi… „Djelo tijela“ je: namaz, džihad, hadždž, ‘umra, sadaka, dobročinstvo prema roditeljima, spajanje rodbinskih veza, dobročinstvo prema komšijama…
Dokaza ovom pravilu, iz Kur’ana i Sunneta, je mnogo. Allah dž.š., kaže: „Allah neće dopustiti da propadne iman vaš.“ (el-Bekara, 143.) tj. namazi vaši koje ste obavljali u pravcu Kudsa u Jerusalimu – kako je to pojasnio Abdullah b. Abbas r.a., i ostali.
Na drugom mjestu, Allah dž.š., kaže: „Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.“ (el-Bekara, 177.) – Ebu Bekr el-Siddik r.a., je „čestitost“, koja je spomenuta u ovom ajetu, protumačio sa riječju „el-iman“.
Najveći dokaz tome da „djela tjela“ spadaju u pojam imana jeste hadis Poslanika s.a.w.s., koji glasi: „Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko grana (ili šesdeset i nekoliko grana); najveća od tih grana su riječi „la ilahe illallah“, dok je najniža od tih grana ukloniti prepreku s puta, a i stid je dio imana!“ (1)
Na osnovu ovog hadisa, u pojam imana spadaju kako „djela srca“ tako i „djela tijela“, a malo kasnije ćemo, inša’allah, pokušati da pobrojimo sve te grane imana.
Imam Buharija rhm., je veliki broj poglavlja u svome Sahihu naslovio time da „djela spadaju u pojam imana“, pa kaže: „Poglavlje: Namaz je dio imana.“; „Poglavlje: Davanje petine od ratnog plijena je dio imana.“; „Poglavlje: Džihad je dio imana.“; „Poglavlje: Stid je dio imana.“; „Poglavlje: Provesti lejletul-kader u namazu je dio imana.“ – a sahih hadisima je potkrijepio svako od navedenih poglavlja kao i to da djela spadaju u pojam imana.
Četvrto pravilo: Iman raste/jača, i opada/slabi!
Imam Ibnu Abdul-Berr rhm., kaže: „Da iman raste/jača, i opada/slabi – na tome je džema’at muhaddisa i fakiha i muftija svih islamskih zemalja. Allah dž.š., kaže:
„On uliva smirenost u srca vjernika da bi oni još više ojačali vjerovanje koje imaju…“ (el-Feth, 4.)
„Mi smo čuvarima vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao iskušenje onima koji ne vjeruju – da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje njihovo još više učvrsti…“ (el-Muddessir, 31.)
„A kada su vjernici saveznike ugledali, rekli su: »Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali; Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!« – i to im je samo učvrstilo/ojačalo, vjerovanje i predanost.“ (el-Ahzab, 22.)
Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: „Vjernik najpotpunije vjere je onaj koji je najljepšeg ahlaka/ponašanja, kao i onaj koji je najljubazniji prema svojoj familiji!“ (2)
Mu’az r.a., je rekao: „Sjedi s nama, „da vjerujemo“ jedan časak!“ (3)
Dakle, ako se iman sastoji od riječi i djela, onda će se ljudi drastično razlikovati u djelima srca i tijela. Ljudi će se razlikovati i u jednom te istom djelu kojeg budu činili. Dva čovjeka će stajati u jednom saffu, iza jednog imama, i s njime će otpočeti i završiti dotični namaz, samo što će razlika između njihovih namaza biti poput razdaljine između nebesa i Zemlje! Djela ljudi će se međusobno razlikovati shodno procentu takvaluka i bogobojaznosti u ljudskim srcima!
Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Ljudi će se razlikovati u samom tasdiku/vjerovanju; iman raste zbog brojnosti spoznatih dokaza, i zbog njihove jačine i jasnoće.“
Čovjek će ovo pravilo prepoznati i kod samoga sebe. Ako mu Allah dž.š., otvori polje zikra i ibadeta i pokornosti – osjetiće rast i jačanje svog imana, prionuće Allahu dž.š., uz udaljavanje od griješenja i harama. Ako se čovjek ulijeni po pitanju zikrullaha, ibadeta i pokornosti osjetiće grubost i osorost u srcu, kao i slabost u vjeri. Molimo Allaha dž.š., da nas ni jednog trena ne prepusti nama samima, niti da nas prepusti ikom od Njegovih stvorenja, nikada!
Peto pravilo: Mu’mini/vjernici, se međusobno razlikuju u imanu i vjeri. Iman Allahovih poslanika nije kao i iman ostalih mu’mina, mada i sami iman mu’mina se međusobno drastično razlikuje.
Allah dž.š., kaže: „Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; biće onih koji će se prema sebi ogriješiti, biće i onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, a biće i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti…“ (el-Fatir, 32.)
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko od vas vidi loše djelo – neka ga promijeni rukom svojom, a ako ne bude u stanju – onda jezikom, a ako ne bude u stanju – onda srcem svojim; to je najslabiji vid imana!“ (4)
Od Ebu Se’id el-Hudrija r.a., se bilježi: Čuo sam Allahova Poslanika s.a.w.s., kako kaže: „Dok sam spavao prikazani su mi ljudi u košuljama; nekome je košulja bila u visini prsiju, a nekome niže. Vidio sam Omera r.a., u snu, a na njemu bijaše košulja koja mu se vukla po zemlji. Rekoše: Kako to tumačiš, o, Allahov Poslaniče? Reče: U pitanju je din/vjera!“ (5)
Šesto pravilo: Čovjek izlazi iz imana poričući ono što ga je u iman i uvelo. Allah dž.š., je dao da „iman/vjera“ ima i svoja vrata tj. šehadet – svjedočenje da nema niko pravo da bude obožavan mimo Allaha dž.š., i da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, pa ko uđe na ta vrata ne može izaći osim kroz ta vrata! Svaka riječ ili djelo koje izravno ne ukazuje na rušenje ovog priznanja – neće samo po sebi biti djelo nevjerstva. Zinaluk, krađa, uživanje opojnih pića itd., su grijesi koji proizilaze iz slijeđenja svojih strasti i have, i ako ih čovjek ne bude smatrao halalom, ti postupci mu neće oboriti njegov iman. Kada je u pitanju ismijavanje sa šeri’atom ili psovanje i vrijeđanje vjere ili negiranje propisanosti nečega što je opšte-poznato da je od vjere islama ili bude u pitanju ohalaljivanje i smatranje dozvoljenim činjenje velikih grijeha ili je u pitanju poricanje i osporavanje onoga što je Allah dž.š., propisao – svaki od ovih prijestupa nam ukazuje na direktno rušenje prethodno spomenutog iskaza (šehadeta), pa će se na spomenute postupke gledati kao na djela nevjerstva koja udaraju direktno u korijen stabljike imana/vjere!
Sedmo pravilo: Zakonodavac će nekada upotrijebljavati riječ „kufr/nevjerstvo“, ali se njome ne misli na djelo nevjerstva koje će čovjeka izvesti iz milleta islama, čineći ga jednim od onih koji će vječno ostati u džehennemu.
Imam el-Kasimi rhm., kaže: „U hadisu se spominje „ko uradi to i to – počinio je širk ili kufr“ – tim predajama se ne misli na veliki širk ili na djelo nevjerstva koje čovjeka izvodi iz milleta islama, kako bi se nad njim, kasnije, sproveli propisi određeni za murtedde i otpadnike – da nas Allah dž.š., sačuva svega toga. Imam el-Buhari rhm., je naslovio cijelo poglavlje, u svome Sahihu, naslovom: „Nevjerstvo bračnog života i nevjerstvo niže nevjerstva (kufr dune kufr).“ (Pogledaj: Mehasinut-Te’vil, 5/1307..)
Napomena:
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Sa nekim čovjekom će se naći neka od grana imana ali i neka od grana nifaka. Nekada će musliman imati sa sobom djela nevjerstva ali one vrste nevjerstva koji ne izvode iz islama, što je bio stav ashaba poput Ibnu Abbasa r.a., i ostalih, koji su rekli: „nevjerstvo niže nevjerstva“ – „kufr dune kufr“. Ovo je bio stav gotovo svih predstavnika selefa, i isto ovo je naglasio imam Ahmed rhm., kao i ostali imami koji su govorili o lopovu, alkoholičaru i njima sličnim ljudima, kao i oni za koje je Poslanik s.a.w.s., rekao da nisu vjernici/mu’mini – takvi će se zvati muslimanima, a neće se zvati mu’minima. Svoj stav su potkrijepili dokazima iz Kur’ana i Sunneta koji govore o tome da će se negirati ime imana nekom čovjeku ali uz potvrdu mu imena islama, i da čovjek može biti musliman a da se pri njemu nađu neka od djela nevjerstva koji ne izvode iz islama – kufr dune kufr, kao što je rekao Ibnu Abbas r.a., u komentaru Allahovih dž.š., riječi: „A ko (se)ne vlada po onome što je Allah objavio – takvi su nevjernici!“ – u pitanju je djelo nevjerstva koje ne izvodi iz vjere – nevjerstvo niže nevjerstva, grijeh niže grijeha i nasilje niže nasilja.“ Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 7/351.. (op.prev.)
Osmo pravilo: Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko grana ili šesdeset i nekoliko grana. Najveća od tih grana su riječi – la ilahe ilalah, a najniža od tih grana je uklanjanje prepreke sa puta. Nije pravilo da će se nazivati vjernikom osoba kod koje se nađe neka od grana imana, a isto tako nije pravilo da će se nevjernikom nazivati osoba kod koje se nađe neka od grana kufra. Nije pravilo da se ‘alimom/učenjakom, naziva osoba koja dobro nauči neku mes’elu/pitanje, niti će se doktorom smatrati osoba koja zna lijek protivu neke bolesti.
Napomena: Šejh Abdullatif Alu Šejh hfz., kaže: „Neće se vjernikom nazvati osoba kod koje se nađe neka od grana imana (npr. neće se vjernikom nazvati svaka osoba koja ukloni određenu prepreku sa puta), ali se isto tako neće nevjernikom nazvati osoba kod koje se nađe neka od grana kufra! Poslanik, s.a.w.s., kaže: “Dva kufr-postupka, će se zadržati u mom ummetu nakon mene: diranje u tuđe porijeklo i lozu, kao i naricanje za umrlim.” (Sahihu Muslim, br.67.) Ova dva postupka su opisana riječju kufr, ali je, u ovom slučaju, u pitanju “kufr dune kufr” tj. djelo koje ne izvodi čovjeka iz Islama (sve dok ga ne ohalali). Ko ovu podjelu bude dobro razumio, shvatiće vrijednost fikha selefa, dubinu njihova rezonovanja, i neopterećivanje pojedinim stvarima. Zbog toga, Ibnu Mes’ud, r.a., izjavljuje: “Ko se želi za nekim povesti, neka se povede za ashabima Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Oni su ljudi najčistijih srca od ovog ummeta, najdubljeg znanja, i najmanje su bili opterećeni nekim stvarima. To su ljudi koje je Allah dž.š., odabrao za društvo Njegovom Poslaniku s.a.w.s., zato im znajte cijenu; oni su hodili pravim putem!” Pogledaj: Usul fil-tekfir, str.46.. (op.prev.)
Deveto pravilo: Kod čovjeka se često puta znaju, u istom vremenu, sastati i spojiti kufr – nevjera, i iman – vjera, širk – politeizam, i tevhid – monoteizam, takvaluk – bogobojaznost, i fudžur – grijeh.
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Ovo je jedno od najvećih pravila i principa ehlu-sunneta vel-džemata, u kojem im kontriraju razne novotarske sekte poput haridžija, mu’utezila, kaderija itd.. Pitanje izlaska velikih griješnika iz vatre ili njihovog ostanka u vatri se temelji na ovom pravilu.“ (Pogledaj: el-Salatu ve Hukmu Tarikiha, 1/78.)
Ovo pravilo iziskuje to da se jedan vjernik može voljeti zbog nečega a i mrziti zbog nečega; voljeće se zbog njegove pokornosti, vjerovanja – imana i slijeđenja sunneta, a mrziće se zbog eventualne nepokornosti, nevjerstva – kufra ili novotarija. Dokazi ovom pravilu su sljedeći: „Većina njih ne vjeruje u Allaha, a da druge Njemu ravnim ne smatraju.“ (Jusuf, 106.); „Toga dana bili su bliže nevjerstvu nego li imanu/vjerovanju, jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim.“ (Alu Imran, 167.)
Deseto pravilo: Islam je predavanje ljudske spoljašnjosti i fizička uspostava javnih odličja vjere, dok je iman predavanje ljudske nutrašnjosti. Ovo je bio odgovor Poslanika s.a.w.s., Džibrilu a.s., onda kada ga je upitao o islamu i imanu. Islam i iman se međusobno prožimaju i jedan drugog obuhvataju kada se zasebno spominju.
Allah dž.š., kaže: „I zadovoljan sam da vam islam bude vjera!“ (el-Ma’ida, 3.) Islam koji je spomenut u ovom ajetu obuhvata kako „djela srca“ tako i „djela tijela“.
Allah dž.š., kaže: „Pravi vjernici su oni čija se srca strahom ispune onda kada se Allah spomene, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, & oni koji molitvu obavljaju i dio, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju. & Oni su, zbilja, pravi vjernici – njih počasti i oprost i obilje plemenito, kod Gospodara njihova, čekaju.“ (el-Enfal, 2-4.)
Iman i islam – kada se zajedno na jednom mjestu spomenu imaju zasebna značenja, a kada se posebno spomenu jedan drugog obuhvataju (jer tada ukazuju na kompletnu vjeru, op.prev.).
Bilješke.
1-Sahih. Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.9.; Sahihu Muslim, br.35..
2-Sahih ligajrihi. Pogledaj: Sunenul-Tirmizi, br.2612.; Musned Ahmed, br.24721..
3-Pogledaj: Sahihul-Buhari, poglavlje: Islam se temelji na pet stvari, 1/60.; predaja je mu’allek.
4-Sahih. Pogledaj: Sahihu Muslim, br.49..
5-Sahih. Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.23-6606.; Sahihu Muslim, br.2390..
Autor: – šejh Ahmed Ferid
Vidi manjePrijevod s arapskog jezika:
Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Pruzeto sa minber.ba
Ko su desetorica kojima je obećan Džennet ?
1. Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, 2. Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, 3. Osman b. Affan, radijallahu anhu, 4. Alija b. Ebi Talib, radijallahu anhu, 5. Se’id ibn Zejd, radijallahu anhu, 6. Sa'd ibn Ebi Vekkas, radijallahu anhu, 7. Abdurrahman ibn Auf, radijallahu anhu, 8. Talha ibn Ubejdulviše
1. Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu,
2. Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu,
3. Osman b. Affan, radijallahu anhu,
4. Alija b. Ebi Talib, radijallahu anhu,
5. Se’id ibn Zejd, radijallahu anhu,
6. Sa'd ibn Ebi Vekkas, radijallahu anhu,
7. Abdurrahman ibn Auf, radijallahu anhu,
8. Talha ibn Ubejdullah, radijallahu anhu,
9. Ebu Ubejde Amir ibn El-Džerrah, radijallahu
anhu i
10.Zubejr ibn El-Avvam, radijallahu anhu
———–
Preuzeto iz knjige: “Naučni vodič”
Autor: Abdulaziz b. Muhammed b. Abdullah es-Sedhan
islamhouse.com
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Naucni_vodic-Abdulaziz-b.-Muhammed-b.-Abdullah-es-Sedhan.pdf
Vidi manjeKo su ashabi (drugovi) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ?
1. Oni su skupina koju je Allah izabrao da bude u društvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 2. Imaju vrijednost i stepen kojeg oni poslije njih ne mogu dostići. 3. Mržnja ashaba ili nekih od njih predstavlja veliku mahanu u vjerovanju jednog čovjeka. 4. Ljubav prema njima je dio vjerovanja, aviše
1. Oni su skupina koju je Allah izabrao da bude u
društvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
2. Imaju vrijednost i stepen kojeg oni poslije njih
ne mogu dostići.
3. Mržnja ashaba ili nekih od njih predstavlja
veliku mahanu u vjerovanju jednog čovjeka.
4. Ljubav prema njima je dio vjerovanja, a mržna
spram njih je dio licemjerstva.
5. Najbolji među njima je Ebu Bekr, nakon njega
Omer, potom Osman, a onda Alija.
———–
Preuzeto iz knjige: “Naučni vodič”
Autor: Abdulaziz b. Muhammed b. Abdullah es-Sedhan
islamhouse.com
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Naucni_vodic-Abdulaziz-b.-Muhammed-b.-Abdullah-es-Sedhan.pdf
Vidi manjeNa koji način se liječiti od bolesti slaboga imana?
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Doista iman/vjera, u vašim prsima, slabi i oronjava isto kao što slabi i oronjava vaša odjeća, stoga molite Allaha dž.š., da vam preporodi i obnovi iman u vašim srcima!“ (Hasen. Hakim, Taberani) Shodno značenju ovog poslanikovog s.a.w.s., hadisa, iman i vjera su izloženviše
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Doista iman/vjera, u vašim prsima, slabi i oronjava isto kao što slabi i oronjava vaša odjeća, stoga molite Allaha dž.š., da vam preporodi i obnovi iman u vašim srcima!“ (Hasen. Hakim, Taberani) Shodno značenju ovog poslanikovog s.a.w.s., hadisa, iman i vjera su izloženi propadanju i habanju isto kao što se i ostarala i dotrajala odjeća izlinja i pohaba.
Nekada se nad srcem jednog vjernika nadviju oblaci grijesa koji ga bace u tminu, što nam je Poslanik s.a.w.s., opisao riječima: „Svako srce ima nad sobom manje oblake poput oblaka mjeseca, kojeg znaju, u toku sijanja, prekriti, ostali oblaci, koji ga bace u tminu, pa kada se maknu sa njega, mjesec nastavi i dalje sjati!“ (Sahih. Ebu Nu’ajm u el-Hilje’h)
Mjesečevu svjetlost ponekada prekriju tmurni oblaci, ali nakon određenog vremena oblaci se miču i mjesec nastavlja i dalje obasjavati nebeska prostranstva, čemu je najsličnije jedno vjerničko srce kojeg, s vremena na vrijeme, prekriju gusti oblaci neposlušnosti i grijeha, koji mu nur i svjetlo, na određeno vrijeme, priguše, ostavljajući čovjeka u tmini i samoći. Ako se čovjek postara i malo poradi na unapređenju svoga imana i svoje vjere, i iskreno zatraži pomoći sebi od Allaha dž.š., ti oblaci se razbijaju a svjetlost srca i dalje nastavlja obasjavati svoje okruženje.
Da bi smo na pravi način sagledavali problematiku liječenja slabosti imana i vjere trebamo se podsjetiti na veliko pravilo vezano za definiciju samoga imana i vjere, kojeg ulema ehli-sunneta vel-džema’ata, uvjek apostrofira i naglašava, a koje glasi: Iman jača i slabi tj. raste i opada. Iman je izgovor i svjedočanstvo jezika, ubjeđenje srca i rad tijela, koji napreduje, jača i raste kada se dobra djela čine, i koji nazaduje, slabi i opada kada se loša djela čine, na što nas upućuju dokazi iz Kur’ana i Sunneta, poput Allahovih dž.š., riječi: „Kako bi iman na iman nadodali!“; „Kome je ova sura iman povećala?“ – kao i riječi Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Ko od vas vidi loše djelo neka ga spriječi svojom rukom tj. silom, a ako ne bude mogao neka ga spriječi svojim jezikom, a ako ne bude mogao neka ga spriječi svojim srcem – što je najslabiji vid imana i vjere!“ (Buhari)
Pozitivni i negativni utjecaj dobrih i loših djela na iman i vjeru jednog čovjeka je opšte-poznata, oprobana i dokazana stvar. Kada čovjek izađe u čaršiju ili na pijacu, gdje će mu oko gledati u zabranjeno, gdje će mu uho slušati ono što je zabranjeno, gdje će možda i činiti lično ono što je zabranjeno – neće se osjećati isto kao i kada ode u džamiju ili ode na groblje, gdje njegovo oko i uho ne ometaju harami, gdje je njegov jezik obuzet zikrom i spominjanjem Allaha dž.š., što vidno utječe i na mekšanje čovječijeg srca. Razlika između dvije situacije i dva stanja je drastična, i srce se shodno ambijentu u kome se nalazi automatski transformiše i mjenja!
Prvi muslimani – selef, su znali govoriti: „Od ispravnog rezonovanja i shvatanja vjere (fikh), jeste to da čovjek redovno kontroliše stepen svoje vjere, tragajući za onim djelovima imana koji su mu oslabili. Od ispravnog shvatanja vjere jeste i to da čovjek provjerava da li njegov iman napreduje i raste ili enormno slabi!? Od ispravnog shvatanja vjere kod jednog muslimana jeste i to da locira i primjeti na koji način mu šejtan prilazi sa svojim spletkama i zamkama!“ (Šerhu Nunijjeh, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, šejh Ibnu ‘Isa, 2/140.)
Ako slabost vjere i imana vodi neizvršavanju farzova i obaveza i činjenju zabranjenih stvari i harama – to je voma kritična faza kod jednog muslimana, koja zahtjeva brzu tevbu i kajanje Allahu dž.š., kao i hitno traženje lijeka za svoje srce i dušu, a ako slabost imana nije oličena u napuštanju farzova i činjenju harama, već u nečinjenju dobrovoljnih i pohvalnih djela ili činjenju mekruha i pokuđenih djela – tada će musliman zastati na trenutak kako bi sedlo svoje pritegao, te kako bi se malo uozbiljio te iz stanja ibadetske lijenosti prešao u stanje aktivnosti i čilosti. Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Svako djelo ima svoj maksimum i krajnju tačku napredovanja (širra), nakon čega slijedi faza zastajanja i opadanja (fetra); ko se u tome povrati mome sunnetu – spasio se, a ko se povrati nečemu što nije moj sunnet – propao je!“ (Sahih. Ahmed, Taberani)
Prije nego li čovjek ode kod drugog čovjeka kako bi tražio lijeka sebi i svojoj bolesti i slabosti, ljepše mu je bilo da se sam potrudio u iznalaženju lijeka sebi, a pogotovu ako je u pitanju iman koji je spona između roba i Rabba, pa ćemo mi ovom prilikom spomenuti nekoliko bitnijih lijekova kojima će čovjek, nakon iskrenog oslanjanja na Allaha dž.š., liječiti osorost i gruboću svoga srca i slabost svoga imana:
1. Razmišljanje o Kur’an-i-Kerimu kojeg je Allah dž.š., objavio i dao kao pojašnjenje svake dileme, i kao svjetiljku kojom će se čovjek služiti u svom životnom kretanju i hodu, a kojem Allah dž.š., upućuje onoga koga On hoće.
Nema sumnje da se u Kur’anu nalaze jaki lijekovi i funkcionalna rješenja za mnoge naše bolesti i probleme, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Od Kur’ana objavljujemo ono što je lijek a i milost je vjernicima!“ Što se tiče načina upotrebe kur’anskog lijeka ono se ogleda u iščitavanju kur’anskih ajeta uz pomno razmišljanje o njihovim značenjima. Poslanik s.a.w.s., je razmišljao o značenjima kur’anskih ajeta, koje bi dugo učio u toku klanjanja noćnog namaza, tako da je jedne noći, klanjajući noćni namaz, sve do sabaha ponavljao jedan jedini ajet: „Ako ih kazniš – pa oni su robovi Tvoji, a ako im oprostiš – Ti si onaj koji je veličanstvan i mudar!“ (el-Ma’ida, 118.) (Ahmed)
Poslanik s.a.w.s., je bio čuven po kakvoći jačine razmišljanja o kur’anskim ajetima. ‘Atare rhm., kaže: Ja i Ubejdullah b. Umejr smo ušli kod Ajše r.a., pa Ubejdullah reče: Pričaj nam o nečemu najzanimljivijem što si primjetila kod Allahovog Poslanika s.a.w.s. – pa ona, plačućim glasom, reče: „Jedne noći je ustao klanjati noćni namaz, pa reče: O Ajša, ostavi me večeras da ibadetim mome Gospodaru. Rekoh: Tako mi Allaha ja volim da sam u tvojoj blizini, a i volim ono što i ti voliš. Ustao je, abdestio se, a zatim je počeo klanjati namaz plačući toliko da je skvasio svoje krilo, pa je nastavio plakati toliko da je skvasio zemlju pod sobom, nakon čega mu dođe Bilal r.a., da ga probudi za sabah namaz, pa kada ga zateče uplakanog reče: O Allahov Poslaniče, pačeš a Allah ti je već oprostio sve prijašnje i buduće grijehe, na šta mu Poslanik s.a.w.s., odgovori: „Pa zar da ne budem zahvalan rob!?“ Večeras su mi objavljeni par ajeta, teško li se onome ko ih bude čitao a ne bude o njima duboko razmislio: „Doista u stvaranju nebesa i zemlje, i smjeni noći i dana su znaci za one razumom obdarene & koji Allaha spominju stojeći i sjedeći i ležeći, razmišljajući o stvaranju Nebesa i zemlje…“ (Alu Imran, 190.)“ (Silsila Sahiha, 1/106.)
U kur’anu se govori o šehadetu, tevhidu – iskrenom i pravom monoteizmu, lijepim obežanjima i strašnim prijetnjama, o događajima i pričama minulih generacija, adabima, bontonu, kulturi, ahlaku i lijepom ponašanju prema Stvoritelju i prema stvorenjima – što sve odreda pozitivno utiče na našu dušu. Ima sura koje jače djeluju na nas i našu dušu nego li druge sure, shodno riječima Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Prije vakta me osijediše sura Hud i njene sestre!“ (Silsila Sahiha, 2/679.) U drugoj predaji stoji: „Sura Hud, Vaki’a,Murselat, Amme i sura Tekvir.“ (Tirmizi) Toliko je Poslanik s.a.w.s., ispunio svoje srce značenjima ovih sura da mu se to odrazilo na tijelo tako što su mu dlake na glavi osijedele od istine koja se nalazi u spomenutim surama!
Ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., su iščitavali Kur’an, i razmišljali o značenjima kur’anskih ajeta, što je vidno utjecalo na njih i njihove živote. Ebu Bekr r.a., je bio čovjek blage naravi i mehka srca, i kad god bi predvodio ljude u namazu nije se mogao suzdržati a da ne zaplače zbog budne svjesnosti i razmišljanja o onome što izgovara i zbori. Omer r.a., se razbolio od učenja ovog ajeta: „Kazna Gospodara tvoga će se sigurno desiti, i ništa je neće spriječiti!“ (Tefsir Ibnu Kesir, 7/406.) U zadnjim safovima su se mogli čuti jecaji Omera r.a., kada bi učio ajet koji govori o Ja’akubu a.s.: „Muku i tugu moju prepuštam Allahu dž.š.!“ Osman r.a., je rekao: „Da su nam srca čista ne bi se mogla zasititi Kur’ana i Allahovog govora; ubijen je bio nasilnički i mučki kao šehid, a krv mu je ostala na mushafu kojeg je u tom trenutku iščitavao.“ Bilježi se mnogo predaja slične tematike za veliki broj ashaba r.a..
Od Ejjuba rhm., se prenosi da je čuo Seid b. Džubejra rhm., kako je u namazu, preko 20 puta, ponovio sljedeći ajet: „Bojte se Dana, u kojem će te se Allahu povratiti!“ (Sijeru E’alamin-Nubela’, 4/324.)
Ibrahim b. Beššar rhm., kaže: Ajet, zbog kojeg je umro Ali b. Fudajl rhm., glasi: „Pa kada budeš vidio kada pred džehennemskom vatrom budu zaustavljeni, pa budu rekli: Kuku nama, možemol se kako povrnuti…“ Zbog ovog ajeta je umro, a ja sam bio jedan od onih koji su mu klanjali dženazu.“ (Sijeru E’alamin-Nubela’, 4/446.)
Jedan od prvih muslimana – selefa, kada je proučio ajet sedžde-i-tilaveta: „Padaju ničice na tlo plačući, što im skrušenost povećava!“ (el-Isra’, 109.) – pade na sedždu, rekavši: „Evo te na sedždi – a gdje su suze i plač!“
Allah dž.š., traži od nas da posebno razmišljamo o primjerima koje nam On dž.š., navodi u Kur’anu, rekavši: „Allah ljudima daje primjere – ne bi li se opomenuli!“; „Te primjere dajemo ljudima ne bi li razmislili!“
Jedan od selefa nije mogao razumjeti određeni kur’anski primjer, pa je počeo plakati. Pitaše ga: Što plačeš? Reče: Allah dž.š., kaže: „To su primjeri koje ljudima dajemo ali ih neže razumjeti niko osim učenih!“ (el-Ankebut, 43.) – a ja ne razumjeh primjer kojeg je Allah dž.š., dao u Kur’anu, što je znak da nisam jedan od ‘alima, pa mi je žao i plačem zbog toga što sam zagubio znanje!
Allah dž.š., u Kur’ani-Kerimu, nam daje brojne primjere poput:
– Primjera onoga koji je baklju upalio,
– Primjera onoga priča a ne sluša,
– Primjera sjemenke koja sedam klasova dadne,
– Primjera psa koji dahće,
– Primjera magarca koji nosi knjige,
– Primjera muhe i pauka,
– Primjera slijepog i gluhog,
– Primjera onog koji čuje i vidi,
– Primjera pijeska kojeg vjetar nosi,
– Primjera lijepog drveta jakog korijena,
– Primjera ružnog drveta slabog korijena,
– Primjera vode koja se s neba spušta,
– Primjera udubljenja u zidu u kojem gori svijeća,
– Primjera roba koji je u vlasništvu nekolicine ljudi, itd..
Cilj je povratiti se kur’anskim ajetima u kojima se navode brojni primjeri, te razmišljat o njima na pravi način, ne bi li se na pravi način okoristili Allahovom dž.š., objavom.
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., povodom liječenja srca od gruboće i osorosti, kaže: „Moraš srce svoje preseliti iz dunjalučke kuće u ahiretsku, pa potom prionuti razmišljanju o kur’anskim značenjima i njihovom obuhvaćanju, te razumjevanju onoga što se ajetima htjelo reći, kao i onoga zbog čega su objavljeni, i kakve veze određeni ajeti imaju samnom lično, sipajući te lijekove na naše rane i boljke. Kada srce na ovakav način bude konzumiralo ove ljekove tada će oni biti djelotvorni, uz Allahovu dž.š., dozvolu.“ (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 2/28.)
Razmišljanje o kur’anskim ajetima uči nas razmišljanju o Allahovom dž.š., stvaranju, i o Božijem davanju, što je u skladu sa riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Razmišljajte o Allahovim stvorenjima, a nemojte razmišljati o Allahu dž.š., jer vi to niste u stanju učiniti!“ (Ebu Nu’ajm, Asbehani, Taberani, Bejheki)
Ako musliman bude razmišljao o Allahovim dž.š., stvorenjima: nebesa, zemlja, i sve što je između njih, i bude svjestan njihove moći i veličine, tada će mu se u srcu pojaviti osjećaj nemoći i slabosti spram intelektualnog obuhvatanja svih tih stvorenja, pa čak i samo jednog od njih, što kod čovjeka vjernika urađa plodom shvatanja prave veličine Stvoritelja tih velikih stvorenja, bivši svjestan toga da Njega i njegovu veličinu ne može domašiti i obujmiti svojim ograničenim znanjem i spoznajom, za razliku od nekih Njegovih stvorenja kojima na neki način i može po malo prići.
Hatim rhm., je rekao: „Ibret i pouka povećavaju znanje, zikr i spominjanje Allaha dž.š., povećava ljubav, dok razmišljanje povećava strah.“
Imam Šafija rhm., je rekao: „Pomognite se ćutnjom protiv govora, i razmišljanjem protivu brzog zaključivanja!“
Plod razmišljanja je znanje, a kada srce nešto sazna ono se mjenja na bolje, a kada se srce promjeni na bolje onda se i ostalo tijelo povodi za njime pa se djela tijela mjenjaju na bolje!
Dakle, razmišljanje je početak svakog hajra i razmišljanje je ključ svakog dobra, stoga razmišljajte o sebi, o stvorenjima oko sebe, o ovome svijetu i dunjalučkim ljepotama i divotama, o obavijestima minulih generacija, kao i o onome što će uslijediti nakon naše smrti, u berzahu – zagrobnom životu nakon života, kao i u životu nakon njega, kada budemo proživljeni, i iz grobova izvedeni, radi polaganja računa pred Allahom dž.š., te samoga dženneta i džehennema.
2. Imati osjećaj za Allahovu dž.š., veličinu, Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva, uz duboko razmišljanje o svemu tome i razumjevanje njihovih značenja, što se mora dobro urezati u srcu te na pravi način odraziti na tijelu. Iskrena i prava vjera naših srca mora prozboriti dobrim djelima. Srce je vladar a tijelo je vojska – šta srce zapovijeda to tijelo čini! Ako srce bude dobro biće dobro i ostalo tijelo, a ako srce bude loše biće loše i ostalo tijelo!
Mnogo je ajeta i hadisa koji zbore o Allahovoj dž.š., veličini, o kojima ako srca na pravi način razmisle, zadiviće se i poniziti pred tom Uzvišenom Veličinom, tjelo će se pokoriti Onome koji sve čuje i sve zna, i čovjek će postati skrušen pred Gospodarem prvih i potonjih.
U Allahova dž.š., lijepa imena spadaju: el-Azim – Veličanstveni, el-Muhejmin – koji svim upravlja, el-Džebbar – Gordi, el-Mutekebbir – Uzvišeni, el-Kavijj – Snažni, el-Kahhar – koji neprijatelja porazuje, el-Kebir – Veliki, el-Mute’al – Uzvišeni, el-Hajj – Živi koji nikad umrijeti neće, za razliku od džinna i ljudi; On je taj koji je Visoko Uzvišen nad robovima Svojim, kojeg gromovi svojom grmljavinom veličaju i slave, a i meleki koji strahuju. On je el-Aziz – Ugledni, Zu-ntikam – koji se zna svetiti, el-Kajjum – koji sam o Sebi opstoji, kojeg ne obuzima ni drijemež ni san. Svojim znanjem obuhvata sve, i zna ono što oči krišom gledaju a i ono što prsa kriju.
Svoje savršeno znanje je opisao riječima: „U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njeg’ ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.“ (el-En’am, 59.)
Opis Njegove veličine su i Njegove dž.š., riječi: „Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjeme danu u šaci Njegovoj biti, a nebesa će desnicom Svojom zgužvati! Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!“ (el-Zumer, 67.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah dž.š., će šakom Svojom ščepati Zemlju, a nebesa će zgužvati desnicom Svojom, pa će reći: Ja sam Melik-Vladar, gdje su sada zemaljski vladari!“ (Buharija, 6947.)
Srce postaje vjerno i ponizno kada malo bolje razmisli o slučaju Musa a.s.: „I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: ”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – ”Ne možeš Me vidjeti” – reče – ”ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjećeš Me!” I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: ”Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!” (el-E’araf, 143.)
Poslanik s.a.w.s., je opisao Allaha dž.š., između ostalog, i riječima: „Njegov zastor je Nur-Svjetlost, kada bi ga makao sa Sebe, zrake lica Njegova bi spalile sve dokle bi pogled Njegov dopro!“ (Muslim, br.197.)
Allah dž.š., kaže: „14. Na dan kad nastupi Čas oživljenja – ljudi će se razdvojiti: 15. oni koji su vjerovali i dobra djela činili – u džennetskom perivoju će se radovati, 16. a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše i susret na Sudnjem danu poricali – u trajnoj će muci biti. 17. Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete – 18. Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji – i u predvečerje i u podne! 19. On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni. 20. Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih; 21. i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; 22. i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju; 23. i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju; 24. i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju. 25. I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom. Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati. 26. Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno. 27. On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.“ (el-Rum, 14-27.)
Allah dž.š., kaže: „30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati? 31. Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali. 32. I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu. 33. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove. 34. Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti? 35. Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. (el-Enbija’: 30-35.)
Razmišljanje o ajetima navedene sadržine vidno utiče na poboljšanje i jačanje imana kod čovjeka muslimana.
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Allah određuje dešavanja u životu robova Svojih, naređuje, zabranjuje, stvara i opskrbu daje, život daje ali ga i uzima, jedne uzdizuje a druge ponižava, čini da se noći i dani smjenjuju. Čini da se dani među ljudima mjenjaju, države, sisteme i ustrojstva smjenjuje, jedne uzdiže a druge obara, odredba i vlast Njegova se sprovodi i na nebesima i na zemlji, na površini njenoj i u utrobi njenoj, i u morima i vodama i vazduhu. Sve obuhvaća Svojim znanjem, i svemu brojke zna. Svojim sluhom obuhvata zvukove sve, i ne mogu mu se nikako međusobno smješati; razumjeva sve jezike, koji svakolike riječi izgovaraju i zahtjeve razne upućuju, i jedni Ga ne mogu ometati od drugih. Svojim vidom obuhvata sve, pa čak i malog crnog mrava, na crnoj stijeni u mrkloj noći! Nevidljivo je za Njega vidljivo, i tajne su za Njega java: „Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji, svakog momenta se zanima nečim!“ (el-Rahman, 29.) On je taj koji oprašta grijehe, otklanja brige i muke, liječi rane, opskrbljuje siromašnog, upućuje zalutalog, ukazuje na istinu izgubljenom, odaziva se na pomoć unesrećenom, hrani gladnog, oblači golog, liječi bolesnog, spašava iskušanog, prihvata pokajanje griješnog, nagrađuje dobrog, pomaže potlačenog, savlađuje silnika oholog, mahane skriva, bezbjednost pruža, uzdiže jedne, a ponižava druge… Kad bi svi stanovnici nebesa i zemlje, prvi i potonji, džinni i insani, bili kako najbogobojaznije srce može biti – to ne bi ni malo uvećalo vlast i veličinu Božiju, i kada bi svi stanovnici nebesa i zemlje, prvi i potonji, džinni i insani, bili kako najpokvarenije srce može biti – to ne bi umanjilo vlast i veličinu Njegovu. Kada bi svi stanovnici nebesa i zemlje, mrtvi i živi, džinni i insani, stali na jedno mjesto i zatražili sve što žele od Njega, dajući svakom što želi i hoće – to ne bi umanjilo od Njegova bogatstva ništa!
On je Prvi prije kojeg nije bilo ništa, i On je Posljednji poslije kojeg neće više biti ništa. Neka je slavljen On, i najpreči je kome će se zikr činiti, i najpreči je kome će se robovat, i najpreči je kome će se zahvaljivat, i najčasniji je kome će se tražit. On je Vladar, koji druga nema, Jedini je, kojem nema slična. On je utočište svemu, rodio nije i rođen nije, i niko Mu ravan nije. Njegovoj veličini nema ravna, i sve će osim Lica Njegova propasti, i svačija će vlast, mimo Njegove, nestati. Robovaće Mu onaj kome On dozvoli, i niko Mu neće griješiti a da On to dobro ne zna. Robuje Mu se na čemu je zahvalan, griješi Mu se što zna i da oprosti. Svaka osveta Njegova je pravda, dok je svaki ni’imet od Njega blagodat. Najbliži je Svjedok svemu, i Čuvar je svakome. Za kike lažne i griješne hvata, djela bilježi, dužinu života određuje. Srca za Njim žude, tajne su za Njega java. Stvara riječima, daje riječima i kažnjava riječima. „Kada nešto odluči da se desi, samo kaže: Budi i ono bi!“ (Pogledaj: el-Vabil el-Sajjib, str.125.)
Imati osjećaj za Allahovu dž.š., veličinu, Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva, uz duboko razmišljanje o svemu tome i razumjevanje njihovih značenja, što se mora dobro urezati u srcu te na pravi način odraziti na tijelu. Iskrena i prava vjera naših srca mora prozboriti dobrim djelima. Srce je vladar a tijelo je vojska – šta srce zapovijeda to tijelo čini! Ako srce bude dobro biće dobro i ostalo tijelo, a ako srce bude loše biće loše i ostalo tijelo!
Mnogo je ajeta i hadisa koji zbore o Allahovoj dž.š., veličini, o kojima ako srca na pravi način razmisle, zadiviće se i poniziti pred tom Uzvišenom Veličinom, tjelo će se pokoriti Onome koji sve čuje i sve zna, i čovjek će postati skrušen pred Gospodarem prvih i potonjih.
U Allahova dž.š., lijepa imena spadaju: el-‘Azim – Veličanstveni, el-Muhejmin – koji svim upravlja, el-Džebbar – Gordi, el-Mutekebbir – Uzvišeni, el-Kavijj – Snažni, el-Kahhar – koji neprijatelja porazuje, el-Kebir – Veliki, el-Mute’al – Uzvišeni, el-Hajj – Živi koji nikad umrijeti neće, za razliku od džinna i ljudi; On je taj koji je Visoko Uzvišen nad robovima Svojim, kojeg gromovi svojom grmljavinom veličaju i slave, a i meleki koji strahuju. On je el-Aziz – Ugledni, Zu-ntikam – koji se zna svetiti, el-Kajjum – koji sam o Sebi opstoji, kojeg ne obuzima ni drijemež ni san. Svojim znanjem obuhvata sve, i zna ono što oči krišom gledaju a i ono što prsa kriju.
Svoje savršeno znanje, Allah dž.š., je opisao riječima: „U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njeg’ ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.“ (el-En’am, 59.)
Opis Njegove veličine su i Njegove dž.š., riječi: „Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjeme danu u šaci Njegovoj biti, a nebesa će desnicom Svojom zgužvati! Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!“ (el-Zumer, 67.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah dž.š., će šakom Svojom ščepati Zemlju, a nebesa će zgužvati desnicom Svojom, pa će reći: Ja sam Melik-Vladar, pa gdje su sada zemaljski vladari!“ (Buharija, 6947.)
Srce postaje vjerno i ponizno kada malo bolje razmisli o slučaju Musa a.s.: „I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: ”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – ”Ne možeš Me vidjeti” – reče – ”ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjećeš Me!” I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: ”Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!” (el-E’araf, 143.)
Poslanik s.a.w.s., je opisao Allaha dž.š., između ostalog, i riječima: „Njegov zastor je Nur-Svjetlost, kada bi ga makao sa Sebe, zrake lica Njegova bi spalile sve dokle bi pogled Njegov dopro!“ (Muslim, br.197.)
Allah dž.š., kaže: „14. Na dan kad nastupi Čas oživljenja – ljudi će se razdvojiti: 15. oni koji su vjerovali i dobra djela činili – u džennetskom perivoju će se radovati, 16. a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše i susret na Sudnjem danu poricali – u trajnoj će muci biti. 17. Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete – 18. Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji – i u predvečerje i u podne! 19. On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni. 20. Jedan od dokaza
Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih; 21. i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; 22. i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju; 23. i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju; 24. i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju. 25. I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom. Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati. 26. Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno. 27. On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.“ (el-Rum, 14-27.)
Allah dž.š., kaže: „30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati? 31. Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali. 32. I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu. 33. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove. 34. Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti? 35. Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. (el-Enbija’: 30-35.)
Razmišljanje o ajetima navedene sadržine vidno utiče na poboljšanje i jačanje imana kod čovjeka muslimana.
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Allah određuje dešavanja u životu robova Svojih, naređuje, zabranjuje, stvara i opskrbu daje, život daje ali ga i uzima, jedne uzdizuje a druge ponižava, čini da se noći i dani smjenjuju. Čini da se dani među ljudima mjenjaju, države, sisteme i ustrojstva smjenjuje, jedne uzdiže a druge obara, odredba i vlast Njegova se sprovodi i na nebesima i na zemlji, na površini njenoj i u utrobi njenoj, i u morima i vodama i vazduhu. Sve obuhvaća Svojim znanjem, i svemu brojke zna. Svojim sluhom obuhvata zvukove sve, i ne mogu mu se nikako međusobno smješati; razumjeva sve jezike, koji svakolike riječi izgovaraju i zahtjeve razne upućuju, i jedni Ga ne mogu ometati od drugih. Svojim vidom obuhvata sve, pa čak i malog crnog mrava, na crnoj stijeni u mrkloj noći! Nevidljivo je za Njega vidljivo, i tajne su za Njega java: „Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji, svakog momenta se zanima nečim!“ (el-Rahman, 29.)
On je taj koji oprašta grijehe, otklanja brige i muke, liječi rane, opskrbljuje siromašnog, upućuje zalutalog, ukazuje na istinu izgubljenom, odaziva se na pomoć unesrećenom, hrani gladnog, oblači golog, liječi bolesnog, spašava iskušanog, prihvata pokajanje griješnog, nagrađuje dobrog, pomaže potlačenog, savlađuje silnika oholog, mahane skriva, bezbjednost pruža, uzdiže jedne, a ponižava druge… Kad bi svi stanovnici nebesa i zemlje, prvi i potonji, džinni i insani, bili kako najbogobojaznije srce može biti – to ne bi ni malo uvećalo vlast i veličinu Božiju, i kada bi svi stanovnici nebesa i zemlje, prvi i potonji, džinni i insani, bili kako najpokvarenije srce može biti – to ne bi umanjilo vlast i veličinu Njegovu. Kada bi svi stanovnici nebesa i zemlje, mrtvi i živi, džinni i insani, stali na jedno mjesto i zatražili sve što žele od Njega, dajući svakom što želi i hoće – to ne bi umanjilo od Njegova bogatstva ništa! On je Prvi prije kojeg nije bilo ništa, i On je Posljednji poslije kojeg neće više biti ništa. Neka je slavljen On, i najpreči je kome će se zikr činiti, i najpreči je kome će se robovat, i najpreči je kome će se zahvaljivat, i najčasniji je kome će se tražit. On je Vladar, koji druga nema, Jedini je, kojem nema slična. On je utočište svemu, rodio nije i rođen nije, i niko Mu ravan nije. Njegovoj veličini nema ravna, i sve će osim Lica Njegova propasti, i svačija će vlast, mimo Njegove, nestati. Robovaće Mu onaj kome On dozvoli, i niko Mu neće griješiti a da On to dobro ne zna. Robuje Mu se na čemu je zahvalan, griješi Mu se što zna i da oprosti. Svaka osveta Njegova je pravda, dok je svaki ni’imet od Njega blagodat. Najbliži je Svjedok svemu, i Čuvar je svakome. Za kike lažne i griješne hvata, djela bilježi, dužinu života određuje. Srca za Njim žude, tajne su za Njega java. Stvara riječima, daje riječima i kažnjava riječima. „Kada nešto odluči da se desi, samo kaže: Budi i ono bi!“ (Pogledaj: el-Vabil el-Sajjib, str.125.)
Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa minber.ba
Vidi manjeIma li opasnosti od sjedenja i druženja s novotarima?
Šejh Nasir el-‘Akl (Rijad), kaže: “Korijeni svih bid’ata i novotarija su sljedeći: Havaridž, Šije, Kaderijje, Džebrijje, Mu’utezile, Džehmijje, Murdžijje, Mušebbihe, Mu’attile, Mutekellimi – Kulabijje, Eš’arijje, Maturidijje, Sufije. Korijeni ovih novotarija i sekti su živi i do današnjih dana, čakviše
Šejh Nasir el-‘Akl (Rijad), kaže: “Korijeni svih bid’ata i novotarija su sljedeći: Havaridž, Šije, Kaderijje, Džebrijje, Mu’utezile, Džehmijje, Murdžijje, Mušebbihe, Mu’attile, Mutekellimi – Kulabijje, Eš’arijje, Maturidijje, Sufije. Korijeni ovih novotarija i sekti su živi i do današnjih dana, čak se neke regeneriraju i obnavljaju, i na novi način se javljaju. Ima nekih ljudi koji govore da su te novotarije i sekte bile nekada i da su nestale – što je potpuno pogrešno! Sve velike i poznate novotarije i sekte su ostavile korijena i traga među muslimanima sve do današnjih dana, a neke su danas mnogo gore i složenije od onih ranije! Danas su šije sa svim svojim podvrstama, i haridžije i kaderijje i mu’utezile i džehmijje i apologete i sufije i filozofi još više prefirganiji i opasniji od onih ondašnjih predaka svojih – jer svi ovi bid’ati i sekte sebi prizivaju obrazovanje, kulturu i misao, na šta pada veliki broj muslimana zbog svoga džehla i neznanja!” (Pogledaj: el-Iftirak, Mefhumuhu, Esbabuhu, ve Sebilul-Vikajeti minhu)
Šejh Nasir el-Sa’adi rhm., u komentaru Allahovih, dželle ša’nuhu, riječi: “Kada vidiš one koji se s riječima Našim izigravaju, nek’ si daleko od njih, sve dok na drugi razgovor ne pređu!” (el-En’am: 68.) – kaže: “Pod riječju: الخوض – spomenutoj u ovom ajetu, se misli na svaku neistinitu priču ili govor, bilo da je u pitanju uljepšavanje neispravnih stavova ili pozivanje njima i hvaljenje istih ili pak neprihvatanje istine i osporavanje iste, kao i neprijateljstvo prema onima koji je se drže! Allah dž.š., prvashodno naređuje Poslaniku, s.a.w.s., a potom i njegovom ummetu, da, kada primjete da neko neistinu, po pitanju Allahovih ajeta, iznosi, da se od takvih okrenu, da njihovim sjelima i raspravkama ne prisustvuju, i da na tome ustraju sve dok se ovi, priči o drugim temama, ne predaju. Ako prestanu sa tom neispravnom pričom, onda će prestati da važi prethodno spomenuta naredba napuštanja i izbjegavanja takvih!” (Pogledaj: Tefsir Tejsirul-Kerimir-Rahman)
Šejh Salih b. Salih el-Fevzan hfz., kaže: “Nije dozvoljeno veličati novotare, niti ih hvaliti, i ako se pri njima bude našlo nešto od istine i hakka, jer će hvaljenje istih uticati i na hvaljenje njihove novotarije, i novotare će učiniti ljudima za kojima se treba ummet povoditi!
Selef je upozoravao na kobnost oslanjanja na novotare, na njihovo hvaljenje i sijeljenje sa njima, pa se od Esed b. Muse rhm., bilježi: “Strogo se čuvaj toga da imaš za brata ili druga nekoga ko je novotar, jer u eseru stoji: “Ko se bude družio s novotarom, zaštita je spala s njega, i biće prepušten samome sebi, a ko ide novotaru – ide rušiti islam!”
Na novotare je obaveza upozoravati, i obaveza je od njih se udaljavati, pa makar sa njima imalo po malo istine, jer u globalu ZABLUĐIVAČI –DULLAL, imaju sa sobom po malo istine, ali sve dok pri sebi imaju izmišljotina i devijacija i nastranih razmišljanja nije dozvoljeno hvaliti ih, niti na njih pohvale iznositi, niti blagonaklono gledat na njihove devijacije, jer se u tome ogleda uznošenje novotarija i umanjenje od značaja Sunneta, i na taj način novotari dolaze do izražaja i postaju vodiči ummeta – ne dao Allah.
Stoga je obaveza upozoravati na njih, dok imami Sunneta u svakom stoljeću postoje, koji pri sebi nemaju izmišljotina i devijacija (ibtida’), hvala Allahu na tome, pa su oni kudva i primjer, i ono što je kod njih je dovoljno svima! Treba slijediti ljude koji su pravi i koji pri sebi nemaju izmišljotina i novotarija, dok na novotara treba upozoravati kako bi ga se ljudi čuvali sve dok se on i njegovi sljedbenici ne zatru, a ako će pri njima imati nešto od istine to neće biti opravdanje da se oni hvale, jer je šeri’atsko pravilo opšte poznato: “Uklanjanje šteta je preče od sticanja koristi!”
U neprijateljstvu prema novotarima je korist ummeta, dok je prijateljevanje s njima šteta po sami ummet, bez obzira na to što će pri sebi imati nešto od istine, jer u osnovi nema zabludjelog čovjeka i nema novotara a da pri sebi nema nešto od istine! Novotar nije nevjernik, niti se on u potpunosti razilazi sa šeri’atom; novotari su otpriilike takvi u nekim pitanjima ili u većini pitanja, ali su novotarije u akidi i menhedžu posebno opasne, jer se na taj način novotarije i novotari brže šire međ’ ummetom.
Onaj koji hvali novotare i ljudima ubacuje šubhe i sumnje po tom pitanju je:
1. Džahil i osoba koja ne poznaje menhedž selefa i njihov stav spram novotara. Ovakvom džahilu nije dozvoljeno da zbori niti je muslimanima dozvoljeno da ga slušaju!
2. Osoba koja zavodi druge jer je svjesna kobnosti same novotarije kojoj poziva ali mu je stalo da je plasira među ljudima.
U svakom slučaju nema igranja sa novotarijama i novotarima!” (Pogledaj djelo: Zahiretul-Tebdi’ vel-Tefsik vel-Tekfir ve Davabituha)
Dr. Abdullah b. Muhammed el-Tajjar (Kasim), kaže: “Druženje i sijeljenje (mudžalesa), sa novotarima (ehlul-bid’ah), i ljudima koji su skrenuli u svojem vjerovanju utječe na onoga ko se s njima druži, pa je zbog toga obaveza kloniti ih se i biti na distanci spram njih. Muslimanima savjetujem da se druže sa ljudima koji su vrijedni i dokazani na polju hajrata i dobra, i ljudima koji su ulema i učeni te da se njihovih savjeta, nasihata i smjernica pridržavaju. Druženje sa novotarima i devijantnim osobama negativno utiče na onoga ko se s njima druži! Također upozoravam da se ne zalazi u raspravljanje oko tema oko kojih postoji razilaženje uleme i učenih ljudi, jer raspravljanje čini srce osorim i grubim i udaljava čovjeka od ilma i znanja i slabi iman i vjeru kod čovjeka. Dakle, sa navedenim ljudima se ne smije sjediti izuzev ako se hoće isti pozivati istini ili ako se želi neki hajr i dobro djelo među njima proturiti.” (Pogledaj: http://www.islamfeqh.com/News/NewsItem.aspx?NewsItemID=3615)
Nekoliko esera i predaja koje nam govore o tome kako se treba paziti od ljudi koji streme sektama i bid’atima haridžija, šija, mu’utezila, sufija itd.:
Ibnu Abbas r.a., je rekao: “Nemoj sjediti sa novotarom, jer će ti srce oboljeti!”
Ibni Sirinu rhm., dođoše dva novotara, pa mu rekoše: O Ebu Bekre, hoćeš li da ti kažemo jedan hadis? On im reče: Ne! Dobro onda, hoćeš li da ti citiramo jedan ajet iz Allahove dž.š., Knjige? On im odgovori: Ne! Ili ćete se odbiti od mene, ili ja idem od vas – birajte!”
Mus’ab b. Sa’ad rhm., je rekao: “Nemoj sjediti sa čovjekom koji je zapao u fitnu (meftun) – ili će te zavesti pa ćeš zapasti u fitnu u koju je on upao pa ćeš ga slijediti, ili će te ezijjetiti i uvrijediti prije nego li se rastanete!”
Hasan el-Basri i Ibnu Sirin rhm., su rekli: “Nemojte sijeliti sa sljedbenicima strasti i novotarija (ehlul-ehva’), nemojte se s njima raspravljati i nemojte slušati ono što pričaju!”
Ebu Kilabe rhm., je rekao: “Nemojte sjeliti sa novotarima, i nemojte se raspravljati sa njima, jer vam ne garantujem da vas neće utopiti u svoju zabludu, ili da će vas u najmanju ruku zbuniti u onome što ste naučili i znali!”
Ibnu ‘Avn rhm., je rekao: “Ko se druži sa novotarom je za nas gori od samoga novotara!”
Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: “Ko se bude družio sa novotarom, jedno od troje će ga snaći: ili će biti fitna i iskušenje drugima, ili će mu u srce ući nešto od njegovih novotarija zbog čega će ga Allah dž.š., baciti u vatru, ili će reći: Tako mi Allaha, mene ne interesuje ono što oni zbore, ja sam siguran u sebe – ko tako kaže za svoj din Allah dž.š., će mu ga oduzeti!”
Fudajl b. Ijad rhm., je rekao: “Ko sijeli sa novotarom – čuvaj ga se!”
Imam Ahmed rhm., je rekao: “Sa novotarima ne treba niko da sjedi, niti da se sa njima druži, niti da se na njih oslanja!”
Imam Ebu Davud rhm., je pitao imama Ahmeda rhm.: “Hoću li prestati da pričam sa jednim čovjekom koji je na sunnetu zbog toga što se druži sa jednim novotarom? Imam Ahmed rhm., mu reče: Ne već mu skreni pažnju na to da je čovjek s kojim se druži novotar, pa ako ga se bude klonio druži se sa njim, a ako se ne odbije od njega svrstaj ih u isti tabor!”
Imam Berbehari rhm., je rekao: “Ako vidiš čovjeka kako se druži sa nekim novotarom upozori ga na njega i upoznaj ga s tim, pa ako se bude družio s njim i nakon što bude upoznat – onda ga se pripazi, jer je i on sljedbenik strasti (sahibu-heva)!”
Imam Ibnu Bettah rhm., je rekao: “Braćo moja, duboko sam razmišljao o tome šta to ljude izvodi iz Sunneta i Džema’ata, i uvodi ih u Bid’at i ogavštine, i vrata belaja i iskušenja otvara pred njihovim srcima, a Hakk i istinu im udaljuje od njihovih očiju, pa sam primjetio da su to dvije stvari: istraživanje i cjepidlačenje i često postavljanje pitanja oko nebitnih stvari čije ne poznavanje ne šteti pametnom čovjeku, i čije poznavanje nije od velike koristi vjerniku, dok je druga stvar sjedenje i druženje sa ljudima od čije fitne i iskušenja se nije sigurno, od čega se srca kvare i obolijevaju!”
Na drugom mjestu, imam Ibnu Bettah rhm., kaže: “Bojte se Allaha, o skupino muslimana, i nemoj nikoga od vas da ponese lijepo mišljenje o sebi, i o svome znanju kojeg je stjecao o načinu vjerovanja i praktikovanja vjere (mezheb), pa da se upusti u sijeljenje sa novotarima, rekavši sebi: Ja im idem kako bih se s njima raspravio, ili kako bih vidio šta misle. Njihova fitna je žešća od fitne Dedždžala, a riječi im se lijepe jače od lijepka, ali srca pale jače od plamena! Znam mnoge ljude koji su ih proklinjali i psovali i sa njima su sjedili kako bi im postupke negirali i kako bi im na šubhe odgovarali, ali su ih na lijep način, skrivenim metodama i tanjanošću nevjerstva polako naveli da postanu kao i oni!”
Šejh Ibrahim el-Ruhajli hfz., kaže: Štete koje proizilaze iz druženja i sijeljenja sa sljedbenicima strasti i novotarija su sljedeće:
1. Druženje sa sljedbenicima strasti i novotarija je veoma opasno po onoga ko to čini jer sebe izlaže mogućnosti podpadanja pod njihove sumnje, ideologiju i razmišljanje.
2. Druženje sa sljedbenicima strasti i novotarija je suprostavljanje Allahovoj dž.š., naredbi nedruženja i nesijeljenja sa takvima, kao i suprostavljanje Sunnetu Poslanika s.a.w.s., jer se slijedi put koji nije put vjernika!
3. Druženje sa sljedbenicima strasti i novotarija nam čini iste milim i dragim i urađa međusobnom ljubavlju – a naređeno nam je neprijateljevati sa takvima!
4. Druženje sa sljedbenicima strasti i novotarija je štetno po njih same jer umjesto da se bojkotom liječe, mi ih druženjem sa njima još više kvarimo!
5. Druženje sa sljedbenicima strasti i novotarija kvari rejting onome ko to čini – i ako se možda ne slaže sa njima u njihovim postupcima – pa će se to smatrati mahanom kako za razumnog tako i za pobožnog!
(Pogledaj: Mevkifu Ehlis-Sunneh vel-Džema’ah min Ehlil-Ehva’i vel-Bide’i, 2/529.)
Ovo su samo neka upozorenja braći da se paze od raznih “poznavalaca” islama, koji im tumače vjeru na način svojstven haridžijama, šijama, sufijama i ostalim bid’atima i novotarijama, koji se ne pozivaju na riječi i stavove uleme Sunneta i Džema’ata, kako onih starih tako i ovih savremenih, kako bi se sačuvali od njihovih izmišljotina, devijacija i zastranjivanja u vjeri.
Molimo Allaha dž.š., da nas održi na uputi koju nam je dao, i da nas sačuva zabludi svih bid’atskih pravaca! Amin, ja Rabbel-‘Alemin.
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Preuzeto sa minber.ba
Vidi manje