Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je dozvoljeno brijati bradu zbog izbjegavanja uznemiravanja?
Hvala Allahu. Ovo pitanje smo predočili šejhu Ibn Džibrinu, pa je odgovorio: „Ako čovjek mora otići u tu državu ili se njegovim odlaskom jačaju muslimani, onda nema smetnje da obrije bradu. Međutim, ako je njegov odlazak samo radi ovosvjetske koristi ili je uznemiravanje u toj državi podnošljivo, niviše
Hvala Allahu.
Ovo pitanje smo predočili šejhu Ibn Džibrinu, pa je odgovorio:
„Ako čovjek mora otići u tu državu ili se njegovim odlaskom jačaju muslimani, onda nema smetnje da obrije bradu. Međutim, ako je njegov odlazak samo radi ovosvjetske koristi ili je uznemiravanje u toj državi podnošljivo, nije mu dozvoljeno brijanje brade.“
Napomena: Ako će se sačuvati uznemiravanja i time što skrati bradu, bez brijanja, onda mu nije dozvoljeno brijanje.
Islam, pitanja i odgovori
Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/575220/
Da li je dozvoljeno običnim ljudima da tekfire onoga ko vrijeđa vjeru?
Hvala Allahu. Prvo: Nema sumnje da je vrijeđanje Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čin koji izvodi iz vjere. Ko to uradi učinio je veliko nevjerstvo i izašao je van okvira islama, i ukoliko umre, a nije se pokajao, boravište mu je Vatra u kojoj će vječno boraviti. Šejh Ibn Baz veli: „više
Hvala Allahu.
Prvo: Nema sumnje da je vrijeđanje Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čin koji izvodi iz vjere. Ko to uradi učinio je veliko nevjerstvo i izašao je van okvira islama, i ukoliko umre, a nije se pokajao, boravište mu je Vatra u kojoj će vječno boraviti.
Šejh Ibn Baz veli: „Islamski učenjaci su jednoglasni da je otpadnik od vjere svako ko psuje i vrijeđa vjeru, omalovažava je, ili vrijeđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i omalovažava ga ili se ismijava i izigrava sa time.“1
Upitan je šejh Ibn Džibrin: „Kakav je propis onoga ko vrijeđa vjeru i kako će se otkupiti ako to učini, i da li takvom njegova žena postaje zabranjena, te hoće li se od nje razvesti?“
Odgovorio je: „Nema sumnje da je takvo djelo čisto otpadništvo od islama, a onaj ko ga učini zaslužuje da se ubije, osim ako se ne pokaje. Njegova žena se od njega treba razvesti, i svaki njegov odnos sa rodbinom se prekida. On ne može biti njihov nasljednik, niti oni njegovi nasljednici. Međutim, ako se pokaje i prizna svoj grijeh iskreno, Allah će mu oprostiti. U tom slučaju žena može vratiti ako nije prošlo vrijeme iddeta (pričeka), a ako je prošlo to vrijeme, onda ona može da mu se vrati samo uz njeno zadovoljstvo.“2
Drugo: Ko lično čuje osobu da jasno (nedvosmisleno) vrijeđa Allaha, ili je do njega došla vijest o tome putem koji se u šerijatu smatra vjerodostojnim, onda nema smetnje da smatra takvu osobu nevjernikom, jer psovanje Allaha je jedno od najgnusnijih djela i kao takvo biva najvećim razlogom da se takva osoba okarakteriše kao nevjernik. To ne može uraditi osim osoba koja je dosegla najveći stupanj zablude i omalovažavanja Allaha Uzvišenog ili osoba koja je izgubila razum, pa nije svjesna šta priča. Vrijeđanje Allaha nije pitanje koje je manje poznato, pa da je potrebno konsultovanje sa učenjacima ili dublje istraživanje, nego je to pitanje koje zna i učeni i neznalica i čiju ružnoću poznaju i mali i veliki. Ali i pored toga potrebno je težiti ka ostvarenju cilja kojem teži islam, a to je upozoravanje na loše djelo, njegovo uklanjanje, i savjetovanje da se osoba pokaje i vrati Allahu, bez obzira što je postala otpadnik. Zahtijevanje od otpadnika da se pokaje je stvar koja je poznata i u vjeri potvrđena. Zato treba da se takvoj osobi uputi savjet na odgovarajući način, i da joj se pojasni grozotu tog djela koje je učinio, te da se to učini na najprikladniji način uzimajući u obzir njeno stanje.
Islamski učenjaci koji sačinjavaju Stalnu komisiju za fetve u Saudijskoj Arabiji (El-Ledžnetu-d-Daime) kažu: „Vrijeđanje vjere je djelo jasnog nevjerstva, što potvrđuju kur'ansko-hadiski tekstovi i jednoglasni stav islamskih učenjaka (El-Idžma'u). Allah Uzvišeni veli: Reci: Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. (Et-Tevbe, 65-66.) Postoji još šerijatskih tekstova koji govore na ovu temu. Obaveza je osobu koja čini to djelo savjetovati, pa ako se odazove, onda hvala Allahu, a ako ne posluša, onda takvoj osobi ne treba nazivati selam, niti odgovarati ako ona nazove, njegovom se pozivu ne treba odazvati. Obaveza nam je u tom slučaju na tu osobu izbjegavamo sve dok se ne pokaje ili mu se od strane islamske vlasti ne presudi smrtna kazna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: ‘Ko promjeni vjeru, ubijte ga.’ Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu, br. 3017.“ 3
Šejh Ibn Usejmin veli: „Kada se čovjek pokaje, bez obzira o kojem se grijehu radilo, njegovo se pokajanje prima ako ispuni određene uslove. Međutim, treba znati da nekada određeni govor može biti nevjerstvo, ali onaj ko ga je izrekao ne izlazi iz vjere, jer postoji određeni razlog koji spriječava da se takva osoba proglasi nevjernikom. Čovjeku koji kaže da je vrijeđao vjeru u stanju srdžbe kažemo: Ako je tvoja srdžba žestoka do te mjere da nisi bio svjestan šta pričaš i ne sjećaš se šta si kazao, i ne znaš da li si na nebu ili na zemlji, onda se ne donosi nikakav stav i nisi postao otpadnik, jer si kazao govor koji nisi ciljao. Svaki govor koji je izgovoren bez namjere i cilja da se izgovori4 ne povlači za sobom posljedice. Allah Uzvišeni veli: Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno učinite. (El-Bekare, 225.)5
O pravilima vezanim za proglašavanje osobe nevjernikom pogledati odgovor br. 85102.
A Allah najbolje zna.
Islam, pitanja i odgovori.
fusnote:
1 Fetava Nurun ala-d-derb, str.139.
2 Fetava Islamijje, 3/533.
3 Fetava-l-ledžneti-d-daimeti, 12/2.
4 Hoće reći da čovjek nesvjesno izgovori riječi koje uopšte nije ciljao izgovoriti, a ne da nije svjestan težine ili propisa tih riječi. Ovo drugo nije uslov kada je u pitanju jasno vrijeđanje Uzvišenog Allaha i vjere. (op. rev.)
5 Fetava Nurun ala Ed-Derb, 2/24.
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/580857/
Smije li se Kur'an, Mushaf spustiti na sedžadu?
Hvala Allahu Jednoglasan je stav islamskih učenjaka da je obaveza poštivati Kur'an i čuvati ga od svega čime bi mogao biti omalovažen. Rekao je imam Nevevi: „Islamski učenjaci su složni po pitanju obaveznosti poštivanja Kur'ana i njegovog čuvanja od bilo kakvih vidova omalovažavanja.“1 Nije potrebnoviše
Hvala Allahu
Jednoglasan je stav islamskih učenjaka da je obaveza poštivati Kur'an i čuvati ga od svega čime bi mogao biti omalovažen.
Rekao je imam Nevevi: „Islamski učenjaci su složni po pitanju obaveznosti poštivanja Kur'ana i njegovog čuvanja od bilo kakvih vidova omalovažavanja.“1
Nije potrebno muslimanu da pretjeruje po ovom pitanju. Mnogi su, kada je riječ o ovome, pretjerivali, do te mjeri da su govorili: „Trideset godina, kada god bih ulazio u kuću gdje se nalazi Kur'an, bio bih pod abdestom.“
Neki čak ne bi spavali u kući u kojoj se nalazi mushaf, nego bi cijelu noć ostajali budni iz bojazni da ne puste vjetar.
Svi ovi postupci su u vidljivoj suprotnosti sa praskom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, jer oni su boravili u veoma malim prostorijama, a prisustvo mushafa, odnosno pojedinih stranica Kur'ana, nije ih spriječavalo da noće u njima, da imaju spolni kontakt sa svojim suprugama i da borave u njima bez abdesta, a to se dešavalo i kada je Kur'an sakupljen u jednu zbirku i kada su ga mnogi imali u svojim kućama.
U džamiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ni u džamijama u kojima su ashabi klanjali, nije bilo polica na kojima su se držali listovi Kur'ana ili neki drugi listovi koji su sadržavali znanje o islamu i postavlja se pitanje: Da li se to smatra omalovažavanjem ili ne? A stavljanje mushafa na čisto tlo, ukoliko ima potrebe za tim, kao npr. kada se želi učiniti sedžda tilaveta, nije sporno.
Šejh Usejmin veli: „Lijep odnos prema Kur'anu obuhvata i to da se on ne stavlja na mjesto koje ukazuje na omalovažavanje, poput mjesta gdje su nečistoće, i tome slično. Stoga, obaveza je pripaziti na ono što rade pojedina djeca. Neki od njih, nakon što završe ispite u školi, bacaju skripte koje sadrže i neke dijelove Kur'ana po putevima, u kante za smeće i sl. Da nas Allah sačuva.
Stavljanje mushafa na čisto tlo, ili zemlju nije sporno jer u tome nije omalovažavanje Kur'ana. To se često dešava kod ljudi koji klanjajući uče iz mushafa, pa kada žele da učine sedždu spuste ga ispred sebe. Takvo nešto se ne smatra omalovažavanjem i nije problematično.“2
Šejh Ibn Džibrin je upitan o stavljanju mushafa na čisto tlo ili sedžadu, pa je odgovorio: „Preče je da se stavi na mjesto koje podignuto od zemlje, kako bi se tim postupkom Kur'an uzdigao i suštinski i formalno, jer se o listovima Kur'ana govori da su to uzdignuti i čisti listovi (merfu'ah mutahhere). Ako si u potrebi da spustiš Kur'an, onda ga pokušaj spustiti na mjesto koje je makar malo podignuto od tla, a ako to nije moguće, onda se dozvoljava stavljanje mushafa na čist tepih ili prekrivač i sl. Mushaf je uzvišeniji od toga da se stavlja na nisko mjesto, nečisto ili na prašinu, jer se takvim postupkom on omalovažava, ako postoji potreba da se stavi na čisti tepih ili prekrivač, onda nije problematično, ali se, u svakom slučaju, treba truditi da se mushaf uzdigne i suštinski i formalno.“3
Dakle, nije sporno staviti mushaf na seždžadu ukoliko je ona čista i ukoliko je sigurno da mushaf neće biti nadohvat ruke djeci i drugima koji bi se sa njim poigravali, a preče ga je ostavljati na mjesto koje je podignuto od tla.
Allah najbolje zna.
fusnote:
1 El-Medžmu'u, 2/85.
2 Šerhu-r-rijadi-s-salihin, 1/423., izdavačka kuća Ibn Hejsem, broj hadisa 181.
3 Fetava islamijje, 15/4.
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601937/
Je li dozvoljeno glasati na izborima za nemuslimana?
Hvala Allahu. Nije dozvoljeno glasati za nemuslimana ako postoji kandidat musliman, jer davanje prilike nevjerniku da vlada muslimanima je zabranjen postupak po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka. Allah Uzvišeni veli: A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike. (En-Nisa, 141.) U djviše
Hvala Allahu.
Nije dozvoljeno glasati za nemuslimana ako postoji kandidat musliman, jer davanje prilike nevjerniku da vlada muslimanima je zabranjen postupak po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka. Allah Uzvišeni veli: A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike. (En-Nisa, 141.)
U djelu El-Mevsu'atu-l-fikhijjetu (6/218) stoji: „Uslovi da bi neko bio vođa (šurutu-l-imameti): Islamski pravnici su postavili uslove koje mora (treba) ispuniti osoba koja se želi postaviti za poglavara (vođu). Neki od tih uslova su prihvaćeni kao uslovi u vezi kojih postoji jednoglasan stav islamskih učenjaka, a neki od njih su predmet razilaženja.
Uslovi u vezi kojih postoji jednoglasan stav islamskih učenjaka:
1) Islam
Da bi se nečije vođstvo priznalo mora se ispuniti ovaj uslov, jer bez njega se ne prihvata svjedočenje.
Uzvišeni Allah veli: A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike. (En-Nisa, 141.)
A imamet (vođstvo) je, prema Ibn Hazmu, najveća prilika preko koje se mogu ostvariti prava muslimana.
2) Teklif – šerijatska obveznost
On obuhvata da je osoba razumna i punoljetna, jer vođstvo nerazumne osobe i djeteta se ne prihvata i nije ispravno. Razlog tome je što su dijete i nerazumna osoba pod kontrolom drugih, pa nije moguće da oni vrše kontrolu nad nekim i da njime vladaju.
U predaji se navodi: „Utičite se Allahu od iskušenja koje će doći sedamdeset godina nakon hidžre ili sedamdeset godina od preseljenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i utičite se Allahu od toga da vam vladaju djeca.“
3) Zukuret – Muški spol
Ovaj uslov predstavlja da vođe trebaju biti muškarci i da vođstvo od strane žene nije prihvatljivo i ispravno.
U predaju stoji: „Narod kojim vlada žena neće uspjeti.“
Ova pozicija nosi sa sobom težak teret i zahtjevna je što je u suprotnosti sa prirodom žene, jer ona dosta toga ne bi mogla izdržati, uz dodatak da vođa nekada predvodi i vojsku u ratovima, što predstavlja još jednu poteškoću za ženu.
4) El-Kifaje – Sposobnost
Ovaj uslov znači da vođa mora biti dostojan te funkcije i sposoban da je obavlja, pa makar i uz pomoć drugog. Treba biti odvažan i snažan, upoznat sa stvarima vezanim za ratovanje i politiku, te čvrst i hrabar kada je u pitanju izvršavanje šerijatskih sankcija i odbrana muslimanske zajednice.
5) El-Hurrijjetu – sloboda
Ovaj uslov znači da vođa mora biti slobodan čovjek, a ne rob u nečijem vlasništvu, jer ukoliko je rob, onda je zauzet služenjem svog vlasnika.
6) Tjelesna sposobnost.
To znači da je osoba zdrava i pokretna, bez nedostataka, jer posao vođe zahtijeva kretanje i sposobnost izvršavanja zadataka koje ima.“
Upitan je šejh Ibn Džibrin: „Kakav je propis sudjelovanja muslimana u vlasti i kakav je propis biranja vođe?”
Odgovorio je: „Nije dozvoljeno muslimanu da sudjeluje u poslu koji će prouzrokovati jačanje nevjernika ili u biranju vođe nevjernika koji će dobiti priliku da upravlja nad muslimanima, jer takvo djelo predstavlja iskazivanje ljubavi i prijateljstva prema nevjernicima, pomaganje nevjernika i podršku njima. Allah Uzvišeni je između nas i nevjernika prekinuo vezu ljubavi i podrške, pa makar nam oni bili i rodbina, kazavši: O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. (Et-Tevbe, 23.)
Međutim, ako sudjelovanje muslimana u vlasti donosi olakšicu i umanjuje teret nad muslimanima koji žive u tom mjestu, a u slučaju prepuštanja cijele vlasti nevjernicima se donosi šteta islamu i muslimanima, te muslimani nemaju priliku da se osamostale i sami organizuju, onda je takvo nešto, sa namjerom uklanjanja štete od muslimana, dozvoljeno. Postoji pravilo: Ono što se upotpunosti ne može uraditi, neće se ni izostaviti upotpunosti. A zlo se jedno od drugog razlikuje po štetnosti.
Glasanje za predsjedničkog kandidata koji je nevjernik je zabranjeno, jer se takvim postupkom pomaže nevjernik i daje mu se prilika da vlada nad muslimanima. Allah najbolje zna.“
Preuzeto sa zvanične internet stranice šejha Ibn Džibrina.
(http://www.ibn-jebreen.com/fatwa/vmasal-10254-4152.html)
Na osnovu kazanog, pogriješio si u svom postupku, jer si dao prednost nevjerniku nad muslimanom.
Ako u datoj situaciji nema muslimana kandidata, a muslimani vide priliku da bi glasanjem mogli ostvariti određenu korist, onda nema smetnje da biraju onoga za koga smatraju da će im donijeti najviše koristi ili će im nanijeti manje zla nego drugi, kao što se to navodi u odgovoru br. 3062., pod naslvom: „Da li je dozvoljeno glasati za nevjernika koji je manje zlo?“1
A Allah najbolje zna.
Islam, pitanja i odgovori.
fusnote:
1 Vidjeti: Razumijevanje demokratije u islamu.
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601945/
Studiranje na Katoličkom univerzitetu
Zahvala pripada Allahu, Nema sumnje da takvi univerziteti predstavljaju veliku opasnost za muslimana koji nepoznaje islam i njegovo učenje. A to zato što ćeslušati predavanja i uzimati informacije u kojima se nalazi uzdizanje i pohvala nevjernika, kao i njihove vjere i akide.1U većini slučajeva na tviše
Zahvala pripada Allahu,
Nema sumnje da takvi univerziteti predstavljaju veliku opasnost za muslimana koji nepoznaje islam i njegovo učenje. A to zato što ćeslušati predavanja i uzimati informacije u kojima se nalazi uzdizanje i pohvala nevjernika, kao i njihove vjere i akide.1U većini slučajeva na takvim mjestima se govori negativno o islamu i iznose mahane muslimana.
Međutim, ako bi učenik koji studira na takvom univerzitetu bio od onih koji su dobro upoznati sa muslimanskom akidom, da poznaje stubove islama, da poznaje šta je halal 2 i haram 3 u vjeri islamu, a u isto vrijeme da je u potrebi za tim školama radi izučavanja znanja, zanata ili posebnim specijalizacija, i ako bi bio siguran da te škole ili profesori neće ostaviti loš trag na njega, kao i da nije primoran uzimati predmete koji su vezani za katoličanstvo, u tom slučaju smatramo da nema smetnje da uči u tim školama.
Strah koji postoji se odnosi na neznalicu koji nepoznaje smicalice nevjernika, njihovo spletkarenje i izdajništvo spram muslimana. Tako da onaj koji je siguran u sebe, koji se čvrsto drži islama, u akidikao i u praksi, takav u većini slučajeva neće imati loših posljedica od njihova znanja i djela.
Šejh: Abdullah bin Džibrin
1Akidau šerijatskoj terminologiji predstavlja: Vjerovanje u Uzvišenog Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i vjerovanje u predodređenje bilo ono dobro ili zlo.
2Tj. ono što je Allah dozvolio da se koristi u čovjekovu životu.
3Tj. ono što je Allah zabranio da se koristi u čovjekovu životu.
Prijevod:Mirza Musić
Revizija:Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs
Vidi manjeDa li se smatra obrva dlake koje rastu povrh nosa?
Prenešeno je u vjerodostojnom hadisu u Buhariji (5599) i Muslimu (2125) od Abdullah ibn Mes’uda, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rako da je Allah prokleo žene koje stavljaju periku i koje traže da im se stavlja perika, koje skidaju (briju, skraćuju ili čuviše
Prenešeno je u vjerodostojnom hadisu u Buhariji (5599) i Muslimu (2125) od Abdullah ibn Mes’uda, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rako da je Allah prokleo žene koje stavljaju periku i koje traže da im se stavlja perika, koje skidaju (briju, skraćuju ili čupaju) obrve i bruse zube radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahovo stvaranje”. Hadis govori o ženama a obuhvata i muškarce jer je preče da to bude njima zabranjeno.
Postavlja se pitanje da li se ono što izraste između obrva ubraja u obrve ili ne, tj. da onda to ulazu u gore spomenuti ili ne ulazi. Prenosi Ibn Hadžer u knjizi “Fethul-bari” (10/390) od Ibn Džerira Taberija da je smatrao otklanjanjem onog što izraste između obrva mijenjanjem Allahovog stvaranja koje je zabranjeno. Dok je Komisija za fetve iz Saudijske arabije kada je bila upitana o tome odgovorila da nema smetnje da se to otkloni te da se ono što je između obrva ne ubraja u obrve čije otklanjanje je spomenuto u hadisu (Fetava el-ledžnetid-daime 5/197). Takođe, otklanjanje dlaka koje izrastu između obrva dozvolio je i šejh Abdullah Džibrin.
Znači, oni koji zabranjuju smatraju to mijenjanjem Allahovog stvaranja, a oni koji dozvoljavaju smatraju da u osnovi tu i ne trebaju biti dlake te da otklanjanje dlaka koje tu izrasu ne ulazi u hadis koji zabranjuje čupanje (brijenje i slično) obrva. Najbliži stav je ovo drugo, tj. da je dozvoljeno i da to ne ulazi u gore spomenuti hadis, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Daje li se zekat na iznajmljeni objekat?
Zekat se daje na stečenu najamninu (zakupninu) nakon što prođe godina dana od njenog posjedovanja. Ako čovjek potroši tu najamninu prije isteka godine, spada sa njega obaveza zekata. Što se tiče vrijednosti zgrade, na nju se ne daje zekat, jer nije ponuđena na prodaju. Inače, kada su u pitanju stvarviše
Zekat se daje na stečenu najamninu (zakupninu) nakon što prođe godina dana od njenog posjedovanja. Ako čovjek potroši tu najamninu prije isteka godine, spada sa njega obaveza zekata. Što se tiče vrijednosti zgrade, na nju se ne daje zekat, jer nije ponuđena na prodaju. Inače, kada su u pitanju stvari koje se upotrebljavaju ili iznajmljuju, zekat se daje na novac zarađen preko njih, a ne na njihovu vrijednost. (Šejh Ibn Džibrin, “El – lu’lu’ulmekini min fetavaš – šejhi Ibn Džibrin”, 140. – 141.)
ŠEJH IBN DŽIBRIN
Vidi manjePreuzeto sa http://www.minber.ba
Izgovaranje bismille prilikom uzimanja abdesta
Neka je hvala Svevišnjem Allahu! Prije abdesta treba reći ovako: “Bismillah!”, a u vezi s izgovaranjem bismille u cijelosti, to jest da čovjek rekne: “Bismillahir-Rahmanir-Rahim!”, islamski autoriteti nemaju istovjetan stav. Neki smatraju da je bolje bismillu izgovoriti u cijelosti, dok drugi tvrdeviše
Neka je hvala Svevišnjem Allahu!
Prije abdesta treba reći ovako: “Bismillah!”, a u vezi s izgovaranjem bismille u cijelosti, to jest da čovjek rekne: “Bismillahir-Rahmanir-Rahim!”, islamski autoriteti nemaju istovjetan stav. Neki smatraju da je bolje bismillu izgovoriti u cijelosti, dok drugi tvrde da se treba ograničiti na riječi bismillah. Imam en-Nevevi zapisao je: “Valja znati da je bolje bismillu izgovoriti u cijelosti, to jest reći: ‘Bismillahir-Rahmanir-Rahim!’ Ako se čovjek pak ograniči na izgovaranje Božijeg imena Allah, pa rekne: ‘Bismillah!’ zaslužio je nagradu za izgovaranje bismille, prema mišljenju svih učenjaka” (el-Medžmu, 1/386). Šejh ed-Dirdir, malikijski autoritet, kazao je: “Bismilla se izgovara prilikom pranja šaka do zglobova. Učenjaci nemaju istovjetan stav treba li reći: ‘Bismillah!’ ili pak treba reći: ‘Bismillahir-Rahmanir-Rahim!’” (eš-Šerhus-sagir, 1/122). Šejh Abdullah b. Džibrin veli: “U hadisu se kaže: ‘Nema abdesta onaj ko ne izgovori Allahovo ime prije uzimanja abdesta.’ Dakle, prilikom pranja šaka ili neposredno prije ispiranja usta treba reći: ‘Bismillah!’ Neki učenjaci drže da je izgovaranje bismille obaveza, ali ona spada s onog ko zaboravi ili to ne zna. Onaj ko se sjeti treba prije uzimanja abdesta reći: ‘Bismillah!’, i na to će se ograničiti. Pa ipak, dozvoljeno je prije uzimanja abdesta reći: ‘Bismillahir-Rahmanir-Rahim!’”
U vezi s vašim riječima: “…neki učenjaci smatraju da onaj ko bismillu u cijelosti izgovori ima status kao onaj ko je nije ni izgovorio…” nije nam poznato da je ijedan učenjak to izjavio; oni se razilaze u mišljenju samo u tome je li bolje reći: “Bismillah!” ili je pak bolje reći: “Bismillahir-Rahmanir-Rahim!” A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjePreuzeto sa http://www.minber.ba
Nošenje pirsinga na pupku
Alejkumusselam. O ovome sam već pisao u knjizi “U islamu je odgovor”, pa evo opširnije o toj temi. NOŠENJE PIRSINGA NA NOSU, OBRVI, JEZIKU I SLIČNO Pošto je u Šerijatu propis o nečemu dio ispravnog poimanja istog, prije govora o šeijatskom statusu nešenja pirsinga potrebno je ukratko pojasniti šta jviše
Alejkumusselam.
O ovome sam već pisao u knjizi “U islamu je odgovor”, pa evo opširnije o toj temi.
NOŠENJE PIRSINGA NA NOSU, OBRVI, JEZIKU I SLIČNO
Pošto je u Šerijatu propis o nečemu dio ispravnog poimanja istog, prije govora o šeijatskom statusu nešenja pirsinga potrebno je ukratko pojasniti šta je to pirsing i njegov kratki historijat.
Naime, riječ pirsing potiče od engleske riječi ”pierce”, što znači probosti, probušiti. Pirsing je uljepšavanje tijela ugradnjom nakita na neobičnim mjestima, a to su najčešće uho, nos, obrva, jezik, usna, pupak, bradavica na grudima i polni organ. Metalni predmeti u vidu šipki, prstenova i drugih sličnih oblika se ubacuju u izbušenu kožu.
Kratki historijski pregled
Tradicija pirsinga (body piercinga) seže daleko u ljudsku povijest. Ljudi se na različite načine ukrašavaju stolječima. Razne vrste pirsinga imaju svoje značenje kroz ljudsku povijest. U primitivnim zajednicama gdje novac, luksuzni automobili i ostali oblici modernog standarda nisu postojale, mladi pripadnici oba pola da bi privukli drugi pol buše razne dijelove tijela, mažu se blatom u vidu šara, tetoviraju i slično. Kod nekih plemena postupak bušenja kože i ukrašavanja imaju vjerski smisao, štite od zlih duhova i slično. Pirsing hrskavice uha nastao je u Africi, Indoneziji i Indiji kao simbol ljepote i bogatstva. Pirsing obrve i nosa kod starih Egipčana je bio znak vladarske krvi. Pirsing usne potieče iz Australije, Nove Gvineje i Afrike, a tim se ritualom slavio prijelaz iz maloljetnosti u doba zrelosti. Indijanci iz plemena Maja imali su rituale busenja jezika kada su htjeli razgovarati sa svojim precima. U 14. stoljeću žene u Bavarskoj su si bušile bradavice na grudima i stavljale zlatne kružiće sa dijamantom sto se smatralo očaravajućim. U doba Rimskog carstva muskarci su bušili bradavice kao dokaz hrabrosti. Pirsing u zapadnoj kulturi pojavio se kao moda, prije svega kod mladih, krajem 20. Stoljeća. Taj trend bušenja tijela jedno vrijeme je bio statičan i ne baš tako popularan. Ali zadnjih godina ponovo je zaživio i sve više mladih ima neki od tih ukrasa na tijelu. Tehnologije današnjice su dozvolile da pirsing zarasta veoma brzo i već poslije nekoliko dana počinje da privlači pažnju. Za mlade pirsing predstavlja sredstvo pomoću kojeg žele da izraze pripadnost određenoj grupi, kao i način potvrde sopstvenog identiteta, odnosno trenutka kada postaju samostalni izlaskom iz porodične zavisnosti. Bušenjem jednog ili drugog mjesta na tijelu mladi žele ukrasiti svoje tijelo, izdvojiti se od drugih, skrenuti pažnju na sebe.
Šerijatski status stavljanja pirsinga
Što se tiče stava Islama o pisingu može se reći sljedeće.
Prvo – stavljanje pirsinga na bilo koji dio tijela od strane muškaraca nije dozovoljen, jer je ukrašavanje nakitom osobenost i specifičnost ženskog pola, a Šerijat zabranjuje oponašanje muškog pola ženski i obrnuto u stvarima koje su specifične samo za jedan pol. Prenosi se u vjerodostojnom hadisu od Ibn ‘Abbas, radijallahu anhuma, “da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo žene koje oponašaju muškarce i muškarce koji oponašaju žene”[1].
Drugo – oko bušenja ušiju žena radi stavljanja nakita islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Džumhur učenjaka od hanefija, malikija, šafija i hanabila, kao i većina imama selefa i potonjih učenjaka su na stavu dozvole bušenja uha žene radi stavljanja nakita[2]. Ibnul-Kajjim prenosi da džumhur učenjaka smatra da je pokuženo[3], što je upitno.
A grupa učenjaka koja to zabranjuje, a od njih je Ebu Hamid El-Gazali[4], argumentira svoj stav time što bušenje uha predstavlja nanošenje bola, svejedno bilo djevojčici ili odrasloj ženi. A ukrašavanje nije od nužnih niti veoma potrebnih stvari u životu nego spada u luksuz i komfornost života te nije dozovljeno zbog toga nanositi bol tijelu.
Ispravno je mišljenje koje zastupa džumhur. Bušenjem ušiju radi stavljanje nakita se žena ukrašava i u tome je velika korist za nju i njenog muža. To se radilo u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve do dana današnjeg bez ikakvog prijekora. A dokaz za to je hadis mutefekun alehi od Aiše, radijallahu anha, o ženi Ummu Zer’i o kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo da je Ummu Zer’i rekla da joj je (njen muž) okitio uši nakitom, a to je se radilo sa mindžušama okačenim na ušima[5]. Takođe, hadis mutefekun alejhi od Bilala, radijallahu anhu, u kojem je došlo da su žene davale nakit sa ušiju i vrata kao sadaku[6]. Kaže Ibnul-Kajjim: “Dovoljan je dokaz koji upućuje na dozvolu (bušenja ušiju žena radi stavljanja nakita) to što su Allah i Njegov Poslanik znali da to ljudi rade a oni su to šutnjom odobrili, a da je bili nešto u tome došla bi zabrana u Kur’anu i Sunnetu”[7].
Trće – islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko stavljanja pirsinga na nos, usne i obrve između dozvole, pokuđenosti i zabrane. A oko stavljanja pirsinga na jezik, pupak, polni organ i bradavice na grudima nisam našao da je neko od učenjaka o tome govorio.
Prvo mišljenje je dozvola stavljanja pirsinga na spomenute dijelove tijela na čemu su od savremenih učenjaka Abdurahman Suhajm[8]i Abdullah Džibrin[9]. Učenjak Abdullah Fekih[10] takođe smatara to dozovljenim uz određene šarte. Kada je upitan o tome odgovorio je da je dozovoljeno ako je to običaj žena muslimanki da se tako ukrašavaju analogno na dozvolu bušenja ušiju radi vješanja ukrasa, jer im je zajedničko postojanje potrebe za ukrašavanjem. S tim da je on uslovio da to ne uzrokuje loše posljedice na tijelu žene, kao i da to ne bude oponašanje vjerskih obreba Indijaca. Kada je šejh ‘Usejmin upitan o bušenju nosa rekao je da je to predstavlja vid masakriranja i unakažavanja izgleda, i kaže da vjerovatno neki drugi učenjaci ne vidi ovu stvar ovakvom. I onda dodaje da žena koja živi u zemlju u kojoj se bušenje nosa radi vješanja ukrasa smatra ljepotom, ukrasom i uljepšavanjem, da onda nema smetnje da se to radi[11].
Drugo mišljenje je stav šejha Abdurrahmana Berraka koji izražava dozu opreza i pokuđenosti prema stavljanja pirsinga na spomenute dijelove tijela. Kada je upitan o bušenju nosa i obrva radi ukrašavanja odgovorio je da je preče da se to ne radi jer se ne vidi u tome jasna korist uz prisustvo nanošenja bola i unakažavanja izgleda, i još kaže da je bušenje obrve je gore od bušenja nosa. Zatim zaključuje da je bušenje uha radi vješanja mindžuša bila praksa žena u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je preče da se ostane na tome[12].
Treće mišljenje je zabrana bušenja nosa radi stavljanja ukrasne halke, kuglice i slično na čemu su učenjaci šafijskog mezheba[13], poput Dimjatija, Ibn Hadžera Hejsemija i Ensarija. Kažu da to ne predstavlja ukrašavanje niti izraz ljepote kod većine ljudi osim kod male skupine u kojoj nije ibret, za razilku od bušenja uha radi vješanja nakita koje predstavlja izraz ljepote kod svih ljudi.
Nakon izložene analize ovog pitanja vrlo je bitno konstatovati činjenicu da je stavljanje pirsinga na nos, usnu, obrvu, jezik, pupak, polni organ i bradavice na grudima moda i trend kod mladih na Zapadu koji je postao poularan krajem 20. Stoljeća. Takođe da za mlade pirsing predstavlja sredstvo pomoću kojeg žele da izraze pripadnost određenoj grupi, te način potvrde sopstvenog identiteta, izdvojanja od drugih i skretanja pažnje na sebe. A specifična grupa koja se izdovila sa ovim trendom i skreće time pažnju na sebe su mahom narkomani, uličari, huligani i propaliteti raznih vrsta. A ako se među njima i nađe narmalan dio omladine to su mladi predstavnici zapadne kjafirske civilizacije.
Prema tome, nema sumnje da je stavljanje pirsinga na dijelove tijela mimo ušiju osobenost i specifičnost zapadne kjafirske omladine. Sa druge strane, zabranjeno je muslimanima oponašanje kjafira u stvarima koje su specifične samo za kjafire. Dokaz za to je hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko oponaša neke ljude (neki narod) on je od njih”[14].
Takođe, stavljanje pirsinga na ovako neobičnim mjestima tijela predstavlja vid unakažavanja, izobličavanja i skrnavljenja ljudskog tijela. Iako će oni koji to rade ustvrditi da je to način izražavanja ljepote kao što homoseksualci smatraju svoju izopačenost prirodnim stanjem. Argument sa kojim šafijski učenjaci potkrepljuju zabranu ovog djela, tj. da stavaljanje pirsinga na gore spomenute dijelove tijela ne predstavlja ukrašavanje niti izraz ljepote kod većine ljudi osim kod male skupine u kojoj nije ibret, ovaj argument je jako precizan. Jer omladina koja to radi želi se time istači, izdvojiti od ostalih ljudi i na sebe skrenuti pažnju. Između ostalog, stavljanje pirsinga na pupak, polni organ i bradavice je veoma opasan jer su to jako osjetljiva mjesta. Na kraju se da konstatovati da je stav šafijskih učenjaka, a čemu naginju Ibn ‘Usejmin i Abdurrahman Berrak, a to je zabrana stavaljanja pirsinga na na nos, usnu, obrvu, jezik, pupak, polni organ i bradavice (izuzimaju se uši), da je to radžih (odabrano) mišljenje. I to zbog zabrane oponašanja kjafira u stvarima koje su osobene samo njima, a Allah zna najbolje.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Izrada figurica od fondana
Alejkumusselam. Osnova u vajanju kipova, tj. pravljenju svega što ima dušu u trodimenzionalnom obliku, slikanju i crtanju svega što ima dušu od ljudi i životinja je haram, svejedno bilo to crtanje rukom na papiru, platnu, zidu i slično i to predstavlja veliki grijeh. Da je pravljenje kipova (svega šviše
Alejkumusselam.
Osnova u vajanju kipova, tj. pravljenju svega što ima dušu u trodimenzionalnom obliku, slikanju i crtanju svega što ima dušu od ljudi i životinja je haram, svejedno bilo to crtanje rukom na papiru, platnu, zidu i slično i to predstavlja veliki grijeh. Da je pravljenje kipova (svega što je trodimenzionalno a ima dušu) i crtanja svega što ima dušu od ljudi i životinja zabranjeno potvrđuju vjerodostojni hadisi u kojima je došla zabrana istog, u kojima se prijeti žestokom kaznom onima koji to rade, takođe ono vodi u širk, veličanje i približavanje onome što je naslikano a što priliči samo Allahu, a isto tako u slikanju je sadržan vid oponašanja Uzvišenog Allaha u stvaranju.
Od hadisa u kojima je došla zabrana pravljenja kipova i crtanja, a iz čega se jasno zaključuje da je to veliki grijeh, je hadis Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista oni koji prave ove crteže (kipove) će biti kažnjavani na Sudnjem danu, biće im rečeno: Oživite ono što ste stvorili”. I hadis koji prenosi Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista od ljudi koji će najteže biti kažnjavani na Sudnjem danu su oni koji crtaju (prave kipove)”. Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nacrta sliku (ili napravi kip) na dunjaluku biće mu naređeno da u nju udahne dušu na Sudnjem danu, a on je ne može udahnuti”. Takođe, od njega se prenosi: “Svaki slikar (vajar) će biti u Vatri, napraviće mu se od svakog crteža (kipa) kojeg je nacrtao živa osoba pa će ga ona kažnjavati u Džehenemu”. Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa putovanja a ona je prekrila otvor na zidu zavjesom na kojoj su bile crteži, pa čim je to vidio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lice mu je promijenilo boju. Pa je rekao: “O Aiša, ljudi koji će se najžešće kažnjavati kod Allaha na Sudnjem danu su oni koji oponašaju Allahovo stvaranje”. Pa kaže Aiša da su isjekli tu zavjesu i napravili od nje jedan ili dva jastuka. Sve gore spomenute hadise bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima.
Takođe, njih dvojica bilježe u svoja dva Sahiha riječi Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma: “Pa ako baš moraš crtati (vajati), crtaj drvo i ono što nema dušu”.
Iz svih spomenutih hadisa se može zaključiti da je zabranjeno crtanje (vajanje) svega onoga što ima dušu, a ono što nema dušu poput drveta, mora, brda i slično njegovo crtanje (vajanje) je dozvoljeno kao što spominje Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma.
Oko zabrane pravljenja svega što ima dušu u trodimenzionalnom obliku nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta, tj. na tome je idžmau učenjaka (konsenzus).
A oko crtanja svega što ima dušu postoji razilaženje među učenjacima, a na stavu da je to zabranjeno (a što je ispravan stav na što ukazuju gore spomenuti dokazi) je većina učenjaka ovog Ummeta od prvih do potonjih, a između ostalih zastupaju ga Stalna komisija za fetve, Bin Baz, Usejmin, Fevzan, Džibrin, Gudejan, Berrak i mnogi drugi.
Takođe, u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (a takođe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Hakim i drugi) od Ebul-Hejjadža El-Esedija da mu je Alija, radijallahu anhu, rekao: “Hoćeš li da te pošaljem kao što je mene poslao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da ne ostaviš ni jedan kip (sve što je trodimenzionalno a ima dušu) a da ga ne uništiš niti kabur izdignut a da ga ne poravnaš (sa zemljom)” , a u rivajetu, takođe kod Muslima: “Da ne ostaviš nijednu sliku (sve što je nacrtano a ima dušu) a da je ne uništiš”.
Isto tako, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Džabira, radijallahu anhu, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao na dan osvojenja Mekke: “Zaista su Allah i Njegov Poslanik zabranili prodaju alkohola, strvine, svinje i kipova (sve što je trodimenzionalno a ima dušu)…”.
Iz zabrane pravljenja i vajanja onoga što ima dušu u trodimenzionalnom obliku se izuzima pravljenje i korištenje lutki za žensku djecu sa kojima se one igraju. Da je ovo dozvoljeno ukazuje to što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio Aiši, radijallahu anha, da se igra sa lutkama što se prenosi u vjerodostojnim hadisima.
Prema tome, pravljenje svega što ima dušu u trodimenzionalnom obliku je zabranjeno u što ulazi pravljenje figurica od fondana, a da bi to bilo dozvoljeno treba imati dokaz što ga izuzima iz opće zabrane, a za to nema dokaza jer to nisu dječije lutke za igranje za koje je došlo izuzeće. Takođe, kao što nije dozvoljeno praviti figurica od fondana nije ih dozvoljeno ni prodavati nego po hadisu od Alije, radijallahu anhu, treba ih uništiti. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com