Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li vjernik mora biti zadovoljan sa svime što mu je Uzvišeni Allah odredio?
Odgovor na ovu sumnju glasi: “Nije nam naređeno da budemo apsolutno zadovoljni sa svim onim što je kaderom odredio Uzvišeni Allah. Na obaveznost spomenutog ne ukazuje ni (Allahova) Knjiga, niti (Poslanikov) sunnet.”[1] Ipak, pitanje je potrebno detaljnije pojasniti. Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allahviše
Odgovor na ovu sumnju glasi: “Nije nam naređeno da budemo apsolutno zadovoljni sa svim onim što je kaderom odredio Uzvišeni Allah. Na obaveznost spomenutog ne ukazuje ni (Allahova) Knjiga, niti (Poslanikov) sunnet.”[1]
Ipak, pitanje je potrebno detaljnije pojasniti.
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, u svojoj kasidi Et-Taijja, kazuje:
Kad je r’ječ o zadovoljstvu Allahovom odredbom
Zadovoljni bit’ moramo mi sa svakom nevoljom
Bolestima, siromaštvom, poniženjem, gurbetlukom[2]
I nevoljama njima sličnim, ali ne i zločinom
A kad se radi o djelima koja se u harame broje
Za zadovoljstvo sa njima dokazi ne postoje
Učenjaci rekoše: “Zadovoljstva nema,
Sa djelima lošim i činjenjem gr’jeha”
Drugi pak su rekli: “Ono što je Allah Sebi pripis’o
Zadovoljni sa tim smo, a ne sa onim što se loše desilo”
Neki opet rekoše: “Sve što je Allah sebi pripis’o
S tim smo zadovoljni, a mrzimo ono što mi uradismo”
Jer Allah sve je stvorio, pa tako gr’jehe i loša djela
Al’ stvorenja čine djela ta, ne po prisili, već što su tako htjela
Zato mi smo zadovoljni sa svim što je Allah stvorio
A mrzimo gr’jehe koje je rob svojom voljom počinio.[3]
Šejh Abdurrahman b. Sa‘di, u komentaru ovih stihova, kaže: “Ukoliko bi neko ustvrdio da moramo biti zadovoljni sa (svakom) Allahovom odredbom, a pri tome mislio na zadovoljstvo sa činjenjem grijeha, jer i oni spadaju u Allahovo predodređenje – ovakvom i sličnima šejhul-islam, tj. Ibn Tejmijja, odgovorio je na četiri načina. Svaki od ovih odgovora sam po sebi dovoljan je i potpuno zadovoljavajući, pa kako je tek kada se svi oni zajedno uzmu u obzir?
Naređeno nam je da budemo zadovoljni sa nevoljama koje nas zadese, a ne sa sramotnim i zabranjenim djelima koja sami učinimo. Naprimjer, ukoliko nas zadesi bolest, siromaštvo ili neka slična nevolja kroz koju nas sustigne ono što mrzimo i od čega zaziremo ili nas mimoiđe ono što volimo i za čim žudimo, u toj situaciji moramo pokazati strpljenje, a da li smo obavezni osjećati potpuno zadovoljstvo zbog toga što nas je to zadesilo, oko toga učenjaci imaju različite stavove. Ispravno je mišljenje da je to – zbog nepostojanja jasnog dokaza koji govori drugačije – pohvalno, a ne obavezno, jer bi to većini ljudi bilo izuzetno teško postići. Naime, strpljivost koja nam je naređena nakon nevolje manifestira se kroz sputavanje duše u njenim pokušajima da pokaže srdžbu, kontroliranju jezika da ne iskaže nezadovoljstvo i držanju pod kontrolom dijelova tijela kojima čovjek ne smije dozvoliti da pokazuju znakove srdžbe kroz razne vidove zabranjenih radnji, kao što su čupanje kose, cijepanje odjeće, sipanje prašine po glavi itd. Sve spomenuto ljudi su obavezni izbjegavati i to im, u suštini, ne predstavlja neku veću poteškoću.
Međutim, osjećati potpuno zadovoljstvo i smirenost srca nakon nevolje, bez ikakve pomisli kako bi bilo dobro da se ta nevolja nije ni desila, to je za većinu ljudi nešto izuzetno teško, možda i prezahtjevno, pa im to Uzvišeni Allah nije ni stavio u obavezu, kao ni Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, već je ta vrlina posebna privilegija rezervirana za odabrane, koji će boraviti na najvišim stepenima, dok je za ostale ljude pohvalna, ali neobavezna.
Kada je riječ o tome da bi čovjek trebao biti zadovoljan i zbog grijeha i sramotnih djela koja je počinio, to mu, naravno, ni u kojem slučaju nije naređeno i na takvo nešto ne upućuje nijedan validan argument.
U kontekstu ovog pitanja jedan dio islamskih učenjaka kaže da Uzvišeni Allah nije zadovoljan time da Ga niječemo, činimo Mu nevjerstvo i da Mu griješimo, a naša je obaveza da se sa našim Gospodarom bespogovorno složimo u svemu onome što nam On nalaže, pa kada On kaže da je nečim zadovoljan, mi time moramo biti zadovoljni, a kada kaže da nešto mrzi i prezire, mi to moramo mrziti i prezirati. Rekao je Uzvišeni Allah:
Ako (Ga) zaniječete, pa Allah je uistinu neovisan o vama, ali On nije zadovoljan s nevjerovanjem robova Svojih, a ako Mu zahvalni budete, On će s vama biti zadovoljan… (Ez-Zumer, 7)
Istinska je vjera da i mi, baš kao i naš Gospodar, mrzimo nevjerstvo, razvrat i griješenje i da se svega spomenutog klonimo i da, baš kao i On, volimo vjerovanje, zahvaljivanje i pokornost Njemu, te da djela pokornosti u praksu sprovodimo.
Mora se napraviti razlika između Allahove odredbe i onoga što se dešava kao posljedica te odredbe. Naime, shodno ovom tumačenju, mi moramo biti zadovoljni Allahovom odredbom, jer ona spada u Njegova djela, a što se tiče onoga što se dešava kao posljedica te odredbe, tada se radi o djelima Njegovih robova, koja se dijele na nekoliko vrsta. Tako, naprimjer, u jednu vrstu tih djela spadaju ispravno vjerovanje i pokornost Svevišnjem Allahu, i obaveza nam je da budemo zadovoljni sa ovom vrstom djela, dok u drugu vrstu spadaju nevjerovanje i griješenje, sa kojom ne samo da ne smijemo biti zadovoljni, već smo ovu vrstu obavezni mrziti i prezirati, te činiti sve ono što će ovakva i slična (ne)djela anulirati, poput kajanja, traženja oprosta, činjenja dobrih djela koja brišu loša, izvršavanja šerijatskih kazni i primjenjivanja sankcija nad onima koji ih počine itd. Kada je pak riječ o djelima koja spadaju u kategoriju mubaha, tj. onoga što niti je naređeno niti je zabranjeno, nije nam obavezno da ta djela mrzimo, niti da njima budemo zadovoljni.
Uzvišeni Allah stvorio je i predodredio grijehe i nepokornost, međutim, nakon što ih čovjek počini, ona se ne pripisuju Allahu, već onome ko ih je počinio. Zbog toga, mi jesmo zadovoljni Allahovim kaderom, pa makar on podrazumijevao i propisanost određenih grijeha i nepokornosti, jer kader je Allahovo djelo, ali nismo zadovoljni sa lošim djelima koja Allahov rob počini, jer se loša djela ne pripisuju Allahu, već onome ko ih je počinio, pa se zbog toga, shodno našim mogućnostima, trudimo spriječiti ih i ukloniti ono što je loše.
Ovo su odgovori na pitanje da li smo obavezni biti apsolutno zadovoljni sa Allahovom odredbom, iz kojih smo se uvjerili da onaj ko o ovom pitanju ima pogrešan stav, nema nikakvog argumenta za ono što zagovara.”[4]
Nastaviće se…
____________________________
Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader
Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz
Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.
Preveo: Amir Durmić
http://minber.ba/zadovoljstvo-allahovom-odredbom-2/
fusnote:
Vidi manje[1] Ibn Ebu Izz el-Hanefi, Šerhul-akidetit-Tahavijja, str. 258. Također vidjeti: Ibn Tejmijja, Minhadžus-sunna, 3/205, i El-Istikama, 2/125–126.
[2] Odnosno, napuštanjem porodice i domovine i odlaskom u tuđinu. (op. prev.)
[3] Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 8/253. Također vidjeti: Ibn Sa‘di, Ed-Durretul-behijjeti šerhul-akidetit-taijja, str. 51.
[4] Ibn Sa‘di, Ed-Durretul-behijjeti šerhul-akidetit-taijjeti fi hallil-muškiletil-kaderijja, str. 51–53. Vidjeti: Ibn Tejmijja, Minhadžus-sunna, 3/203–209, i El-Istikama, 2/73–76, Ibn Kajjim, Medaridžus-salikin, 1/168–269, Ibn Ebu Izz el-Hanefi, Šerhul-akidetit-Tahavijja, str. 258, i Menbedži, Teslijetu ehlil-mesaib, str. 152–161. Također vidjeti: šejh Abdulaziz Sultan, Muhtesarul-esileti vel-edžvibetil-usulijjeti alel-akidetil-vasitijja, str. 124–125, i Ibn Usejmin, El-Munteka min feraidil-fevaid, str. 109.
Kakav je stav ehli-sunneta o instituciji imameta – vođstva u islamu?
U svome djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak, dr. Muhammed Jusri, je na sažet i koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučaviše
U svome djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak, dr. Muhammed Jusri, je na sažet i koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. Slijedi poglavlje o vjerovanju sljedbenika ehli-sunneta u pogledu institucije imameta – vođstva u islamu:
1. Odabir i ustoličenje vrhovnog vođe svih muslimana kolektivna je obaveza ummeta, a na tu obavezu ukazuju Kur’an, sunnet i konsenzus sljedbenika sunneta.
2. Imamet je vrsta ugovora između ummeta, tj. svih muslimana i imama – vođa i predvodnika, čiji je primarni cilj uspostava hilafeta utemeljenog na principima vjerovjesništva, kako bi se očuvala vjera, ali i regulirala ovosvjetska pitanja i interesi.
3. Vrhovni imam – halifa bira se na nekoliko načina: konsenzusom muslimana, odabirom i prisegom koju mu daju ugledne i mjerodavne ličnosti iz različitih branši i profesija koje predstavljaju sve muslimane, ukoliko halifa lično postavi svoga nasljednika[1], ako silom, tj. pučem, dođe na vlast, a potom se muslimani slože i prihvate ga kao halifu. Imamet halife koji je na ovakav način došao na vlast legitiman je i obaveza mu je iskazivati pokornost u svemu što je dobro i ispravno.
4. Predvodnici muslimana i vladari prema ummetu su obavezni: u praksu sprovoditi Allahov šerijat, čuvati ispravno islamsko vjerovanje, raditi na očuvanju jedinstva i zajedništva muslimana, uspostaviti instituciju naređivanja na dobro i odvraćanja od zla, uspostaviti instituciju džihada – borbe na Allahovom putu, sakupljati zekat i dobrovoljne priloge – sadaku, dodjeljivati funkcije i položaje u državi shodno osposobljenosti i kompetencijama podanika itd.
5. Što se tiče obaveza muslimana prema imamima, vođama i vladarima, oni su dužni pokoravati im se i slušati ih u svim prilikama, bilo da se radi o onome što im je drago ili mrsko, ali samo pod uvjetom da je posrijedi ono što je šerijatski legitimno i dozvoljeno, i što se smatra pokornošću Uzvišenom Allahu, a ukoliko se radi o grijehu ili nepravdi, tada im se ne smiju pokoravati.
6. Muslimani su svoje vladare dužni savjetovati onda kada pogriješe, a pomoći im i podržati ih onda kada ispravno postupe. Greške i propuste treba im oprostiti, a njihove mahane i sramote sakriti. Za ovosvjetskim dobrima, bogatstvom i ukrasima koje posjeduju vladari, muslimani ne trebaju žudjeti. Također, muslimani trebaju iskreno moliti Allaha da im vladari budu dobri i čestiti.
7. Strogo je zabranjeno pobuniti se i povesti oružanu borbu protiv vladara, sve dok su muslimani i dok sude po Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa čak i ako su nepravedni, to strpljivo treba podnositi. Pod njihovim vođstvom treba obavljati hadž i voditi džihad, pa čak i onda kada su nepravedni i onda kada grijehe budu javno činili. Dakle, obaveza je biti dio zajednice koju predvode nepravedni i grješni vladari, pa čak i ako prema podanicima ispoljavaju nepravednu silu i nasilno oduzimaju imetke.
Komentar: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Huzejfa b. Jeman, rekao je da će se nakon njega pojaviti nepravedni vladari koji neće slijediti njegov sunnet ni njegovu Uputu, pa kada ga je Huzejfa upitao kako će se ponašati u tom vremenu ako dočeka takve vladare, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: “Slušaj i pokoravaj se svome emiru (vođi), pa makar te po leđima udarao i imetak ti nepravedno uzeo.” (Muslim, Sahih, br. 1847.) Učenjaci su kazali da je pokoravanje vladaru, pa čak i onda kada je nepravedan, daleko bolja opcija, zato što sa sobom nosi veću korist od štete, jer u slučaju oružane pobune protiv nepravednog vladara prolijeva se krv nedužnih, narušava sigurnost i dovodi do razjedinjenosti. Također, učenjaci navode da su gotovo svi ustanci protiv vladara, kojima svjedoči historija, bilo da se radilo o pravednim ili nepravednim vođama, uglavnom donosili daleko veću štetu od koristi.
8. Institucija imameta prestaje biti punovažna onda kada nestane neka od glavnih komponenti na kojoj se ta institucija zasniva. Naprimjer, ako imam umre ili nestane, ili ako on izgubi neki od uvjeta koji se nužno moraju naći pri njemu da bi obnašao tu uzvišenu funkciju, pa recimo poludi ili se odmetne od vjere ili slično, njegov imamet više nije validan.
Komentar: Islamski učenjaci navode više od deset uvjeta koji se moraju naći pri imamu kako bi njegov imamet bio šerijatski legitiman, a to su: da bude musliman, šerijatski punoljetan, pametan (tj. da posjeduje zdrav razum), da posjeduje osnovno znanje o islamu i šerijatskim propisima, da nije poznat kao počinitelj velikih grijeha, da je muškarac, da je pronicljiv i oštrouman, da bude hrabar i čvrst kao ličnost, da ima zdrave tjelesne organe i zdrava čula (tj. da ne bude invalid), da ne bude od onih koji žude za vlašću i položajem, da vodi porijeklo iz plemena Kurejš. Naravno, među učenjacima postoje različita mišljenje oko određenih uvjeta koji su ovdje spomenuti, tj. da li su uvjet ispravnosti imameta ili su samo poželjne kompetencije, o čemu se detaljno govori u knjigama fikha.
9. Ukoliko imam iz nekog šerijatski opravdanog razloga izgubi svoj legitimitet, tj., ukoliko više pri sebi nema osnovne uvjete koji bi imam morao ispunjavati da bi bio postavljen na poziciju halife, to nužno ne znači da je postao nevjernik, već znači da je izgubio šerijatsko pravo da bude vrhovni vođa muslimana. Također, to ne znači da ga je istog trenutka, nakon što izgubi pravo na imamet, obaveza silom ukloniti sa položaja, jer da bi se tako postupilo, moraju se ostvariti određeni preduvjeti. Ukoliko se ti uvjeti ne ispune, a ljudi se tom vođi suprotstave i dignu pobunu protiv njega, to neminovno vodi u gubljenje ljudskih života i upropaštavanje imovine. Zbog toga, potrebno je održati kakav-takav vid uređene vlasti kako bi se ummet sačuvao od zla i štete, i kako bi se snaga ummeta i njegovi kapaciteti usmjerili u pravcu njegovih neprijatelja. Postupiti na ovakav način znači dati prednost prioritetima jer će se tako (i pored toga što na vlasti ostane vođa koji je izgubio legitimitet) održati mir i sigurnost u svim dijelovima države, neće biti podjela na grupe, od kojih će svaka imati svoju zastavu i obilježje, vjera će ostati snažna i dominantna, a slabi i potlačeni bit će zaštićeni.
Komentar: Što se tiče preduvjeta koji se nužno trebaju ispuniti kako bi svrgavanje halife koji je izgubio šerijatski legitimitet postalo obavezno, misli se prije svega na praktičnu sposobnost da se sa vlasti svrgne takav vođa. Ukoliko muslimani za takvo nešto nisu sposobni ili zbog snage takvog vođe, koji na svojoj strani ima, recimo, podršku vojske i velikog broja ljudi, ili zbog slabosti i neopremljenosti muslimana, tada im je bolje da ne dižu pobunu protiv njega.
10. Procjena cijele ove situacije, na koji način postupiti, vraća se prvenstveno na odluku priznatih i bogobojaznih učenjaka, kao i onih koji imaju moć i utjecaj, a uvažavaju učenjake i drže do njihovog mišljenja.
11. Ukoliko u nekom vremenskom razdoblju ili na nekom geografskom području fizički uopće ne bude imama ili ne bude imama koji ispunjava šerijatske uvjete i ima puni šerijatski legitimitet, u tom slučaju vođe muslimana će biti mjerodavne osobe iz ummeta na čelu sa učenjacima, kojima je obaveza da vjernike okupe i ujedine oko istine, ali onako kako to sunnet uči i nalaže, te da na sve načine pokušaju spriječiti razilaženja i nejedinstvo i da se svim kapacitetima založe da se u ummetu poštuju farzovi, stroge Allahove naredbe, i da se praktično sprovode u djelo.
12. I onda kada ne bude imama, i džuma-namaz i namaz u džematu moraju se obavljati i dužni su im prisustvovati svi oni koji su inače obavezni prisustvovati ovim namazima. Također, obaveza je i dalje u društvima održavati instituciju naređivanja na dobro i odvraćanja od zla, te na snazi moraju biti zakon i red, kako bi krv, čast i imetak muslimana, ali i svih drugih ljudi koji žive u islamskoj državi, poput štićenika (zimmija), i nemuslimana koji imaju garanciju o boravku i sigurnosti, ostali sačuvani i nepovredivi.
13.Na ovaj će način u društvu biti osigurani sigurnost i mir, zakon i red, kao i jedinstvo i međusobna povezanost članova tog društva.
___________________
[1] Mnogi učenjaci kažu da je uvjet ispravnosti i legitimnosti ovako postavljenog halife da se s tim postavljenjem slože predstavnici muslimana, tj. ugledne i mjerodavne ličnosti, te da mu oni dobrovoljno daju prisegu.
Priredio: Amir Durmić
Vidi manjePreuzeto sa http://minber.ba/stav-ehli-sunneta-o-instituciji-imameta-vodstva-u-islamu/
Koje su osobine Allahovih poslanika i naše dužnosti prema njima?
U svom djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak dr. Muhammed Jusri, na sažet način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao je na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamskeviše
U svom djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak dr. Muhammed Jusri, na sažet način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao je na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. Slijedi poglavlje o osobinama Allahovih poslanika i naših dužnosti prema njima.
– Uzvišeni je Allah sve vjerovjesnike stavio u Svoju zaštitu i sačuvao ih od vanjskih i unutrašnjih neprimjerenosti. Nije bilo moguće da neko od njih počini veliki grijeh ili neko sramotno djelo, a kada je riječ o malim grijesima, ukoliko su ih i učinili, to se dešavalo izuzetno rijetko.
Komentar: Nakon što su se neupitnim konsenzusom usaglasili da su svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici sačuvani od velikih grijeha i da su apsolutno bezgrješni kada je riječ o dostavljanju Allahove poslanice i Njegovog šerijata ljudima, islamski učenjaci razišli su se u pogledu malih grijeha, tj. da li su poslanici i vjerovjesnici mogli ponekad počiniti mali grijeh. Ispravan stav o ovom pitanju, koji zastupa veliki broj islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija, kao što su Ibn Bettal, Ibn Abdulberr, Kadi Ijad, Amidi, Nevevi, Ibn Tejmijja, Zehebi i mnogi drugi, jeste da Allahovi poslanici i vjerovjesnici nisu bili apsolutno sačuvani od malih grijeha, već da se ponekom znalo desiti da učini djelo koje se u konačnici može okarakterizirati kao mali grijeh. Za svoj stav navode mnoge dokaze. Naprimjer, kada je riječ o vjerovjesniku Ademu, alejhis-selam, Uzvišeni je Allah kazao: “I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo” (Ta-ha, 121). Također, prenoseći nam riječi Ibrahima, alejhis-selam, Uzvišeni Allah kaže: “I koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti, i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!” (Eš-Šuara, 82)
– Kada je riječ o dostavljanju Allahove poslanice ljudima, isto tako nije bilo moguće da bilo ko od njih nešto slaže, bilo šta pronevjeri, pogriješi ili zaboravi.
– Oni su živjeli i umirali, bili zdravi i bolesni, bogati i siromašni, jeli su i pili, spavali, ženili se i dobivali potomstvo, kao što su radili i sve drugo što uobičajeno, shodno Allahovom predodređenju, čine ljudi, a što ne umanjuje njihovu vrijednost i uzvišeni stepen (na kojem se kao poslanici nalaze).
– Adem, alejhis-selam, bio je prvi među njima koji je bio odlikovan vjerovjesništvom, a prvi koji je bio odlikovan poslanstvom bio je Nuh, alejhis-selam, dok je posljednji od svih vjerovjesnika i poslanika bio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
– Jedna skupina poslanika odabrana je i odlikovana posebnom odlučnošću i postojanošću, a njihova su imena zajedno spomenuta u surama El-Ahzab i Eš-Šura.
Komentar: Autor ovdje aludira na petericu najodabranijih Allahovih poslanika poznatijih kao ulul-azmi miner-rusul, a koji su zajednički spomenuti u dva ajeta u surama El-Ahzab i Eš-Šura, a radi se o sljedećima ajetima: “Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli” (El-Ahzab, 7); “On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!’” (Eš-Šura, 13); “Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli.” (El-Ahzab, 7)
– Najbolji od svih poslanika, po konsenzusu, jeste posljednji poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Ovdje je potrebno naglasiti da je strogo zabranjeno preferirati i smatrati nekog poslanika boljim i vrednijim od drugih, iz pristrasnosti ili želje da se neko od njih uzdigne, a drugi degradira.
– Vjera svih poslanika bila je ista, a vjerozakoni različiti.
Komentar: Vjera svih poslanika bila je ista, a to znači da su svi pozivali u tevhid – čisti monoteizam, o čemu Uzvišeni Allah kaže: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!’” (El-Enbija, 25), dok su, s druge strane, njihovi vjerozakoni, tj. praktični propisi obredoslovlja, u nekim segmentima bili različiti. O tome Svevišnji Allah kaže: “…svima vama smo zakon i pravac propisali…” (El-Maida, 48)
– Poslanici su nad običnim ljudima bili privilegirani po sljedećem: Svevišnji Allah poslao im je objavu, bili su sačuvani od grijeha, njihova srca nisu spavala, kad im je došao smrtni čas, data im je mogućnost da izaberu da li će umrijeti ili nastaviti da žive na dunjaluku, ukopavani su na mjestu na kojem su umrli, u berzehu – zagrobnom životu u svojim kaburovima obavljaju namaz, zemlja ne uništava njihova tijela i njima je ukazana najveća čast.
Komentar: Srca poslanika nisu spavala: Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Aiši, radijallahu anha: “Moje oči spavaju, ali moje srce ne spava” (Buhari i Muslim). Dakle, u ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sebi je pripisao ovu privilegiju nad ostalim ljudima, a što se tiče tvrdnje autora da je ovo privilegija i svih ostalih Allahovih poslanika i vjerovjesnika, o tome Enes b. Malik, radijallahu anhu, kaže: “…Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, oči spavaju, ali ne spava njegovo srce, a tako je bilo i kod svih vjerovjesnika: spavale su im oči, ali ne i njihova srca” (Buhari). Iako su ovo riječi ashaba Enesa b. Malika, radijallahu anhu, smatra se da su to riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je nekad od njega čuo, jer ovakvu tvrdnju ashab sam od sebe ne može kazati. Naime, ova tvrdnja zadire u pitanja u kojima razum i logičko zaključivanje ne smiju imati udjela, tako da nešto slično ashab nikada ne bi izmislio niti kazao sam od sebe.
Poslanicima je data mogućnost da izaberu da li će umrijeti ili nastaviti da žive na dunjaluku, o čemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Nijedan vjerovjesnik ne bude usmrćen prije nego što ugleda svoje mjesto u Džennetu, a potom biva ostavljen da živi ili mu bude ponuđeno da izabere (između dunjaluka i ahireta).” (Buhari)
U berzehu – zagrobnom životu u svojim kaburovima obavljaju namaz: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Vjerovjesnici su živi u svojim kaburovima i klanjaju.” (Ebu Ja’la, Musned. Šejh Albani ovaj je hadis uvrstio u vjerodostojna predanja. Vidjeti: Albani, Silsiletul-ehadisis-sahiha)
Zemlja ne uništava njihova tijela: Evs b. Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Petak je jedan od vaših najboljih dana, pa zato u njemu donosite što više salavata na mene, jer se uistinu vaši salavati meni predočavaju.” Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, kako će se naši salavati tebi predočavati kada ćeš biti raspadnut – a neki su ashabi govorili ‘istruhnuo’?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Uistinu je Uzvišeni Allah zabranio zemlji (da jede i uništava) tijela vjerovjesnika.” (Ebu Davud, Sunen, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.)
Uzvišeni je Allah poslao poslanike kako bi ljudima predočili jasne dokaze, tako da ljudi poslije za svoje eventualno nevjerstvo nikakvog izgovora ne bi imali. Također, poslao ih je kako bi njihovi životopisi ljudima bili najbolji pokazatelji kojim putem trebaju hoditi. Svevišnji je Allah preko Svojih poslanika visoko uzdigao svjetlo tevhida i popravio stanje Svojih robova.
Svaki je vjerovjesnik svom narodu donio radosnu vijest o dolasku Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i svaki se od njih obavezao da će povjerovati u njega i slijediti ga ako doživi njegovu pojavu.
Komentar: Uzvišeni je Allah rekao: “Allah je od svakog vjerovjesnika, kojem je objavio Knjigu i dao znanje – uzeo obavezu: ‘Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?’ Oni su odgovorili: ‘Pristajemo!’ ‘Budite, onda, svjedoci’, rekao bi On, ‘a i Ja ću s vama svjedočiti’” (Alu Imran, 81). Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u komentaru ovog ajeta kaže: “Svakom vjerovjesniku kojeg je poslao, Uzvišeni je Allah stavio u obavezu da slijedi i pruži svu moguću pomoć Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ukoliko ga On pošalje kao poslanika dok taj vjerovjesnik bude živ. Također, Uzvišeni je Allah svakom vjerovjesniku propisao da svome narodu u obavezu stavi da slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i pomognu mu, ako bi se on pojavio za njihova života.” (Vidjeti: Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim)
U Tevratu i Indžilu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, opisan je kao onaj koji će sljedbenike ovih knjiga, koji mu se odazovu i slijede ga, osloboditi tereta i teškoća koje su im bile nametnute.
Komentar: Ovdje autor aludira na sadržaj sljedećeg ajeta: “Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi…” (El-A’raf, 157). Dakle, šerijat Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, derogirat će sve prethodne vjerozakone u kojima je bilo dosta teških i rigoroznih propisa, te sljedbenike tih vjerozakona, ukoliko mu se odazovu i prihvate kao posljednjeg vjerovjesnika, osloboditi dužnosti izvršavanja tih propisa.
Priredio: Amir Durmić, prof.
Vidi manjePreuzeto sa http://minber.ba/osobine-allahovih-poslanika-i-nase-duznosti-prema-njima/
Kako se iskupiti za prekršenu zakletvu?
Ukoliko se neko zakune zakletvom koja je munakid, pa nakon toga prekrši svoju zakletvu, potrebno je da učini keffaret, odnosno iskup za svoje krivokletstvo. Keffaret za prekršenu zakletvu je validan postupak u šerijatu na osnovu Kur’ana, sunneta i idžma’a islamskih učenjaka. Kaže Uzvišeni u prijevodviše
Ukoliko se neko zakune zakletvom koja je munakid, pa nakon toga prekrši svoju zakletvu, potrebno je da učini keffaret, odnosno iskup za svoje krivokletstvo. Keffaret za prekršenu zakletvu je validan postupak u šerijatu na osnovu Kur’ana, sunneta i idžma’a islamskih učenjaka. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: «Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti…» (El-Maide, 89.)Prekršitelj zakletve ima pravo da bira izmeðu prve tri ponude (da nahrani deset siromaha, da ih obuče ili da oslobodi roba), a ako ne može ništa od ponuðenog, onda će postiti tri dana. Nije mu dozvoljeno da posti odmah, odnosno prije nego što pokuša ponuðeno, po idžmau – konsenzusu islamskih učenjaka.
HRANJENJE DESET SIROMAHA
U ajetu je jasno precizirano da se moraju nahraniti deseterica siromaha. Meðutim, da li je dozvoljeno nahraniti jednog siromaha deset puta, ili dvojicu pet puta, petericu po dva puta itd.? Stav imama Šafije, imama Ahmeda kao i Ibn Hazma jeste da mora biti deset različitih siromaha, zbog vanjskog značenja ajeta, koji na to jasno upućuje.
Suprotan stav ima Ebu Hanife, r.h., i imam Ahmed u drugom rivajetu, da je dozvoljeno dati sve jednom siromahu, pod uvjetom da mu se čitava količina hrane dadne odjednom.
VRSTA HRANE KOJA SE DAJE SIROMASIMA
Što se tiče vrste hrane kojom se hrane siromasi, ispravno je da se to vraća na običaj stanovnika tog geografskog područja, odnosno na osrednju hranu (i po vrsti i po količini) koja se koristi u tom mjestu, shodno riječima Uzvišenog u prijevodu značenja: ”…da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite” (El-Maide, 89.).
Ovo je stav imama Malika i Ibn Hazma, a odabrao ga je i Ibn Tejmijje, r.h.
Kaže Ibn Tejmijje, r.h., preferirajući ovo mišljenje:
”Ono što se prenosi od ashaba i tabiina jeste ovaj pravac. Zbog toga su govorili: ‘Osrednja hrana jeste hljeb i mlijeko, hljeb i maslo, hljeb i datule, a najveće što se može reći jeste hljeb i meso.’ Predaje koje govore na ovu temu već smo spomenuli na drugom mjestu, i tamo smo objasnili da je ovo mišljenje ispravno i da na njega upućuju Kur’an, sunnet i zdravo razmišljanje…” (Fetava od Ibn Tejmijje, 35/349.)
DA LI JE DOZVOLJENO POZVATI SIROMAHE PA IH NAHRANITI, ILI JE OBAVEZA DA ONI LIčNO PREUZMU HRANU?
Stav imama Malika, Šafije i Ahmeda jeste da im se hrana mora uručiti lično, jer, kako kažu, to je imetak koji im po šerijatu lično pripada, pa im se mora uručiti kao zekat. Takoðer kažu da je to bila praksa ashaba, r.a.
Suprotan stav imaju imam Ebu Hanife i imam Malik u drugoj predaji, a to je mišljenje i Sevrija, Evzaija i Hasana el-Basrija, a odabrao ga je i Ibn Tejmijje, koji kažu da nije obaveza da siromasi lično preuzmu hranu, već ih je dozvoljeno pozvati na ručak ili večeru naprimjer.
Ovo mišljenje je prioritetnije i bliže općim ciljevima šerijata, jer se i ličnim hranjenjem siromaha postiže cilj radi kojeg je ovaj propis nareðen, a to je dobročinstvo prema siromahu. A Allah najbolje zna.
OBLAČENJE DESET SIROMAHA
To se odnosi na kupovinu odjeće koju po običaju nose siromasi, a Ahmed i Malik su ograničili da ta odjeća u najmanju ruku mora prekrivati one dijelove tijela koji se obavezno prekrivaju u namazu, bilo da se radi o muškarcu ili ženi.
(El-Mudevvene, 2/44, Mugni, 11/260, Muhalla, 8/75)
KORIST
Većina islamskih učenjaka smatra da nije dozvoljeno izdvojiti novčanu vrijednost za hranu ili odjeću, te je u tom obliku dati siromasima, dok Ebu Hanife to dozvoljava.
(El-Umm, 7/91, El-Mudevvene, 2/40, El-Muhalla, 8/69, El-Mugni, 11/256)
OSLOBAÐANJE ROBA
Odabrano je mišljenje po ovom pitanju da se može osloboditi bilo koji rob, bio on musliman ili ne, zbog općenitosti ajeta u kojem se to nareðuje: “…ili da roba ropstva oslobodite…“ Ovo je mišljenje Ebu Hanife, r.h., dok većina pravnika kaže da rob mora biti musliman.
POST TRI DANA
Ukoliko ne bude u stanju da se zbog siromaštva iskupi za prekršenu zakletvu sa jednom od tri navedene stvari, kletvokršitelj će prijeći na post od tri dana, onako kako je to spomenuto u ajetu.
Imam Ebu Hanife, Sevri i Ahmed u jednom rivajetu, mišljenja su da se ovi dani obavezno trebaju postiti uzastopno. Svoj stav dokazuju kiraetom Abdullaha b. Mes’uda, r.a., i Ubejja, r.a., da su u ajetu koji govori o iskupu kletvokršitelja učili: “…A onaj ko ne bude mogao –neka posti tri dana (uzastopno)…“ (El-Maide, 89.).
Iako ovaj kiraet ne spada u mutevatir – kategorične kiraete, on je u najmanju ruku predaja od Poslanika, s.a.v.s., kojom se tumači spomenuti ajet, tako da pod pretpostavkom ispravnosti njegovog lanca prenosilaca, on biva validnim dokazom.
Takoðer, kao dokaz navode i kijas – analogiju, shodno iskupu za nenamjerno ubistvo ili zihar za koje je takoðer propisan post kao iskup, a u ajetima koji o tome govore uvjetovana je uzastopnost u postu. Kaže Allah u prijevodu značenja za iskup onome ko počini nenamjerno ubistvo: ”…ne naðe li, mora uzastopno postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje” (En-Nisa, 92.), a za zihar kaže: ”Onaj ko ne naðe, dužan je da dva mjeseca posti uzastopce prije nego što jedno drugo dodirnu” (El-Mudžedele, 4.).
Imam Malik, Šafija, Ahmed u rivajetu kao i Ibn Hazm smatraju da uzastopnost u postu za otkup prekršene zakletve nije obavezan jer takvo nešto nije uvjetovano u ajetu, a spomenuti kiraet nije mutuvetair – kategoričan, već šaz – izniman, pa kao takav ne može služiti kao dokaz. Zbog toga, ako prekršitelj zakletve ove dane isposti bez uzastopnosti, njegov iskup je ispravan.
Ovo drugo mišljenje je ispravnije, meðutim, ukoliko čovjeku ne predstavlja veliku poteškoću, sigurno je da je preče i bolje te dane ispostiti uzastopno kako bi što prije sa sebe skinuo tu obavezu, a Allah najbolje zna.
DA LI JE DOZVOLJENO ISKUPITI SE ZA ZAKLETVU I PRIJE NEGO ŠTO SE PREKRŠI?
Nema razilaženja meðu islamskim učenjacima da se iskup za prekršenu zakletvu ne mora učiniti prije nego što se išta prekrši, ali se razilaze na dva mišljenja po pitanju onoga ko bi se iskupio prije nego što je zakletvu prekršio:
PRVO: Većina islamskih pravnika smatra da je to dozvoljeno, ali smatraju prečim da se iskup ne čini sve dok se zakletva ne prekrši. Ovaj stav se pripisuje četrnaesterici ashaba i velikom broju tabiina.
DRUGO: Ebu Hanife i njegovi sljedbenici smatraju da ovaj postupak nikako nije ispravan, dok imam Šafija smatra da se nije dozvoljeno unaprijed iskupiti postom od tri dana, ali jeste sa ostale tri spomenute stvari u ajetu. (El-Mudevvene, 2/38, El-Mugni, 11/222, El-Muhalla, 8/67, El-Mebsut, 8/148)
Mišljenje većine islamskih učenjaka je prioritetnije jer hadisi upućuju na legitimnost ovog postupka. Od Abdur-Rahmana b. Semure, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
”Ako se na nešto zakuneš, pa vidiš da je nešto drugo bolje od onoga na što si se zakleo, iskupi se za svoje krivokletstvo, pa učini ono što je bolje…” (Ebu Davud, br. 3278, Nesai, 7/10. Hadis je vjerodostojan. Vidjeti: Irvaul-galil, br. 2579. U nešto drugačijoj verziji bilježe ga Buharija i Muslim.) U ovom hadisu Poslanik, s.a.v.s., jasno je naredio da se čovjek prvo iskupi za svoju zakletvu, pa da je tek nakon toga prekrši. A Allah najbolje zna.
PONAVLJANJE ISKUPA SA PONAVLJANJEM PREKRŠENIH ZAKLETVI
Ukoliko se čovjek zakune da će učiniti jednu stvar, pa se nakon toga opet zakune da će učiniti neku drugu stvar, ukoliko prekrši bili koju od navedenih zakletvi, dužan je da se za svaku iskupi posebno. Naprimjer: čovjek se Allahom zakune da neće posjećivati rodbinu, a nakon toga zakune se da neće izlaziti iz kuće. Kada prekrši bilo koju od navedenih zakletvi obaveza mu je da se za svaku iskupi posebno.
Meðutim, ako se dva ili više puta zakune za jednu te istu stvar, islamski učenjaci po ovom pitanju imaju više mišljenja. Ebu Hanife, Malik i Ahmed smatraju da je za svaku zakletvu dužan posebno se iskupiti, a imam Šafija kaže da, ukoliko je drugom zakletvom samo želio da potvrdi prvu, nije dužan da se iskupi više od jednog puta.
Imam Ahmed u jednom rivajetu smatra da će se iskupiti samo jednom bez obzira koliko se puta zakleo na jednu te istu stvar, i da se ostale zakletve računaju samo kao potvrda one već izgovorene. Ovo mišljenje je odabrao i Ibn Tejmijje, r.h., i ono je, inšallah, odabrano.
Naprimjer, žena se Allahom zakune da više neće dojiti svoje dijete, i tu zakletvu ponovi nekoliko puta u jednom ili više dana. Ukoliko se odluči da prekrši tu zakletvu, dovoljno je da se za nju iskupi samo jednom, a Allah najbolje zna.
Pripremljeno prema djelu Sahihu fikhis-sunne ve edilletuhu, autora Ebu Malika Kemala Ibnus-Sejjida Salima
Pripremio: Amir Durmić
Vidi manjeminber.ba
Muž mi zabranjuje hidžab
Zahvala pripada Allahu Milostivom, Samilosnom i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallahu alejhi ve sellem: Islamski učenjaci su suglasni u tome da je šerijatski punoljetnoj muslimanki obaveza da pred osobama koji joj nisu mahremi (muškim osobama koje su joj trajno zabranjene zviše
Zahvala pripada Allahu Milostivom, Samilosnom i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallahu alejhi ve sellem:
Islamski učenjaci su suglasni u tome da je šerijatski punoljetnoj muslimanki obaveza da pred osobama koji joj nisu mahremi (muškim osobama koje su joj trajno zabranjene za brak bilo po krvnom srodstvu, mlijeku ili tazbini) pokrije čitavo svoje tijelo s tim da kod učenjaka postoji poznato razilaženje oko lica i šaka. Svaka muslimanka koja ne postupa po ovom propisu, bez ikakve sumnje čini vrstu grijeha za kojeg se što prije treba pokajati i što prije početi nositi šerijatsku odjeću kojom ju je zadužio Uzvišeni Allah. Zbog toga, svaka muslimanka koja se odluči na ovakav korak, zaslužuje svaku podršku uz molbu Uzvišenom Allahu da je učvrsti u njenoj namjeri i da joj pomogne pri tome.
Iz pitanja kojeg si nam uputila je jasno da si ti ta koja ima iskrenu želju da se počne pridržavati ovog islamskog propisa, a da je tvoj muž taj koji te u tom naumu želi spriječiti. Po tom pitanju ti možemo savjetovati slijedeće:
1- muslimanka je dužna da se pokorava svome mužu ukoliko je ono što on od nje zahtijeva u skladu sa onim što vjera islam smatra legitimnim. O tome govore mnogi vjerodostojni hadisi. Međutim, ukoliko bi muž od supruge tražio da učini nešto što je po islamu strogo zabranjeno, ili bi joj zabranjivao da čini nešto što je po islamu strogo naređeno, tada mu se neće pokoriti niti će ga po tom pitanju slušati, jer je Allahov Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao: ”Nema pokornosti stvorenju, ukoliko će se tako učiniti nepokornost prema Stvoritelju. Pokoravanje je samo u onome što je dobro…” (Hadis bilježe Buhari i Muslim od Alije r.a.)
Ovo je opći princip islama koji se primjenjuje i na tvoj slučaj.
2- svjesni smo da bi tvoja čvrsta odluka da se pokriješ mogla prouzrokovati određene probleme između tebe i tvog supruga, pa bi u cilju izbjegavanja toga bilo dobro da s njim o tome što više razgovaraš kako bi mu pokazala da se na takav način želiš pokoriti Allahovoj naredbi, a u isto vrijeme da svoje tjelesne ukrase želiš sačuvati od pogleda drugih ljudi, čuvajući se tako u potpunosti samo za njega (svoga muža).
3- nemoj zaboraviti da je Allah taj koji okreće ljudska srca, i da nekad i najtvrđe srce uputi ka vjeri islamu. Zbog toga iskreno moli Allaha Uzvišenog, da tvome mužu omili vjeru islam sa svim njegovim propisima, onako kako ga je omilio i tebi, pa da zajednički živite u skladnom islamskom braku koji spada u najveće ljepote ovoga svijeta.
4- kada se uz Allahovu pomoć pokriješ, nastoji da tvoj hidžab bude po propisu, onako kako je to regulirano u šerijatu. Ovo ti kažemo iz razloga što danas mnoge muslimanke koje se pokrivaju čine to na način koji više otkriva i afirmira nego što pokriva i skriva što je u suštoj suprotnosti same svrhe hidžaba. O propisima šerijatskog hidžaba možeš pročitati u mnogobrojnoj islamskoj literaturi ili na internetskim stranicama islamskog sadržaja.
Na kraju, molimo Uzvišenog Allaha da ti pomogne i podari snage da svoju namjeru još danas sprovedeš u djelo a i da tvome suprugu omili ono što je omilio i tebi.
Odgovorio: Amir Durmić
Vidi manjeTek sam primila Islam, da li sam griješna svaki put kada iz kuće izađem otkrivena?
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, ﷺ. Na početku, zahvaljujemo Uzvišenom Allahu što te je iz Svoje neizmjerne milosti uputio u vjeru islam i izveo iz robovanja stvorenjima u robovanje Gospodaru svih stvorenja, u vjeru koja je bila put i pravac svih Allahovih poslanika i vviše
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, ﷺ. Na početku, zahvaljujemo Uzvišenom Allahu što te je iz Svoje neizmjerne milosti uputio u vjeru islam i izveo iz robovanja stvorenjima u robovanje Gospodaru svih stvorenja, u vjeru koja je bila put i pravac svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika i vjeru koja od ljudi zahtijeva da se samo Allahu Uzvišenom klanjaju, i da čine dobra djela. Nije ti nepoznato da je i Isa, ﷺ., onaj koga kršćani nepravedno smatraju Bogom ili Božijim sinom, kao i svi drugi poslanici, ljude pozivao da obožavaju samo Allaha, Jednog i Jedinog:
”Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!”‘ (El-Enbija, 25)
A kada Uzvišeni Allah na Sudnjem danu Isaa, ﷺ., bude upitao:
“O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’, on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.”’
Tada će Isa, ﷺ., odgovoriti Allahu:
”Ja sam im samo govorio ono što si im Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.” (El-Maide, 116-117)
Isto tako, vjerovatno ti je poznat hadis poslanika Muhammeda, ﷺ, u kojem je rekao: ”Svaki sin Ademov se rađa u fitri (prirodnoj urođenoj vjeri islamu) pa ga njegovi roditelji (svojim odgojem) učine židovom, kršćaninom ili vatro-poklonikom.” (Buhari i Muslim)
Riječ ”fitra” (urođena vjera) koja se spominje u hadisu, odnosi se na činjenicu da su sve duše priznale Allaha kao svoga Gospodara, o čemu nas obavještava Allah u Kur’anu, pa kaže u prijevodu značenja:
”I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’ – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.”’ (El-A’raf, 172)
Dakle, duše svih ljudi su u suštini priznale Allaha za svoga Stvoritelja i Apsolutnog Gospodara, i iz tog pravila se ne izuzima niko. Shodno ovome, a što potvrđuje i spomenuti hadis, svako dijete, nakon što mu se duša koja je priznala Allaha, spoji sa tijelom, na ovaj se svijet rađa kao musliman, odnosno kao biće koje je Allaha priznalo kao Gospodara. Međutim, sredina u kojoj to dijete živi najčešće je presudna u njegovom odgoju, pa će dijete, iako rođeno u islamu, pod utjecajem okoline prihvatiti religiju koja je zastupljena u dotičnoj sredini.
Nakon svega navedenog, sama ćeš zaključiti, da si se ti ”primanjem islama”, u stvarnosti samo vratila u onu vjeru s kojom si se i rodila na ovaj svijet. Pa još jednom, čestitamo ti na tom povratku i dobrodošla među svoju braću i sestre muslimane, koji iskreno Allaha mole da te učvrsti na Putu istine, i da ti pomogne na svim iskušenjima kroz koja ćeš vjerovatno prolaziti, zbog velike mogućnosti da će te tvoji roditelji i rodbina smatrati ”zavedenom” ili ”indoktriniranom”.
Jedan od prvih problema sa kojim si se već susrela jeste pitanje namaza, za koji kažeš da ga obavljaš tajno, vjerovatno iz straha od reakcije svojih roditelja i okoline.
Pitanje ”pokrivanja”, odnosno prakticiranja islamskog načina odijevanja za punoljetnu muslimanku, je drugi veliki problem na koji nailaziš, a njega je nemoguće tajiti, onome ko se praktično pridržava tog propisa.
Sigurno je da si stvari od početka postavila na svoje mjesto i da si razumjela islamske prioritete, pa si prvo, nakon primanja islama, krenula sa namazom, koji se računa jednim od glavnih stubova vjere islama. Svakako da bi bilo dobro da se što prije počneš pridržavati i hidžaba, odnosno šerijatski propisane odjeće za ženu muslimanku, jer je on punoljetnim muslimankama strogo naređen. Da li si to trenutno u stanju učiniti i pokoriti se i toj Allahovoj naredbi, to znaš ti, shodno situaciji u kojoj se nalaziš. Propis ti je jasan, ali njegova praktična primjena zavisi od tvoje situacije. Ukoliko bi takvom odlukom gotovo sigurno bila fizički ili psihički maltretirana i ponižavana od strane roditelja, porodice i okoline, te bi na koncu popustila, onda ti je bolje sačekati s tom odlukom jedno vrijeme dok ti Allah iz Svoje milosti ne pruži izlaz koji je sigurno blizu. Iako nam je teško reći ovakvo nešto (prolongiranje jasne Allahove naredbe) iz iskustva znamo da su mnoge naše sestre muslimanke, koje su čak rođene u islamskim porodicama, nakon odluke o pokrivanju, bile silom natjerane od strane porodice, da se ponovo ”otkriju”, što se znalo desiti i nekoliko puta. Stoga, ako je situacija takva, kakvom se čini iz priloženog pitanja, uz Allahovu milost, nećeš biti grješna jer ne prakticiraš pokrivanje, jer ti trenutne mogućnosti to ne dozvoljavaju.
Naravno, svoje oblačenje ćeš prilagoditi onoj odjeći koja najviše sliči šerijatskoj, te ćeš maksimalno skrivati one dijelove tijela koji se po islamu moraju pokriti. Također, svoje izlaske iz kuće svedi na minimum, i nemoj izlaziti osim s potrebom, dok ti Allah ne podari izlaz.
Na kraju, ozbiljno moraš razmisliti o tome da svojima roditeljima i okolini priznaš svoju odluku o primanju islama, jer će oni to saznati kad-tad, te da im lijepom riječju i najljepšim primjerom pokažeš kako je islam vjera koja poziva obožavanju Gospodara kosmosa, i činjenju onoga što je dobro, bez obzira što mnogi svjetski mediji o islamu proturaju jednu sasvim drugačiju sliku. Nažalost, i mnogi muslimani, svojim ružnim i neprimjerenim ponašanjem, često islam predstavljaju onakvim kakav on nije, te na takav način još više zagorčavaju život i tebi i nama, koji prakticiranjem vjere islama samo želimo ispuniti našu misiju kojom nas je Allah zadužio od onoga trenutka kada smo došli na ovaj svijet.
Još jednom, molimo Uzvišenog Allaha da ti olakša i da ti što prije podari najljepše rješenje za tvoj problem, da te učvrsti u vjeri islamu i da u islam uputi i tvoje roditelje i čitavu porodicu, da zajedno uživate u blagodatima islama i slasti koju donosi iskreno robovanje Gospodaru svemira.
Odgovorio: Amir Durmić
Vidi manjeSvako dijete se rađa kao musliman
Hadis koji spominješ: “Svaki sin Ademov rađa se u fitri (prirodnoj urođenoj vjeri islamu) pa ga njegovi roditelji (svojim odgojem) učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom”, zabilježen je u najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama kao što je Sahih Buharija i Muslima. Iako oko samog njegovog značenviše
Hadis koji spominješ: “Svaki sin Ademov rađa se u fitri (prirodnoj urođenoj vjeri islamu) pa ga njegovi roditelji (svojim odgojem) učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom”, zabilježen je u najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama kao što je Sahih Buharija i Muslima.
Vidi manjeIako oko samog njegovog značenja ima dosta toga da se kaže, ukratko ti možemo reći da veliki dio učenjaka smatra da se riječ “fitra” (urođena vjera), koja se spominje u hadisu, odnosi na činjenicu da su sve duše priznale Allaha kao svoga Gospodara, o čemu nas obavještava Allah u Kur’anu:
“I kada je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’, oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’, i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.’” (El-A’raf, 172)
Dakle, duše svih ljudi u suštini su priznale Allaha za svoga Stvoritelja i Apsolutnog Gospodara, i iz tog pravila se ne izuzima niko. Shodno ovome, a što potvrđuje i spomenuti hadis, svako dijete, nakon što mu se duša koja je priznala Allaha, spoji sa tijelom, na ovaj se svijet rađa kao musliman, odnosno kao biće koje je Allaha priznalo kao Gospodara. Međutim, sredina u kojoj živi to dijete najčešće je presudna u njegovom odgoju, pa će dijete, iako rođeno u islamu, pod utjecajem okoline prihvatiti religiju koja je zastupljena u dotičnoj sredini.
Zbog toga se za nevjernika u arapskom jeziku koristi riječ “kafir”, koja vodi porijeklo od korijena “kefere”, što znači “potrpati, zatrpati, pokriti”. Odnosno, čovjek postaje nevjernik nakon što u sebi pokrije i zatrpa prirodnu i urođenu vjeru u kojoj je rođen.
Na tvoje konkretno pitanje “do kojih je godina to dijete musliman”, (bolje je reći do koje se godine ne smatra nevjernikom), načelno možemo reći – sve dok ne bude imalo vlastitu sposobnost onog osnovnog rasuđivanja o temeljnim pojmovima, što znači da se nevjernikom počinje računati kada kroz razumsko shvatanje usvoji nevjerničko učenje. Ovo, naravno, nikako ne znači da će se umrlo dijete koje je rođeno u, recimo, kršćanskoj porodici, nakon smrti pokopati po islamskim propisima, već je propis o njemu na Sudnjem danu drugačiji od propisa za one koji su umrli nakon godina umne zrelosti, o čemu sada nije riječ.
Ovdje je bitno napomenuti i činjenicu da je Uzvišeni Allah Najpravedniji i Najmilostiviji, tako da sigurno neće nikoga kazniti prije nego što mu dođe jasni dokaz. Musliman treba da ima najljepše mišljenje o svome Gospodaru i da zna da On nikome ne čini nepravdu, tako da sigurno neće kazniti onu osobu do koje na ovome svijetu nije doprla Objava. Ovakve osobe će na Sudnjem danu imati poseban status, pa će ih Allah na jedan način iskušati kako bi njima samima pokazao ko bi od njih bio vjernik i sljedbenik poslanika tog vremena da je na dunjaluku do njega i doprla vjera, a ko bi okrenuo glavu od jasne istine i ostao u zabludi.
Da bi neko postao musliman, mora čvrsto vjerovati u Allaha i u Njegovog Poslanika, to potvrđivati izgovaranjem kelimei-šehadeta, i nakon toga činiti djela koja od nas zahtijeva ovo vjerovanje. Zato najispravnija definicija imana (islamskog vjerovanja) koju priznaje ehli-sunnet vel-džemat glasi ovako: “Iman je vjerovanje srcem, izgovaranje jezikom i činjenje djela koja se podrazumijevaju pod tim vjerovanjem”.
Iz ove definicije možeš zaključiti da samo vjerovanje srcem nije dovoljno da bi se čovjek nazvao vjernikom – muslimanom, već to mora potvrditi jezikom i djelima islama. Samo su neke zabludjele sekte (ekstremne murdžije) smatrale da je iman samo vjerovanje srcem i da je to dovoljno da se čovjek smatra vjernikom, pa su po toj definiciji i faraona i Iblisa (Sotonu) smatrali vjernicima jer su i jedan i drugi vrlo dobro znali da je njihov Gospodar Allah.
Dakle, onaj ko vjeruje srcem, a to još nije potvrdio jezikom i djelima, obavezan je da to što prije učini jer se, u suprotnom, ne smatra vjernikom – muslimanom.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Amir Durmić
Depresivna i razočarana, više ne klanjam namaze
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda ﷺ: Psihički pritisak kojeg vjernik u određenim situacijama može osjetiti i doživjeti, vrlo je snažno oružje kojim se prokleti šejtan služi kako bi umorio vjernika, i postepeno, vrlo mudro i lukavo, postigao svoj krajnji cilj, a to je udaljiti vjerviše
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda ﷺ:
Psihički pritisak kojeg vjernik u određenim situacijama može osjetiti i doživjeti, vrlo je snažno oružje kojim se prokleti šejtan služi kako bi umorio vjernika, i postepeno, vrlo mudro i lukavo, postigao svoj krajnji cilj, a to je udaljiti vjernika od Pravog puta i odvesti ga u zabludu. Zbog toga, zadnja stvar i situacija u koju bi vjernik sebi trebao dopustiti da upadne, jeste stanje depresije i anksioznosti koji se danas ubrajaju u najčešća psihička oboljenja. Međutim i to se dešava. Nije lahko živjeti i saburati u vremenima velikih iskušenja kada opasnosti (u vidu grijeha) za vjerničko srce vrebaju iza svakog ćoška. Pogotovo nije lahko onim osobama koje se počnu pridržavati vjerskih propisa a nakon toga osjete pritisak od strane okoline, a često i porodice, koji se zajednički svim silama trude da mladića ili djevojku odvrate od Puta istine govoreći im kako je vjera islam nazadna i opterećujuća za omladinu. Još ukoliko se osoba osami i nema priliku da boravi u džematu gdje bi zajedno sa drugim muslimanima učila vjeru i kroz iskrena druženja u ime Allaha širila svoje znanje o islamu i povećavala svoj iman, ona često upadne u stanje koje je slično tvom. Osjećaj odbačenosti, izolacije i besmisla, što kasnije opet za sobom povlači postepeno ostavljanje vjerskih propisa i povratak u džahilijjet, koji i jeste stvarna propast za čovjeka na ovom svijetu. Uvažena sestro u islamu, tvoje stanje u koje si upala jeste zabrinjavajuće, ali nije nemoguće iz njega izići, pa ti preporučujemo nekoliko stvari:
1. Odmah se vrati obavljanju obaveznih dnevnih namaza, bez obzira ”osjećala ti u namazu duhovni smiraj” ili ne. Namaz je prvo djelo za koje će čovjek biti upitan na Sudnjem danu, pa se zbog toga iskreno pokaj svome Milostivom Gospodaru za period u kojem si ostavljala namaz, i ne gubi nadu u Allahovu milost. Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu Značenja:
”Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv” (Ez-Zumer, 53)
Ukoliko u namazu ustraješ, sigurni smo da će prokleti šejtan posustati i izgubiti nadu da ćeš biti njegov slijepi sljedbenik. Svaki put kad učiniš sedždu Uzvišenom Allahu, šejtanu je muka, a najlakše ćeš mu udovoljiti ako namaz ostaviš, da te Allah sačuva, a i nas sviju od takvog grijeha.
2. Namazu ćeš se najlakše vratiti na način da se podsjetiš kolika je njegova obaveza, koliko on donosi koristi i nagrada, ali isto tako i štete i kazne ukoliko ga vjernik bude izostavljao. (Vjernik je svome Gospodaru najbliži onda kada je na sedždi. Dva rekata sabahskog namaza vrijednija su kod Allaha od čitavog dunjaluka i onoga što je na njemu. Ko namaz ne bude obavljao na Sudnjem danu će biti u društvu faraona, Karuna i ostalih nevjernika, da nas Allah zaštiti i sačuva njihovog društva. Namaz te sprječava da činiš loša djela, namazom ćeš stalno biti u vezi sa svojim Gospodarom itd.)
3. Bez obzira koliko se možda osjećala usamljenom, odbačenom ili iznevjerenom od strane onog za koga si se trebala udati ili bilo koga drugog od stvorenja, znaj poštovana sestro da se ništa u čitavom kosmosu ne kreće niti dešava, osim sa voljom tvoga i našeg Gospodara Uzvišenog, Koji je unaprijed sve odredio i koji je svemu sudbinu propisao. Ako te je nešto zaobišlo, nije ti se moglo dogoditi, a ako ti se nešto desilo, nije te moglo zaobići. Primjer je tvoja saobraćajna nesreća. Možda si stotinu puta pomislila, i stotinu puta nanovo razmišljala o danu nesreće: da je bilo ovako, da je bilo onako… Stvar se desila, Allah te sačuvao i na tome mu budi zahvalna. Nemoj sad dozvoliti da te šejtani u vidu džinna ili ljudi odvedu sa Puta istine i trasiraju ti put propasti. Znaj da tvoj Gospodar zna za tvoje stanje i tvoju muku, pa ga moli da ti pomogne. Iako se možda osjećaš samom, nezaštićenom i odbačenom, ako si iskrena vjernica, što možeš da budeš, znaj da si tada jača od sviju koji su ti stali na put do tvoga Gospodara, jer s tobom je Onaj Koji je Najveći i Koji sa svime upravlja.
Ne vodi mnogo brigu o onome što se dešava oko tebe a na čiji ishod ti ne možeš utjecati i posveti se obožavanju svoga Gospodara, jer će te brige zamoriti, a stanje se neće promijeniti. Kao u stihovima reče Imam Šafija r.h.:
Neke oči bdiju dok druge spavaju
Zbog stvari koje bivaju ili se ne dešavaju
Zabrinutost od sebe, koliko možeš potisni
Jer nošenje briga, vodi ka ludosti
Gospodar te od onog, jučerašnjeg zaštiti
Poštedjeti će te i od onog, što sutra dolazi
(Divan Imama Šafije)
4. Pronađi sebi društvo sestara muslimanki, s kojima ćeš se družiti i s kojima ćeš dijeliti i dobre i loše trenutke kroz koje prolaze svi ljudi. Bilo kakva tegoba na dunjaluku lakše se prolazi ako se podijeli sa dragim osobama.
5. Moli Uzvišenog Allaha da ti što prije podari muža koji će biti iskreni vjernik pa da zajednički lakše prolazite kroz dunjalučke tegobe, želeći isključivo Allahovu milost i zadovoljstvo.
6. Što više uči Kur’an ako ga znaš učiti a ako ne znaš, potrudi se da naučiš, a do tada što više slušaj učenje Kur’ana jer je u njemu lijek i milost za one koji ga slušaju. Što češće budi pod abdestom, uči jutarnje i večernje zikrove koji su ti dostupni u islamskoj literaturi i na internetu.
Ne gubi nadu u Allahovu milost, i znaj da su grijesi svojstveni sinovima Ademovim. O tome je rekao Poslanik ﷺ: ”Svaki sin Ademov griješi, a najbolji grješnici su ono koji se najviše kaju”.(Ahmed i Tirmizi. Sahihul-Džami’a br.4515)
Također, prenosi Ibn Abbas r.a. da je Poslanik ﷺ rekao:
”Ne postoji ni jedan (Allahov) rob, vjernik, a da nema grijeh kojeg čini s vremena na vrijeme, ili grijeh u kojeg će upasti i kojeg se neće otarasiti sve dok ne napusti dunjaluk. Uistinu je vjernik po svojoj prirodi sklon da upadne u iskušenje, sklon da zaboravi ali sklon i da se kaje, pa kada bude opomenut, on se posjeti i pouku primi…” (Taberani. Sahihul Džami’a br. 5735)
Na kraju, iskreno molimo Allaha Uzvišenog, Vladara Arša plemenitog, da ti svaku tugu zamjeni radošću, da ti omili ibadet i dobra djela, da ti griješenje i sve ono što je ružno učini mrskim i odvratnim i da što prije od tebe odagna svaku vrstu brige i tuge, a tvoje srce obasja svjetlom Svoje milosti i oprosta.
P.S. Nemoj sebi dopustiti da te iko nagovori da ”lijek” za svoje trenutne tegobe potražiš kod nadriljekara u vidu raznih sihirbaza, vračara ili gatara, koji će na tvojoj muci nastojati zaraditi, a ništa ti neće pomoći. Odlazak njima je haram, a slijepo vjerovanje u ono što govore i proriču je kufr.
Odgovorio: Amir Durmić
Vidi manjeZašto mi za liječnik od sihra traži ime majke, veš, sapun?
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda, ﷺ, koga je Allah poslao kao opomenu i milost svim svjetovima. Poštovana Lejla, uvažena sestro u vjeri islamu, prije svega želimo ti dobrodošlicu na naš sajt i iskreno se nadamo da ćeš nas i u budućnosti posjećivati. Drago nam je da si nama povjeriviše
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda, ﷺ, koga je Allah poslao kao opomenu i milost svim svjetovima.
Poštovana Lejla, uvažena sestro u vjeri islamu,
prije svega želimo ti dobrodošlicu na naš sajt i iskreno se nadamo da ćeš nas i u budućnosti posjećivati. Drago nam je da si nama povjerila svoj problem kao i nedoumice koje te muče. Nadamo se da ćemo, uz Allahovu pomoć, uspjeti da ti makar djelimično objasnimo neke stvari, kako bi to bio vid uvoda u tvoje detaljnije upoznavanje sa islamom.
Kao prvo, tvoj odlazak dotičnoj personi koja, kako kažeš “skida sihre i gleda u grah…”, najbolje potvrđuje tvoju prvotnu konstataciju o sebi, kako si osoba kojoj “tematika vjere nije baš poznata”, jer, poštovana Lejla, da si poznavala makar osnove svoje vjere, nikada ne bi prekoračila kućni prag osobe koja “gleda u grah” i tako vjerovatno “čita sudbinu” te čini jedan od najvećih grijeha, koje je Uzvišeni Allah strogo zabranio. Međutim, nikako ne pomisli da te želimo koriti, grditi ili te verbalno napadati zbog tvoga postupka koji si počinila u neznanju. Mi te, uvažena sestro, želimo samo savjetovati, moleći našeg Uzvišenog Gospodara da te uputi na Pravi put i da te izbavi od svih vrsta zabluda koje su danas mnogobrojnije nego ikad. Mnogi muslimani danas, zbog svoga neznanja koje je uzrokovano različitim faktorima, čine djela koja islam nikako ne dozvoljava, a vrlo često se radi o posjetama raznim vračarima, gatarima, egzorcistima i ostalim vidovima bjelosvjetskih šarlatana koji na muci i neznanju različitih profila ljudi, nastoje sebi priskrbiti ovosvjetsku korist, jer je poznato da većina njih svoje “okultne vještine” itekako debelo naplaćuje.
Prije nego što ti uputimo nekoliko općih savjeta, želimo ti reći sljedeće:
Poštovana Lejla, nipošto se ne vraćaj toj “gospođi” i ni u kom slučaju joj nemoj odnijeti “rekvizite” koje je od tebe tražila (flašu vode, veš, peškir, sapun itd.) jer su to klasični predmeti na koje sihirbaz u osnovi i pravi sihre.
Nikada više u životu, ni sada ni sve dok si živa, nemoj otići nekome s ciljem da ti čita sudbinu, gleda u grah ili da ti pruža savjete za “sreću u ljubavi” ili tome slično. Muhammed, ﷺ., rekao je: “Onaj ko ode vračaru i povjeruje mu u ono što je rekao, Allah od njega ne prima namaz četrdeset dana.” Da je ta žena bila “dobra muslimanka”, prvo bi te savjetovala da u svome životu počneš praktikovati vjeru islam, jer se samo kroz praktično sprovođenje islama u životu, može steći Allahovo zadovoljstvo i sreća i uspjeh na oba svijeta. Dotična gospođa nije ništa drugo do klasični sihirbaz koji kroz vezu sa džinskim svijetom (okultnim) zarađuje novac na tuđoj muci i neznanju, kako smo to već spomenuli.
Nadamo se da će ti ovih nekoliko informacija biti samo ključ kojim ćeš polahko ali sigurno otvoriti vrata svoje spoznaje o islamu i njegovim principima i pravilima, kako bi što prije i počela živjeti u blagodatima islama.
Na kraju, da ne bi došlo do zabune, želimo da znaš i da shvatiš da je Uzvišeni Allah pored ovog pojavnog, materijalnog svijeta, stvorio i onaj drugi, nevidljivi svijet koji ne vidimo, ali smo kao vjernici muslimani dužni u njega vjerovati. Jedan dio tog svijeta jeste i vjerovanje u postojanje džinna, odnosno nevidljivih bića koja je Uzvišeni Allah stvorio od vatre, o čemu se na mnogo mjesta govori u Kur’anu. Oni nama ljudima nisu vidljivi, ali oni vide nas. Ima ih i vjernika i nevjernika, dobrih i loših, muškaraca i žena, različitih jezika i porijekla. Ponekad ljudi iz različitih pobuda nastoje da stupe u kontakt sa džinnima, što im i uspijeva. Tako naprimjer sihirbazi sa džinnima stupaju u kontakt kako bi na nekoga negativno djelovali, kako bi spojili ili rastavili muškarca i ženu, ili kako bi nekome nanijeli neko zlo i saznali djeliće sudbine. Takvi postupci se zovu sihri i oni su mogući. Međutim, muslimanima je strogo zabranjeno da stupaju u kontakt sa džinnima, a oni koji to rade, u suštini, da bi zadobili povjerenja šejtana, i sami moraju biti šejtani u ljudskom obliku. Šejtanima moraju jasno dati na znanje da su i oni sami nevjernici, i tek tada im šejtani vjeruju i za njih obavljaju prljave poslove.
Imajući ovo u vidu, u islamu je lahko objasniti takozvane “paranormalne” pojave, duhove, prikaze itd. Ustvari se radi o džinnima koji zbog različitih razloga uznemiravaju ljude. Njih se muslimani ne trebaju bojati niti od njih strepiti. Iskreno islamsko vjerovanje, namaz, post, moralan način života i islamski način oblačenja, neodlaženje na mjesta na kojima se pije alkohol, svira i vodi nemoralan život, najbolji je štit protiv šejtana.
Zato, upoznaj svoju vjeru, primijeni je u životu i ne boj se nikakvih sihra ni šejtana. Ukoliko se ipak desi da čestitog muslimana ili muslimanku “opsjedne” džinn, onda postoji šerijatski dozvoljen način liječenja. Bolesnoj osobi se uči Kur’an i Poslanikove dove, te takav, uz Allahovu pomoć, biva izliječen. Nikakve hamajlije, talismani ili ostali paganski obredi ne dolaze u obzir. Na kraju krajeva, o tome možeš pročitati na internetu ili u knjigama koje na islamski legitiman i priznat način govore o tome.
Osjećali smo potrebu da ti sve ovo kažemo kako bismo te odvratili od radnji i postupaka koje je zabranio naš Gospodar Allah, a koje si u neznanju počinila. Kada se musliman iskreno pokaje za učinjeni grijeh, Allah mu ga i oprosti.
Es-selamu alejkum!
P.S: Iz pitanja se razumije da imaš momka. U islamu nije dozvoljeno da momak i djevojka ostvaruju bilo kakvu prisniju vezu prije braka, da se “druže”, osamljuju i tome slično. Zato molimo Uzvišenog Allah da te opskrbi hairli mužem sa kojim ćeš zajedno robovati Uzvišenom Allahu i izvršavati ono čime nas je On i zadužio.
Odgovorio: Amir Durmić
Vidi manjeKuda su otišli umrli, da li su patili u času smrti, da li je neko došao po njih i da li i dalje vide nas žive?
Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, ﷺ, koga je Allah poslao kao uputu i milost svim svjetovima. Poštovana, prije svega želim da te pozdravim islamskim pozdravom: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je na tebe Allaviše
Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, ﷺ, koga je Allah poslao kao uputu i milost svim svjetovima.
Poštovana, prije svega želim da te pozdravim islamskim pozdravom:
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je na tebe Allahov spas, Njegova milost i blagoslov).
U ovom odgovoru obraćat ću ti se sa ”sestro”, jer kažeš da si rođena kao muslimanka, a naš Stvoritelj, Uzvišeni Allah je u prijevodu značenja Kur’ana rekao:
”A vjernici su zaista braća”.
Dakle, svi oni koji Allaha priznaju za Gospodara, Muhammeda, ﷺ., za poslanika, i svi oni koji su zadovoljni da im je islam vjera, generalno se smatraju braćom i sestrama. Dakle, cijenjeno sestro u islamu, prije nego što ti direktno odgovorim na tvoja pitanja, želio bih ti spomenuti nekoliko bitnih činjenica.
Iz tvojih riječi zrače bol i duševna patnja, koji su prvenstveno uzrokovani tvojim životnim nedaćama, koje, zbog oskudnog poznavanja vjere islama, a samim tim i svrhe svoga bivstvovanja na ovom kratkom i prolaznom svijetu, jako teško podnosiš. Sama kažeš da si rođena kao muslimanka, ali da ”nažalost nisi odgajana kao muslimanka”. Ne brini se i ne tuguj. Nisi jedina. Hiljade osoba sličnih tebi su prošle kroz isto, ili su još u sličnoj situaciji. Imaš mogućnost da mnogo toga saznaš i naučiš, i da pronađeš svrhu svoga postojanja, te da kroz islam upoznaš i doživiš sreću i duševni mir, koji (kako si se vjerovatno i sama uvjerila) ne mogu priskrbiti svi ukrasi i sva bogatstva ovoga prolaznog svijeta. Iz tvoga pitanja može se razumjeti (a možda i griješim) da o vjeri islamu ne znaš baš mnogo, pa ću u nekoliko rečenica pokušati da ti objasnim načela našeg vjerovanja. Ako spomenem neke stvari sa kojima si upoznata, halali mi na pogrešnoj procjeni.
Sestro, naš Gospodar je Allah koji je čitav kosmos mudro stvorio i u njemu, sve do savršenosti uredio. On je Živi i Vječni. Samo On ostaje, a sve drugo umire i biva uništeno:
”Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!” (El-Bekare, 255)
Naš Gospodar je Tvorac svakog oblika života. Samo On stvara živo iz neživog:
”On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni”. (Er-Rum /Bizantinci, 19)
Ljudi koji ne vjeruju u Boga tvrde suprotno, govoreći da je život na Zemlji nastao slučajno, iz nežive materije, a da kosmos i savršeni red koji vladaju u njemu, nisu ništa drugo do posljedica niza slučajnosti koji su se, eto, nekako desili, nakon neke velike eksplozije prije više milijardi godina. Priznat ćeš, sestro, kako nije baš moguće da grom udari u hrpu gvožđa i da se nakon tog udara od hrpe otpadaka sam od sebe, slijedom slučajnosti i paušalnog niza događaja, odjednom formira najnoviji model aviona. Ovo bi svakako bilo mnogo prije moguće od toga da iz ničega nastane eksplozija, a nakon nje da se u svemiru sve savršeno i besprijekorno poreda na svoje mjesto, i na koncu, da sve funkcionira kako treba. Dakle, ovaj kosmos ima svoga Kreatora i Onoga ko njime upravlja. Mi znamo da je to Allah. Muslimani imaju posljednju Božiju objavu Kur’an čije učenje nikada nije došlo u koliziju sa naučnim činjenicama, a svako novo kategorično naučno otkriće samo potvrđuje da je on originalna Božija riječ i objava, dok su prethodne Božije knjige izmijenjene i derogirane.
Naš Gospodar nas je stvorio sa određenom svrhom i ciljem, a to je prvenstveno da Ga obožavamo i da činimo ono što je On naredio i da se klonimo onoga što je On zabranio. Šta od nas želi naš Gospodar, objasnio nam je poslanik Muhammed, ﷺ., koga slijedimo i smatramo najboljim Allahovim stvorenjem.
Ukratko, Allah nas je zadužio da iskreno vjerujemo u Njega, u Njegove meleke, sve Njegove Poslanike i knjige (objave), u Sudnji dan i da vjerujemo da sve što se dešava biva Njegovom voljom i određenjem.
Iskrenost svoga vjerovanja musliman će potvrditi praktičnim izvršavanjem pet strogih islamskih dužnosti, a to su:
– izgovarati kelimei-šehadet koji glasi: ”Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”, što znači: ”Ja srcem vjerujem i jezikom potvrđujem da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik”;
– klanjati propisane namaze,
– postiti mjesec ramazan,
– davati zekat,
– i po mogućnosti obaviti hadždž.
Živeći po ovim pravilima i načelima, musliman izvršava svoje dužnosti prema svome Stvoritelju, a uz to se i kaje za počinjene grijehe koji su nama ljudima svojstveni i kojih nije bio sačuvan niko izuzev Allahovih poslanika.
Nadam se da će ti ovih nekoliko informacija biti samo ključ kojim ćeš polahko ali sigurno otvoriti vrata svoje spoznaje o islamu i njegovim principima i pravilima, kako bi što prije i počela živjeti u blagodatima islama.
Što se tiče tvojih pitanja, odgovorit ću detaljno:
1. U posljednje dvije godine doživjela sam mnoge tragedije, smrti najdražih članova porodice:
Smrt je pravilo, poštovana sestro. Od nje se nije niko spasio, niti će se ikada spasiti ijedno stvorenje. Samo ja Allah Živi i Vječni, a sva stvorenja moraju umrijeti. Tako je barem na ovom svijetu, dunjaluku, koji je kratak i prolazan. Na njemu smo kratko, kako bismo ispunili svoju misiju kojom nas je Allah zadužio, a to je da Ga spoznamo i da samo Njega iskreno obožavamo.
Smrt bilo koje drage osobe je težak udarac za njegove voljene koji ostaju nakon njega. Međutim, vjernici u Allaha i Poslanika sa voljenima se rastaju samo nakratko. Nakon proživljenja i Sudnjeg dana, u Džennetu se opet sastaju sa onima koje vole, da se više s njima nikada ne rastanu.
Allah će u Džennetu vjernicima pridružiti one koje su voljeli, bili oni njihove porodice ili prijatelji, ali pod uvjetom da su i oni sami bili vjernici:
”Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu…” (Et-Tur, 21)
2. Kuda su otišli moji najmiliji:
Po islamskom vjerovanju, ljudi nakon smrti borave u ”berzehu”, zagrobnom životu. Svaki čovjek (odnosno njegova duša) u svome mezaru – grobu, uživa ili se pati, u zavisnosti da li je bio vjernik ili nevjernik na ovome svijetu, odnosno da li je bio pokorni Allahov rob ili je bio veliki grješnik koji je činio ono što ja Allah zabranio. U berzehu svi ljudi (njihove duše) ostaju do časa kada će nastupiti Sudnji dan, i kada će se opet duše sjediniti s tijelima, kada će im pred Allahom biti suđeno za ono što su činili na ovom svijetu. Vjernici nakon Velikog suda odlaze u Džennet – Raj da u njemu zauvijek uživaju, a nevjernici u Džehennem – Pakao da u njemu pate.
3. …da li su patili u času smrti…:
U mnogim hadisima (izrekama) Muhammed, ﷺ., je rekao da vjernik umire lahko i da njegova duša iz tijela izlazi kao kada se voda prospe iz čaše, a da nevjernik umire teško, i da mu duša izlazi teško, kao kada se trnovita granu vuče kroz vunu.
4. …da li je neko došao po njih…:Allah u času smrti čovjeku šalje Meleka smrti kojije zadužen za uzimanje duša. O tome se govori u Kur’anu i mnogim hadisima.
5. …i da li i dalje vide nas žive…:mrtvi ne vide nas žive, ali neka dobra djela nas živih dolaze do njih i koriste im. Naprimjer, kada neko od bližnjih umrlog moli Allaha da mu oprosti (uči im dove), ali naravno uči iskreno iz srca, a ne da plaća nekome da im uči hatmu ili slično. Isto tako umrlima koristi dijeljenje sadake – milostinje siromasima i potrebnima s namjeromda to bude ”pred dušu umrlih”.
Mi se nadamo da su tvoji bližnji umrli kao vjernici i molimo Uzvišenog Allaha da im oprosti i da ih obaspe Svojom neizmjernom milošću.
6. Često plačem za njima, ljudi kažu da to i nije dozvoljeno, ali se srcu ne može zapovijedati:
Za umrlim je dozvoljeno plakati i za njima žaliti, ali u tome ne treba pretjerivati. Muhammed, ﷺ., koji je bio najbolji Allahov rob, plakao je onog dana kada mu je umro sin Ibrahim. Kada ga je jedan njegov drug začuđeno upitao: ”Pa zar i ti plačeš, o Allahov Poslaniče…?”, on je odgovorio: ”Naša srcu su tužna, naše oči plaču, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar”.
Nije dozvoljeno naricati za umrlim, od žalosti čupati kosu ili trgati odjeću, ili na bilo kakav primitivan i paganski način oplakivati umrlog. Smrt bližnjih treba primiti dostojanstveno i mirno, te biti zadovoljan Božijom odredbom, jer drugačije nije moglo biti. Dakle, svako umjereno plakanje i žaljenje za umrlim nije zabranjeno po islamu, već ono što smo spomenuli.
7. Često se zapitam: ‘Zašto, dragi Bože?”:
Ne pitaj se ”zašto”, cijenjena sestro. Allahova odredba se ne može mijenjati. On radi ono što On želi i nikome ne polaže račun. Sve što je Allah odredio ima svoju svrhu, bit i mudrost, samo ljudi, čiji su um i razum ograničen, često nisu sposobni da dokuče tu mudrost. Allah je Najpravedniji i vrlo daleko od bilo kakvog oblika nasilja prema Svojim robovima. Smrt je, kako smo već rekli, najuniverzalnije pravilo koje vlada u čitavom kosmosu, a svaki, i najduži životni vijek, ustvari je vrlo kratak, jer svakako mora proći. Zato, poštovana sestro, okreni svoje ambicije prema traženju onog drugog, vječnog svijeta, ahireta, na kojem te neće moriti brige i tuge koje more sve ljude na ovom svijetu.
8. ”Okani se, dijete, tih zapadnjačkih običaja, tvoji od toga nemaju koristi…”:
Ne znam šta je tvoja komšinica mislila sa ovim ”zapadnjački običaji”, ali ako je podrazumijevala paljenje svijeća, polaganje cvijeća, obilježavanje godišnjice smrti i slično, onda je svakako u pravu. Već smo ti naveli neka djela od kojih će tvoji umrli imati koristi ako su bili muslimani, tako da ih nećemo sada spominjati.
9. A ja više ne znam ni kome bih se okrenula, ni gdje bih našla utjehu…:
Okreni se svome Stvoritelju, sestro! Saznaj o islamu što više i počni ga praktično primjenjivati u životu. Tada ćeš spoznati istinsku sreću i duševni smiraj još na ovom svijetu, a ono što je Allah vjernicima pripremio u Džennetu je mnogo bolje, ljepše, i što je najbitnije, vječno je. Ono što je bilo prije u tvome životu, od eventualnih grijeha ili pogrešnog odnosa prema Allahu i vjeri islamu, uzrokovanih neznanjem ili bilo kojim drugim faktorima, zaboravi. Ma šta da si učinila od grijeha, znaj da iskreno pokajanje briše sve grijehe. Allah je milostiv i On iskrenima prašta sve. Imaš mnogo načina da učiš o islamu. Pretpostavljam da živiš negdje u dijaspori, pa potraži neku džamiju ili mesdžid gdje ćeš upoznati muslimane koji će ti sigurno željeti pomoći u tvome nastojanju da saznaš što više o islamu. Osjetit ćeš bratsku – sestrinsku ljubav ljudi koji će te cijeniti i voljeti zato što si vjernica. I preko interneta možeš pronaći mnoge stranice koje detaljno govore o islamu i njegovim propisima. Ne boj se. Islam je lagahan. Postepeno ćeš saznavati i učiti, i svakim danom ćeš osjećati veću sreću i zadovoljstvo. Nemoj pasti pod utjecaj mnogih islamofobičnih medija ili pojedinaca koji danas šire izrazito negativnu sliku o islamu i muslimanima. Islam je vjera mira, solidarnosti i ljubavi, a nikako nasilja. Nažalost, danas neki neodgovorni pojedinci iz reda muslimana, svojim ružnim ponašanjem potpomažu širenje takve slike o islamu.
Toliko, poštovana sestro. Postoji još mnogo stvari koje bi trebala saznati, pa bujrum, potrudi se. Nadamo se da će ovih nekoliko savjeta biti uvod u tvoj put u prakticiranje vjere islama i svega onoga što islam zahtijeva od nas. Tada ćeš zaboraviti tugu koja te trenutno pritišće, a posvetit ćeš se onim djelima koja će i tebi i tvojoj porodici biti od istinske i trajne koristi. Allah ti dao svako dobro i na ovom i na budućem svijetu.
P.S.: Jedan veliki islamski učenjak i pobožnjak rekao je u stihovima na arapskom jeziku čiji prijevod na naš jezik otprilike glasi ovako:
Oči su bdjele
Neke oči bdiju dok druge spavaju
Zbog stvari koje bivaju ili se ne dešavaju
Zabrinutost od sebe, koliko možeš, potisni
Jer nošenje briga vodi ka ludosti
Gospodar te od onog jučerašnjeg zaštiti
Poštedjet će te i od onog što sutra dolazi.
Neka ti i ovi stihovi budu poticaj da po strani ostaviš brige koje ti more dušu i tijelo, a da se posvetiš onome što će ti istinski koristiti.
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Odgovorio: Amir Durmić
Vidi manje