Ali b. Ebi Talib r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša’abana, klanjajte te noći, i ispostite taj dan, jer Allah dž.š., pri zalasku sunca toga dana, silazi na ovodunjalučko nebo, govoreći: Ima li ko da oprosta traži pa da mu oprostim, ima li ko da opskrbu traži pa da ga opskrbim, ima li iskušanog pa da ga spasim, ima li…, ima li…, sve do nastupa zore.“ (Da’if. Sunen, Ibnu Madždže, br.1388.; Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3542.))

Ajša r.a., kaže: „Jedne noći mi se iz kreveta izgubi Allahov Poslanik s.a.w.s., pa izađoh da vidim kud’ je, kad on bijaše na mezarju Beki’a, podignute glave prema Nebesima. Reče: O Ajša, bojiš li se to da te Allah i Njegov Poslanik ne varaju? Rekoh: Allahov Poslaniče, posumnjala sam da nisi otišao kod neke od drugih žena. Poslanik s.a.w.s., joj reče: Allah dž.š., silazi na dunjalučko nebo, u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, opraštajući grijehe više nego što ima dlaka u runima ovaca plemena Kelb!“ (Šejh Albani rhm., ovaj hadis smatra da’ifom-slabim. Sunen, Tirmizi, br.739.; Sunen Ibnu Madždže, br.1389.)

U drugoj predaji stoji: „…O Ajša, bojiš li se to da te Allah i Njegov Poslanik ne varaju? Došao mi je Džibril, i rekao: Ova noć je polovična noć mjeseca Ša’abana; Allah ove noće oslobađa Svoje robove džehennemske vatre, onoliko koliko ima dlake u runima ovaca plemena Kelb. Te noći Allah neće pogledati u mušrika, svađalicu, onoga koji kida rodbinske veze, onoga čija se odjeća vuče po zemlji, neposlušnika prema roditelju, niti u alkoholičara. Zatim, maknu sa sebe ogrtač, pa mi reče: O Ajša, hoćeš li mi dozvoliti da klanjam večeras? Rekoh: Hoću, na mjestu baba i majke si mi. Pa je počeo klanjati namaz, zadržavši se mnogo na sedždi, toliko da sam pomislila da je umro, pa ga dotakoh svojom rukom po stopalima, od čega se mrdnuo, što me obradova, i tada sam ga čula kako na sedždi izgovara: „Utječem se Tvom oprostu od Tvoje kazne, i Tvome zadovoljstvu od Tvoje srdžbe, i Tebi od Tebe. Veličanstveno nek’ je Lice Tvoje, ne mogu naći riječi da Te pohvalim; Ti si najbolje hvaljen onako kako si Sam Sebe pohvalio.“ Kada je osvanuo, ja ponovih ove riječi Poslaniku s.a.w.s., pa reče: O Ajša, jesil ih naučila? Rekoh: Da. Reče: uči ih i druge podučavaj ovim riječima, jer me je Džibril a.s., podučio ovim riječima, naredivši mi da ih ponavljam dok sam na sedždi.“ (Da’if. Šu’abul-Iman, Bejheki, 5/363.)

U trećoj predaji stoji: „…Da li znaš šta se dešava u ovoj noći? Reče: Šta, o Allahov Poslaniče? Reče: Te noći se određuje rođenje svakog djeteta ademovog, za tu godinu, i te noći se određuje smrt svakog djeteta ademovog, za tu godinu, i u njoj se uzdižu djela, i te noći se spušta opskrba-nafaka…“ (Hadis Munker, Feda’ilul-Evkat, Bejheki, 1/128.; Da’if, Miškatul-Mesabih, br.1305.)

Ebu Musa el-Eš’ari r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., se obznanjuje u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, opraštajući svim Svojim stvorenjima, izuzev mušrika i svađalice (mušahin).“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.1390.) „Te noći, Allah objavljuje Meleku-Smrti imena svih onih koje treba usmrtiti u toj godini.“ (Hadis da’if. Pogledaj: el-Mudžalesa ve Dževahirul-‘Ilm, el-Dejnuri, br.944.)

Abdullah b. Amr r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „U polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, Allah dž.š., se obznanjuje Svojim stvorenjima, opraštajući svim Svojim robovima, izuzev svađalice i ubice.“ (Šejh Šu’ajb Arna’ut kaže: Sahih le-ševahidihi, dok je lanac ove predaje da’if-slab. Musned, Ahmed b. Hanbel, br.6642.)

Ebu Sa’alebe el-Hušenij rhm., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša’abana, Allah dž.š., se obznanjuje Svojim robovima, pa će oprostiti vjerniku, a kafira će odgoditi, a zavidnike će ostaviti sve do momenta dok se oni zavisti ne ostave!“ (Šu’abul-Iman, br.3551.)

Ajša r.a., kaže: „Jedne noći je Poslanik s.a.w.s., ustao klanjati namaz, pa se toliko dugo zadržao na sedždi da sam pomislila da je umro. Ustadoh, pa ga dotakoh po prstima, na što se on pokrenu i povrati unazad; diže se sa sedžde i završi svoj namaz, pa reče: O Ajša, misliš li to da te Poslanik s.a.w.s., vara? Rekoh: Ne, tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, već sam pomislila da si si preselio dok si bio na sedždi. Reče: Znaš li koja je ovo noć? Rekoh: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju. Reče: Ovo je polovična noć mjeseca Ša’abana, u kojoj se Allah dž.š., objavljuje Svojim robovima, opraštajući onima koji oprosta traže, udjeljujući milost onima koji milosti traže, dok se na one zavidne i ne osvrće.“ (Šejh Albani ocjenjuje ovu predaju slabom-da’if. Pogledaj: Da’iful-Džami’ el-Sagir, br.3662.; Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3554., i kaže: Hadis je mursel-džejjid.)

Osman b. Ebil-‘As r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša’abana, glasnik vikne: Ima li ko da oprosta traži pa da mu se oprosti, ima li ko šta da traži pa da mu se poda. Niko neće nešto tražiti a da mu se neće dati izuzev bludnice i mušrika.“ (Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3555.)

Osman b. Muhammed el-Ahnes rhm., kaže: „Sudbina se kida od Ša’abana do Ša’abana. Čovjek će se oženiti i rodiće mu se dijete, a ime mu je zapisano međ’ mrtvace!“ (Šu’abul-Iman, br.3558.)
Alija r.a., kaže: „Vidio sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, kako je ustao i klanjao 14 rekata, nakon kojih je sjeo i proučio Fatihu, Ihlas, Felek, Nas po 14X, i Ajetul-Kursijju 1X. Kada je završio s namazom, pitah ga za to što je činio, pa reče: Ko bude činio ovo što si ti vidio, isto kao da je učinio 20 hadžova koji su mu primljeni, i kao da je postio kabul post 20 godina. Ako toga jutra osvane kao postač, kao da je ispostio dvije godine – godinu prošlu i godinu buduću.“ Imam Ahmed rhm., je rekao: Ovaj hadis mi liči na izmišljeni-mevdu’ hadis, i ovaj hadis je Munker. (Hadis je mevdu’. El-Mevdu’at, Ibnul-Dževzi; Šu’abul-Iman, br.3559.)

Stav šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm.

Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Bilježe se razne merfu’ hadisi i eseri-predaje koje nam potvrđuju vrijednost polovične noći mjeseca Ša’abana, i bilo je međ’ pripadnicima Selefa onih koji su tu noć oživljavali namazom, a isto tako se bilježe sahih hadisi koji govore o vrijednosti posta u mjesecu Ša’abanu.

Od uleme Selefa, kako one iz Medine a tako i onih kasnijih, je bilo i onih koji su negirali vrijednosti polovične noći mjeseca Ša’abana, osporavajući ispravnost hadisa koji govore o njoj, poput hadisa koje bilježe Tirmizi, Ibnu Madždže, Ahmed rhm.: „Allah te noći oprašta više grijeha nego li što ima dlake u runima ovaca plemena Kelb.“ Oni smatraju da je polovična noć mjeseca Ša’abana ista kao i sve ostale noći.

Ono na čemu je velik broj uleme, ili većina uleme, od uleme našeg mezheba i ostalih, jeste da polovična noć mjeseca Ša’abana ima svoje fadilete i vrijednost, na šta nam ukazuju tekstovi imama Ahmeda rhm., zbog mnoštva hadisa koji govore o vrijednosti ove noći, kao i zbog mnoštva selefijskih esera koji govore o njoj. Neke od tih vrijednosti se spominju u Mesnedima i Sunenima, i ako je također mnogo čega i izmišljeno po ovom pitanju.
Što se tiče odvajanja 15 dana mjeseca Ša’abana postom, to nema utemeljenja, i postiti samo njega je mekruh. Isto tako, praviti od 15 dana mjeseca Ša’abana praznik, kada će se spremati posebna jela, i oblačiti posebna odjela – to će se smatrati izmišljenom novotarijom koja nema utemeljenja.

Isti je slučaj i sa onim što je izmišljeno u 15 noći mjeseca Ša’abana, od uspostavljanja džema’ata u džamijama radi klanjanja Elfijja-namaza, kao i po ostalim mesdžidima. Ovo okupljanje radi nafila namaza, određenog mjestom i vremenom i brojkom i određenim učenjem – nije propisano i takvo što je mekruh. Hadis koji govori o namazu Elfijji, je, uz saglasnost sve uleme, izmišljen i lažan (mevdu’).“ (Pogledaj: Iktida’ul-Siratil-Mustekim, 2/138.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Što se tiče polovične noći mjeseca Ša’abana, ona je vrijedna, i bilo je međ’ Selefom onih koji su tu noć provodili u namazu, a što se tiče okupljanja u džamijama radi klanjanja Elfijja namaza u džematu to je bid’at.“ (Pogledaj: el-Ihtijarat el-Fikhijje, 1/428.; el-Fetava el-Kubra, 5/344.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u odgovoru na pitanje: Namaz u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana? – kaže: „Ako čovjek bude, u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana klanjao sam namaz, ili sa nekim u džematu, kao što su to činili neki pripadnici Selefa, to je lijepo. Ali, ako je u pitanju okupljanje u džamijama, radi klanjanja određenog namaza od 100 rekata, sa učenjem 1000x sure Ihlas to je bid’at-novotarija, koju ne smatra pohvaljenim niko od islamske uleme, a Allah najbolje zna.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 23/131.; el-Fetava el-Kubra, 2/262.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Što se tiče polovične noći mjeseca Ša’abana, o njenoj vrijednosti se bilježe hadisi i eseri kao što se također od jednog dijela Selefa bilježi da su tu noć provodili u namazu. Dakle, ako tu noć bude čovjek provodio u namazu, pa već su ga u tome prestigli neki od pripadnika Selefa, pa će za tu svoju praksu imati dokaz, i neće mu se djelo negirati, a što se tiče klanjanja namaza u toj noći, džematile, to se temelji na optem pravilu propisanosti okupljanja na pokornosti, ibadetu i dobrim djelima. To okupljanje se djeli na dvije vrste: okupljanje koje je pritvrđeni sunnet, koji je nekada vadžib a nekada mustehabb, poput okupljanja radi klanjanja pet dnevnih namaza, džume, bajama, namaza radi pomračenja Sunca i Mjeseca, namaza radi traženja kiše, teravih-namaza; sve je ovo pritvrđeni sunnet kojeg treba čuvati i na njemu istrajavati. Druga vrsta je nepritvrđeni sunnet poput okupljanja radi džematlijskog klanjanja dobrovoljnog namaza poput klanjanja noćnog namaza, ili okupljanja radi učenja Kur’ana, zikrullaha, dove. Sve ovo je dozvoljeno, do momenta ako se navedeno uzme za pritvrđeni adet i običaj i stalnu i redovnu praksu. Poslanik s.a.w.s., je po nekada klanjao noćni namaz u džematu, ali mu to nije bila redovna praksa, a isto tako su njegovi ashabi znali da kažu nekom od njih da im uči Kur’an a oni da slušaju. Omer b. el-Hattab r.a., bi znao reći Ebu Musa el-Eš’ariju r.a., podsjeti nas na našeg Gospodara, pa bi im on učio Kur’an, dok bi oni slušali.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 23/132.; Kutub ve Resa’il ve Fetava Ibnu Tejmijje fil-Fikhi, 23/133.)

Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ono što se prenosi da se klanja određeni i posebni namaz u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, ili prve džume mjeseca Redžeba, ili 27 noći mjeseca Redžeba – sve je to laž i neispravno. Također i klanjanje svakog namaza u kojem se određuje učenje posebnih ajeta ili sura ili tesbiha – sve je to lažno i izmišljeno shodno općoj saglasnosti sve hadiske uleme koji se jedino razilaze na dva mišljenja kada je Tesbih-namaz u pitanju.“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 7/315.)

Stavovi ostale islamske uleme:

Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: „O vrijednosti polovične noći mjeseca Ša’abana govore brojni hadisi, koji nam svi zajedno ukazuju na to da ova noć ima asla i utemeljenja u islamu.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, br.670., 2/277.)

Imam el-Bejheki rhm., kaže: „Po ovom pitanju se bilježe brojne neispravne predaje (ehadis-menakir), koje se prenose od nepoznatih ljudi (ruvat medžhulun). Mi smo u poglavlju: el-De’avat, spomenuli samo dva hadisa.“ (Pogledaj: Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3554.)
Imam el-Kurtubi rhm., kaže: „Po pitanju vrijednosti polovične noći mjeseca Ša’abana, i odredbe života i smrti u toj noći, nema jakog hadisa na kojeg bi se oslonili po tom pitanju, tako da se ne treba ni osvrtati na njih.“ (Pogledaj: Tefsirul-Kurtubi, 16/128.)

Da je odvajanje polovične noći-dana mjeseca Ša’abana, bilo postom bilo namazom, bid’at-novotarija, na koju treba ljude upozoravati, zbog toga što se sve to temelji na slabim i lažnim hadisima, toga su stava i sljedeći šejhovi: Ibnu Baz, Ibnu Usejmin, Ibnu Džibrin, Abdurrezzak Afifi, Bekr Ebu Zejd, Abdullah b. Gudejjan, Abdul-Muhsin Abbad, Salih Fevzan, Sulejman el-‘Ulvan, Muhammed Salih el-Munedždžid, i ostali šejhovi.

Svake noći je propisano i sunnet klanjati noćni namaz; srednje bijele dane svakog mjeseca je sunnet postiti; Allah dž.š., silazi na ovodunjalučko nebo svake noći radi oprosta grijeha ljudima i davanja nafake; na kraju svake noći je propisano istigfar činiti itd..
Na osnovu svega navedenog za pravog muslimana bi trebalo da je svaka noć „Bera’et“ tj. čišćenje i distanciranje od grijeha, a ne samo jedna noć u mjesecu Ša’abanu, a Allah najbolje zna!

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG
http://minber.ba/polovina-no-mjeseca-aabana-lejletul-beraet/

Priredio: Mr. Semir Imamović

Kategorija i stepeni obveznika u pogledu ramazanskog posta
Studirajući šerijatske tekstove koji tretiraju ramazanski post, dolazimo do zaključka da u pogledu ove vrste posta postoje četiri različita stepena odgovornosti i obaveznosti:
a) prvi stepen, obaveznost ispoštavanja mjeseca ramazana u njegovom vremenu – ovome stepenu podliježe svaki mogućan, punoljetan i pametan musliman i muslimanka, koji su kod kuće;
b) drugi stepen, oslobaðanje od ramazanskog posta ili jednog njegovog dijela u prvom vremenu zbog postojanja tegobe za samog postača ili nekog drugog ko je usko vezan sa njim, i obaveza napošćavanja cijelog ili djela ramazana koji je propušten, a uz to i obaveza iskupljivanja prema mišljenju dijela islamskih učenjaka – ovome stepenu podliježe trudnica, dojilja i bolesnik koji se nada ozdravljenju;

c) treći stepen, oslobaðanje od ramazanskog posta ili jednog njegovog dijela zbog postojanja olakšice, ili zapreke koja post čini neispravnim, i obaveza napoštavnja nakon prolaska olakšice i prestanka zapreke – ovome stepenu podliježu putnik i žena s hajzom i nifasom;
d) četvrti stepen, oslobaðanje od ramazankog posta u prvom vremenu, i od napošćavanja poslije toga, a obaveznost iskupa za svaki propušteni dan – ovome stepenu podliježe starija iznemogla osoba i hronični bolesnik.
Dokaz za prvi stepen obaveznosti su riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, kako bi ste se grijeha sačuvali.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 183.); i riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Ko se od vas kod kuće zadesi, neka posti.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 185.).
Dokaz za drugi stepen su riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Ko od vas bude bolestan, ili na putovanju, neka naposti isti broj drugih dana.” (El-Bekare: 184.) i riječi Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem: ”Allah je musafira oslobodio polovine namaza (tj četveroreketanog namaza) i posta, a trudnicu i dojilju je oslobodio od posta.” (Ebu-Davud, 2408., Nesai, 2275., Ibn-Madže, 1667., Bejheki, 4/231., 715.).
Za treći stepen se mogu uzeti isti dokazi koji su navedeni kod drugog stepena, i može im se još dodati hadis Ebu-Seida el-Hudrija, u kojem Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, pojašanjavjući razlog manjkavosti vjere kod žena kaže: ”Zar žena u vrijeme hajza i nifasa, ne ostavlja post i namaz.” (Buharija, 298., Muslim, 79.).

Dokaz za četvrti stepen su riječi Ibn-Abbasa: ”Stara iznemogla osoba osloboðena je ramazankog posta, umjesto toga za svaki dan će nahraniti siromaha, i neće napostiti propuštene dane.” (Hadis je zabilježio Darekutni, i rekao je da je njegov sened/lanac vjerodostojan, takoðer ga je zabilježio Bejheki, 4/271.). Prenosi Taberani, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, da je Enes, radijallahu anhu, pred kraj života toliko solabio, da je ostavio post i umjesto toga za svaki dan nahranjivao siromaha.” (El-Mu’džemul-Kebir: 1/242. Pogledaj ocjenu hadisa u ”Medžmeuz-zevaid”: 3/164.
Prema tome, obavezan je postiti svaki, mogućan, punoljetan i pametan musliman, koji se nalazi kod kuće i ne postoji zapreka za njegov post.
Trudnica, dojilja, i bolesnik kojima post predstavlja tegobu, nisu obavezni postiti u prvom vremenu. Na njima je da propuštene dane naposte, a ukoliko su trudnica i dojilja post prekidale iz straha za plodom ili dojenčetom (tj straha od pomanjkanja mlijeka, ili hrane embriju), obavezne su prema mišljenju jednog dijela islamskih učenjaka, uz napaštanje, za svaki dan nahraniti siromaha. Stalna komisija za fetve u Sauijskoj Arabiji, u sastavu Abdulaziz ibn-Baz, Abdullah Gudejjan, Abdurrezzak el-Afifi, izdala je šerijatsko rješenje po kojem trudnica i dojilja imaju isti tretman kao i bolesnik – dozvoljava im se da zbog teškoće koju im predstavlja post u ramazanu ne poste, i obaveza im je samo napostiti dan za dan. Pozvali su se na riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Ko od vas bude bolestan, ili na putovanju, neka naposti isti broj drugih dana.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 184.). (Pogledaj ”Fetava-l-ledžneti-ddaime”, broj fetve 1453.).
Putnik i žena u hajzu i nifasu nisu obavezni postiti onoliki broj dana koliko traje putovanje ili hajz i nifas, stim da su obavezni napostiti propuštene dane. Štaviše, ženi je zabranjeno postiti u vrijeme hajza i nifasa, i ako bi postila, njen post je neispravan i obavezna ga je ponoviti. Putniku je, ukoliko nema nikakve teškoće, ili je ta teškoća podnošljiva bolje postiti, jer je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, postio na putovanju, kao što prenosi Ebu-Derda: ”Bili smo s Poslanikom u jako vrućem danu, toliko je bilo vruće da su ljudi svoje glave pokrivali rukama. Nisam vidio da je iko toga dana postio, osim Poslanik i Abdullah ibn-Revaha.” (Muslim, 1122.). Ukoliko post predstavlja veliku teškoću za postača, bolje mu je iftariti, što se može razumijeti iz sljedećeg hadisa: ”Neki ljudi su rekli Poslaniku: ‘Allahov Poslaniče, ljudima je teško postiti, samo čekaju šta ćeš ti uraditi. Zatražio je posudu s svodom i napio se vode nakon ikindije-namaza.” (Muslim, 1114.). A ako se boji da bi post mogao uzrokovati i smrt na putovanju, obaveza mu je prekinuti ga. To razumijevamo iz riječi Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem: ”Nije od dobročinstva post na putovanju”, koje je izgovorio kada je vido da se jedna čovjek onesvjestio od posta, i da su se ljudi okupili oko njega. (Buharija, 1844., Muslim, 1115.). Na ovaj način pravi se najprihvatljiviji spoj izmeðu hadisa koji govore o postu na putovanju, a Allah najbolje zna.
Stara i iznemogla osoba i hronični bolesnik u potpunosti se oslobaðaju obaveze posta i napoštavanja, a u jesto toga njima se propisuje iskup hranom. Kao dokaz za to naveo sam hadis Ibn-Abbasa, i predaju od Enesa, radijallahu anhuma. Uz to se može navesti da su neki komentatori Kura’na, ako što je Ibn-Abbas, rekli da se riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 184.) odnose i na bolesnika koji s teškom mukom izdržava post. (Fetava-s-sijam, od šejha Ibn-Džibrina: 81., 82.). Nahranjivanje siromaha biva na jedan od dva načina: bilo da se siromahu dâ 2, 40 gr. kvalitetnog brašna, i ono što mu je potrebno da sam sebi pripremi jedan obrok, bilo da se spremi hrana za 30 siromaha i da se pozovu odjednom ili svaki dan po jedan siromah. Prenosi Ebu-Jala u ”Musnedu” da je Ebu-Ejjub, el-Ensari, radijallahu anhu, oslabio pred kraj života, i nije mogao postiti, te da je pripremio poparu za trideset siromaha i pozvao ih na objed kod njega (Musned Ebu-Ja’la: 7/204. Kaže Hejsemi u ”Medžmeu-z-zevaidu, 3/164.: ”Prenio ga je Ebu-Ja’la sa vjerodostojnim lancem prenosilaca”).
Ostalo ja da razmotrimo propis osobe koja nije bolesna, nije putnik, nije skrhana starošću, nije iznemogla, a teško joj je ispostiti dan ramazana, bilo zbog velike vrućine, bilo zbog teškog posla, i slično tome. U Stalnoj komisji za fetve Saudijske Arabije smatraju da je takvoj osobi obaveza trpiti do krajnjih granica, i kada osjeti da više ne može izdržati, dozvoljeno mu je jesti i piti tek toliko da ugasi glad i žeð, zatim nastaviti s postom do zalaska sunca, i nadognaditi taj dan poslije ramazana (Pogledaj: ”Fetava-l-ledžneti-ddaime”, broj fetve 4157.).
Post je dozvoljeno prekinuti i onome ko učestvuje u spašavanju ljudskog života, ako kao postač to nije u mogućnosti uraditi, analogno trudnici i dojilji koje prekidaju post iz straha za vlastitim djetetom. Šerijat, načelno, ne pravi razliku u propisu izmeðu sličnih stvari, nego ima daje jednak propis. Allah najbolje zna!

http://minber.ba/propisi-posta/