Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
STAJANJE PRI INTONIRANJU HIMNE I U VOJSCI RADI ZASTAVE
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudiji da li je dozvoljeno stajanje radi veličanja državne himne ili zastave? (Fetva broj 2123) Odgovor je glasio: „Nije dozvoljeno musliviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudiji da li je dozvoljeno stajanje radi veličanja državne himne ili zastave? (Fetva broj 2123) Odgovor je glasio: „Nije dozvoljeno muslimanu da stoji veličajući bilo koju državnu zastavu ili pozdrav (himnu). To je odvratna novotarija koja nije postojala u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u vrijeme pravednih halifa. Ovo narušava potpuni tevhid koji je vadžib i iskreno veličanje Allaha Jednog Jedinog. To je put koji vodi u širk. Predstavlja oponašanje kafira i njihovo slijeđenje u ružnim običajima i poistovjećivanje sa njima u pretjeranom veličanju njihovih poglavara i državnih kodeksa. A Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da ih oponašamo i da se poistovjećujemo sa njima. Ve billahi tevfik.“
Također, upitana je Stalna komisija (Fetva broj 5963) o propisu pozdravljanja zastave u vojsci i veličanja oficira? Odgovor je bio: „Nije dozvoljeno pozdravljanje zastave, to je novotarija. Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko uvede u ovu našu stvar ono što nije od nje, to se odbacuje. Bilježe ga Buharija i Muslim. A veličanje oficira na način poštivanja i uvažavanje njihovog položaja, to je dozvoljeno. Dok je pretjerivanje u tome zabranjeno, svejedno bili to oficiri ili neko drugi“.
Fetvu su potpisali: Bin Baz, Abdurrezak Afifi, Abdullah Gudejan i Abdullah Ku'ud.
Šejh Salih Fevzan je izdao sličnu fetvu u kojoj je podržo i pojasnio fetvu Stalne komisije.
Upitan je šejh Albani o propisu stajanja ispred zastave i stajanja radi himne. Odgovorio je: „Nema sumnje da su ovo evropski kafirski običaji, a nama je zabranjeno općim i pojedinčnim zabranama da ih oponašamo. Nije dozvoljeno ni jednoj muslimanskoj državi da slijedi običaje kafira. … “. Zatim je upitan da li samo stajanje ispred zastave narušava tevhid? Odgovorio je: „Da, narušava islam, šerijat i adabe islamske. … Kaže Uzvišeni: ‘Na Dan kada će ljudi zbog Gospodara svjetova stajati’ (El-Mutaffifin, 6). Ovo stajanje najviše liči veličanju kipova, jer je ova zastava komad platna. Na veliku žalost, ovo predstavlja slijepo slijeđenje Evropljana“.
(El-Edžvibetu el-elbanijje, 1/2)
Također, upitan je šejh Abdullah ibn Džibrin o stavljanju ruke na glavu i pozdravljanju zastave, kao što se radi u školama. Odgovorio je sljedeće: „Smatramo da je to novotarija i da je pozdrav muslimana selam. A išaret (pokazivanje) rukom je pozdrav kršćana, kao što je došlo (u hadisima). Znači, išaret rukom ili glavom je pozdrav Židova ili kršćana. A što se tiče pozdravljanja zastave, ako je riječ o poznatim zastavama, to nije dozvoljeno jer su one neživi predmeti, a pozdrav njima je vid veličanja. Veličanje nije dozvoljeno ispoljavati prema stvorenjima, a kamoli prema neživim stvarima koje niti koriste niti čuju. Ako je ovo izraz veličanja ovog predmeta, to je širk …“. (Kitabu el-bidei vel-muhdesat, str. 245-246)
Kada je upitan šejh Abdulazizi Tarifi o stajanju pred zastavom sa ciljem veličanja, odgovorio je sljedeće: „Ovo nije dozvoljeno u bilo kojem stanju, to nema veze sa rodoljubljem (ljubavi prema domovini), … To je od simboličnih stvari koje su uzete iz neislamskih zemalja u uvedene kod muslimana, koje muslimani i Arapi nisu poznavali. … (zatim je govorio o propisanom iskazivanju ljubavi prema domovini). Međutim, da čovjek stoji ispred zastave sa ciljem njenog veličanja, ovo je vezivanje za stvari koje nemaju vrijednosti, to je također od stvari koje često utiču na akidu čovjeka, pa se zbog toga treba kloniti istog. … Jer stajanje ako je radi veličanja, to je oprečno Allahovoj vjeri. Došlo je u hadisu: ‘Ko voli da ljudi stoje radi njega, neka sebi spremi mjesto u Vatri’ (Tirmizi, ocjenjuje ga dobrim, a Albani vjerodostojnim). Ako je u šerijatu došla zabrana da voliš da ljudi radi tebe stoje, pa kako da voliš da ljudi stoje radi zastave, platna i slično. U hadisu je došla prijetnja. Zbog toga kažemo, da je ovo od zabranjenih stvari.“
(https://www.youtube.com/watch?v=MBflp0RL44g)
Oko ovog pitanja među ulemom ima i drugih stavova. Komisija za fetve u Egiptu (Darul-ifta’ el-misrijje) je na stavu da je dozvoljeno stajanje pred zastavom, pri slušanju himne i slično. Također, na ovom stavu je i poznati mauritanski šejh i daija Muhammed ed-Dudu. On smatra da veličanja ima više vrsta: 1- veličanje koje je svojstveno samo Allahu, ono je zabranjeno da se čini osim samo Njemu, 2- veličanje koje je naređeno, poput veličanja Allahovih obilježja, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slično, i 3- i drugih oblika veličanja, u šta ubraja i ove vrste stajanja.
Na ovo dokazivanje se može odgovoriti time što nije problem samo u veličanju nečega nego u stajanju radi veličanja himne ili zastave I sličnog.
Najbliži stav je, a Allah zna najbolje, zabrana spomenutih stajanja radi intoniranja himne i pozdravljanje državne zastave. Rezime argumenta zabrane je sljedeće:
– jer je u hadisu došla prijetnja Vatrom da neko voli da ljudi rad njega stoje
– jer to predstavlja narušavanje potpunog tevhida, islama i šerijata, jer se samo Allah veliča stajanjem
– jer predstavlja veličanje neživih stvari, platna, pjesme i muzike, a veličanje spomenutih stvorenja stajanjem nije dozvoljeno
– jer je to oponašanje kafira u njima svojstvenim običajima.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeBOLJE JE PITI ALKOHOL NEGO TRAŽITI UPUTU NA RAFIDIJSKIM WEBSTRANICAMA ILI SOBAMA
Alejkumusselam. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje neophodno je da se objasni nekoliko stvari vezanih za pitanje. Prva: U postavljenom pitanju nije precizno prenešen govor šejha. Naime, šejh nije doslovce rekao "Bolje je piti alkohol nego slušati nekog Šiju pa makar se radilo i o učenju Kur'ana", neviše
Alejkumusselam.
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje neophodno je da se objasni nekoliko stvari vezanih za pitanje.
Prva: U postavljenom pitanju nije precizno prenešen govor šejha. Naime, šejh nije doslovce rekao “Bolje je piti alkohol nego slušati nekog Šiju pa makar se radilo i o učenju Kur'ana”, nego je rekao sljedeće: “O braćo, ko uđe u te sobe (rafidijske) bojazan je za njega da će se na njega spustiti Allahovo proklestvo jer on sluša batil (laž). Nema razilaženja da je haram ulaziti u te sobe osim kompetentnom učenjaku koji bi se sa njima raspravljao. A što se tiče da odeš u njihove sobe da slušaš šta oni kažu, da piješ alkohol i da pijančiš bolje ti je (od toga). Da pušiš cigarete i piješ alkohol bolje ti je nego da ideš kod njih. Nemojte ići u njihove sobe! Nije dozvoljeno čak i ako kažeš: hoću da čujem šta kažu. Ne ulazite u te sobe! Zar nije sramota da su sobe rafidije najbrojnije, vidio sam da je najveći broj onih koji rade u tim sobama od Ehli sunneta. Nije dozvoljeno, pa makar oni učili Kur'an ili čitali Buhariju i Muslima. Zašto ne slušate moj govor!”
Druga: Sam link je postavljen od strane Rafidija (šija) sa ciljem da ocrne i osramote ovog šejha koji im je kost u grlu. Nakon njegovog govora prikazuju saudijsku policiju koja je zaplijenila velike količine alkohola, uz ilahiju u kojoj se pjeva o Hasanu i Husejnu a link završava sa napisanim tekstom “Gazi glave vehabija”.
Treća: Pomenuti šejh je poznati selefijski učenjak Adnan Ar'ur porijeklom iz Sirije a trenutno nastanjen u Saudiji. Od posebnih karakteristika ovog šejha je da ima izuzetno profinjen, lijep, blag i ubjedljiv metod i način državanja vazova, predavanja i rasprava. Već duže vremena na raznim televizijskim kućama ovaj šejh u direktnim raspravama sa rafidijskom ulemom zastupa stranu Ehlu sunneta. Njegova sposobnost raspravljanja je takva da uglavnom njegovi protivnici budu poniženi i poraženi što posebno jedi i ljuti Rafidije. A ono što je bitno na ovom mjestu napomenuti da je opća ocjena šejha u njegovim raspravama sa rafidijskim šejhovima da je veoma blag, da sa njima na najljepši način raspravlja i da im na jednostavan, ubjedljiv i argumentima poduprijet način ukazuje na dalalet, zabludu i neutemeljenost njihovih akidetskih vjerovanja.
Četvrta: Na ovom linku šejh govori o šijama Rafidijama, tj. šitskoj sekti Rafidije koja vjeruje u dvanaest imama, a u današnje vrijeme oni se nalaze u Iranu u kojem je zvanična vjera u državi rafidijska od vremena Homeinija, kao i u nekim drugim islamskim zemljama gdje su u manjini.
Peta: Tema akidetskih vjerovanja Rafidija, porijeklo njihove sekte i sve ostalo što je vezano za njih je veoma duga i kompleksna tematika koja se ne može na ovom mjestu obraditi u zadovoljavajućem obimu. Ali dva pitanje koja treba obraditi u vezi Rafidija, a koja imaju direktne veze sa kontekstom pitanja, su kratak pregled akidetskih vjerovanja Rafidija i stav učenjaka Ehlu sunneta o rafidijskoj sekti.
Kratki pregled akidetskog vjerovanja Rafidija
Historijski nastanak rafidijske sekte prolazi kroz četiri faze:
Prva – odazivanje pozivu Abdullah ibn Sebe'e, židovu iz Jemena koji se predstavljao da je primio Islam, da je Alija, radijallahu anhu, ovesijećeni nasljednik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da su mu halife prije njega bespravno ukrali hilafet.
Druga – javno ispoljavanje gore spomenutog uvjerenja nakon ubistva Osmana, radijallahu anhu, i njihovo skrivanje i jačanje unutar vojske i tabora Alije, radijallahu anhu.
Treća – sazrijevanje i jačanje ove skupine i ujedinjenje pod jednim vođstvom a što se desilo nakon ubistva Husejna, radijallahu anhu, 64.god. po Hidžri.
Četvrta – izdvajanje skupine Rafidija od ostalih šitskih sekti, poput Zejdija i slično, a što se desilo 121.god. po Hidžri kada je Zejd ibn Alij ibn Husejn (znači unuk Husejna, radijallahu anhu) pokrenuo pobunu protiv halife Hišam ibn Abdulmelika. Tom prilikom u njegovoj vojsci je bila skupina koja je bila na šitskoj akidi pa su neki od njih ispoljili psovanje i vrijeđanje Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, a što im je Zejd zabranio pa su oni odbili (refedu) njega i njegov stav i napustili vojsku, te su zbog tog odbijanja (na arapskom refede) i nazvani Rafidijama. A skupina koja je ostala sa njim je nazvana Zejdijama koja je dosta blaža u svojim akidetskim shvatanjima od Rafidija i niko od učenjaka Ehlu sunneta ne tekfiri ovu skupinu.
Od najvažnijih akidetskih shvatanja Rafidija je sljedeće:
– kod njih je vjerovanje u imamet (vjerski vođa koji je nasljednik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) temelj vjere, a imaju dvanaest imama, svi su od loze Alije i Fatime, radijallahu anhuma, pa ko ne vjeruje samo u jednog imama on je kjafir.
– oni tekfire, odnosno smatraju nevjernicima, sunije jer ne vjeruju u njihove imame.
– smatraju da su se svi ashabi odmetnuli od vjere osim četvorica ili po nekima sedmorica, a posebno ispoljavaju mržnju i to čak kroz vjerske obrede prema Ebu Bekru, Omeru i Aiši, radijallahu anhum.
– uvjereni su da su njihovi imami bezgriješni, znači ne čine ni velike ni male grijehe, i da su na stepenu vjerovjesnika, da im je dozvoljeno da ohalaljuju i oharamljuju šta hoće, da su dunjaluk i ahiret u rukama imama i da rade na njima šta hoće, u njima je dio božanske svjetlosti, da imami znaju šta je bilo i šta će biti (gajb). Daju prednost svojim imamima nad vjerovjesnicima i poslanicima.
– uvjerenje da je Kur'an iskrivljen i nepotpun, odnosno da su iz njega izbačene neke sure i mnogo ajeta u kojima je došao spomen fadla Ehlu bejta, obaveza njihovog slijeđenja i slično tome.
– u svojim dovama se obraćaju Aliji, Fatimi (Zehri), Husejnu, Zejnebi i drugima tražeći od njih da im pribave korist ili otklone nevolje.
Stav učenjaka Ehlu sunneta o Rafidijama
Nema razilaženja među učenjacima Ehlu suneta da su rafidije novotari i da su na dalaletu. Međutim, razišli su se oko toga da li su Rafidije kjafiri ili ne. Pa skupina učenjaka smatra da su oni u osnovi kjafiri, od tih učenjaka su: imam Malik, Ahmed, Buharija, Aburrahman ibn Mehdi, Ibn Hazm, Abdullah ibn Idriz, Ferjabi, Ahmed ibn Junus, Ibn Tekijje Ed-Dejnuri, Abdulkahir Bagdadi, Kadi Ebu J'ala, Isfirajini, Ebu Hamid Gazali, Kadi Ijad, Seme'ani, Ibn Tejmije (u rivajetu), Ibn Kesir, Ebu Hamid El-Makdisi, Ebulmehasin El-Vasiti, Alijj El-Kari i drugi. Dok ostali učenjaci smatraju da su Rafidije zabludjela sekta koja se pripisuje Islamu i muslimanima s tim da kada neko od njih pojedinačno ispolji neko od djela kufra, poput smatranja da je Kur'an iskrivljen i nepotpun, ili da je Aiša, radijallahu anha, počinila zinaluk, da upućuje dove imamima, da tvrde da njihovi imami poznaju gajb i slično, onda se taj pojedinac tekfiri. Takođe, treća skupina učenjaka pravi razliku između njihovih učenjaka i običnih sljedbenika, pri čemu tekfire učenjake Rafidija a njihovim sljedbenicima u osnovi potvrđuju Islam.
Neki primjeri stavova učenjaka:
– Bilježi El-Hallal u svom “Sunnetu” (2/557) da je imam Malik na pitanje šta misli o onome ko psuje ashabe odgovorio: “Oni nemaju udjela u Islamu”. Takođe, Ibn Kesir u svom Tefsiru (4/219) prilikom tefsira riječi Uzvišenog u suri El-Feth, 29.ajet: “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sjedbenici … A Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, da bi on sa vjernicima najedio nevjernike” rekao: “Iz ovog ajeta imam Malik je u rivajetu od njega zaključio da su Rafidije koji mrze ashabe, radijallahu anhum, kjafiri jer se oni razljute i razbjesne zbog ashaba, a ko se razbjesni i razljuti na ashabe on je kjafir po ovom ajetu, a sa ovim se složila skupina učenjaka”. Isti ovaj stav imama Malika prenosi Kurtubi u svom tefsiru (16/297) kod ovoga ajeta te je izrazio svoje zadovoljstvo i slaganje sa ovim stavom imama Malika.
– Kaže imam Ahmed u svojoj knjizi “Es-Sunne” (str. 82) o Rafidijama: “Oni se odriču ashaba (drugova) Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, psuju ih, vrijeđaju i proglašavaju nevjernicima osim četvorice od njih: Alije, Ammara, Mikdada i Selmana, radijallahu anhum. Nemaju Rafidije od Islama ništa”.
– Kaže Buharija u svojoj knjizi “Halku ef'alil-ibad” (str. 125): “Svejedno mi je klanjao iza džehmije i Rafidije ili klanjao iza židova ili kršćana. Njima (rafidijama) se ne naziva selam, ne zijarete se, ne ženi se od njih niti udaje njima, ne mogu biti svjedoci i ne jede se meso koje oni zakolju”.
– Upitan je jedan od savremenih šejhova Abdullah Džibrin o propisu davanja zekata siromašnim Rafidijama pa je odgovorio: “Zekat se ne daje kjafirima niti novotarima. A Rafide su bez sumnje kjafiri zbog četiri stvari:
Prva: zbog njihove sumnje u Kur'an i njihove tvrdnje da je iz njega izbačeno više od jedne trećine kao što se to navodi u njihovoj knjizi koju je napisao En-Nuri i koju je nazvao “Faslul-hitab fi isbati tahrifi kitabi rabbil-erbab”, i kao što se navodi u njihovoj knjizi “El-Kafi” i drugim njihovim knjigama. A onaj ko sumnja u Kur'an on je kjafir, lažljivac zbog riječi Uzvišenog: “I mi ga čuvamo” (El-Hidžr, 9).
Druga: zbog njihove sumnje u Sunnet i hadise u dva Sahiha pa ne rade po njima jer ih prenose ashabi koji su kjafiri po njihovoj akidi, jer oni smatraju da su se ashabi odmetnuli od vjere nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim Alije i njegovih potomaka, Selmana i Ammara, radijallahu anhum, i još nekolicine. A što se tiče trojice halifa (Ebu Bekra, Omera i Osmana) i skupine ashaba koji su im dali prisegu oni su otpali od vjere, oni su kjafiri i od njih se ne uzimaju hadisi kao što se navodi u knjizi “El-Kafi” i u drugim njihovim knjigama.
Treće: zbog njihovog tekfirenja Ehlu sunneta tako da ne klanjaju sa njima, onaj koji klanja za sunijom ponovi svoj namaz, čak smatraju da je jedan od nas (sunija) nedžis (nečist), pa kada se rukuju sa nama poslije toga peru ruke a onaj ko tekfiri muslimana on je preči da bude kjafir pa ih zato mi tekfirimo jer su preči od nas da budu kjafiri.
Četvrto: zbog njihovog jasnog širka u pretjerivanju u Alijji i njegovom potomstvu, radijallahu anhum, dovljenje njima pored Allaha, a što je jasno u njihovim knjigama. Isto tako, njihovo pretjerivanje u opisivanju Alijja, radijallahu anhu, i davanje njemu osobina koje su svojstvene samo Allahu i samo Njemu odgovaraju. Takođe, oni ne prisustvuju skupovima Ehlu sunneta, ne daju sadaku sunijama, čak i ako daju rade to mrzovoljno i radi tukje (pretvaranja).
Pa s toga ko njima da zekat neka ponovo izdvoji zekat za svoj imetak jer ga je dao onome ko će se njime pomoći na kufru i borbi protiv sunija. Onaj kome je dato da dijeli zekat haram je da ga daje Rafidiju a ako dadne na njemu je da se oduži za to jer nije ispunio emanet koji mu je povjeren jer nije dao zekat onome kome treba” (uzeto iz njegovih fetvi).
Prema tome, nakon svega kazanog i izloženog o Rafidijama može se konstatovati da je spomenuta izjava uvaženog šejha Adnana Ar'ura potpuno ispravna. Njeno značenje je da je veći grijeh i opasnije za vjeru jednog muslimana, izuzev učenih, da posjećuje rafidijske sobe tražeći na njima znanje i uputu, ili iz radoznalosti i radi rasprave, što bi moglo odvesti da potpadne pod njihov uticaj i prihvati njihovo zabludjelo tumačenje vjere zasnovano na kufru, da je to veći i opasniji grijeh za akidu jednog muslimana od velikog grijeha pijenja alkohola. Jer pijenje alkohola ne izvodi čovjeka iz vjere osim ako ga ohalali za razliku od prihvatanja akidetskih uvjerenja Rafidija koja muslimana mogu izvesti iz vjere.
Ovaj stav koji je iznio šejh nije poznata izmišljena mržnja Arapa i Perzijanaca kao što se pokušava podvaliti muslimanima u Bosni, nego je to akidetska mržnja prema onima koji iskrivljavaju ispravnu Allahovu vjeru. Dovoljno je kufra i dalaleta u sljedećem stavu Rafidija: da oni proglašavaju nevjernicima ashabe (osim četvorice) koji su prenijeli nama vjeru, a sa tim ashabima Uzvišeni Allah je rekao da je zadovoljan u suri Et-Tevbe, 100. ajet i Njegov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da su najbolja generacija do Sudnjeg dana, pa onda bi to značilo da je Allah, neuzubillah, bio zadovoljna sa kufrom i kjafirima, i da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su najbolji u ovom Ummetu kjafiri, a što je van svake pameti i zdravog razuma.
A da ne govorimo o istorijskoj mržnji i spletkama Rafidija koje su činili sunijama a koje su poznate iole istorijski obrazovanom muslimanu.
Ono što žalosti i zbunjuje jednog ljubomornog muslimana je to što se Rafidijama otvaraju sva vrata za njihovo djelovanje od strane zvaničnih institucija u Bosni: oni otvaraju svoje škole, davetske organizacije, objavljuju časopise, organizuju predavanja, festivale i slično, pa čak se proslavlja godišnjica smrti (ili rođenja) glave kufra Rafidija Homeinija unutar zidina Gazihusrev begove medrese, što se desilo prije nekoliko godina, Allahu muste'an. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeBRAK (MISJAR) U KOJEM ŽENA ODUSTANE OD NEKIH BRAČNIH PRAVA (izdržavanja, boravka i slično)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Odgovor na ovo pitanje je zasnovan na dvije mes'ele: propis nuđenja žene same sebe za brak i propis braka (misjar) u kojem žena odustane od nekih prava (poput izdržavanja, boravkviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Odgovor na ovo pitanje je zasnovan na dvije mes'ele: propis nuđenja žene same sebe za brak i propis braka (misjar) u kojem žena odustane od nekih prava (poput izdržavanja, boravka kod nje i slično).
Propis nuđenja žene same sebe za brak
O ovoj mes'eli je bilo detaljnije govora u odgovoru na pitanje na ovom linku:
http://zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=768:propis-nuenja-djevojke-ene-same-sebe-nekome-za-brak&catid=70:brakintimaljubav&Itemid=44
Rezime odgovora je da nema šerijatske smetnje da neudata žena sama sebe ponudi nekome za brak, pod uslovom da joj je dostatan, tj. na njenom nivou i stepenu vjere. U tome nema sramote za nju niti poniženja, ona se time nije spustila na niži nivo niti je sa tim postupkom postala sumnjiva žena.
Propis braka (misjar) u kojem žena odustane od nekih bračnih prava (izdržavanja, boravka)
Ova vrsta braka koja se naziva Misjar je vrsta braka koja se pojavila u skoruje vrijeme. Najprije u Saudijskoj Arabiji u oblasti Kasim, a zatim se raširila na druge zemlje arapskog zaljeva, a onda i u druge islamske zemlje.
Riječ “misjar“ u običnom, narodnom govoru znači: kratki ili brzi zijaret. Zbog toga je ovaj brak poznat pod ovim imenom, jer muž ne boravi stalno kod žene, nego joj dolazi u kratkim periodima, bilo danju ili noću, shodno svojim ili njenim mogućnostima.
Ova vrsta braka nema svoju definiciju kod ranih islamskih pravnika nego je uzeta iz današnje stvarnosti te je prijašnji učenjaci nisu ni obrađivali, tako da današnji učenjaci definišu taj brak, shodno kako su im postavljena pitanja o njemu.
Ali skoro da su složni u definiciji ovog braka, kažu da je oblik ovog braka da se ispune svi ruknovi braka (1- da supružnici nemaju šerijatske prepreke za ženidbu, 2- ponuda i pristanak) i šartovi (1- određivanje supružnika, 2- zadovoljstvo sa obje strane, 3- staratelj, 4- dva pravedna svjedoka ili razglašavanje) prilikom sklapanja ugovora, s tim da žena odustane od nekih svojih prava, kao što su izdržavanje (stan, hrana i odjeća) i pravednog boravka kod nje u slučaju da je druga žena.
Fetve savremenih učenjaka o misjaru
Islamski učenjaci su se razišli po pitanju ove vrste braka na tri mišljenja:
Prvo – opšta dozvola ili dozvola sa pokuđenošću, drugo – zabrana, treće – stav onih koji su odustali da daju svoje mišljenje o ovom pitanju.
Učenjaci koji smatraju da je ovaj brak dozvoljen u obliku kakav smo spomenili, tj.da se ispune šartovi braka s tim da žena odustane od nekih prava koja joj pripadaju bračnim ugovorom su: Bin Baz, Abdulaziz ibn Abdulah Ali-šejh-muftija Saudijske Arabije, Abdulah bin Džibrin, Muhamed Sejid Tantavi šejh el-Azhara, Nasr Ferid Vasil-egipatski muftija.
Upitan je šejh Bin Baz, rahimehullah, o braku misjar, tj. da čovjek oženi drugu, treću ili četvrtu ženu, a ta žena ima potrebu da ostane kod roditelja ili jednog od njih, pa joj muž dolazi u različita vremena, shodno njegovim i njenim mogućnostima, koji je propis ovog braka? Pa je ogovorio: “ Nema smetnje u tome, ako je ugovor sklopljen sa svim ruknovima i šartovima, kao što su: velij, prisustvo dva pravedna svjedoka i da supružnici nemaju šerijatske zapreke za sklapanje braka, zbog toga što Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, kaže: “Najpreče je da ispunite one šartove kojima ste sebi ohalalili polne organe“, (Buhari) i hadisa: “Muslimani ispunjavaju ono na šta se obavežu“ (Ebu Davud 3120, Darekutni 2929 i Hakim 2269, a Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim u Irva’ 1303).
Pa ako se muž i žena dogovore da žena ostane kod svojih roditelja, ili da boravak kod nje bude danju, a ne noću, ili samo u određenim danima ili noćima, u tome nema nikakve smetnje pod uslovom oglašavanja braka i ne postojanja tajnosti“. (Fetava ulema beledil-haram str.450,451)
Takođe, šejh Abdulaziz ibn Abdullah Ali-Šejh, sadašnji saudijski muftija i predsjednik Vijeća velike uleme, je odgovorio na pitanje o misjaru, rekavši: “Ovaj brak je ispravan ako se u njemu ispune svi ruknovi i šartovi, i jasno oglašavanje, zbog toga da ne bi upali u nešto što je sumnjivo i sl., a ono što su se dogovorili od šartova na njima je da se toga drže“.
Od onih koji dozvoljavaju misjar je i šejh Abdullah Džibrin, rahimehullah.
On kaže: “Ovaj naziv je novi i pod njim se podrazumijeva da čovjek oženi ženu i da je ostavi u njenom stanu bez obaveze podjednakog boravka kod nje i prve žene, nego dolazi kod nje kad mu odgovara, provodi određeno vrijeme i odlazi. Ovaj brak je ispravan ako je žena s tim zadovoljna, međutim, mora da se razglasi sklapanje braka i da se ova žena prizna kao supruga, pripadaju joj prava zakonite supruge, djeca koja rodi su njegova i imaju prava koja se podrazumijevaju očinstvom“. (Zevadžu misjar: Abdulmelik el-Mutlak, str.203)
Međutim, nakon što je zloupotrijebljena ova vrsta braka i iskorištena od strane onih koji su slabog imana, koji samo žele da zadovolje svoje strasti, a da to djelo bude zamotano u ruho Islama, mnogi učenjaci su zastali u davanju fetve o dozvoli misjara. Od njih je Bin Baz i Usejmin, dok ga je šejh Albani zabranio.
Pa kad je upitan Bin Baz o šerijatskom braku i braku misjaru, kakva je razlika među njima, i koji su šartovi obavezni za brak misjar, odgovorio je: “Obaveza je na svakom muslimanu da se oženi na šerijatski ispravan način, a da se čuva svega što je suprotno tome, svejedno da li se zove“misjar“ ili drugačije, a od šartova braka je njegovo oglašavanje, pa ako ga supružnici kriju, on je neispravan, jer u tom slučaju liči na zinaluk.“ ( Fetve bin Baza 20/431,432) Znači da Bin Baz, usput da napomenemo, smatra šartom valjanosti braka oglašavanje, te da je tajni brak po njemu neispravan.
Od učenjaka koji kažu da je dozvoljen sa pokuđenosti su: Jusuf el-Kardavi, Abdullah ibn Meni'a.
Dokazi onih koji dozvoljavaju ovaj brak:
Prvi dokaz – Ovaj brak ispunjava sve ruknove i šartove obavezne za ispravnost braka, prema tome nema zapreke da bude sporan.
Drugi dokaz – Potvrđeno je da je Sevda, žena Poslanika, salallahu alejhi ve selem, poklonila dan boravka Poslanika kod nje Aiši, radijallahu anha. ( Buhariji i Muslimu). Kažu: iz hadisa je jasno da je ženi dozvoljeno da odustane od nekih stvari na koje ima pravo jer da nije dozvoljeno Poslanik, salallahu alejhi ve selem, to ne bi prihvatio od nje.
Treći dokaz – Ovim brakom se ostvaruju velike koristi kao što je zadovoljavanje prirodne potrebe žene za muškarcem, rađanje djece u tom braku, smanjuje se broj neudatih žena: usidjelica, razvedenih ili udovica.
Od učenjaka koji zabranjuju ovu vrstu braka su: Muhamed Nasirudin Albani, Abdulaziz el-Musned, Adžil Džasim en-Nešmi – dekan Šeriatskog fakulteta u Kuvajtu, Muhamed er-Ravi – član Udruženja islamskih studija pri Azharu.
Kaže šejh Albani da je ovaj brak zabranjen i iz dva razloga:
Prvi – Zato što je od ciljeva braka „seken“ – smirenost, a to se ne postiže osim sa boravkom i stanovanjem sa ženom, a brakom misjarom se to ne ostvaruje.
Drugi – Zato što u tom braku (misjaru) mogu da se rode djeca, pa zbog neredovnog dolaska oca bude otežan njihov odgoj, što utiče negativno na njihovu ličnost i ponašanje. (Ahkamut-teadudi fi dav'il-kitabi ves-sunneti, Ihsan Muhamed Ajiš el-Utejbi str.29)
Dokazi onih koji zabranjuju ovaj brak:
Prvi – Bračni ugovor u ovom braku u sebi sadrži neke šartove koji su u suprotnosti sa onim što se podrazumijeva bračnim ugovorom, kao što šart da žena odustane od prava na nefeku (izdržavanje), ili pravedan boravak kod nje i slično tome, a ovi šartovi su neispravni pa se može poništiti bračni ugovor zbog njih.
Drugi – Ovaj brak je zasnovan na tajnosti i skrivanju kod onih koji ga takvim dozvoljavaju, a osnova u braku je da se obznani.
Treći – Ova vrsta braka je u suprotnosti sa ciljevima braka u Islamu kao što je ostvarivanje smirenosti i ljubavi među supružnicima, te briga i odgoj djece.
Četvrti – Ova vrsta braka sadrži omalovažavanje žene, opasnost za njenu budućnost zbog prijetnje talakom u slučaju da traži izdržavanje ili boravak, takođe ovim brakom se iskorištava stanje žene jer da je u mogućnosti da se uda u uobičajenom braku ne bi pristala da se uda u braku misjar.
Peti – Allah, subhanehu ve tea'la, nam je propisao višeženstvo kao alternativu a ne ovu vrstu braka.
Šesti – Ovaj brak sadrži mnoge opasnosti kao što je mogućnost da ga neke žene iskoriste za činjenje zinaluka, pozivajući se na to da su udate brakom misjarom, zato ga treba zabraniti da bi se to spriječilo.
Oni koji su odbili da daju svoje mišljenje u ovoj meseli je Muhamed ibn Salih el-U'sejmin.
Kada je upitan o ovom braku odgovorio je: “U početku sam govorio da u ovom braku nema ništa sporno, uz Allahovu dozvolu, pa sam uvidio i prestao da dajem fetvu po ovom pitanju, jer se bojim posljedica ovog braka”.
Takođe isti stav imaju Omer ibn Saud i Muhamed Falih Mutlak.
Radžih (odabrano) mišljenje
Da je ova vrsta braka dozvoljena uz veliku dozu pokuđenosti i da se ne pribjegava ovoj vrsti braka osim ako se nije u stanju oženiti (udati) na uobičajan način.
Jer šerijatski dokazi upućuju da je brak u osnovi dozvoljen, a pokuđenost i opreznost prema ovom braku je potrebna iz sljedećih razloga:
Prvi – Bračni ugovor u braku misjar, iako je naizgled ispravan, ima mahane u svom značenju, jer se ne slaže sa nekim ciljevima Šerijata zbog kojih je propisan brak, kao što se ne slaže sa fikhskim pravilom (djela se vrednuju prema namjerama), što znači da djela nisu ispravna osim sa ispravnim nijetom. Pošto je u ovom braku nijet, prvenstveno zadovoljavanje polnog nagona, iako ne negiramo njegovu važnost, to ne zadovoljava ostvarivanje najvećeg cilja braka a to je gradnja čvrste bračne zajednice zasnovane na samilosti, ljubavi, suživotu među supružnicima i odgoj djece na osnovama islamskog ahlaka i vrijednosti uzetih iz Kur ana i Sunneta.
Durgi – Poznato je šerijatsko pravilo (otklanjanje štete je preče nego pribavljanje koristi), a u ovoj vrsti braka ima mnogo štete kao na pr.:
– u ovom braku je povećan talak, jer onaj ko se lahko oženi lahko se i razvede, pa na kraju žene ostaju opet neudate,
– ovim brakom se ne postiže potpuna čednost kod žene, zbog toga što je muž puno odsutan od nje,
– u ovom braku je umanjeno starateljstvo (kavama) čovjeka nad ženom, a s tim se gubi značenje muškosti koja se ogleda u ljubomori, vođenju kontrole nad ženom, uputama, djeca rastu bez islamskog odgoja, izgubljena između oca koji je odsutan i majke koja je zauzeta stvarima oko zbrinjavanja porodice jer je ona ta koja troši na porodicu a ne muž.
– ovaj brak vodi u ostavljanje i potiskivanje uobičajenog višeženstva u obliku kakvom je propisan i poznat među muslimanima, koji je zasnovan na pravednosti i jednakosti među suprugama i uzimanje druge vrste braka koja je sumnjiva i u kome ima nepravde i nejednakosti, što negativno utiče na islamsko društvo.( Ez-Zevadž el-urfi dr. Abdulmelik bin Jusuf el-Mutlak )
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDa li je tačno da se ne negiraju pitanja o kojima postoji razilaženje među učenjacima?
Pitanja o kojima su se učenjaci razišli su u granicama idžtihada, i ona nemaju nedvosmislen valjan šerijatski dokaz, kao što nema ni dokaza kojim bi se jednom mišljenju dala prednost nad drugim. Uslov je, također, da je razilaženje u mišljenju među poznatim imamima. Kada se radi o ovakvim pitanjimaviše
Pitanja o kojima su se učenjaci razišli su u granicama idžtihada, i ona nemaju nedvosmislen valjan šerijatski dokaz, kao što nema ni dokaza kojim bi se jednom mišljenju dala prednost nad drugim. Uslov je, također, da je razilaženje u mišljenju među poznatim imamima. Kada se radi o ovakvim pitanjima, čovjek treba paziti da ne reaguje žestoko prema ljudima, jer su to obično pitanja ogranaka Šerijata. Primjeri ovakvih pitanja su: učenje bismille naglas u namazu, učenje za imamom, sjedenje savijenih nogu nakon dvorekatnog namaza, vezanje ruku nakon vraćanja sa ruku’a, broj tekbira na dženazi, dužnost davanja zekata na med, voće i povrće, prekidanje posta hidžamom (puštanjem krvi), i sl.
Međutim, ukoliko razilaženje nije čvrsto utemeljeno i ukoliko se suprotstavlja jasnom šerijatskom dokazu, onda je dužnost pokušati to ispraviti, kao što je slučaj u pitanju smirivanja u namazu ili neophodnosti predavanja selama kako bi se namaz završio i sl.
Ukoliko je razilaženje u nekom od akaidskih pitanja, kao što je pitanje Allahovog, subhanehu ve te’ala, uzdignuća iznad ‘Arša, stvaranja djela koja čine ljudi, smatranja ljudi kafirima (nevjernicima) zbog grijeha koje čine, vrijeđanja ashaba Allahovog, dželle šanuhu, Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pripisivanja početka Uzvišenom, pretjerivanja u ljubavi prema Aliji – Allah neka je njim zadovoljan – njegovoj porodici i potomcima, isključivanja dijela iz pojma imana, poricanja kerameta, zidanja nad kaburovima, klanjanja kod njih, i mnogo drugog, onda se treba negodovati i pokušati spriječiti onoga ko to čini. U svim ovim pitanjima imami su se složili sa stavovima selefa (prvih generacija), a odstupanje od ovoga je nastupilo tek kasnije od strane onih koji su bili skloni bid’atima (novotarijama u vjeri). Allah najbolje zna.
Ibn Džibrin, “El – lu’lu’ul – mekin fetve Ibn Džibrin”, str.296-297
preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjePUTOVANJE ŽENA BEZ MAHREMA (na izlet, ekskurziju i slično)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ko su mahremi žene, pogledaj odgovor pod ovim linkom: http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=637:ko-su-mahremi-neke-ene-sa-detaljnim-dviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ko su mahremi žene, pogledaj odgovor pod ovim linkom:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=637:ko-su-mahremi-neke-ene-sa-detaljnim-dopunama&catid=68:propisi-vezani-za-eneenska-pravaabortus&Itemid=44
A na kojoj udaljenosti musliman postaje musafir, pogledaj odgovor pod ovim linkom:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=455:udaljenost-putovanje-na-kojoj-osoba-postaje-musafir&catid=64:namazdemat&Itemid=44
Putovanje žene bez mahrema
Hadisi o putovanju žene bez mahrema
Šerijatska osnova je da žena ne putuje (na putovanje na kojem se krati namaz i koriste druge olakšice putovanja) osim sa mahremom. Na ovo ukazuje mnoštvo argumenata iz vjerodostojnog Sunneta. Od tih hadisa su:
Hadis od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, između ostalog rekao: “Neka se nikako muškarac ne osamljuje sa ženom osim sa mahrem, i neka žena ne putuje osim sa mahremom”. Pa je ustao neki čovjek i rekao: “Allahov Poslaniče, moja žena je krenula da obavi Hadždž, a ja sam se prijavio u tu i tu bitku”. “Idi i obavi Hadždž sa svojom ženom”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim).
Hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije dozvoljeno ženi, koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, da putuje na udaljenosti jednog dana (devinog hoda) osim sa mahremom“. U rivajetu: „na udaljenosti jednog dana (devinog hoda) i jedne noći“. U rivajetu: „jedne noći“. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim). A u rijavetu kod Muslima: „na udaljenost tri dana“.
Hadis od Ibn Omra, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Žena ne putuje tri (dana) osim sa mahremom“. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim).
Hadis od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženi da putuje na udaljenost dva dana ili dvije noći osim sa mužem ili mahremom. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim).
Svi rivajeti hadisa su došli u općoj formi zabrane putovanja ženi da putuje bez mahrema i odnose se na sve vrste putovanja.
Stavovi učenjaka o putovanju žene bez mahrema
Na samom početku da odredimo detalje oko kojih se učenjaci slažu i oko kojeg imaju podijeljeno mišeljenje:
Prvo – Nema razilaženja među učenjacima da je ženi dozvoljeno putovati bez mahrema u nuždi (daruri) iz zemlje kufra (kjafirske zemlje) u zemlju islama (islamsku zemlju) i radi preseljenja iz nesigurnog mjesta za život u sigurno mjesto.
Dokaz da je dozvoljeno u nuždi učiniti haram su riječi Uzvišenog: „On vam je objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nuždi“ (El-En'am, 119).
Drugo – Učenjaci se razilaze oko putovanja žene bez mahrema radi obavljanja obaveznog (farz) Hadždža na dva poznata stava: hanefije i hanabile smatraju da ženi nije dozvoljeno da putuje bez mahrema, dok malikje i šafije smatraju da je dozvoljeno da obavi Hadždždž bez mahrema u sigrunom društvu žena ili muškaraca.
Treće – Putovanje žene bez mahrema mimo nužde i farz Hadždža (i Umre), poput putovanja radi biznisa (trgovine), zijareta porodice ili prijatelja, turizma i slično. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva općepoznata stava:
Prvi stav: Zabrana putovanja ženi bez mahrema mimo nužde.
Neki učenjaci, poput Kadi Ijada i Begavija, prenose da je na ovom stavu idžama (konsenzus) učenjaka. Ispravno je da je ovo stav džumhura (većine) učenjaka. Takođe, ovo je zvanični stav svečetiri fikhska mezheba: hanefija, malikija, šafija i hanabila.
Dokazi džumhura učenjaka su gore spomenuti hadisi koji su došli u općoj formi bez pravljanja razlike sigurnog puta i nesigurnog.
Drugi stav: Dozvola putovanja ženi bez mahrema mimo nužde ako se ispune određeni šartovi od kojih je osnovni i najbitniji sigurnost puta i putovanja.
Prenosi Nevevi (El-Medžmu'u, 8/342) da je ovo stav nekih učenjaka unutar šafijskog mezheba, ali ne navodi njihova imena. Takođe, prenosi hanbelijski učenjak Ibn Muflih (El-Furu’, 3/177) da je ovo stav nekih učenjaka unutar hanbelijskog mezheba, ali opet bez njihovih imena.
Ovaj stav se prenosi od El-Evza'ija (El-Munteka Šerhul-Muvettae, 3/17), Hasana El-Basrija, Davuda Zahirija (El-Medžmu'u, 8/342) i Ibn Tejmije u njegovom drugom stavu po ovom pitanju, a što prenosi Ibn Muflih (El-Furu’, 3/177).
Prvi stav Ibn Tejmije je ono na čemu je džumhur učenjaka, on lično ovaj stav navodi u svoje dvije knjige: Šerhul-‘umde (2/172) i El-Fetava El-Kubra (5/381).
Kaže Nevevi (El-Medžmu'u, 8/342): „Neki naši učenjaci (šafijskog mezheba) kažu: dozvoljeno je ženi da putuje bez grupe žene i bez jedne žene ako je put siguran. A ovo zastupaju i Hasan El-Basri i Davud (Zahiri)“.
Argumenti onih koji dozvoljavaju se svode na tumačenje gore spomenutih hadisa u kojima je došla jasna zabrana. Njihovo tumačenje je da je razlog zabrane putovanja žene bez mahrema zaštita i sigurnost žene. Pa kada god se ostvari i ispuni taj razlog, njoj je dozvoljeno da putuje bez mehrema. To jest, kada joj putovanje bude sigurno i kada bude na njemu zaštićena, dozovljeno je da putuje bez mehrema, jer je cilj njegovog putovanja sa ženom zaštita i sigurnost žene.
Komentar: Džumhur učenjaka smatra da je razlog zabrane putovanja žene bez mahrema samo putovanje, a da je smisao i mudrost tog propisa zaštita i sigurnost žene. Znači, Zakonodavac (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) je propis zabrane vezao za putovanje, što je jasno naglašeno u tekstovima hadisa: „Žena ne putuje … osim sa mahremom“, a ne za sigurnost žene. U hadisima se ne spominje sigurnost i zaštita kao razlog zabrane, iako je to smisao zabrane beu sumnje. U hadisima nije došlo: Ako žena nije sigurna na putovanju neka ne putuje bez mahrema.
Takođe, dokazuju dozvolu sa hadisom kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao ‘Adijj ibn Hatimu, radijallahu anhu: „O ‘Adijj, ako ti se životni vijek oduži, vidjeti ćeš ženu (u nosiljkama, tzv. hudedž) koja će putovati od (mjesta) El-Hire sve dok ne obavi tavaf oko K'abe, neće se bojati nikoga osim Allaha“.Kaže ‘Adijj da je to vidio. U drugim rivajetima mimo Buharije je došlo „(da sa njom) neće niko biti“. Kažu da hadis ukazuje da mahrem nije šart putovanja ako je put siguran.
Prenosi Ibn Hadžer (Fethul-bari, 2/486) da je malikijski učenjak Ibn El-‘Arebi rekao da Allah ne raduje vjernike osim sa onim što je kod Njega dobro.
Zatim je Ibn Hadžer naveo odgovor drugih učenjaka na dokazivanje sa ovim hadisom: „Obavijet da će se nešto desiti ne ukazuje ni na dozvolu istog niti nešto drugo.
Došlo je u vjerodostojom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da osoba želi smrt (zbog belaja koji je zadesi), a u vjerodostojom hadisu je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neće nastupiti Sudnji dan sve dok čovjek ne bude prolazio pored kabura drugog čovjeka i kaže: Kamo sreće da sam na njegovom mjestu’. Ovo ne ukazuje na dozvolu da se želi smrt zašto je došla zabrana u hadisu. Nego je u hadisu obavijest da će se to desiti.“
Neki savremeni učenjaci dokazuju dozvolu sa fikhskim pravilom (kojeg navode Ibn Tejmije i Ibnul-Kajjim): (Ono što je zabranjeno zbog njega samog, to nije dozvoljeno osim u nuždi. A ono što je zabranjeno radi zatvaranja puteva koji vode u haram, to je dozvoljeno u potrebi). Pa kažu da nema sumnje da je putovanje žene bez mahrema zabranjeno radi zatvaranja puteva koji vode u haram.
Takođe, navode šerijatsko pravilo koje spominje Eš-Šatibi u knjizi El-Muvafekat (5/209): Osnova u ibadetima je da se ne gleda u značenje i smisao propisa, a osnova u adetima (običajima i međuljudskim postupcima) gledanje u značenje i smisao propisa.
Međutim, oba ova pravila gube snagu pred jasnoćom i nedvosmilenošću hadisa.
Odabrano (radžih) mišljenje je stav džumhura (velike većine) učenjaka, tj. da je ženi zabranjeno putovati bez mahrema osim u nuždi (ili jakoj potrebi bez koje bi se život poremetio).
S dužnim poštovanjem prema Hasanu El-Basriju, Ibn Tejmiji i Evzai'ju, prednost treba dati jasnim i nedvosmislenim hadisma.
Putovanje žene bez mahrema avionom i sličnim sigurnim sredstvima javnog prevoza (voz, autobus)
Savremeni učenjaci se razilaze oko putovanja žene bez mahrema avionom i sličnim sredstvima javnog prevoza na dva stava.
Prvi stav – Nije dozvoljeno ženi da putuje avionom (vozom, autobusom) bez mahrema osim u nuždi.
Ovo je fetva Stalne komisije za fetve u Saudiji, Bin Baza, Ibn ‘Usejmina i mnogih drugih učenjaka.
Svoj stav argumeniraju hadisima koji ukazuju na zabranu.
Drugi stav – Dozvoljeno joj je da putuje uz ispunjenje određenih šartova.
Ovo je fetva Abdullaha Džibrina, Aburrezaka Afifija i mnogih drugih učenjaka.
Šartovi dozvole (koji se razlikuju od šejha do šejha) su:
– Da putuje zbog jake potrebe.
– Da je dobila dozvolu od staratelja.
– Da je mahrem opravdano spriječen da putuje sa njom.
– Da avion ne staje u nekom mjestu ili zemlji prije odredišta.
– Da je mahrem isprati na jednom aerodromu a dočeka drugi mahrem ili sigurno društvo na drugom.
– Da ako je ikako moguće putuje u društvu porodice ili skupine žena.
Argumenti dozvole su isti kao dokazi drugog stava učenjaka (gore spomenutog). To jest, da je ibret u sigurnosti žene tokom putovanja, kaka god se ona ostvari ženi je dozvoljeno putovati bez mahrema.
Odabrano (radžih) mišljenje je prvi stav učenjaka, da je ženi zabranjeno putovati bez mahrema osim u nuždi ili jakoj potrebi bez koje bi se život poremetio.
Prema tome, nije dozvoljeno Islamskom centru za edukaciju i istraživanje da organizuje izlete i putovanja žena bez mahrema, gdje žene putuju na udaljenost na kojoj se krati i spaja namaz i koriste druge olakšice putovanja. Niti je dozvoljeno ženama da se odazivaju takvim aktivnostima. Jer takva putovanja nisu nužna niti jako potrebna bez kojeg bi se nečiji život poremetio. Ovo je stav većine prvih i potonjih učenjaka ovog Ummeta i na njega ukazuju jasni vjerodostojni hadisi.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKoji je šerijatski tretman osobe koja se osamljuje sa homoseksualcem?
Hvala Allahu, dž.š. Ovo pitanje smo postavili šejhu Abdullahu ibn Džibrinu, pa je na njega ovako odgovorio: Ako ta osoba bude sigurna za sebe po pitanju iskušenja i fitne, onda nema smetnje da se osami sa njom. Allah, dž.š., najbolje zna. Šejh Abdullah ibn Džibrin
Hvala Allahu, dž.š. Ovo pitanje smo postavili šejhu Abdullahu ibn Džibrinu, pa je na njega ovako odgovorio:
Ako ta osoba bude sigurna za sebe po pitanju iskušenja i fitne, onda nema smetnje da se osami sa njom. Allah, dž.š., najbolje zna.
Šejh Abdullah ibn Džibrin
Vidi manjeSPAJANJE DŽUME NAMAZA SA IKINDIJOM
Alejkumusselam. Učenjaci imaju dva stava po pitanju propisanosti spajanja džume-namaza sa ikindijom (pogledaj: El-Medžmu' (4/237), Šerhu zadul-mustakne'a, Eš-Šenkiti (1/255), Eš-Šamil fi fikhil-hatibi vel-hutbeti, Su'ud Eš-Šurejm, str. 316-317, Ittihafu ehlil-'asri bimesailil-džemi' vel-kasri, Abdulviše
Alejkumusselam.
Učenjaci imaju dva stava po pitanju propisanosti spajanja džume-namaza sa ikindijom (pogledaj: El-Medžmu’ (4/237), Šerhu zadul-mustakne'a, Eš-Šenkiti (1/255), Eš-Šamil fi fikhil-hatibi vel-hutbeti, Su'ud Eš-Šurejm, str. 316-317, Ittihafu ehlil-‘asri bimesailil-džemi’ vel-kasri, Abdullah Et-Tajjar, str. 8.):
Prvo mišljenje: da musafiru nije dozvoljeno spojiti džumu-namaz sa ikindijom.
Ovaj stav propisuju zvaničnom mezhebu hanbelija, a zastupaju ga od savremenih učenjaka Bin Baz (Medžmu'u fetava Bin Baz, 30/215) i Ibn ‘Usejmin (Eš-Šerhu el-mumti'a 4/402-403). Takođe, može se pripisati hanefijama pošto oni ne dozovljavaju spajanja namaza osim u toku obreda Hadždža.
Dokazuju svoj stav sljedećim pojašnjenjem: klanjanje namaza spajajući jedan sa drugim spada u oblast ibadeta, a osnova u ibadetima je zabrana sve dok nemamo dokaz da je određeni ibadet propisano činiti, a nema dokaza da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spajao džumu-namaz sa ikindijom, niti je to prenešeno od ashaba. Sa druge strane Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je toliko vremena proveo kao musafir a da nijednom prilikom nije prenešeno da je spojio ta dva namaza, što ukazuje da spajanje ta dva namaza nije propisano.
Takođe, kažu da nije ispravno poistovjetiti džumu sa podne namazom zbog velikih razlika između ta dva namaza.
Drugo mišljenje: da je musafiru dozvoljeno spojiti džumu-namaz sa ikindijom.
Ovo je stav šafijskog mezheba (pogledaj: El-Medžmu’ (4/237), El-Bejan (2/494), Tuhfetul-muhtadž (2/294) i Nihajtul-muhtadž (2/280)), a podržali su ga od šafija Sujuti, Ez-Zerkeši i Er-Remli. A od savremenih učenjaka na ovom stavu su Abdullah El-Džibrin, Salih El-Luhajdan i Sulejman El-‘Alevan.
Argumenti kojima podupiru spajanje džume sa ikindijom su: da je propisano spajati podne sa ikindijom kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima, a džuma namaz je na mjestu podne namaza te ko klanja džumu spada sa njega obaveza klanjanja podne namaza, pa tako nema razlike između džume i podne.
Radžih (odabrano) mišljenje je da spajanje džume sa ikindijom ima osnova, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDa li oglašavanje ili kukurikanje pijetla znači da je on vidio meleka?
..... Što se tiče drugog dijela pitanja, odgovor na njega je potvrdan. U hadisu Allahovog Poslanika, ﷺ. se kaže: “Kada čujete glas pijetla, molite Allaha, dž.š., da vam podari iz Svog obilja. Zaista je on u tom trenutku vidio meleka. Također, kada čujete njakanje, odnosno glas magarca, tražite utočiviše
…..
Što se tiče drugog dijela pitanja, odgovor na njega je potvrdan. U hadisu Allahovog Poslanika, ﷺ. se kaže: “Kada čujete glas pijetla, molite Allaha, dž.š., da vam podari iz Svog obilja. Zaista je on u tom trenutku vidio meleka. Također, kada čujete njakanje, odnosno glas magarca, tražite utočište kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana. Zaista je on u tom trenutku ugledao šejtana.” (Fetava šejh Abdullah ibn Abdu-r-Rahman El-Džibrin u časopisu Ed-Da’ve, br. 1795, str. 45.)
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manjeAko nenamjerno skratim kosu prije umre, jesam li griješna?
Ona nije grješna i nije obavezna dati fidju (iskup), jer zabrana šišanja i skraćivanja kose važi od trenutka donošenja čvrste odluke (nijeta) za ihram. Ova žena još nije bila stupila u ihram i nije obukla svoju odjeću te nema nikakvog grijeha. Pa i da je to učinila nakon donošenja nijeta (stupanja uviše
Ona nije grješna i nije obavezna dati fidju (iskup), jer zabrana šišanja i skraćivanja kose važi od trenutka donošenja čvrste odluke (nijeta) za ihram. Ova žena još nije bila stupila u ihram i nije obukla svoju odjeću te nema nikakvog grijeha. Pa i da je to učinila nakon donošenja nijeta (stupanja u ihrame), ali iz neznanja ili zaborava, ne bi bila obavezna dati fidju (naknadu) zbog postojanja opravdanog razloga (neznanja).
Šejh Ibn Džibrin
Fetve o ženskim pitanjima, str. 84, sakupio Muhammed el-Musnid
Vidi manjeKakav je propis za muslimana koji vara suprugu?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Prvo: Flertovanje ili uspostavljanje zabranjenih veza između muškarca i žene kojoj nije mahrem, nije samo prevara bračnog druga, nego se radi i o grijehu prema svome Gospodaru. Uzvišeni Allah, dž.š., je zabranio ovakve veze i zatvorio je sve puteve i vrata kojviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š.
Prvo: Flertovanje ili uspostavljanje zabranjenih veza između muškarca i žene kojoj nije mahrem, nije samo prevara bračnog druga, nego se radi i o grijehu prema svome Gospodaru. Uzvišeni Allah, dž.š., je zabranio ovakve veze i zatvorio je sve puteve i vrata koji vode ka najvećem razvratu – bludu, a to je ono što je aludirano u pitanju. Opasnosti i nesreće u koje zapadaju oni koji prakticiraju ove veze su mnogobrojne. Neke od njih ćemo samo spomenuti: osamljivanje, rukovanje, obostrano posmatranje i dr. Tekstovi iz Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika, ﷺ. su došli sa zabranom ovih grijeha, samih po sebi i s obzirom na to što dovode do razvrata i bluda.
Drugo: Uspostavljanje zabranjene veze muslimanke sa čovjekom strancem za nju, oženjenim ili neoženjenim, također, spada u velike grijehe. Ovaj postupak nosi sa sobom veći grijeh i sramotu od onoga što je došlo u prvom dijelu pitanja. Ova druga vrsta veze ima za posljedicu miješanje potomstva ili rađanje sumnje kod supruga vezano za djecu da li su njegova ili ne, što sve skupa vodi ka široko rasprostranjenoj smutnji i izopačenosti.
Sada ćemo navesti neke fetve islamskih učenjaka po pitanjima koja su manja, po opasnosti i grijehu, od sastanaka među polovima. Kakav je tek tretman onoga što je veće i opasnije od navedenog u ovim fetvama!
1- Šejh Ibn Usejmin, r.a., kaže: “Ni jednom čovjeku nije dozvoljeno da se dopisuje sa stranom ženom zbog iskušenja koje je realno u ovoj situaciji. Onaj ko se dopisuje može pomisliti kako u svemu tome nema iskušenja, ali šejtan ne prestaje da se bavi njima sve dok ih jedno drugim ne zavede. Allahov Poslanik, ﷺ. je naredio onome ko bude čuo za Dedžala da se udalji od njega. On je obavijestio da će mu doći čovjek koji je vjernik, ali Dedžal neće odustati od njega sve dok ga ne zavede. U dopisivanju mladića sa djevojkama se krije velika opasnost i iskušenje, te se zbog toga mora izbjegavati, makar onaj ko je postavio pitanje govorio kako u tome nema žudnje i strasti.” (Fetava el-mer’etil-muslime, 2/578.)
2- Nakon što je šejh Abdullah El-Džibrin upitan o dopisivanju sa stranom ženom, on je odgovorio: „Ovo djelo nije dozvoljeno. Dopisivanje može pobuditi strasti između onih koji se dopisuju, a, također, i biti poticaj za susretom i spajanjem. Često se dogodi da to dopisivanje i zabavljanje dovedu do iskušenja i zasađivanja u srce ljubavi prema bludu, što sve vodi u razvrat ili je njegov uzročnik. Savjetujemo onome ko želi dobrobit svojoj duši da je zaštiti od dopisivanja, telefonskih razgovora i sličnih stvari, kako bi na taj način očuvao svoju vjeru i čast. Allah, dž.š., upućuje na Pravi put i On najbolje zna.“
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manje