Lijepo je da se zekat na određeni imetak daje u toj vrsti imetka. Iz ovog pravila izdvaja se trgovačka roba čija se vrijednost procjenjuje i daje zekat na tu vrijednost u novcu. Ako čovjek koji je obavezan dati zekat vidi da je neka stvar nužna siromahu i kupi je (odjeća i slično), dozvoljeno mu je to učiniti, po ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka.
Šejh Ibn Džibrin
(Fetve učenjaka dvaju harema, str 125)

Ona će ostati s nijetom da obavi umru i ako se očisti prije devetog dana (zul-hidžeta) i ako bude imala vremena da obavi umru, obavit će je. Zatim će zanijetiti (stupiti u ihram) hadž i ići će na Arefat kako bi upotpunila obrede hadža. Ako ne bi prestao hajz prije dana boravka na Arefatu, ona će spojiti hadž sa umrom, i zanijetit će riječima: “Allahu, ja stupam u obaveze hadža zajedno sa umrom (Allahume inni ahremtu bi hadždžin me’a umreti).” Tako će ona promijeniti nijet za obavljanje hadža zvanog “kiran”. Boravit će na Arefatu zajedno sa ostalim hodočasnicima i bit će joj dovoljno (ovo zadnje) stupanje u ihram (zadnji nijet), njen tavaful-ifada na Bajram ili kasnije (u ovisnosti kada postane čista) i jedan sa‘j za hadž i umru. Pored ovoga, ona je dužna zaklati kurban koji je inače obavezan zaklati onaj ko obavlja vrste hadža zvane “kiran” i “temettu”.
Šejh Ibn Džibrin
Fetve o ženskim pitanjima, str. 84, sakupio Muhammed el-Musnid

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Ne postoji ništa loše u tome da žena muslimanka koristi internet i odlazi na Paltalk u tu svrhu, sve dok to ne vodi nečemu što je zabranjeno u islamu, kao što je razgovor nasamo sa muškarcima. To je zbog toga što razgovor sa muškarcem se može pretvoriti u chat koji vodi ka iskušenju. Stoga je bitno biti strog po pitanju toga i izbjegavati to, tražeći Allahovo zadovoljstvo i bojeći se Njegove kazne.
Koliko često su ovi razgovori doveli do loših rezultata, čak izazvali da se ljudi zaljube, učinili da oni urade stvari koje su ozbiljnije od toga. Šejtan čini da svako od njih zamišlja u onom drugom atraktivne osobine, što dovodi do razvoja vezanosti koja je štetna po njihovo duhovno blagostanje i zemaljske poslove.
Šerijat zatvara sve puteve koji vode ka fitni (iskušenju), stoga zabranjuje uljepšavanje (mekoću) govora i ne dozvoljava čovjeku da se osamljuje sa ženom kojoj on nije mahrem. Bez sumnje ovi privatni razgovori (privatni chat) se ne smatraju osamljivanjem  u smislu da oni koji ga vode ne vide jedan drugog, ali su jedan od najvećih uzroka fitne kao što je poznato.
Ono što se dogodilo tebi, je najbolji dokaz istinitosti onoga što mi govorimo, jer je teško za čovjeka da pita ova lična pitanja ženu vjernicu, osim ako on to ne želi iskoristiti na loš način.
Boj se Allaha i ne razgovaraj sa muškarcima koji ti nisu mahrem. To je sigurnije za tvoju vjeru i čistije za tvoje srce. Treba napomenuti da brak za pravog (ispravnog) čovjeka je blagoslov od Allaha, a blagoslov se ne može steći putem grijeha.
Šejh Ibn Džibrin, Allah ga sačuvao, je upitan:
”Kakav je propis o prepisci između mladića i djevojke, ako je taj odnos čist od nemorala i ljubavi?”
On je odgovorio:
”Nije dozvoljeno za bilo kojeg čovjeka da se dopisuje sa ženom kojoj nije mahrem, zbog fitne (iskušenja) koje to sadrži. Osoba možda misliti da ne postoji fitna, ali šejtan će nastavljati da pokušava sve dok ga ne iskuša. Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, zapovjedio je onima koji čuju za Dedždžala, da se drže dalje od njega, i rekao je da mu se čovjek može približiti kao vjernik, ali Dedžadžal će pokušavati sve dok ga ne odvede na stranputicu.
Dopisivanje mladića i djevojaka, uključuje veliku fitnu i opasnost, pa moramo to izbjegavati, iako onaj koji pita kaže da je ovo dopisivanje slobodno od nemorala i ljubavi.” 
(Iz Fataawa al-Marâ’ah, sakupio Muhammad al-Musnad, strana 96. )
Nesumljivo dopisivanja putem chat-soba je opasnije od dopisivanja mail-om, ali oba su loša.
Odgovorio: šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/34841
Prevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Valentinovo je rimski paganski praznik, koji su naslavili praktikovati i nakon što su postali kršćani. Taj festival je povezan sa njihovim svecem pod imenom Valentin koji je osuđen na smrt 14. februara 270 po Gregorijanskom kalendaru. Nevjernici i danas praktikuju ovaj praznik, prilikom koga je raširen nemoral i zlo. Za više informacija o ovome prazniku, molimo pogledajte: Proslavljanje Valentinova.
Drugo:
Nije dozvoljeno muslimanu da proslavlja nijedan nevjernički praznik, jer praznici podpadaju pod šerijatska pitanja koja se moraju zasnivati na vjerodostojnim izvorima.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Praznici su dio šerijata, jasan put i rituali za koje Allah kaže (prijevod značenja):
‘svima vama smo zakon i pravac propisali.’ [El-Mā'ide  5:48]
‘akoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kojem se trebala vladati,’ [El-Hadždž 22:67] 
To isto je i kibla (smjer prema kojem se okrećemo u namazu), namaz i post. Nema razlike između prisustvovanja njihovom prazniku niti sudjelovanja u njihovim ostalim obredima. Potpuno sudjelovanje u tim praznicima je sudjelovanje u kufru, a sudjelovanje u nekim manjim stvarima, je sudjelovanje u ograncima kufra. Uistinu, praznici su jedna od jedinstvenosti koje odlikuju neku vjersku skupinu i od najvećih simbola, tako da sudjelovanje sa njima u tome je sudjelovanje sa najvećom osobinom i simbolom kufra. Nema sumnje da sudjelovanje u tome može odvesti do potpunog kufra.
Djelomično sudjelovanje, je u najmanju ruku nepokornost i grijeh. Na ovo je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Svaki narod ima svoje praznike a ovo su naši praznici (dva bajrama op. pre.).’ Ovo je gore nego da oblačite ez-zinar (odjeća koja je specifična za pripadnike knjige) i u njihovim drugim osobinama, jer su te osobine sa ljudske strane i nisu dio vjere, nego je njihova svrha samo da napravi razliku između muslimana i nevjernika. Što se tiče praznika i njegovih rituala, ovo je od vjere koja je prokleta zajedno sa njihovim sljedbenicima, pa je udruživanje sa njima u ovome jeste, udruživanje u nečenu što priziva Allahovu srdžbu i Njegovu kaznu.”
Iktida’ es-Sirat el-Mustekim, 1/207.
On također kaže: “Nije dozvoljeno muslimanima da ih oponašaju u bilo čemu što je jedinstveno za njihove praznike, bilo da se radi o hrani, odjeći, kupanju, paljenju vatri, odstupanje od uobičajene rutine, neki obredi ili bilo šta drugo. Nije dozvoljeno napraviti gozbu ili dijeliti darove, ili im prodati nešto što će im pomoći u tome, ili da se dozvoli djeci i ostalima da igraju igre koje su dio njihovog praznika, ili da se nose njihovi ukrasi.
Da zaključimo: Muslimani ne trebaju raditi nikakve posebne radnje na dan njihovog praznika, nego taj dan treba da bude kao i svaki drugi dan kod muslimana. Muslimani ne smiju uraditi ništa  jedinstveno imitirajući time njih.” 
Medžmu'u-l-Fetava, 25/329.
Hafiz Ez-Zehebi, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Ako kršćani imaju praznik, i  jevreji imaju praznik, to je samo za njih, musliman im se ne smije pridružiti u tome, isto kao što se musliman njima ne smije pridružiti u njihovoj vjeri i njihovoj kibli.”
Tešebbuh el-Hasis bi Ehlu-l-Hamis, 4/193, izdao Medželletu-l-Hikmeh.
Hadis koji je naveo šejhu-l-islam Ibn Tejmijje je zabilježio Buharija (952) i Muslim (892) od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Ebu Bekr je ušao kod mene a bile su tu dvije mlade djevojke od ensarija koje su pjevale o tome šta se desilo ensarijama u danu Bu'ute. I nisu bile pjevačice (koje se iznajme da to rade op. pre.). Ebu Bekr je rekao: ‘Šejtanski muzički instrumenti u kući Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!’ i to je bilo na dan bajrama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Ebu Bekre, svaki narod ima svoje praznike, a ovo je naš praznik.’ “
Ebu Davud (1134) prenosi od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, ljudi su imali dva dana u kojima su se veselili. On je rekao: ‘Šta su ova dva dana?’ Rekli su mu: ‘Veselili smo se u ovim danima i prije islama.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Allah vam je ta dva dana zamijenio sa dva bolja dana: ramazanskim i kurban bajramom.’ ” Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih Ebi Davud.
Ovo ukazuje na to da su praznici od znakova pomoću kojih se nacije razlikuju, i nije dozvoljeno praktikovati praznike neznalica i mušrika (mnogobožaca).
Učenjaci su izdali fetve da je zabranjeno slaviti Valentinovo.

       Upitali su šejha Ibn ‘Usejmina, rahimehullahu te'ala:

U današnje vrijeme proslavljanje Valentinova je postalo rašireno, pogotovo kod studentica. To je kršćanski praznik gdje se ljudi oblače u potpunosti u crveno, uključujući odjeću i cipele, i razmjenjuju crveno cvijeće. Nadamo se da nam možete pojasniti propis proslavljanja ovoga praznika, i šta savjetujete muslimanima po ovome pitanju, molimo Allaha da vas blagoslovi i sačuva.

On je odgovorio:

“Proslavljanje Valentinova nije dozvoljeno zbog nekoliko razloga:
1. To je izmišljeni praznik za koji nema osove u islamu.
2. Promoviše ljubav (zabranjenu ljubav op. pre.) i zaljubljivanje.
3. Poziva srca da se preokupiraju besmislicama koje su u suprotnosti sa putem selefa.

Musliman bi trebao biti ponosan na svoju vjeru i ne biti slaba ličnost koja prati svakoga ko naiđe. Molim Allaha da sačuva sve muslimane od iskušenja, vidljivih i skrivenih, i da nas sačuva i uputi.”

Medžmu'u-l-Fetava Šejh Ibn ‘Usejmin, 16/199.
Stalna komisija za fetve je upitana: Neki ljudi slave Valentinovo na 14. februar svake godine. Poklanjaju crvene ruže, nose crvenu odjeću i čestitaju jedni drugima. neke pekare prave slatkiše crvene boje i crtaju srce na njima, a neke prodavnice reklamiraju robu koju se koristi samo na taj dan. Koji je vaš stav o sljedećem:
1. Proslavljanje ovog dana.
2. Kupovina u trgovinama za ovaj daj.
3. Trgovci koji ne proslavljaju ovaj dan ali prodaju robu koju koriste oni koji ga             proslavljaju.

Oni su odgovorili:

“Jasni dokazi Kur'ana i sunneta, kao i koncenzus ranijih generacija ovog ummeta upućuju da u ovoj vjeri imamo samo dva praznika: Ramazanski i Kurban bajram. Svaki drugi praznik koji se odnosi na pojedinca, grupu, neki događaj ili bilo šta drugo su novotarski praznici, i nije dozvoljeno muslimanima da ih proslavljaju, da ih odobravaju ili da se raduju tim povodom, ili da potpomažu druge da ih proslavljaju na bilo koji način, jer je to prelaženje Allahovih granica, a ko god prelazi Allahove granice je nepravedan prema sebi. Ako je taj izmišljeni praznik nevjernički, onda je grijeh još veći, jer je to vid oponašanja njih i uzimanja njih za prisne prijatelje, a Allah je zabranio u svojoj knjizi muslimanima da oponašaju nevjernike i da ih uzimaju za prisne prijatelje. Potvrđeno je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko god oponaša neki narod on je jedan od njih.’ Valentinovo potpada pod ovo jer je to paganski kršćanski praznik,  tako da nije dozvoljeno muslimanu koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan da ga proslavlja, odobrava ili čestita. Na njemu je da ga ignorira i izbjegava, bivajući pokoran Allahu i Njegovom Poslaniku, i tako kloneći se onoga što prouzrokuje Allahovu srdžbu i Njegovu kaznu. Također, zabranjeno je muslimanima da im pomažu u proslavljanju ovoga ili nekog drugog zabranjenog praznika tako što će obezbijediti neku hranu ili piće, da kupuju, prodaju, proizvode, daju ili reklamiraju itd. nešto vezano za to, jer je sve to potpomaganje u griješenju i neprijateljstvu i to je vid nepokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allah kaže (prijevod značenja):

Musliman se mora pridržavati Allahove knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim stvarima, pogotovo u vrijeme smutnje kada je zlo svuda rašireno. Trebao bi biti pametan i izbjegavati da padne u zabludu, onih koji su zaslužili Allahovu srdžbu i koji su skrenuli, i onih koji rade zlo i ne boje se Allaha i koji se ne ponose time što su muslimani. Musliman se mora okrenuti Allahu i tražiti uputu od Njega te ustrajati u slijeđenju te upute, jer nema Onoga koji upućuje osim Allaha i niko ne može učiniti da osoba bude ustrajna osim Njega. A Allah je izvor sve snage. Neka je salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.”
 Šejh Ibn Džibrin, rahimehullahu te'ala, je upitan:

Među našom omladinom, momcima i curama, postalo je normalno proslavljati Valentinovo, koji je dobio ime po svecu kojeg štuju kršćani, koji ga slave svake godine 14. februara. Oni tada razmjenjuju poklone i crvene ruže, i nose crvenu odjeću. Koji je propis proslavljanja ovog dana i razmjenjivanja poklona tada?

On je odgovorio:

“Prvo:

Na osnovu ovoga, nije dozvoljeno da se prodaju ovi pokloni i ruže, ako je poznato da kupac proslavlja taj praznik ili će te stvari poklanjati kao poklon na taj dan, tako da prodavac neće biti sudionik u ovim novotarijama. A Allah zna najbolje.”

A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/73007
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Kada klanjač izostavi (iz zaborava) jedan ili više rekata, zatim se sjeti, dok je još na mjestu na kojem je klanjao ili u džamiji, nakon kratkog vremena (pet – deset minuta), upotpunit će namaz, tako što će klanjati ono što je propustio, potom će predati selam, učiniti sehvi – sedždu i opet predati selam. Međutim, ako se sjeti nakon dužeg vremena (npr.: nakon pola sata ili nakon što izađe iz džamije), ponovit će cijeli namaz. Razlog tome je nepostojanje redoslijeda među rekatima. (Šejh Ibn Džibrin, Fetve o ženama, str. 71)
 ŠEJH IBN DŽIBRIN