Zabranjeno je ukrašavanje džamija

Seid b. Ebu Seid, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada budete dekorirali džamije i ukrašavali Mushafe, bit ćete uništeni. ‘

Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Nije mi naređeno da dekoriram džamije. “‘2

Ovaj isti ashab govorio je: “Zaista ćete uljepšavati džamije kao što su židovi i kršćani uljepšavali svoje bogomolje.”3

Omer, radijallahu anhu, naredivši izgradnju džamije, rekao je: “Izgradite je tako da ljude štiti od kiše, a klonite se uljepšavanja kako ljude ne biste odveli u smutnju.”4

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, imam El-Begavi rekao je: “Izraz tešjid, spomenut u hadisu, odnosi se na dizanje i širenje građevine, a isti je izraz upotrebljen u ajetu: ‘ … pa kad bili i u visokim kulama.’ (En-Nisa, 78)

Za vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, džamija u Medini bila je izgrađena od ćerpiča, krov je bio od palminih grana, a stupovi – palmina debla. Ebu Bekr, radijallahu anhu, džamiju nije renovirao. Omer, radijallahu anhu, džamiju je renovirao, ali sve karakteristike ostale su iste. Međutim, Osman, radijallahu anhu, renovirajući je, dodao je mnoge stvari: zidove i stupove sazdao je od klesanog kamena i maltera, a krov od tikovog drveta.5 Kažem: možda su ashabi mrzili i prezirali baš to, jer prekomjerno ukrašavanje džamije od uklesanog kamena nije dopušteno.

Ibn Abbasove, radijallahu anhu, riječi: ‘Zaista ćete uljepšavati džamije kao što su židovi i kršćani uljepšavali svoje bogomolje’ znače: židovi i kršćani uljepšavali su svoje bogomolje nakon što su izmijenili i iskrivili svoju vjeru, a vi idete njihovim stopama, i na kraju ćete se prepirati zbog džamija i nadmetati u njihovoj veličini i ljepoti.”6

Drugo, dekoriranje džamija zabranjeno je zbog sljedećih stvari: prvo, to se suprotstavlja hadisima u kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da džamija bude skromna, da ne bude mnogo uljepšana, na šta jasno ukazuju sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Izgradite je od sijena i debala, neka izgleda poput Musaove kolibe, ćak i to je previše'7; drugo, to zaokuplja one koji klanjaju, a sve što odvraća od skrušenosti u namazu zabranjeno je činiti (o tome će biti govora u drugom poglavlju); i, treće, to vodi u drugo, veće zlo: nadmetanje u izgradnji džamija.

Treće, imam Eš-Ševkani zapisao je sljedeće: “Hadis ukazuje da je podizanje džamija novotarija. Međutim, preneseno je da je Ebu Hanifa to dopuštao, a imam Ebu Talib govorio je da je dopušteno uljepšati mihrab, dočim je El-Mensur rekao da je dopušteno uljepšati cijelu džamiju. Bede b. el-Munir izjavio je: ‘Budući da su ljudi podigli svoje kuće i uljepšali ih, priliči da se i džamije uljepšaju kako bi se sačuvala njihova svetost.’ Na njegovu se izjavu može odgovoriti: ako je povod zabrane slijeđenje prvih generacija u tome i izbjegavanje razmetanja, onda je u pravu; a ako je povod bojazan od toga da to ne preokupira ljude koji klanjaju, onda nije u pravu jer povod ostaje mjerodavan.

Oni što dopuštaju dekoriranje džamija, između ostalog, pozivaju se na to da prve generacije nisu ukoravale ljude koji su tako činili, da je to lijepa novotarija i da potiče na odlazak u džamiju.

Međutim, ovo su lažni dokazi i ne uzima ih u obzir ko ima imalo uvida u Šerijat, pogotovo što su oprečni hadisima koji ukazuju da dekoriranje džamija nije bila Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, praksa; što to vodi u zabranjeno nadmetanje; što je jedan od predznaka Kijametskog dana; što je praksa židova i kršćana, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je da se od njih razlikuje, pozivajući na to u općim i posebnim prilikama.

Pozivanje na to da prve generacije nisu osuđivale dekoriranje džamija neispravno je, naprotiv, pored onih koji su to prešutjeli – ne iz zadovoljstva već zbog sebe – bilo je iskrenih učenjaka koji su se usprotivili i glasno upozorili na dekoriranje džamija i ostale brojne novotarije koje su činili nepravedni vladari bez konsultiranja učenih i pobožnih ljudi.

Tvrdnja da je to lijepa novotarija i da potiče odlazak u džamiju – ništavna je. Doduše, to privlači i potiče na odlazak u džamiju, ali onih ljudi koji isključivo idu da vide tu ljepotu i vještinu koja odvraća od skrušenosti. Ali to nije slučaj s ljudima koji u džamije idu radi iskrenog i skrušenog ibadeta.

Ibadet bez skrušenosti liči na tijelo bez duše. Znamo da je Resulallah, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Džehmu vratio ukrašeni ogrtač i potegao uljepšane zavjese.

Učenjaci koji žele potvrditi novotarije koje uvode vladari često dođu u ćorsokak, pa su prinuđeni izmišljati kojekakve lažne dokaze koje ni malouman ne bi prihvatio.”8

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Pokuđeno je sijeljenje nakon jacija-namaza

Ebu Berza, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao spavanje prije, a razgovaranje poslije jacija-namaza.60

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, izjavio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao je da sijelimo poslije jacija-namaza.”61

Ovaj je isti ashab prenio sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Nema bdijenja osim za dvije kategorije ljudi: za onoga ko klanja i za putnika. ‘62

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, imam Et-Tirmizi zapisao je: “Ashabi su se podvojili kada se radi o bdijenju poslije jacija-namaza: neki od njih to smatraju pokuđenim, a drugi drže da to nije pokuđeno ako je riječ o stjecanju znanja, odnosno o svim drugim potrebama, a većina hadisa to dopušta.”63

Drugo, bdijenje je pokuđeno zato što to većinom uzrokuje da čovjek ne klanja noćni namaz i da prespava sabah-namaz.

Treće, kada je riječ o bdijenju po noći, misli se na činjenje dopuštenog, tim prije što se za haram, zabranjeno, ne može reći da je pokuđeno poslije jacije, niti bilo kada: haram je zabranjeno činiti u svakom vremenu.

Četvrto, ovdje pokuđenost nema općenit karakter jer se neke stvari izuzimaju na osnovu jasnih autentičnih hadisa: prvo, namaz i putovanje, i dokaz za to jeste gore navedena Ibn Mesudova, radijallahu anhu, izjava; drugo, stjecanje znanja i činjenje dobra, i za ovo je dokaz Enesovo, radijallahu anhu, predanje: “Jedne smo noći čekali da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izađe pred nas, pa kada je bila ponoć, on je izašao, klanjao nam, a potom rekao: ‘Ljudi su klanjali i zaspali, a vi ste u namazu sve dok čekate drugi namaz: ” Hasan el-Basri govorio je: “Ljudi će biti u dobru dok dobro budu čekali.”64 A na osnovu toga imam El-Buhari u svome Es-S abihu naslovio je poglavlje: Bdijenje nakon jacija-namaza zbog stjecanja znanja i činjenja dobra; treće, gosti i porodica, a imam El Buhari u tome se smislu pozvao na Ebu Bekrovo, radijallahu anhu, bdijenje s gostima i svojom porodicom, a u to ulazi razgovor, milovanje porodice i savjetovanje; i, četvrto, obavljanje potreba drugim muslimanima, a za to je dokaz Omerovo, radijallahu anhu, predanje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, znao je kod Ebu Bekra presjedjeti cijelu noć kada je riječ o potrebi muslimana, a jedne večeri i ja sam bdio s njima.”65

Peto, na prethodno se rješenje oslanjaju brojni islamski učenjaci. El Begavi rekao je: ” … a kada je riječ o bdijenju poslije jacija-namaza, ashabi i učenjaci nakon njih nemaju istovjetno mišljenje: neki su rekli da je to pokuđeno, pozivajući se na Ebu Berzino, radijallahu anhu, predanje. Između njih je i Seid b. el-Musejjib, koji je također prezirao spavanje prije, a bdijenje poslije jacija namaza. On je govorio: ‘Draže mi je prespavati jacija-namaz nego bespotrebno razgovarati poslije nje.’ Neki su učenjaci dopustili bdijenje kada je riječ o stjecanju znanja, općim potrebama: sijeljenju s porodicom, gostima, i većina hadisa to dopušta.”66

Komentirajući prethodno Omerovo, radijallahu anhu, predanje, imam Eš Ševkani zapisao je sljedeće: “Ovo predanje ukazuje da je bdijenje poslije jacija namaza dopušteno kada je riječ o vjerskoj potrebi, općoj ili posebnoj, a Ebu Berzino i Ibn Mesudovo, radijallahu anhum, i neka druga predanja govore da je bdijenje pokuđeno. To možemo usaglasiti tako što ćemo reći: hadisi koji zabranjuju bdijenje odnose se na beskoristan, a oni koji dopuštaju odnose se na koristan razgovor.

Ili ćemo reći: dokaz iz kojeg se razumije da su sijeljenje i bdijenje poslije jacija-namaza pokuđeni poseban je, tim prije što je razgovaranje i bdijenje radi neke opće koristi po muslimane dopušteno. En-Nevevi tvrdi: ‘Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je razgovaranje poslije jacija-namaza pokuđeno, osim ako se vodi koristan razgovor.’ Neki su učenjaci kazali: ‘Bdijenje poslije jacija-namaza pokuđeno je iz bojazni da čovjek ne zadrijema pred zoru i propusti klanjanje sabah-namaza u džematu, odnosno da ga ne klanja u njegovom pravom vremenu, odnosno pokuđeno je iz bojazni da onaj ko uobičava klanjati noću ili čitati Kur'an, odnosno iz bojazni da će čovjeka ophrvati lijenost tokom dana, zbog čega neće izvršiti obavezne i dobrovoljne ibadete.”67

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je isti namaz dva puta klanjati

Mejmunin štićenik Sulejman b. Jesar pripovijedao je: “Došao sam na popločan prostor u Medini i zatekao ljude kako klanjaju. Upitao sam Ibn Omera zašto ne klanja s njima, a on je odgovorio: ‘Zato što sam čuo da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govori: ‘Nemojte isti namaz klanjati u danu dva puta.’ 15

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, pokuđeno je bezrazložno p ropisani namaz ponavljati s namjerom obavljanja farza.

Drugo, da li će čovjek koji klanja sam pa ode negdje i zatekne džemat klanjati s njima – učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Većina njih smatra da će ponovo klanjati već obavljeni namaz, bez obzira o kojem se namazu radilo. Imam En-Nehai i El-Evzai drže da će ponoviti podnevski, ikindijski i jacija namaz, a sabah i akšam-namaz neće. Za dokaz su uzeli sljedeću Ibn Omerovu, radijallahu anhu, izjavu: “Ko klanja sabah i akšam-namaz, pa zatekne imama da ih klanja, neka te namaze ne ponavlja.”16 Imam Malik i neki drugi učenjaci smatraju da će ponoviti sve osim akšam-namaza, a ako ga, ipak, ponovi, nakon što imam preda selam, klanjat će još jedan rekat, tako da bwj rekata ne bude neparan. Ebu Sevr veli da neće ponoviti sabahski i ikindija-namaz, pozivajući se na Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Nema namaza nakon sabah namaza, dok sunce ne izađe, i nema namaza nakon ikindija-namaza, dok sunce ne zađe .”17 Po Ebu Hanifi, neće ponoviti sabahski, ikindijski i akšam-namaz. Svoj stav obrazlaže time da je ponovljeni namaz – dobrovoljni, a takav se namaz ne klanja nakon sabah i ikindija-namaza; akšam-namaz neće ponoviti jer je on neparan (vitr) namaz, pa ako ga ponovi, onda će biti paran (šest rekata).

Treće, kada je riječ o ponavljanju namaza, prioritetno mišljenje jeste stav većine islamskih autoriteta, između ostalih: Ahmeda, imama Šafija i Ishaka b. Rahavejha. Za ovaj stav opredijelio sam se na osnovu općenitosti dokaza koji se bave ovim pitanjem. Naime, Busr b. Mihdžen pripovijeda da je njegov otac Mihdžen sjedio s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, i kada je proučen ikamet, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao, pa se vratio i zatekao Mihdžena na istom mjestu. Upitao ga je: ‘Zašto nisi klanjao s ljudima, zar nisi musliman?” On je odgovorio: “Naravno, musliman sam, ali namaz sam već klanjao kod kuće.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Kada dođeš u džamiju, klanjaj s ljudima ćak i namaz koji si već klanjao. ‘18

Jezid b. el-Esved, radijallahu anhu, rekao je: “Klanjao sam za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, sabah-namaz u mesdžidu El-Hajf na Mini. Kada je završio namaz, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je dva čovjeka u pozadini koji nisu klanjali. Naredio je: ‘Dovedite ih!’ Došli su, drhteći. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ih je: ‘Zašto niste klanjali s nama?’ ‘Klanjali smo kod kuće’, objasniše, ali im on reče: ‘Nemojte tako više činiti. Ako klanjate kod kuće, pa odete u džamiju, klanjqjte sa svijetom, to će vam biti upisano kao dobrovoljni namaz.'19

Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: ‘Kako ćeš se osjećati kada tvoji nadređeni budu odgađali namaz?’, ili me upitao: ‘Kako ćeš se osjećati kada se tvoji nadređeni budu olahko odnosili prema namazu odgađajući ga?’ Upitao sam šta mi naređuje, a on reče: ‘Klanjaj namaz u njegovom vremenu, a kada njih zatekneš da klanjaju, opet klanjaj s njima, to će ti biti upisano kao dobrovoljni namaz. “20

Nakon što je naveo mišljenja učenjaka o tom pitanju, imam El-Hattabi zapisao je: “Spoljašnje značenje hadisa dokaz je protiv onih koji kažu da se određeni namazi ne trebaju ponovo klanjati. Zar ne vide da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu: ‘Kada ćovjek klanja u kući, pa zatekne ljude da klanjaju, neka klanja s njima nije izuzeo nijedan namaz.'21

Četvrto, stav učenjaka koji kažu da neće ponoviti sabah-namaz nedvosmisleno pobija navedeni hadis Jezida b. el-Esveda.

Peto, dokazivanje hadisom: ”Nema namaza nakon sabah-namaza, dok sunce ne izađe, i nema namaza nakon ikindija-namaza, dok sunce ne zađe” neispravno je, i hadis se ne odnosi na ovo pitanje već na dobrovoljni namaz bez povoda, a u ovome slučaju postoji povod i šerijatsko opravdanje: postizanje vrijednosti zajedničkog namaza i očuvanje jedinstva među muslimanima.

Šesto, ako čovjek klanja u kući pa ponovi namaz u džamiji, prvi se namaz smatra farzom, a drugi dobrovoljnom nafilom, na osnovu prethodnih hadisa. Ima i onih učenjaka koji kažu da je obratno. Svoj stav dokazuju slabim predanjem Jezida b. Amira, radijallahu anhu, koji kaže: “Došao sam kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a on predvodi namaz; pristao sam za njim. Kada se okrenuo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vidio me kako sjedim i upitao: ‘Zar nisi prihvatio islam, Jezide?!’ Odgovorio sam: ‘Allahov Poslaniče, prihvatio sam islam.’ On me upitao: ‘Pa zašto nisi pristupio u namaz s ostalim ljudima?’ Odgovorio sam: ‘Već sam klanjao u kući, a mislio sam da ste i vi završili namaz.’ ‘Kada dođeš u džamiju i zatekneš ljude da klanjaju, ti opet klanjaj, čak ako si već obavio taj namaz, prvi će ti biti upisan kao dobrovoljni, a drugi kao obavezni namaz’, zaključi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”22

Također ni sljedeća im predanja ne mogu biti dokaz, jer ne mogu se preferirati nad Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima; ničije riječi ne mogu se pretpostaviti njegovim riječima. Naime, neki je čovjek upitao Ibn Omera, radijallahu anhu: “Ako klanjam u kući, a potom odem u džamiju, da li ću klanjati za imamom?” “Klanjaj”, odgovorio je, a ovaj ga je ponovo upitao: “Dobro, koji ću od dva namaza učiniti obaveznim?” Na to mu je Ibn Omer, radijallahu anhu, odgovorio: “A zar je to tvoja kompetencija?! To je Allahovo. Obaveznim će učiniti namaz koji On hoće.”2) Slično je zabilježeno od Seida b. el-Musejjiba.24

Sedmo, predanje koje pobliže određuju značenje hadisa: ”Nemojte isti namaz klanjati u danu dva puta” jeste Ebu Seidovo, radijallahu anhu: “Neki je čovjek ušao u džamiju, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, već je klanjao; Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Hoće li owme ćotjeku iko udijeliti milostinju klanjajući s njim! .. 25

Tu je i izjava Džabira b. Abdullaha da je Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, klanjao s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, pa se vraćao u svoj kvart i tamo klanjao kao imam svome narodu.26

Rekao sam: prethodna dva hadisa jasno ukazuju na to da je onome ko klanja u džamiji dopušteno ponoviti isti namaz s namjerom dobrovoljnog namaza, svejedno klanjao kao imam ili muktedija.

Ebu Seidovim, radijallahu anhu, predanjem neki učenjaci dokazuju da je u džamiji u kojoj ima stalni imam dopušteno uspostaviti drugi džemat u kojem će i imam i muktedija klanjati farz-namaz. Ali to je dokazivanje diskutabilno.

Šejh Ahmed Šakir zapisao je sljedeće: “Imam Šafi, u djelu El-Umm, 1/136-1 37, rekao je: ‘Kada jednog čovjeka ili skupinu ljudi prođe namaz u džamiji u kojoj ima stalni imam, klanjat će zasebno, i ne sviđa mi se da klanjaju u džematu, ali ako to učine, njihov je namaz validan. Kažem: ne sviđa mi se da klanjaju u džematu jer to sljedbenici ispravne tradicije prije nas nisu činili, naprotiv, neki su to osuđivali, po meni, zbog toga što to negativno utječe na jedinstvo i uzrokuje podvojenost (a u tome je zlo), te zbog toga što bi neki ljudi namjerno izbjegavali namaz u džematu i sastajali se u džamiji nakon namaza, pa klanjali u drugom džematu. Premda smatram da je to dopušteno u džamiji na putu koja se nalazi između dva grada (u kojoj se prolaznici odmaraju) ili na periferiji grada, a koja nema ni stalnog imama ni mujezina, tim prije što ponavljanje namaza u takvim džamijama ne donosi neslogu, i, samim tim, što ne postoji stalni imam, te ljudi ne mogu izbjegavati namaz za imamom.’

U malikijskom pravnom djelu EI-Mudevvena, 1 /89, zapisano je sljedeće: ‘Upitao sam svoga učitelja: ‘Pretpostavimo da čovjek obnaša dužnost mujezina i imama u džamiji koji prouči ezan i ikamet, ali se niko ne odazove, pa klanja sam, a zatim dođu ljudi koji inače klanjaju u toj džamiji kako će postupiti?’ Odgovorio je: ‘Neće klanjati u džematu već zasebno, jer njihov je imam oglasio namaz i klanjao; ovo je stav imama Malika, također.’ Opet sam ga upitao: ‘A šta misliš da li će, po imamu Maliku, imam koji oglasi namaz i klanja sam, te ode u drugu džamiju u kojoj je uspostavljen džemat klanjati s njima?’ Na ovo je odgovorio: ‘S tim u vezi ne znam Malikovo mišljenje; mislim da ipak neće klanjati, jer imam Malik smatrao je njegov namaz – namazom u džematu.’

Kadija Ebu Bekr b. el-Arebi rekao je: ‘ … smisao jednog džemata mjerodavan je u Šerijatu, on ga čuva od zablude novotara. Izostajanje iz džemata, otuda i klanjanje za drugim imamom, potire mudrost propisivanja džemata i obezvređuje hadise na kojima je namaz u džematu utemeljen. Ipak držim da je dopušteno u istoj džamiji ponoviti namaz u džematu, pod uvjetom da to imam dopusti. To se zaključuje iz Ebu Seidovog, radijallahu anhu, hadisa, i to je mišljenje nekih naših autoriteta.'27

Šafijev stav u vezi s ponavljanjem namaza u džamiji zasnovan je na opravdanom i očitom razlogu koji je pokazatelj niegove pronicljivosti, preciznog razumijevanja i ispravnog shvatanja ciljeva Serijata. Naime, prvi, najvažniji i najosjetljiviji cilj islama jeste jedinstvo muslimana i ujedinjenje redova u ostvarenju jednog cilja: uzdizanju Allahove, dželle šanuhu, riječi. Kada je riječ o namazu u džematu, postoji dirljiv momenat, a to je ravnanje i zbijanje safova, u vezi s čim je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ‘Ili ćete poravnati svoje safove, ili će Allah među vas ubaciti neslogu!’ I taj smisao mogu dokučiti samo ljudi kojima je Svevišnji Allah dao svjetlost, uputio ih u shvatanje islama i dao veliku moć zapažanja, kao što je dao imamu Šafiji i njemu sličnim.

Muslimani, osim onih koji su izgubili osjećaje i koji su oslijepjeli, praktično vide i osjete tragove razjedinjenosti i podvajanja. U mnogim džamijama čovjek može vidjeti ljude koji zapostavljaju džemat, klanjajući ga zasebno, a pod geslom da je njihov namaz bliži Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, praksi. Nisu svjesni da tako čine prijestup koji potire glavninu sevapa zasluženog za obavljeni namaz. Ne vjeruju da je beskorisna osuda drugih ljudi koji su zapostavili neke sunnete. Neki ljudi izbjegavaju džamije u kojima klanjaju muslimani, gradeći druge objekte za namaz, i tako unose razdor i smutnju među vjernike, Allah nas zaštitio i učinio jedinstvenim, a On se odaziva molbi!

Smisao za kojim se poveo imam Šafi ne suprotstavlja se hadisu: Nemqjte isti namaz klanjati u danu dva puta. ‘N aime, ako čovjek razložno propusti namaz u džematu, pa mu drugi klanjač, koji je namaz već klanjao, učini dobročinstvo i klanja s njim – može osjećati da pripada tom džematu vanjštinom i nutrinom, osjećat će se kao da nije ni propustio taj namaz, za razliku od ljudi koji se nakon završenog namaza sastaju i klanjaju, jer oni osjećaju da su ustvari drugi tim: izdvojeni su i sami klanjaju.

Olahko shvatanje ovog pitanja i vjerovanje da je uspostavljanje više džemata u jednoj džamiji općenito dopušteno dovelo je do ozakonjenja krupne novotarije u velikim džamijama, naprimjer u el-ezherskoj, Husejnovoj i nekim drugim džamijama u Egiptu, ali i diljem islamskog svijeta: postavljanje dva ili više redovnih imama u jednoj džamiji. Pogledajmo, u el-ezherskoj i Husejnovoj džamiji postavljena su dva imama: jedan predvodi namaz u starom, a drugi u novom mihrabu. U njoj pripadnici šafijske pravne škole sabah-namaz klanjaju relativno rano, a _pripadnici hanefijske pravne škole klanjaju ga kada se prilično dobro razdani. Cak i studenti hanefijskog opredjeljenja, pa i njihovi šejhovi, čekaju svoga imama da ih predvodi, iako je sabah-namaz već uspostavljen od pripadnika šafijske pravne škole. Štaviše, u tim, ali i drugim džamijama, može se vidjeti po nekoliko džemata uspostavljenih u isto vrijeme. Svi su oni grešni a misle da dobro čine. Kažu da je novotarija postojala čak i u Mesdžidul-haramu u Meki. Štaviše, četiri imama predvodila su namaz po rješenjima četiri pravne škole. Ovo sam čuo, ali nisam zatekao budući da sam hadž obavio tek nakon što je kralj Abdulaziz b. Abdurrahman Alu Saud, Allah ga sačuvao, već bio ukinuo tu praksu i ljude objedinio klanjanjem za jednim imamom. Nadam se da će Svevišnji Allah iz Svoje dobrote uputiti i pomoći učenjake da u svim džamijama i u svim krajevima iskorijene ovu novotariju, a Allah, dželle šanuhu, uslišava molbu moliteljal”28

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je muškarcima da u javna kupatila ulaze nagi, ženama je to zabranjeno općenito

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne ulazi u javno kupatilo nag, i ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne dopusti svojoj supruzi da ulazi u javno kupatilo; ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne sjeda za sto na kojem se poslužuje alkohol ‘6

Ebu Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka plemenito postupa prema komšijama; ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne ulazi u javno kupatilio nag,· ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti; koja žena vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne ulazi u javno kupatio. ” Rekao je: “To sam prenio Omeru b. Abdulazizu za vrijeme njegove vladavine, pa je Ebu Bekru b. Muhammedu b. Amru b. Hazmu napisao sljedeće: ‘Upitaj Muhammeda b. Sabita u vezi s hadisom, jer on je jedan od onih kojima je Svevišnji Allah zadovoljan.’ Upitao ga je, i Omeru poslao pozitivan odgovor, nakon čega je Omer zabranio ženama da ulaze u javna kupatila.”6

Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ćuvajte se odlaska u javna kupatila!’ Ashabi rekoše: ‘Allahov Poslaniče, u njima se čovjek očisti, a korisno je i za bolesnike.’ On reče: ‘Ali, ko tamo ode neka pokrije svoje stidno mjesto. ,,7

Ummud-Derda, radijallahu anha, pripovijeda: “Jednog dana vratila sam se iz javnog kupatila i srela Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. On me upitao: ‘O Ummud-Derda, gdje si bila?’ Odgovorih: ‘Bila sam u javnom kupatilu.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada mi reče: Tako mi Onoga u Ćijoj je ruci moj život, koja god žena skine svoju odjeću u bilo čijoj kući, osim u kući svoga muža i majke, definitivno se osramotila pred Milostivim. ,,8

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, muškarcima je zabranjeno ulaziti u javna kupatila, osim ako pokriju svoje stidno mjesto, a ženama je to zabranjeno u svakom slučaju.

Drugo, iz Ummud-Derdaovog, radijallahu anha, predanja razumije se da su javna kupatila postojala za vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i to je dokaz protiv onih učenjaka što tvrde da javna kupatila tada nisu postojala, i koji su na osnovu slabog hadisa: “Nakon mene pojavit će se javna kupatila … ” odbili sve hadise u tome smislu. A vidjeli smo da o tome postoje autentični hadisi, i neka je neizmjerna hvala Allahu, dželle šanuhu.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf