Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koje su radnje i pokreti koje su dozvoljene činiti tokom namaza ?
Priredio: Amir Durmić Osnova je da čovjek u namazu bude smiren i skrušen, te da čini samo one pokrete i radnje koji su u namazu i propisane, poput ruku’a, sedžde, podizanja ruku prilikom izgovaranja početnog tekbira, tekbira prilikom odlaska na ruku’u itd. Pored toga, u vjerodostojnim predajama se pviše
Priredio: Amir Durmić
Osnova je da čovjek u namazu bude smiren i skrušen, te da čini samo one pokrete i radnje koji su u namazu i propisane, poput ruku’a, sedžde, podizanja ruku prilikom izgovaranja početnog tekbira, tekbira prilikom odlaska na ruku’u itd. Pored toga, u vjerodostojnim predajama se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. dozvolio ili sam činio određene pokrete u namazu te one kao takve ne kvare namaz niti umanjuju njegovu vrijednost, a neke od njih se čak smatraju i sunnetom. Iako oko svake od navedenih radnji i pokreta u namazu postoji dosta pojašnjenja a neke od njih su i predmet razilaženja među islamskim učenjacima, ovdje bez mnogo detaljisanja spominjemo one radnje i pokrete koje je shodno mišljenju velikog broja islamskih učenjaka dozvoljeno činiti u namazu:
1. Pridržavati dijete za vrijeme namaza.
Od Ebu Katade r.a.se prenosi da je rekao: ”Poslanik s.a.v.s. je klanjao namaz noseći Umamu, kćerku svoje kćerke Zejnebe r.a.. Kada bi učinio sedždu spustio bi je, a kada bi ustao, podigao bi je”. (Buhari br. 516, Muslim br. 534)
Rekao je Imam Nevevi r.h.: Neki pripadnici Malikijskog mezheba govore da je ovaj hadis mensuh-derogiran, neki govore da je ovaj propis jedna od posebnosti Poslanika s.a.v.s., neki kažu da je Poslanik ovako postupio u daruri-prijekoj potrebi, a sve su to samo nagađanja za koja ne postoje validni šerijatski argumenti… (Fethul-Bari 1/705)
2. Malo se pomaknuti (koraknuti) zbog potrebe.
Od Aiše r.a. se prenosi da je rekla: ”Poslanik s.a.v.s. je klanjao u kući a vrata su bila zatvorena. Ja sam došla i zatražila od njega da ih otvori, pa je Poslanik s.a.v.s prišao i otvorio mi a zatim se vratio na mjesto na kome je klanjao. Zatim je Aiša spomenula da su vrata bila u pravcu Kible.” (Tirmizi br. 602, Ebu Davud br. 910 i drugi. Albani ga smatra dobrim).
3. Učiniti korak ili nekoliko njih kako bi se spriječila eventualna šteta:
Od Ezreka b. Kajsa se prenosi da je rekao: ”Bili smo u Ehvazu (mjesto u Iraku osvojeno u vrijeme Omera r.a.) gdje smo se borili protiv Harurija (haridžija). Ja sam se zatekao u jednoj uvali blizu rijeke koju je napravila bijica, pa sam primijetio čovjeka (a to je bio Ebu Berze El-Eslemijj) kako klanja namaz a u rukama je pridržavao uzde svoje jahalice. Životinja se počela komešati a ovaj čovjek je slijedio. Tada je neki od haridžija psujući ovog plemenitog ashaba rekao: ‘Gospodaru moj, učini tako i tako sa ovim starcem…’ (u nekim rivajetima stoji da su ga počeli psovati i govoriti: ‘Pogledajte ovog magarca, ostavio je svoj namaz zbog konja’). Kada je završio namaz, ovaj čovjek je rekao:”Čuo sam šta ste rekli. Uistinu, ja sam sa Poslanikom s.a.v.s. učestvovao u šest, sedam ili osam vojnih pohoda, i uvjerio sam se koliko je olakšavao drugima. Draže mi je da se malo pokrenem za svojom jahalicom nego da je ostavim pa da ode kamo joj je drago, pa mi to bude poteškoća.” (Buhari br. 1211)
Rekao je Ibn Hadžer u komentaru ovog hadisa: Suglasni su islamski pravnici-fakihi da mnogo hodanja u farz namazu kvari namaz, pa se ovaj hadis odnosi na neznatne i malobrojne korake. U nekim rivajetima se spominje da je ovo bio ikindija namaz.
Napomena: haridžije (tekfirije) su se od same svoje pojave protiv muslimana borili ili oružjem ili svojim poganim jezicima. Iz ove predaje vidimo da su jednog od časnih ashaba psovali i nazivali ga magarcem. Na sličan način postupaju i današnje haridžije jer vrijeđaju i omalovažavaju učenjake islamkog ummeta nazivajući ih pogrdnim imenima ili ih čak proglašavaju nevjernicima.
4. Probuditi ili prodrmati zaspalu osobu kada se za tim ukaže potreba.
Od Aiše r.a. se prenosi da je rekla: ”Pružala bi svoje noge na mjesto koje je bilo Poslaniku sa.v.s. u pravcu Kible dok bi klanjao, pa kada bi učinio sedždu bocnuo bi me (kako bi sklonila noge), pa kada bi ustao ja bi ih opet pružila. (Buhari, br.1209, Muslim br. 512). Koristi:
-dozvoljeno je dodirnuti suprugu u toku namaza ako za tim postoji potreba,
-skromnost Poslanika s.a.v.s. i njegove porodice jer su živjeli u tako malom prostoru da kada bi neko od njih legao da spava, druga osoba nije imala dovoljno prostora da obavi namaz.
5. Skinuti obuću ili dio odjeće kada se za to ukaže potreba.
Od Ebu Seida El-Hudrija r.a. se prenosi da je Poslanik sa.v.s. jedne prilike klanjao namaz pa je izuo svoju obuću i ostavio je sa svoje lijeve strane. Kada su ashabi to vidjeli, i oni su skinuli svoju obuću… (Buhari i Muslim)
Nakon namaza Poslanik s.a.v.s. im je objasnio da je tako postupio zbog toga što ga je Džibril obavijestio da na obući ima nečistoće.
6. Pljunuti u maramicu ili slično.
Od Džabira b. Abdullah r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Kada neko od vas ustane da klanja,Uzvišeni Allah je pred njim pa neka ne pljuca ispred sebe niti na svoju desnu stranu, već neka pljune na svoju lijevu stranu pod lijevu nogu. Ukoliko ga pak pljuvačka svlada (ne mogne se suzdržati) neka sa svojom odjećom učini ovako, pa je zatim smotao kraj svoje odjeće jedan preko drugoga…” (Muslim br. 3008 i kod Buharije slično)
7. Ubiti zmiju, škorpiona ili neku drugu štetočinu koja im liči. Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. naredio da se u toku namaz ubiju dvije štetočine, zmija i škorpion”. (Tirmizi br. 390, Ebu Davud br. 921 i drugi).
8. Popraviti odjeću ili se u namazu počešati.
Od Džerira Ed-Dabbija se prenosi da bi Alija r.a. kada za vrijeme namaza stavio svoju desnu ruku po zglobu lijeve i ne bi je s tog mjesta micao sve dok ne bi krenuo na ruk’u, osim ako bi popravljao svoju odjeću ili se počešao. (Ibn Ebi Šejbe 1/391 i Buhari talikan-bez lanca prenosilaca 3/86). Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je rekao: ”Čovjek će se u namazu pripomoći sa bilo kojim dijelom svoga (dijelovima) tijela”. (Buhari, isto talikan)
Ibn Hadžer je u komentaru ovog hadisa rekao: ”Otkloniti za vrijeme namaza ono što klanjaču smeta, pomaže mu da se skoncentriše i bude skrušen u namazu je poželjno. U pripomaganje u namazu se ubraja i to da se čovjek osloni na štap ili da se prihvati za konopac. Što su dozvolili neki učenjaci iz prvih generacija…” (Fethul.Bari 3/87).
9. Ženama je dozvoljeno pljesnuti u namazu ako pogriješi imam a ne upozori ga niko od ljudi. U slučaju da predvodnik namaza pogriješi, ljudi će ga opomenuti izgovarajući ”subhanallah” a žene će pljesnuti rukama i na taj način upozoriti na eventualnu grešku.(Buhari br. 1203 Muslim br. 421)
– ukoliko žene klanjaju same bez prisustva muškaraca ili klanjaju sa muškarcima koji su joj mahrem, onda joj je dozvoljeno da imama u slučaju greške opomene i glasom izgovarajući ”subhanallah”. Od Esme bintu Ebi Bekr se prenosi da je rekla:
”Kada se pomračilo sunce, došla sam kod Aiše r.a. i zatekla ljude da klanjaju a klanjala je i Aiša r.a. Upitala sam:’Šta je ljudima?, pa je rukom pokazala ka nebu i rekla ”subhanallah”. (Buhari i Muslim).
Rekao je Imam Zerkeši: ”Žene plješću rukama u slučaju greške imama u namazu, i nema sumnje da se to odnosi na situaciju ako žena klanja s ljudima među kojima ima i stranaca (za nju). Međutim, ako klanja sa ženama ili sa ljudima koji su joj mahrem, onda će i ona izgovoriti subhanallah, kao što i uči Kur’an pred njima naglas”. (Mugnil-muhtadž 1/418)
Napomena: ukoliko bi žena i među strancima imama opomenula svojim glasom, njen namaz i namaz ostalih džematlija je ispravan, međutim učinila je nešto što za nju nije sunnet. (Velijjuddin El-Iraki. Tarhut-tesrib 2/248-249)
Vidjeti i fetvu na: http://islamqa.com/ar/ref/9279
10. Učiniti pokret rukom ili glavom kako bi klanjač nešto išaretio nekoj osobi.
Od Džabira r.a. se prenosi da je rekao: ”Dok je na svojoj jahalici putovao ka plemenu Benu Mustalik, Poslanik s.a.v.s. me je poslao da za njega nešto obavim. Kad sam se vratio, vidio sam da klanja namaz na svojoj devi pa sam mu počeo govoriti (o tome šta je uradio). On mi nije odgovorio već mi je mahnuo rukom i glavom. Opet sam mu počeo govoriti a on je opet učinio isto. Nakon što je završio namaz upitao me je ”Da li si obavio ono što sam ti rekao? Nije me spriječilo da ti odgovorim osm to što sam bio u namazu…” (Muslim br. 540)
Također, jedne prilike je Ummu Selema r.a. poslala svoju sluškinju da Poslanika s.a.v.s. upita o dva rekata namaza nakon ikindije koja je Poslanik klanjao a prethodno ga je čula da je zabranio bilo kakav namaz poslije ikindije sve dok ne zađe sunce. Dok je Poslanik s.a.v.s. klanjao, ova sluškinja ga je upitala o ta dva rekata pa joj je Poslanik s.a.v.s rukom dao znak da sačeka dok ne završi sa namazom. Nakon što je klanjao, pojasnio joj je da su to dva rekata od podne namaza koje nije uspio klanjati zbog jedne delegacije koja mu je došla iz plemena Abdul-Kajs. (Buhari br. 4370)
11. Išaretom (pokretom ruke) uzvratiti na selam kojeg neko nazove čovjeku dok klanja. Od Abdullaha b. Omera r.a. se prenosi da je rekao: ”Poslanik s.a.v.s. je otišao u Kuba (naselje u blizini Medine) kako bi klanjao namaz. Došle su neke ensarije pa su mu počeli nazivati selam dok je on klanjao, pa sam upitao Bilala:’Kako im je Poslanik s.a.v.s. uzvraćao na selam imajući u vidu da je klanjao?’Bilal reče. Ovako, pa je ispružio svoju šaku tako da mu je unutrašnja strana bila dole a vanjska gore”. (Ebu Davud br. 915 sa ispravnim lancem prenosilaca).
Napomena: U početku islama (u toku namaza) bilo je dozvoljeno odvraćati na selam riječima. Od Abdullaha b. Mes’uda r.a. se prenosi da je rekao: ”Nazivali smo selam Poslaniku s.a.v.s. dok je bio u namazu pa bi nam on na selam i uzvraćao. Kada smo se vratili iz od Nedžašije (iz Abesinije), nazvali bismo mu selam (dok je klanjao) a on nam ne bi uzvratio. O tome smo ga priupitali a on nam je odgovorio: ”Uistinu namaz ima svoje tačno određene radnje i pokrete” (Muslim br. 539)
12. Podići glavu sa sedžde kako bi se provjerilo stanje u kome se nalazi imam, ukoliko bi duže nego uobičajeno ostao na sedždi. Od Abdullaha b. Šeddada od njegovog oca se prenosi da je rekao: ”Jedne prilike je izišao Poslanik s.a.v.s. na jaciju namaz vodeći sa sobom jednog od svojih unuka Hasana ili Husejina. Prišao je (mihrabu) a zatim donio početni tekbir i počeo sa namazom. Učinio je sedždu i ostao jako dugo. Kaže prenosioc hadisa Abdullah b. Šeddad: ‘Digao sam svoju glavu sa sedžde pa sam vidio dječaka na leđima Poslanika s.a.v.s. dok je on bio na sedždi, nakon čega sam se vrati na sedždu. Kada je završio namaz, ljudi su upitali: Božiji Poslaniče, odužio si sa sedždom da smo pomislili da se nešto desilo ili da primaš objavu, nakon čega je on rekao: ”Ništa se od toga nije desilo, već me ovaj moj unuk bio uzjahao pa mi se nije dalo da ga u tome prekinem sve dok ne oćejifi”. (Nesai u Sunenu sa dobrim lancem prenosilaca)
13. Gledati u Mushaf i učiti iz njega u toku nafile namaza. Abdurrezzak u svome Musannefu bilježi predaju da je Aiša r.a. u gledajući u mushaf klanjala namaz u toku mjeseca ramazana. Buharija u svome Sahihu također bilježi da je Aišu r.a. u namazu predvodio rob koji je učio iz mushafa. (predaja je muallek, bez lanca prenosilaca ali ju je spojio Ibn Ebi Šejbe u svome Musanneffu 2/338 i drugi). Ovo nije dozvoljeno činiti u obaveznim – farz namazima.
A Allah najbolje zna.
Pripremljeno prema djelu: Sahihu fikhis-sunne ve edilletuhu, autor: Ebu Malik Kemal Ibnus-Sejjid Salim.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Da li je dozvoljeno u namazu izgovarati bilo šta mimo sura, dova, zikrova ?
Priredio: Amir Durmić U osnovi je zabranjeno u toku namaza izgovarati bilo kakve riječi ili fraze osim onih koje su u namazu propisane poput učenja Kur’ana, dova i raznih zikrova. Međutim, u vjerodostojnim predajama od Poslanika s.a.v.s. se prenosi da je dozvolio i tolerirao izgovaranje određenih riviše
Priredio: Amir Durmić
U osnovi je zabranjeno u toku namaza izgovarati bilo kakve riječi ili fraze osim onih koje su u namazu propisane poput učenja Kur’ana, dova i raznih zikrova. Međutim, u vjerodostojnim predajama od Poslanika s.a.v.s. se prenosi da je dozvolio i tolerirao izgovaranje određenih riječi i fraza koje u osnovi nisu dio namaza. Ovdje spominjemo neke situacije u kojima je to po preferirajućem mišljenju dozvoljeno, bez detaljnog analiziranja mišljenja i stavova učenjaka, jer je na ovu temu dosta toga rečeno.
1.Podsjetiti imama ukoliko se zbuni za vrijeme učenja u namazu
Od Abdullaha b. Omera, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., klanjao namaz te se zbunio u učenju, pa kada je završio namaz, okrenuo se prema Ubejju b. Ka’bu, r.a., te ga upitao: ”Jesi li klanjao sa nama?” ”Da”, odgovorio je. Tada mu Poslanik, s.a.v.s., reče: ”Šta te je spriječilo (da me podsjetiš)?” (Ebu Davud, br. 894, Ibn Hibban, 1/316)
Napomene:
– Imama ne treba napominjati sve dok on pokušava da se sjeti onoga što je zaboravio, tako što se vraća nekoliko ajeta unazad i ponavlja ih, jer je najpreče da samoga sebe ispravi.
– Isto tako, ako imam malo zastane, ne treba ga odmah napominjati jer postoji velika vjerovatnoća da će se sam sjetiti. Ukoliko bude šutio malo duže, onda ga treba podsjetiti.
– Također, neki islamski učenjaci smatraju da imama ne treba u namazu opominjati ukoliko napravi neznatnu grešku i pri tome ne promijeni značenje kur’anskog teksta. Od Ubejja b. Ka’ba, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Objavljen mi je Kur’an na sedam harfova… pa kada kažem Gafuren Rahima – Koji mnogo prašta i Milostivi, ili kažem Semian Alima – koji sve čuje i sve zna ili kažem Alimen Semi’a – Koji sve zna i sve čuje, Allah je uistinu takav. Ali se ne smije ajet koji završava najavom azaba – patnje, zamijeniti ajetom koji se završava ajetom rahmeta – milosti (koji nagovještava milost) i suprotno.” (Ahmed sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)
2. Ponavljanje jednog te istog ajeta više puta u dobrovoljnom – nafila-namazu
– Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., proučio ajet: ”Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar ti si” (El-Maide, 118), pa ga je ponavljao sve do svanuća. (Nesai. Ahmed i drugi. Neki su prigovorili ovom hadisu)
– Od Mesruka se prenosi da je Temim ed-Dari ponavljao ajet: ”Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju!” (El-Džasija, 21)
– Od Seida b. Ubejda prenosi se da je rekao: ”Vidio sam Seida b. Džubejra, r.a., kako u mjesecu ramazanu predvodi ljude u namazu i dva ili tri puta ponavlja ove ajete: ”Kada sa okovima o vratu i sindžirima budu vučeni” (El-Mu’min,71), ”O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio –pa učinio da si skladan i da si uspravan” (El-Infitar , 7). (Abdurrezzak u Musannefu, 2/492.)
2.Plakanje i jecanje u namazu
Ovdje se prvenstveno misli na plakanje i jecanje iz bogobojaznosti prilikom prisjećanja Allahove kazne i Njegove milosti i to ne kvari namaz, po mišljenju nekih učenjaka. Na to upućuju sljedeći dokazi:
”I padaju licem na tle plačući, i on im uvećava strahopoštovanje” (El-Isra, 109);
”Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali” (Merjem, 58).
U ovim ajetima nije napravljena razlika između onih koji ne klanjaju i onih koji klanjaju,već se ovako opisane osobe hvale općenito.
-Od Abdullaha b. Šehira prenosi se da je rekao: ”Došao sam Poslaniku, s.a.v.s., dok je klanjao namaz, a iz njegovih prsa čulo se zujanje (od plača) kao zvuk iz lonca kada u njemu ključa voda.” (Ahmed, Nesai, Ebu Davud)
-Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao: ”Na dan bitke na Bedru niko od nas nije imao konja osim Mikdada b. Esveda. Svi smo spavali osim Poslanika, s.a.v.s., koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao sve dok nije osvanula zora.” (Ahmed, Ibn Huzejme sa ispravnim lancem prenosilaca)
-Od Abdullaha b. Omera, r.a., prenosi se da je rekao: ”Kada se razbolio Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Naredite Ebu Bekru da predvodi namaz.”’ Tada je Aiša, r.a., rekla: ”Uistinu je Ebu Bekr nježan i osjetljiv čovjek, pa kada uči (Kur’an u namazu), nadvlada ga plač…” (Buhari, br. 682)
3.Nakašljati se u toku namaza
Poslanik, s.a.v.s., zabranio je govor u namazu rekavši: ”Uistinu ne priliči u namazu govoriti ono što ljudi pričaju…”, a nakašljavanje u namazu nije govor niti se za onoga koji ovo čini u namazu može reći da je progovorio. On ovim želi samo na nešto skrenuti pažnju, pa ima propis išareta, tj. koji pokretom ruke ili glave nekome nešto želi poručiti dok klanja. (IOvaj stav je iznio bn Tejmijje r.h. u svojim Fetvama)
4. Otpuhnuti ili reći ”uh-uh” u namazu
– Od Abdullaha b. Omera, r.a., prenosi se da je rekao:”Pomračilo se sunce u vrijeme Poslanika, s.a.v.s. (…) a zatim je pri kraju sedžde na kojoj je bio rekao: ‘Uh, uh, Gospodaru, zar mi nisi obećao da ih nećeš kazniti dok ja boravim među njima? Zar mi nisi obećao da ih nećeš kazniti sve dok oprosta traže…” (Ebu Davud, Nesai, Ahmed)
– Od Ejmena b. Nabila prenosi se da je rekao: ”Obratio sam se Kudami b. Abdullahu b. Ammaru el-Kullabiju, ashabu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekavši: ‘Ponekad mi u mekkanskoj džamiji za vrijeme namaza zasmeta pero od goluba dok činim sedždu’, pa mi je rekao: ‘Otpuhni ga.”’ (Bejheki, a ovu predaju je vjerodostojnom ocijenio Hafiz Ibn Hadžer u Fethul-Bariju)
4.Kazati ”el-hamdulillahi” nakon kihanja u namazu
Dozvoljeno mu je reći el-hamdulillahi, kako je to propisano van namaza, ali mu neće reći jerhamukellah onaj koji ga čuje. Od Rifa’a b. Malika prenosi se da je rekao: ”Klanjao sam namaz za Poslanikom, s.a.v.s., pa sam kihnuo i rekao: Elhamdulillahi hamden kesiren tajjiben mubareken fihi mubareken alejhi kema juhibbu Rabbuna ve jerda. Kada je Poslanik, s.a.v.s., završio svoj namaz, upitao je: ‘Ko je govorio u namazu?’ Rekao sam: ‘Ja, Božiji Poslaniče’, pa je on rekao: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, trideset i nešto meleka natjecalo se ko će te riječi podići (Allahu).” (Tirmizi, Nesai i Buhari, ali se u njegovoj verziji ne spominje kihanje)
– Također u poznatom hadisu Muavije b. Hakema, r.a., prenosi se da je neko u namazu kihnuo i rekao ”el-hamdulillahi”. Ovaj ashab Muavija mu je rekao ”jerhamukellah” pa su ga ljudi počeli opominjati plješćući rukama, a on ih je upitao šta im je. Nakon namaza Poslanik mu je rekao da se u namazu ne smije razgovarati, ali se nigdje ne spominje da je Poslanik opomenuo ovog čovjeka koji je kihnuo i rekao ”el-hamdulillahi”, što upućuje na to da je takav postupak dozvoljen.
(Muslim i Ebu Davud)
6. Zahvaliti Allahu u toku namaza kada se čuje neka izuzetno radosna i lijepa vijest
Pripovijeda Sehl b. Sa’d, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., otišao u posjetu plemenu Amr b. Aufa kako bi ih izmirio. Ebu Bekr je već predvodio namaz ovom plemenu pa kada je došao Poslanik, s.a.v.s., i zatekao ih da klanjaju, Ebu Bekr se želio povući i ustupiti mjesto Poslaniku, s.a.v.s., ali mu je on išaretio da ostane na svome mjestu i da dovrši namaz. Tada je Ebu Bekr, r.a., podigao svoje ruke u namazu i rekao el-hamdulillahi…” (Buhari, br. 684, i Muslim, br. 431)
A Allah najbolje zna.
Pripremljeno prema djelu: Sahihu fikhis-sunne ve edilletuhu, autor: Ebu Malik Kemal Ibnus-Sejjid Salim.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koje su važnosti i koristi dobrovoljnih namaza ?
Priredio: Amir Durmić Pored obaveznih, tj. farz-namaza za koje će ljudi na Sudnjem danu prvo polagati račun, postoji još popriličan broj različitih vrsta namaza koje Uzvišeni Allah ljudima nije strogo naredio, ali ih je, preko Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s., podstakao da ih u određenim prilikamviše
Priredio: Amir Durmić
Pored obaveznih, tj. farz-namaza za koje će ljudi na Sudnjem danu prvo polagati račun, postoji još popriličan broj različitih vrsta namaza koje Uzvišeni Allah ljudima nije strogo naredio, ali ih je, preko Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s., podstakao da ih u određenim prilikama i vremenima što češće obavljaju, a sve s ciljem da steknu Njegovo zadovoljstvo i približe se Njegovoj milosti. Ovo je prvi u nizu tekstova koji će, uz Allahovu pomoć, tretirati razna pitanja vezana za vrijednosti, koristi, vrste i propise dobrovoljnih – nafila-namaza. Imajući u vidu da je ova oblast izuzetno obimna, u ciklusu tekstova na ovu temu pokušat ćemo se držati principa jasnosti i sažetosti, a uz to izbjeći detaljne pravne rasprave pri određenim pitanjima oko kojih islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Tekstovi će uglavnom biti priređivani prema djelu Sahihu fikhis-sunne ve edilletuhu, autora Ebu Malika Kemala b. Es-Sejjida Salima uz povremeno vraćanje i na druge izvore. Dakle, klasifikacija tema, referenciranje izvora kao i ocjena hadisa i raznih predaja, uglavnom su preuzeti iz spomenutog djela.
Molimo Uzvišenog Allaha da u ovom radu bude koristi za islam i muslimane.
Važnost i koristi dobrovoljnih namaza
Na veliku vrijednost kao i mnogostruke koristi koje vjerniku donosi obavljanje dobrovoljnih namaza, između ostalog, ukazuju i sljedeće činjenice:
1. Obavljanje namaza je najbolji tjelesni ibadet koji jedan musliman može obaviti. Također, namaz je i najbolje djelo kojim se vjernik može približiti svome Gospodaru. U tom kontekstu, Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”…i znajte da je namaz najbolje djelo koje ste u stanju učiniti.” (Ahmed, Musned, 5/282, od Sevbana, radijallahu anhu)
2. Mnogo dobrovoljnih namaza vjerniku podiže stepen u Džennetu. Jedne prilike Rebi’a b. Malik el-Eslemi, radijallahu anhu, rekao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Tražim od tebe da budem u Džennetu i to u tvome društvu!”, a Poslanik, s.a.v.s., reče mu: ”Pripomogni se (u ostvarenju svoje želje) time što ćeš što češće biti na sedždi.” (Muslim, Sahih, br. 489.)
3. Ova vrsta namaza upotpunjuje obavezne namaze koji su obavljeni na nepotpun i krnjav način. Ponekad musliman obavi obavezni tj. farz-namaz, međutim, za njega mu se kod Uzvišenog Allaha upiše samo djelimična nagrada jer je u tom namazu bio odsutan, nemaran ili je činio određene radnje i pokrete koji ne kvare namaz, ali umanjuju njegovu vrijednost. Na ovu činjenicu ukazuje nam sljedeći hadis. Od Ammara b. Jasira, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Čovjek (ponekad) završi svoj (farz) namaz a od njegove nagrade mu je upisana samo njegova desetina, ili devetina, ili osmina, ili sedmina, ili šestina, ili petina, ili četvrtina, ili trećina ili polovina.” (Ebu Davud, Sunen, br. 796, Ahmed, Musned, 4/321, i drugi.)
Dakle, iz hadisa je vidljivo da ljudima uvijek neće biti upisana potpuna nagrada za obavljene farz-namaze. Klanjanjem dobrovoljnih namaza, vjernik upotpunjava farzove koji su manjkavi i krnjavi. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Prvo za što će čovjek na Sudnjem danu polagati račun jeste namaz. Naš Gospodar će kazati Svojim melekima, a On je o svemu najbolje upoznat: ‘Pogledajte (farz) namaze Moga roba, da li ih je obavio na najpotpuniji način ili u njima ima manjkavosti?’ Ukoliko njegovi namazi budu obavljeni na najpotpuniji način, na takav način će mu i biti upisani, a ako budu krnjavi, Allah će reći: ‘Pogledajte da li Moj rob ima dobrovoljnih namaza?’ Ukoliko bude imao dobrovoljnih namaza, Uzvišeni Allah će reći: ‘Upotpunite (farz) namaze Moga roba sa njegovim nafilama…”’ (Hakim, El-Mustedrek, 1/394, br. 965, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)
Opća podjela dobrovoljnih namaza
U najširem smislu, dobrovoljne namaze možemo podijeliti na dvije vrste:
Prva vrsta: Opći ili bezuvjetni dobrovoljni namazi koji se klanjaju bez nekog posebnog povoda ili prilike i koji nisu ograničeni određenim brojem rekata. Shodno mišljenju nekih islamskih učenjaka, legitimno je da musliman otpočne ovakav namaz bez da je prethodno odlučio koliki broj rekata će klanjati, te ima pravo da taj namaz završi onda kada to u toku namaza odluči, bez obzira da li je klanjao paran ili neparan broj rekata. (En-Nevevi, El-Medžmu’u, 3/541)
Kao dokaz za ovu tvrdnju, spominju predaju u kojoj se navodi da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, jednom klanjao mnogo rekata namaza, a nakon što je predao selam, El-Ahnef b. Kajs ga je upitao: ”Znaš li uopće da li si predao selam nakon parnog ili neparnog broja rekata?”, a on mu odgovori: ”Ako ja to ne znam, pa Uzvišeni Allah je s time dobro upoznat. Ja sam čuo svoga prisnog prijatelja Ebul-Kasima (tj. Muhammeda), sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Koji god musliman Uzvišenom Allahu učini jednu sedždu, On ga zbog nje uzdigne za jedan stepen i oprosti mu jedno loše djelo.” (Ahmed, Musned, 5/164)
Pored toga, najbolje je na svim dobrovoljnim namazima, bez obzira radilo se o dnevnim ili noćnim nafilama, predavati selam poslije svaka dva rekata i po tom pitanju ne postoji spor među islamskim učenjacima. Na to ukazuje hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., jednom od ashaba rekao: ”Noćni namaz se klanja dva po dva rekata, a kada se pobojiš da se približilo vrijeme zore, onda klanjaj jedan rekat vitr-namaza.” (Buhari, Sahih, br. 990, Muslim, Sahih, br. 749, od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma)
Druga vrsta: Posebni dobrovoljni namazi, tj. namazi koji se klanjaju u posebnim prilikama, vremenima i situacijama, i čija su forma kao i broj rekata šerijatom detaljno formulirani i precizirani. Postoje dvije opće kategorije ove vrste dobrovoljnih namaza, i to:
a) dobrovoljni namazi koji se klanjaju uz obavezne dnevne namaze, odnosno farzove. Ovu vrstu namaza zovemo i sunnet-namazi;
b) povremeni dobrovoljni namazi koji ni na koji način nisu povezani sa klanjanjem obaveznih dnevnih namaza, već se radi o samostalnim, tj. zasebnim namazima koji imaju svoje posebne povode i uzroke ili vremena u kojima se obavljaju.
Ostali članci iz serijala:
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (1. dio) – Važnost i koristi dobrovoljnih namaza
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (2. dio) – Pritvrđeni i nepritvrđeni sunneti
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (3. dio) – Propis o lijeganju na desni bok nakon sabahskog sunneta
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (4. dio) – Propis klanjanja nafile nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (5. dio) – Podnevski i ikindijski sunneti
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Pritvrđeni i nepritvrđeni sunneti ?
Priredio: Amir Durmić Dobrovoljni namazi koji se klanjaju uz obavezne dnevne namaze, odnosno farzove, zovemo i sunnet-namazi. Njih načelno dijelimo na dvije vrste, i to na pritvrđene i nepritvrđene sunnete. Što se tiče pritvrđenih sunneta, to su dobrovoljni namazi koje je Muhammed, s.a.v.s., redovitviše
Priredio: Amir Durmić
Dobrovoljni namazi koji se klanjaju uz obavezne dnevne namaze, odnosno farzove, zovemo i sunnet-namazi. Njih načelno dijelimo na dvije vrste, i to na pritvrđene i nepritvrđene sunnete. Što se tiče pritvrđenih sunneta, to su dobrovoljni namazi koje je Muhammed, s.a.v.s., redovito i ustrajno klanjao uz farzove i koje nije izostavljao osim u rijetkim situacijama. Oko broja rekata pritvrđenih sunneta postoji više mišljenja, a sva ona, uglavnom se svode na dva:
1. Broj rekata pritvrđenih sunneta je deset. Na to ukazuje predaja koju prenosi Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je rekao: ”Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zapamtio sam (da je klanjao) deset rekata (sunnet-namaza) i to: dva rekata prije i dva rekata nakon podne-namaza, dva rekata poslije akšama, dva rekata nakon jacije i dva rekata prije sabaha.” (Buhari, Sahih, br. 1180, Muslim br. 279) Ovo mišljenje zastupaju pravnici šafijskog i hanbelijskog mezheba. (Vidjeti: El-Medžmu’u, 3/105, Kešful-kina’a, 1/422)
2. Broj rekata pritvrđenih sunneta je dvanaest. Kao dokaz spominju prethodnu predaju od Ibn Omera, radijallahu anhuma, s tim da za prijepodnevski sunnet kažu da se sastoji od četiri, a ne dva rekata, navodeći predaju od Aiše, radijallahu anha, u kojoj ona kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije izostavljao četiri rekata (sunneta) prije podne-namaza.” (Buhari, Sahih, br. 1182) Također, u prilog ovom mišljenju ide i predaja koju prenosi Ummu Habiba, radijallahu anha, u kojoj kaže: ”Čula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Onaj ko u jednom danu i noći klanja dvanaest rekata (dobrovoljnog) namaza, zbog tog djela će mu biti sagrađena kuća u Džennetu.” (Muslim, Sahih, br. 728) Ovo mišljenje zastupaju pravnici hanefijskog mezheba. (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidin, 1/441)
Pored toga što su oba mišljenja zasnovana na vjerodostojnim predajama, svakako je bolje postupiti po ovom drugom, jer rad po njemu donosi više dobrih djela i povećava ahiretsku nagradu.
Nepritvrđeni sunneti
Što se tiče nepritvrđenih sunneta, to su dobrovoljni namazi koje je, po općoj preporuci Poslanika, s.a.v.s., lijepo i pohvalno klanjati uz dnevne farzove kao što je naprimjer slučaj sa klanjanjem dva rekata namaza između svakog proučenog ezana i ikameta. Abdullah b. Mugaffel, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Između svakog ezana i ikameta se klanja namaz, između svakog ezana i ikameta se klanja namaz, između svakog ezana i ikameta se klanja namaz – onaj ko hoće.” (Buhari, Sahih, br. 598, Muslim, Sahih, br. 838) U nekim predajama navodi se da bi ashabi klanjali dva rekata nafile između akšamskog ezana i ikameta, pa bi ih Poslanik, s.a.v.s., vidio i to im ne bi zabranjivao. Na osnovu ovog hadisa možemo zaključiti da je legitimno klanjati i po dva rekata dobrovoljnog namaza i prije ikindije i prije akšama i prije jacija-namaza i to u vremenu između ezana i ikameta. U vezi s ovim šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: ”Ovo nam ukazuje na to da je namaz prije ikindijskog, akšamskog i jacijskog farza pohvalno i lijepo djelo ali ne i (pritvrđeni) sunnet, pa onaj ko želi da klanja prije ikindijskog farza, isto kao što se klanja i prije akšamskog i jacijskog farza, to je dobro djelo. Međutim, ukoliko bi čovjek imao ubjeđenje da su ti namazi pritvrđeni sunneti koje je Poslanik, s.a.v.s., klanjao baš onako kako je klanjao (pritvrđene) sunnete podne i akšam-namaza, onda je posrijedi greška i pogrešno mišljenje.” (Medžmu’ul-fetava, 23/125)
SABAHSKI SUNNET
Dva rekata sabahskog sunneta spadaju u najpritvrđenije sunnete uopće. Aiša, radijallahu anha, kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., nijedan od dobrovoljnih namaza nije ustrajnije obavljao od dva rekata sabahskog sunneta.” (Buhari, Sahih, br. 1093, Muslim, Sahih, br. 1191) U jednoj od verzija ovog hadisa još se dodaje: ”…i nikada ih nije izostavljao.” (Buhari, Sahih, br. 1159) Što se tiče vrijednosti sabahskog sunneta, o njemu najbolje govori sljedeći hadis: ”Dva rekata sabahskog sunneta vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Muslim, Sahih, br. 725, Tirmizi, Sunen, br. 416)
Ibn Kajjim u vezi sa sabahskim sunnetom kaže: ”…Zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., sabahski sunnet i vitr-namaz nije izostavljao ni na putu niti kod kuće. On bi i na putovanju ustrajno obavljao sabahski sunnet i vitr-namaz i na njih je pazio više nego na bilo koji drugi dobrovoljni namaz… Osim ova dva namaza, Poslanik, s.a.v.s., na putovanju nikada nije klanjao niti jedan drugi (pritvrđeni) sunnet.” (Zadul-me’ad, 1/315)
Sabahski sunnet se klanja kratko
Ovaj namaz je pohvalno klanjati kratko, tj. ne dužiti s njim, naravno uz uvjet da se pri tome ne izostavi niti jedan od namaskih vadžiba, već da se obavi na skrušen i šerijatom propisan način. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: ”Poslanik, s.a.v.s., bi između ezana i ikameta sabah-namaza klanjao dva kratka rekata (sunneta).” (Buhari, Sahih, br. 584)
Isto tako od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao bi tako kratko dva rekata sabahskog sunneta da bih se zapitala da li je (na svakom od njih) uopće i Fatihu proučio.”’ (Buhari, Sahih, br. 1095, Muslim, Sahih, br. 1189)
Šta se uči na sabahskom sunnetu?
Što se tiče sura i ajeta koji se uče na sabahskom sunnetu nakon proučene Fatihe, u vezi s tim prenosi se više kombinacija od kojih se svaka zasniva na nekom od vjerodostojnih hadisa:
1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., na prvom rekatu sabahskog sunneta učio suru ”Kul ja ejjuhel-kafirun”, a na drugom suru ”Kul-huvallahu ehad”. (Muslim, Sahih, br. 726)
2. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., na prvom rekatu sabahskog sunneta učio ”Kulu amenna billahi ve ma unzile ilejna” (136. ajet sure El-Bekare), a na drugom ”Kul ja ehlel-kitabi te’alev ila kelimetin seva-in bejnena ve bejnekum” (64. ajet sure Ali Imran). (Muslim, Sahih, br. 727)
3. Ponekad bi, baš kao i u prethodnom slučaju, na prvom rekatu učio isto 136. ajet sure El-Bekare, a na drugom bi umjesto 64. učio 52. ajet sure Ali Imran. (Muslim, Sahih, br. 727, isto od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma)
Imajući u vidu da su sve ove kombinacije zabilježene u vjerodostojnim predajama, lijepo je i pohvalno povremeno prakticirati svaku od njih.
Ostali članci iz serijala:
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (1. dio) – Važnost i koristi dobrovoljnih namaza
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (2. dio) – Pritvrđeni i nepritvrđeni sunneti
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (3. dio) – Propis o lijeganju na desni bok nakon sabahskog sunneta
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (4. dio) – Propis klanjanja nafile nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (5. dio) – Podnevski i ikindijski sunneti
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Propis o lijeganju na desni bok nakon sabahskog sunneta ?
Priredio: Amir Durmić Kada je riječ o dva rekata sabahskog sunneta, uz njih se neposredno veže jedan čin koji je Poslanik, s.a.v.s., lično vrlo često prakticirao, a radi se o lijeganju na desni bok nakon obavljenog sabahskog sunneta, a prije ikameta i klanjanja sabahskog farza. Na ovu Poslanikovu, sviše
Priredio: Amir Durmić
Kada je riječ o dva rekata sabahskog sunneta, uz njih se neposredno veže jedan čin koji je Poslanik, s.a.v.s., lično vrlo često prakticirao, a radi se o lijeganju na desni bok nakon obavljenog sabahskog sunneta, a prije ikameta i klanjanja sabahskog farza. Na ovu Poslanikovu, s.a.v.s., praksu, ukazuje sljedeći hadis: Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: ”Kada bi mujezin zašutio nakon proučenog prvog sabahskog ezana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi ustao, i pošto bi se pojavila zora, prije sabahskog farza, (u svojoj sobi) bi klanjao dva kratka rekata (sabahskog sunneta), a zatim bi legao na svoj desni bok (i ostao tako ležati u svojoj sobi) sve dok ne bi došao mujezin da uči ikamet.” (Buhari, Sahih, br. 590.)
Da li je ova praksa, tj. lijeganje na desni bok nakon klanjanog sabahskog sunneta, propisana i njegovom, s.a.v.s., ummetu, po tom pitanju islamski učenjaci imaju mnogo mišljenja, a ovdje spominjemo četiri:
1. Mustehab općenito, tj. radi se lijepom i preporučenom činu bez obzira imao čovjek za njim potrebu ili ne. Ovo je stav nekih ashaba kao što su Ebu Musa el-Eš’ari, Rafi’a b. Hadidž, Enes b. Malik i Ebu Hurejre, radijallahu anhum, kao i stav pravnika šafijskog mezheba.
2. Vadžib, tj. stroga obaveza. Ovo je mišljenje glavnog predstavnika zahirija, odnosno sljedbenika bukvalističkog mezheba, Ebu Muhammeda ibn Hazma, koji ne samo da je smatrao da je lijeganje na desni bok nakon sabahskog sunneta obavezno, već je obavljanje tog čina smatrao uvjetom za ispravnost sabahskog farza! U vezi s ovim njegovim iznimno ekstremnim mišljenjem, Ibn Tejmijje je kazao: ”Ovo u ummetu niko nije kazao do njega…” (Ovu izreku od Ibn Tejmijje prenosi njegov učenik Ibn Kajjim u djelu Zadul-me’ad, 1/319)
Ovo svoje mišljenje Ibn Hazm zasnovao je ne samo na hadisu koji smo ovdje spomenuli već i na hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem on navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada neko od vas klanja dva rekata (sunneta) prije sabah-namaza, neka legne na svoj desni bok.” (Ebu Davud, Sunen, br. 1261, Tirmizi, Sunen, br. 420, i drugi)
Dakle, shodno mišljenju Ibn Hazma, koji je bio ortodoksni bukvalista, u ovom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je lijeganje na desni bok nakon obavljenog sabahskog sunneta izrekao u formi naredbe rekavši: ”…neka legne na svoj desni bok”.
Međutim, ovo mišljenje je apsolutno neprihvatljivo, prije svega iz razloga što spomenuti hadis, shodno ocjenama mnogih učenjaka, nije vjerodostojan, a Ibn Tejmijje za njega tvrdi da je batil – ništavan. S druge strane, kada bismo ga i prihvatili kao vjerodostojan, naredba u njemu nije eksplicitna i kategorična, već bi ona bila shvaćena u značenju preporuke i ukazivanja na lijepo i pohvalno djelo, a na to ukazuje predaja koju prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojoj je ona kazala: ”Vjerovjesnik bi klanjao dva rekata (sabahskog sunneta), pa ako bih ja bila budna, on bi razgovarao sa mnom, a ako ja ne bih bila budna, on bi legao (na svoj desni bok).” (Buhari, Sahih, br. 1092, Muslim, Sahih, br. 1227)
Dakle, ukoliko bi Aiša, radijallahu anha, bila budna, Poslanik, s.a.v.s., nakon obavljenog sabahskog sunneta ne bi prakticirao lijeganje na desni bok, što je indicija koja spomenutu naredbu u hadisu sa stepena stroge naredbe ”spušta” na stepen lijepog i pohvalnog čina.
3. Mekruh, tj. pokuđen i neprimjeren čin, ali ne i strogo zabranjen. Ovo mišljenje prenosi se od skupine učenjaka iz prvih generacija muslimana, kao što su Abdullah b. Mes’ud, r.a., Ibn el-Musejjib, En-Nehai i drugi. Kao argument kojim dokazuju svoj stav, navode činjenicu da Poslanik, s.a.v.s., nikada nije viđen da to čini u džamiji, jer da je kojim slučajem to običavao raditi u njoj, to bi od njega bili preneseno u mnogobrojnim predajama, što nije slučaj.
4. Mustehab, ali samo onome ko je klanjao noćni namaz i tako dočeko zoru, pa je lijepo da malo prilegne na desnu stranu kako bi se odmorio. Ovo mišljenje odabrao je Ibn el-‘Arebi kao i šejhul-islam Ibn Tejmijje.
Odabrano mišljenje: Lijeganje na desni bok nakon klanjanog sabahskog farza je mustehab, tj. lijep i preporučen čin uz ispunjenje dva uvjeta:
Prvi: da to bude u kući, a ne u džamiji jer se od Poslanika, s.a.v.s., ne prenosi da je to prakticirao u džamiji već samo u svojoj kući.
Drugi: da osoba koja prakticira ovaj propis bude u stanju da nakon ove vrste odmora ustane i ode do džamije i u njoj klanja sabah-namaz u džematu, tj. da ne postoji bojazan da će čvrsto zaspati i tako prespavati ili džemat ili namaz u potpunosti, a Allah najbolje zna.
Naklanjavanje sabahskog sunneta
Ukoliko musliman zbog nekog opravdanog razloga izostavi sabahski sunnet i ne klanja ga u njegovom pravom vremenu, dakle prije sabahskog farza, isti je legitimno naklanjati nakon što nestane razlog zbog kojeg je taj sunnet izostavljen. Na to ukazuju sljedeći dokazi:
1. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže: ”(Jedne prilike) bili smo (na putu) s Vjerovjesnikom s.a.v.s., te smo pred sami kraj noći legli i zaspali. Niko se od nas nije probudio sve dok sunce nije izašlo. Poslanik, s.a.v.s., tada reče: ‘Neka svako od vas uzme svoju devu za glavu (tj. za njen povodac na glavi i neka se udalji odavde), jer, uistinu smo na ovom mjestu zatekli šejtana.”’ Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže dalje: ”Učinili smo onako kako nam je Poslanik s.a.v.s. zapovjedio, a potom je on, s.a.v.s., zatražio vodu, nakon čega se abdestio. Zatim je klanjao dva rekata (sabahskog sunneta), a potom je proučen ikamet i onda je klanjao sabah-namaz.” (Muslim, Sahih, br. 1098, i drugi)
2. Kajs b. Amr, radijallahu anhu, pripovijeda: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio je jednog čovjeka kako nakon sabahskog farza klanja dva rekata namaza, pa mu reče: ”Sabahski farz ima (samo) dva rekata!”, a ovaj čovjek mu odgovori: ”Ali ja nisam klanjao ona dva rekata (tj. sunneta) koji se klanjaju prije farza, pa sam ih zato klanjao sada.” Na ove njegove riječi Poslanik, s.a.v.s., nije ništa rekao.” (Ebu Davud, br. 1267, Tirmizi, br. 422, i drugi)
Dakle, Poslanik, s.a.v.s., je ovom čovjeku naklanjavanje sabahskog sunneta, i to odmah nakon farza, odobrio šutnjom.
3. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Onaj ko nije klanjao dva rekata sabahskog sunneta, neka ih (na)klanja nakon što izađe sunce.” (Tirmizi, Sunen, br. 423, Ibn Huzejme, Sahih, br. 1117, i drugi)
Iz ovih ali i mnogih drugih predaja možemo zaključiti da je legitimno naklanjati opravdano izostavljen sabahski sunnet, pa čak i odmah nakon klanjanog sabahskog farza, na što upućuje druga predaja koju smo naveli. Što se tiče treće predaje iz koje se može shvatiti da se propušteni sunnet naklanjava tek nakon izlaska sunca, ona u suštini samo ukazuje na dozvolu da se sabahski sunnet naklanja i nakon izlaska sunca, ali ne negira legitimnost njegovog naklanjavanja i odmah nakon sabahskog farza, dakle i prije izlaska sunca, na što jasno ukazuje druga citirana predaja iz koje se vidi da je Poslanik, s.a.v.s., šutnjom odobrio upravo takav postupak.
Ostali članci iz serijala:
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (1. dio) – Važnost i koristi dobrovoljnih namaza
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (2. dio) – Pritvrđeni i nepritvrđeni sunneti
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (3. dio) – Propis o lijeganju na desni bok nakon sabahskog sunneta
Nastaviće se inšallah…
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Propis klanjanja nafile nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca ?
Priredio: Amir Durmić Izuzimajući dozvolu naklanjavanja sabahskog sunneta odmah nakon sabahskog farza, o čemu smo pisali u prethodnom tekstu, islamski učenjaci su zauzeli dva stava po pitanju dozvoljenosti klanjanja neke druge nafile odmah nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca. Prvo mišljenjeviše
Priredio: Amir Durmić
Izuzimajući dozvolu naklanjavanja sabahskog sunneta odmah nakon sabahskog farza, o čemu smo pisali u prethodnom tekstu, islamski učenjaci su zauzeli dva stava po pitanju dozvoljenosti klanjanja neke druge nafile odmah nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca. Prvo mišljenje: U spomenutom vremenu zabranjeno je klanjati bilo koju nafilu izuzev dva rekata sabahskog sunneta. Ovo je mišljenje većine islamskih učenjaka iz prvih generacija u koje se ubrajaju Hasan el-Basri, En-Nehai, Seid b. Musejjib kao i pravnici racionalističke pravne škole. Identičan stav prenosi se od Abdullaha b. Amra i Abdullaha b. Omera, radijallahu anhum, ali oko vjerodostojnosti predaja kojima se ovoj dvojici ashaba pripisuje ovaj stav, postoji spor. Dokazi ove skupine učenjaka su sljedeći:
1. Od Jesara, oslobođenog roba Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: ”Abdullah b. Omer me vidio kako klanjam (nafilu) nakon što je nastupila zora, pa mi reče: ”O Jesare, jedne prilike Poslanik, s.a.v.s., vidio nas je kako klanjamo isti namaz koji sada ti klanjaš pa nam je rekao: ‘Neka prisutni obavijeste odsutne i neka im prenesu da im zabranjujem da nakon sabahskog farza klanjaju bilo koji drugi namaz izuzev dva rekata (sabahskog sunneta).” (Ebu Davud, Sunen, br. 1264, Tirmizi, Sunen, br. 417. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihul-džamia’, br. 5353)
2. Također, ovi učenjaci kao dokaz da spomenuti postupak nije validan navode hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., kazao: ”Nema namaza nakon (farza) sabah-namaza sve dok ne izađe sunce, i nema namaza nakon (farza) ikindija-namaza sve dok sunce ne zađe.” (Ibn Madže, br. 1250, od Omera, radijallahu anhu)
Drugo mišljenje: Nije zabranjeno klanjati nafilu nakon pojave zore, a nakon što se klanja sabah-namaz, već je to dozvoljeno. Ibn Munzir ovaj stav prenosi također od Hasana el-Basrija i dodaje: ”Imam Malik je smatrao da je osobi koja je propustila noćni namaz dozvoljeno da u tom periodu klanja nafilu.” Također, ovaj stav se pripisuje i ashabu Bilalu, radijallahu anhu.
Prvi stav je preči i ispravniji, a u prilog njegovoj ispravnosti ide i hadis koji prenosi Abdullah b. Omer od Hafse, radijallahu anhum, u kojem se navodi da je rekla: ”Nakon pojave zore Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bi klanjao nijedan drugi (dobrovoljni namaz) osim dva rekata sabahskog sunneta.” (Buhari, Sahih, br. 1173, Muslim, Sahih, br. 723)
Kada se radi o sabahskom sunnetu i pitanjima vezanim za njega, bitno je napomenuti da nije zabranjeno niti pokuđeno pričati i razgovarati nakon klanjanja sabahskog sunneta bez obzira što se to mišljenje prenosi od nekih ashaba i nekih učenjaka kao što su imam Ahmed i Ishak, koji su smatrali da je svaki govor koji se ne ubraja u zikr – spominjanje i veličanje Uzvišenog Allaha, u tom periodu (dakle između sabahskog sunneta i sabahskog farza) pokuđen. Za pokuđenost spomenutog djela nema validnog šerijatskog dokaza, čak štaviše, postoji dokaz koji potvrđuje suprotno. To je hadis Aiše, radijallahu anha, koji smo prethodno spomenuli, a u kojem je ona, radijallahu anha, kazala: ”Vjerovjesnik bi klanjao dva rekata (sabahskog sunneta), pa ako bih ja bila budna, on bi razgovarao sa mnom, a ako ja ne bih bila budna, on bi legao (na svoj desni bok).” (Buhari, Sahih, br. 1092, Muslim, Sahih, br. 1227)
Bitna napomena
Poslanik, s.a.v.s., zabranio je klanjanje namaza u bilo kojem od sljedeća tri vremenska perioda:
Nakon sabah-namaza sve dok sunce ne izađe,
Nakon ikindija-namaza sve dok sunce ne zađe,
Kada je sunce u zenitu, tj. tačno na sredini neba.
Što se tiče zabrane klanjanja nakon sabaha dok sunce ne izađe i zabrane klanjanja nakon ikindije dok sunce ne zađe, ona je, pored hadisa koji smo već naveli, potvrđena i u hadisu koji prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, a koji bilježe Buhari i Muslim. (Buhari, Sahih, br. 581, i Muslim, Sahih, br. 826)
Kada je riječ o zabrani klanjanja namaza dok je sunce u zenitu, tj. tačno na sredini neba, ta zabrana je potvrđena u predaji koju prenosi Ukbe b. Amir, radijallahu anhu, koji kaže. ”U tri vremenska perioda Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio nam je da klanjamo namaze….”, pa je pored već spomenuta dva perioda, kazao: ”…i dok je sunce tačno na sredini neba (u zenitu) sve dok se ne krene naginjati (ka zapadu)…” (Muslim, Sahih, br. 831)
Pored toga, na temelju vjerodostojnih hadisa i predaja, islamski učenjaci su iz zabrane klanjanja u ova tri perioda izuzeli neke situacije te dozvolili klanjanje namaza i u spomenutim periodima, ali samo pod određenim uvjetima i u izuzetnim prilikama. Između ostalog, jedan dio islamskih učenjaka dozvolio je da se u ova tri perioda naklanjavaju opravdano izostavljeni namazi, i to je stav imama Malika, Šafije, Ahmeda i većine ashaba i tabiina. (Vidjeti: El-Mudevvene, 1/130, El-Umm, 1/148, El-Mugni, 2/80, El-Evsat, 2/411)
Svoj stav temelje na sljedećim dokazima:
1. Hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., kazao: ”Onaj ko zaboravi (klanjati namaz), neka ga klanja onda kada ga se sjeti. Za propušteni namaz nema drugog iskupa osim toga.” (Buhari, Sahih, br. 597, Muslim, Sahih, br. 684, od Enesa b. Malika, radijallahu anhu) U jednoj drugoj verziji ovog hadisa navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: ”Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi (klanjati), neka ga (na)klanja kada ga se sjeti. ” (Darimi, Sunen, br. 1229)
2. Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: ”San i čvrsto spavanje ne ubrajaju se u nemar! U nemar se ubraja da čovjek budan (i u svjesnom stanju) propusti namaz i ne klanja ga sve dok ne dođe vrijeme sljedećeg namaza. Onaj kome se to desi (da prespava namaz), neka ga klanja kada bude opomenut…” (Muslim, Sahih, br. 311)
Dakle, shodno ovom mišljenju, dozvoljeno je naklanjati nenamjerno izostavljen namaz i u spomenutom vremenu, i to je prioritetnije mišljenje, a Allah najbolje zna.
Nastavit će se, inšallah…
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Podnevski i ikindijski sunneti?
Priredio: Amir Durmić Podnevske sunnete legitimno je obaviti na tri načina i svaki od njih zabilježen je u vjerodostojnim predajama. Prvi: Dva rekata prije farza i dva rekata poslije farza; Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi: “Od Allahovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., zapamtio sam (obavljanje) deset reviše
Priredio: Amir Durmić
Podnevske sunnete legitimno je obaviti na tri načina i svaki od njih zabilježen je u vjerodostojnim predajama. Prvi: Dva rekata prije farza i dva rekata poslije farza; Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi: “Od Allahovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., zapamtio sam (obavljanje) deset rekata (sunnet-namaza): ‘Dva rekata prije podne-namaza i dva rekata poslije njega, dva rekata nakon akšamskog farza, dva rekata nakon jacije (koje je klanjao) u svojoj kući, i dva rekata prije sabaha.’” (Buhari, Sahih, br. 1180)
Drugi: Četiri rekata prije farza i dva rekata poslije farza; Aiša, radijallahu anha, kaže da Allahov Poslanik ne bi izostavljao četiri rekata (sunneta) prije podnevskog farza… (Buhari, Sahih, br. 1182). Također, od Abdullaha b. Šekika prenosi se da je rekao: “Pitao sam Aišu, radijallahu anha, o namazu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je kazala: ‘Prije (farza) podne-namaza klanjao bi četiri, a poslije njega dva rekata.’” (Muslim, Sahih, br. 730, Ahmed, Musned, 6/30)
Treći: Četiri rekata prije i četiri poslije podnevskog farza; Ummu Habiba, radijallahu anha, kaže: “Čula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ‘Ko klanja četiri rekata (sunneta) prije (farza) podne-namaza i četiri poslije njega, Allah je takvog zabranio Vatri.’” (Ebu Davud, br. 1269, Tirmizi, br. 328, Ibn Madže, br. 1160, i drugi) Kada se uzmu u obzir svi putevi kojima je prenesen, ovaj hadis je vjerodostojan.
Napomena: Ukoliko musliman klanja četiri rekata sunneta prije podnevskog farza, bolje je i preče da ih klanja dva po dva, tj. da klanja dva rekata i nakon tešehhuda, salavata i dova preda selam, a potom ponovi to isto, nego da ih klanja sa jednim sjedenjem i samo jednim selamom jer je opće pravilo, kako je o tome već bilo riječi, da se nafile i sunnet-namazi klanjaju dva po dva rekata osim u slučaju da je ta praksa potvrđena vjerodostojnim argumentom. Što se tiče prakse klanjanja četiri rekata podnevskog sunneta prije farz-namaza samo sa jednim selamom, na nju ukazuje hadis Ebu Ejjuba, radijallahu anhu, u kojem on prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: “(Klanjanje) četiri rekata (sunneta) prije (farza) podne-namaza bez predavanja selama (nakon prvog sjedenja), otvara nebeske kapije”, ovaj hadis bilježi Ebu Davud u Sunenu, br. 1270, Ahmed, 5/ 416 i drugi, međutim, oko vjerodostojnosti rečenice “bez predavanja selama” među učenjacima postoji spor, pa je bolje i preče, kako smo to već kazali, predati selam nakon dva rekata, a potom klanjati još dva i tako namiriti na četiri, a Uzvišeni Allah najbolje zna.
Naklanjavanje podnevskih sunneta
Ukoliko musliman iz nekog razloga bude spriječen da klanja propisane sunnete prije podnevskog farza, klanjat će ih nakon što klanja podnevski farz, nakon što nestane razlog zbog kojeg ih nije klanjao. Aiša, radijallahu anha, kaže: “Ukoliko Vjerovjesnik, s.a.v.s., ne bi klanjao četiri rekata (sunneta) prije podnevskog farza, klanjao bi ih poslije (farza).” (Hadis je dobar. Bilježi ga Tirmizi, br. 426)
Kada je riječ o naklanjavanju dva rekata podnevskog sunneta koji se inače klanja nakon podnevskog farza, njih je naravno legitimno klanjati sve do nastupanja ikindija-namaza, a neki učenjaci smatraju legitimnim naklanjati ih (ukoliko ih osoba izostavi s opravdanim razlogom) čak i nakon ikindija-namaza. Svoj stav temelje na hadisu Ummu Seleme, radijallahu anha, koja je jedne prilike vidjela Poslanika, s.a.v.s., kako klanja dva rekata namaza nakon što je klanjao ikindija-namaz, a znala je da je takvo nešto već prethodno zabranio, te ga je upitala o tome, a on joj odgovori: “O kćerko Ebu Umejje, pitala si me o dva rekata (sunneta) nakon obavljenog farz-namaza ikindije. Došli su mi neki ljudi iz plemena Abdul-Kajs i omeli me u klanjanju dva rekata (sunneta) poslije podnevnog farza. To su ta dva rekata koja sam klanjao.” (Buhari, Sahih, br. 1233, Muslim, Sahih, br. 834)
Neki učenjaci smatraju da je ovaj Poslanikov, s.a.v.s., postupak bio iznimka i njegova, s.a.v.s., posebnost, zaključujući da nafila-namaz nakon ikindije nije legitiman, a Allah najbolje zna. Detaljnu studiju o propisu klanjanja namaza nakon ikindije, vidjeti na sljedećem linku:
http://minber.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=10485:klanjanje-namaza-poslije-ikindije–dozvoljeno-ili-zabranjeno&catid=43:fikh&Itemid=59
Ikindijski sunneti
Ikindija-namaz nema pritvrđenih sunneta, međutim, lijepo je i pohvalno prije farza ikindija-namaza klanjati dva rekata nafile zbog općenitosti Poslanikove, s.a.v.s., poruke u hadisu u kojem je kazao: “Između svaka dva ezana (tj. ezana i ikameta) klanjaju se dva rekata (nafile).” (Buhari, Sahih, br. 624, Muslim, Sahih, br. 838) Također, Ibn Omer, radijlallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: “Allah se smilovao osobi koja prije (farza) ikindije klanja četiri (rekata nafile).” (Ebu Davud, br. 1271, Tirmizi, br. 430) Kod učenjaka koji ovaj hadis smatraju vjerodostojnim, on je dokaz da je prije ikindije legitimno klanjati četiri rekata, i ubrajaju ih u nepritvrđene sunnete.
Napomena: Aiša radijallahu anha, kazala je: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ni tajno ni javno izostavljao klanjanje dva rekata (nafila) namaza i to: dva rekata prije sabaha i dva rekata poslije (farza) ikindija-namaza.” (Buhari, Sahih, br. 592) U drugoj predaji ona kaže: “Poslanik, s.a.v.s., nikada kod mene nije izostavio dvije sedžde (tj. dva rekata) nakon ikindija-namaza.” (Buhari, Sahih, br. 591)
Poslanikova, s.a.v.s., ustaljena praksa klanjanja dva rekata nafile nakon ikindija-namaza ubraja se u njegove, s.a.v.s., posebnosti, kako to tvrdi veliki broj islamskih učenjaka koje spominje Ibn Hadžer u svome djelu Fethul-bari, 2/77.
Ostali članci iz serijala:
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (1. dio) – Važnost i koristi dobrovoljnih namaza
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (2. dio) – Pritvrđeni i nepritvrđeni sunneti
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (3. dio) – Propis o lijeganju na desni bok nakon sabahskog sunneta
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (4. dio) – Propis klanjanja nafile nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (5. dio) – Podnevski i ikindijski sunneti
Nastavit će se, inšallah…
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Akšamski i jacijski sunneti?
Priredio: Amir Durmić U autentičnim predajama potvrđeno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i prije i poslije akšamskog farza klanjao nafilu. Što se tiče nafile prije farza akšam-namaza, na njenu legitimnost ukazuju sljedeće predaje: 1. Abdullah b. Mugaffel el-Muzeni, radijallahu anhu, prenosi da jviše
Priredio: Amir Durmić
U autentičnim predajama potvrđeno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i prije i poslije akšamskog farza klanjao nafilu. Što se tiče nafile prije farza akšam-namaza, na njenu legitimnost ukazuju sljedeće predaje: 1. Abdullah b. Mugaffel el-Muzeni, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: “Klanjajte prije (farza) akšama, klanjajte prije (farza) akšama”, da bi treći put rekao: “…onaj ko to želi”, jer se plašio da bi ljudi za taj namaz mogli pomisliti da je pritvrđeni sunnet. (Buhari, Sahih, br. 1129)
2. Enes b. Malik prenosi: “Nakon što bi mujezin proučio ezan, drugovi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ustali bi i požurili da stanu iza (džamijskih) stubova gdje su klanjali sve dok Vjerovjesnik, s.a.v.s., ne bi izašao i zatekao ih kako klanjaju dva rekata (nafile) prije akšama. Između ezana i ikameta nije bilo ništa (ni pauze ni nafila-namaza).” (Buhari, Sahih, br. 625)
3. Abdullah b. Mugaffel, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: “Između svaka dva ezana (tj. ezana i ikameta) klanja se (nafila) namaz” – ovo je rekao tri puta, a zatim dodao: “…onaj ko ga bude htio klanjati”. (Buhari, Sahih, br. 624, Muslim, Sahih, br. 838)
4. Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: “Nema nijednog propisanog (farz) namaza a da se prije njega ne klanjaju dva rekata (nafila) namaza.” (Ibn Hibban, Sahih, br. 2455, Darekutni, 1/267)
Iz prethodnih predaja zaključujemo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odobrio klanjanje dva rekata nafile prije akšamskog farza, jer je svoje ashabe vidio da klanjaju ovaj namaz i nije im prigovorio, međutim, ovaj namaz se ne ubraja u pritvrđene već u nepritvrđene sunnete i ovo je po ovom pitanju odabrano mišljenje.
Jedan dio učenjaka smatra da dva rekata nafile prije akšama nisu propisana (učenjaci hanefijskog mezheba), dok ih neki čak smatraju zabranjenim (učenjaci malikijskog mezheba), a svoj stav zasnivaju na predaji u kojoj se navodi da je Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, upitan o dva rekata nafile prije akšama (dakle između akšamskog ezana i ikameta) pa je odgovorio: “U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nisam vidio nikoga da ih klanja…” (Ebu Davud, br. 1284) Međutim, dokazi učenjaka koji ova dva rekata ubrajaju u nepritvrđene sunnete zasigurno su jači i jasniji, a što se tiče predaje u kojoj Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, negira da je u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., ova dva rekata klanjao iko, odgovor na to je da su oni koji potvrđuju i svjedoče da se određeni događaj desio preči da se poslušaju od onih koji dotični događaj negiraju, jer su oni koji potvrđuju došli do informacija do kojih nisu došli oni koji negiraju. Drugim riječima, Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, nije znao za ovaj propis dok su drugi ashabi za njega znali, što uopće nije čudno jer postoji još dosta sličnih primjera gdje mnogi ashabi, i pored toga što su bili vrlo bliski sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, nisu poznavali neke propise islama. Naprimjer, Ebu Bekr, radijallahu anhu, koji gotovo da se nije odvajao od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada ga je jedna starica upitala o tome da li ona ima udjela u nasljedstvu, rekao je: “Po Allahovoj Knjizi ne pripada ti ništa, ali raspitat ću se, pa navrati opet kod mene.” Kada je upitao ashabe o ovome, ustali su Mugire b. Šu‘ube i Muhammed b. Mesleme, radijallahu anhuma, i posvjedočili da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neni odredio šestinu u nasljedstvu, nakon čega je Ebu Bekr neni i dodijelio šestinu. (Ebu Davud, Sunen, br. 2894.) Također, tu je primjer i Omera, radijallahu anhu, koji nije znao da se prilikom odlaska u posjetu kod nekoga od domaćina tri puta traži dozvola za ulaz, a ako se dozvola ne dobije, onda gost treba odustati i vratiti se svojoj kući. Ovaj vrlo poznat propis Omer nije znao sve dok ga o tome nije obavijestio Ebu Musa el-Eš‘ari, radijallahu anhu. Ovaj događaj bilježi Muslim, Sahih, br. 2153.
Dva rekata sunneta nakon akšamskog farza
Prethodno smo već spomenuli nekoliko hadisa u kojima se potvrđuje da se dva rekata sunneta nakon farza ubrajaju u pritvrđene sunnete, tj. nafile u čijem je klanjanju Poslanik, s.a.v.s., ustrajavao. Između ostalog, to je i predaja koju prenosi Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je rekao: “Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zapamtio sam (da je klanjao) deset rekata (sunnet-namaza) i to: dva rekata prije i dva rekata nakon podne-namaza, dva rekata poslije akšama, dva rekata nakon jacije i dva rekata prije sabaha.” (Buhari, Sahih, br. 1180, Muslim br. 279)
Bitno je napomenuti da je ova dva rekata bolje klanjati u svojoj kući nego u džamiji, a na to ukazuje predaja u kojoj Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije dva rekata (sunneta) nakon akšama niti dva rekata (sunneta) nakon džuma-namaza klanjao osim u svojoj kući.” (Tirmizi, Sunen, br. 432, Tajalisi, Musned, br. 1836)
Također, Mahmud b. Lebid kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao je u posjetu plemenu Benu Abdul-Ešhel pa im je predvodio akšam-namaz, a nakon što je predao selam, reče im: ‘Ta dva rekata (akšamskog sunneta) klanjajte u svojim kućama.’” (Ahmed, Musned, 5/428, Ibn Madže, Sunen, br. 1165)
Šta učiti na akšamskom sunnetu koji se klanja nakon farza?
Pohvalno je na prvom rekatu nakon Fatihe učiti suru El-Kafirun, a na drugom El-Ihlas. Na to ukazuju riječi Abdullaha b. Mes‘uda, radijallahu anhuma, koji je kazao: “Nebrojeno mnogo puta sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., čuo kako na dva rekata (sunneta) nakon (farza) akšama i na dva rekata (sunneta) prije (farza) sabah-namaza uči Kul jā ejjuhel-kāfirūn i Kul-huvallahu ehad.” (Tirmizi, Sunen, br. 431, Ibn Madže, Sunen, 1177)
Jacijski sunnet(i)
Pohvalno je, onome ko želi, da prije jacijskog farza klanja dva rekata nafile zbog općenitosti hadisa koji ukazuju na to da je između proučenog ezana i ikameta lijepo klanjati dva rekata. Ovaj hadis smo prethodno već naveli.
Što se tiče dva rekata sunneta nakon jacije, oni se ubrajaju u pritvrđene sunnete, a na to ukazuju prethodno citirani hadisi koji govore o broju pritvrđenih sunneta.
U prethodnim tekstovima bilo je riječi o dobrovoljnim namazima koji se klanjaju uz obavezne dnevne namaze, odnosno farzove, a koje još zovemo i sunnet-namazi, bili oni pritvrđeni ili nepritvrđeni. U narednim tekstovima, uz Allahovu pomoć, bit će riječi o povremenim dobrovoljnim namazima koji ni na koji način nisu povezani sa klanjanjem obaveznih dnevnih namaza, već se radi o samostalnim, tj. zasebnim namazima koji imaju svoje posebne povode i uzroke ili vremena u kojima se obavljaju.
Nastavit će se, inšallah…
Ostali članci iz serijala:
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (1. dio) – Važnost i koristi dobrovoljnih namaza
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (2. dio) – Pritvrđeni i nepritvrđeni sunneti
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (3. dio) – Propis o lijeganju na desni bok nakon sabahskog sunneta
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (4. dio) – Propis klanjanja nafile nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (5. dio) – Podnevski i ikindijski sunneti
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Savjeti povratnici u islam
Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koga je Allah poslao kao uputu i milost svim svjetovima. Poštovana, prije svega želim da te pozdravim islamskim pozdravom: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekaviše
Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koga je Allah poslao kao uputu i milost svim svjetovima.
Poštovana, prije svega želim da te pozdravim islamskim pozdravom:
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je na tebe Allahov spas, Njegova milost i blagoslov).
U ovom odgovoru obraćat ću ti se sa ”sestro”, jer kažeš da si rođena kao muslimanka, a naš Stvoritelj, Uzvišeni Allah je u prijevodu značenja Kur’ana rekao:
”A vjernici su zaista braća”.
Dakle, svi oni koji Allaha priznaju za Gospodara, Muhammeda, s.a.v.s., za poslanika, i svi oni koji su zadovoljni da im je islam vjera, generalno se smatraju braćom i sestrama. Dakle, cijenjeno sestro u islamu, prije nego što ti direktno odgovorim na tvoja pitanja, želio bih ti spomenuti nekoliko bitnih činjenica.
Iz tvojih riječi zrače bol i duševna patnja, koji su prvenstveno uzrokovani tvojim životnim nedaćama, koje, zbog oskudnog poznavanja vjere islama, a samim tim i svrhe svoga bivstvovanja na ovom kratkom i prolaznom svijetu, jako teško podnosiš. Sama kažeš da si rođena kao muslimanka, ali da ”nažalost nisi odgajana kao muslimanka”. Ne brini se i ne tuguj. Nisi jedina. Hiljade osoba sličnih tebi su prošle kroz isto, ili su još u sličnoj situaciji. Imaš mogućnost da mnogo toga saznaš i naučiš, i da pronađeš svrhu svoga postojanja, te da kroz islam upoznaš i doživiš sreću i duševni mir, koji (kako si se vjerovatno i sama uvjerila) ne mogu priskrbiti svi ukrasi i sva bogatstva ovoga prolaznog svijeta. Iz tvoga pitanja može se razumjeti (a možda i griješim) da o vjeri islamu ne znaš baš mnogo, pa ću u nekoliko rečenica pokušati da ti objasnim načela našeg vjerovanja. Ako spomenem neke stvari sa kojima si upoznata, halali mi na pogrešnoj procjeni.
Sestro, naš Gospodar je Allah koji je čitav kosmos mudro stvorio i u njemu, sve do savršenosti uredio. On je Živi i Vječni. Samo On ostaje, a sve drugo umire i biva uništeno:
”Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!” (El-Bekare, 255)
Naš Gospodar je Tvorac svakog oblika života. Samo On stvara živo iz neživog:
”On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni”. (Er-Rum /Bizantinci, 19)
Ljudi koji ne vjeruju u Boga tvrde suprotno, govoreći da je život na Zemlji nastao slučajno, iz nežive materije, a da kosmos i savršeni red koji vladaju u njemu, nisu ništa drugo do posljedica niza slučajnosti koji su se, eto, nekako desili, nakon neke velike eksplozije prije više milijardi godina. Priznat ćeš, sestro, kako nije baš moguće da grom udari u hrpu gvožđa i da se nakon tog udara od hrpe otpadaka sam od sebe, slijedom slučajnosti i paušalnog niza događaja, odjednom formira najnoviji model aviona. Ovo bi svakako bilo mnogo prije moguće od toga da iz ničega nastane eksplozija, a nakon nje da se u svemiru sve savršeno i besprijekorno poreda na svoje mjesto, i na koncu, da sve funkcionira kako treba. Dakle, ovaj kosmos ima svoga Kreatora i Onoga ko njime upravlja. Mi znamo da je to Allah. Muslimani imaju posljednju Božiju objavu Kur’an čije učenje nikada nije došlo u koliziju sa naučnim činjenicama, a svako novo kategorično naučno otkriće samo potvrđuje da je on originalna Božija riječ i objava, dok su prethodne Božije knjige izmijenjene i derogirane.
Naš Gospodar nas je stvorio sa određenom svrhom i ciljem, a to je prvenstveno da Ga obožavamo i da činimo ono što je On naredio i da se klonimo onoga što je On zabranio. Šta od nas želi naš Gospodar, objasnio nam je poslanik Muhammed, s.a.v.s., koga slijedimo i smatramo najboljim Allahovim stvorenjem.
Ukratko, Allah nas je zadužio da iskreno vjerujemo u Njega, u Njegove meleke, sve Njegove Poslanike i knjige (objave), u Sudnji dan i da vjerujemo da sve što se dešava biva Njegovom voljom i određenjem.
Iskrenost svoga vjerovanja musliman će potvrditi praktičnim izvršavanjem pet strogih islamskih dužnosti, a to su:
– izgovarati kelimei-šehadet koji glasi: ”Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”, što znači: ”Ja srcem vjerujem i jezikom potvrđujem da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik”;
– klanjati propisane namaze,
– postiti mjesec ramazan,
– davati zekat,
– i po mogućnosti obaviti hadždž.
Živeći po ovim pravilima i načelima, musliman izvršava svoje dužnosti prema svome Stvoritelju, a uz to se i kaje za počinjene grijehe koji su nama ljudima svojstveni i kojih nije bio sačuvan niko izuzev Allahovih poslanika.
Nadam se da će ti ovih nekoliko informacija biti samo ključ kojim ćeš polahko ali sigurno otvoriti vrata svoje spoznaje o islamu i njegovim principima i pravilima, kako bi što prije i počela živjeti u blagodatima islama.
Što se tiče tvojih pitanja, odgovorit ću detaljno:
1. U posljednje dvije godine doživjela sam mnoge tragedije, smrti najdražih članova porodice:
Smrt je pravilo, poštovana sestro. Od nje se nije niko spasio, niti će se ikada spasiti ijedno stvorenje. Samo ja Allah Živi i Vječni, a sva stvorenja moraju umrijeti. Tako je barem na ovom svijetu, dunjaluku, koji je kratak i prolazan. Na njemu smo kratko, kako bismo ispunili svoju misiju kojom nas je Allah zadužio, a to je da Ga spoznamo i da samo Njega iskreno obožavamo.
Smrt bilo koje drage osobe je težak udarac za njegove voljene koji ostaju nakon njega. Međutim, vjernici u Allaha i Poslanika sa voljenima se rastaju samo nakratko. Nakon proživljenja i Sudnjeg dana, u Džennetu se opet sastaju sa onima koje vole, da se više s njima nikada ne rastanu.
Allah će u Džennetu vjernicima pridružiti one koje su voljeli, bili oni njihove porodice ili prijatelji, ali pod uvjetom da su i oni sami bili vjernici:
”Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu…” (Et-Tur, 21)
2. Kuda su otišli moji najmiliji:
Po islamskom vjerovanju, ljudi nakon smrti borave u ”berzehu”, zagrobnom životu. Svaki čovjek (odnosno njegova duša) u svome mezaru – grobu, uživa ili se pati, u zavisnosti da li je bio vjernik ili nevjernik na ovome svijetu, odnosno da li je bio pokorni Allahov rob ili je bio veliki grješnik koji je činio ono što ja Allah zabranio. U berzehu svi ljudi (njihove duše) ostaju do časa kada će nastupiti Sudnji dan, i kada će se opet duše sjediniti s tijelima, kada će im pred Allahom biti suđeno za ono što su činili na ovom svijetu. Vjernici nakon Velikog suda odlaze u Džennet – Raj da u njemu zauvijek uživaju, a nevjernici u Džehennem – Pakao da u njemu pate.
3. …da li su patili u času smrti…:
U mnogim hadisima (izrekama) Muhammed, s.a.v.s., je rekao da vjernik umire lahko i da njegova duša iz tijela izlazi kao kada se voda prospe iz čaše, a da nevjernik umire teško, i da mu duša izlazi teško, kao kada se trnovita granu vuče kroz vunu.
4. …da li je neko došao po njih…: Allah u času smrti čovjeku šalje Meleka smrti koji je zadužen za uzimanje duša. O tome se govori u Kur’anu i mnogim hadisima.
5. …i da li i dalje vide nas žive…: mrtvi ne vide nas žive, ali neka dobra djela nas živih dolaze do njih i koriste im. Naprimjer, kada neko od bližnjih umrlog moli Allaha da mu oprosti (uči im dove), ali naravno uči iskreno iz srca, a ne da plaća nekome da im uči hatmu ili slično. Isto tako umrlima koristi dijeljenje sadake – milostinje siromasima i potrebnima s namjeromda to bude ”pred dušu umrlih”.
Mi se nadamo da su tvoji bližnji umrli kao vjernici i molimo Uzvišenog Allaha da im oprosti i da ih obaspe Svojom neizmjernom milošću.
6. Često plačem za njima, ljudi kažu da to i nije dozvoljeno, ali se srcu ne može zapovijedati:
Za umrlim je dozvoljeno plakati i za njima žaliti, ali u tome ne treba pretjerivati. Muhammed, s.a.v.s., koji je bio najbolji Allahov rob, plakao je onog dana kada mu je umro sin Ibrahim. Kada ga je jedan njegov drug začuđeno upitao: ”Pa zar i ti plačeš, o Allahov Poslaniče…?”, on je odgovorio: ”Naša srcu su tužna, naše oči plaču, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar”.
Nije dozvoljeno naricati za umrlim, od žalosti čupati kosu ili trgati odjeću, ili na bilo kakav primitivan i paganski način oplakivati umrlog. Smrt bližnjih treba primiti dostojanstveno i mirno, te biti zadovoljan Božijom odredbom, jer drugačije nije moglo biti. Dakle, svako umjereno plakanje i žaljenje za umrlim nije zabranjeno po islamu, već ono što smo spomenuli.
7. Često se zapitam: ‘Zašto, dragi Bože?”:
Ne pitaj se ”zašto”, cijenjena sestro. Allahova odredba se ne može mijenjati. On radi ono što On želi i nikome ne polaže račun. Sve što je Allah odredio ima svoju svrhu, bit i mudrost, samo ljudi, čiji su um i razum ograničen, često nisu sposobni da dokuče tu mudrost. Allah je Najpravedniji i vrlo daleko od bilo kakvog oblika nasilja prema Svojim robovima. Smrt je, kako smo već rekli, najuniverzalnije pravilo koje vlada u čitavom kosmosu, a svaki, i najduži životni vijek, ustvari je vrlo kratak, jer svakako mora proći. Zato, poštovana sestro, okreni svoje ambicije prema traženju onog drugog, vječnog svijeta, ahireta, na kojem te neće moriti brige i tuge koje more sve ljude na ovom svijetu.
8. ”Okani se, dijete, tih zapadnjačkih običaja, tvoji od toga nemaju koristi…”:
Ne znam šta je tvoja komšinica mislila sa ovim ”zapadnjački običaji”, ali ako je podrazumijevala paljenje svijeća, polaganje cvijeća, obilježavanje godišnjice smrti i slično, onda je svakako u pravu. Već smo ti naveli neka djela od kojih će tvoji umrli imati koristi ako su bili muslimani, tako da ih nećemo sada spominjati.
9. A ja više ne znam ni kome bih se okrenula, ni gdje bih našla utjehu…:
Okreni se svome Stvoritelju, sestro! Saznaj o islamu što više i počni ga praktično primjenjivati u životu. Tada ćeš spoznati istinsku sreću i duševni smiraj još na ovom svijetu, a ono što je Allah vjernicima pripremio u Džennetu je mnogo bolje, ljepše, i što je najbitnije, vječno je. Ono što je bilo prije u tvome životu, od eventualnih grijeha ili pogrešnog odnosa prema Allahu i vjeri islamu, uzrokovanih neznanjem ili bilo kojim drugim faktorima, zaboravi. Ma šta da si učinila od grijeha, znaj da iskreno pokajanje briše sve grijehe. Allah je milostiv i On iskrenima prašta sve. Imaš mnogo načina da učiš o islamu. Pretpostavljam da živiš negdje u dijaspori, pa potraži neku džamiju ili mesdžid gdje ćeš upoznati muslimane koji će ti sigurno željeti pomoći u tvome nastojanju da saznaš što više o islamu. Osjetit ćeš bratsku – sestrinsku ljubav ljudi koji će te cijeniti i voljeti zato što si vjernica. I preko interneta možeš pronaći mnoge stranice koje detaljno govore o islamu i njegovim propisima. Ne boj se. Islam je lagahan. Postepeno ćeš saznavati i učiti, i svakim danom ćeš osjećati veću sreću i zadovoljstvo. Nemoj pasti pod utjecaj mnogih islamofobičnih medija ili pojedinaca koji danas šire izrazito negativnu sliku o islamu i muslimanima. Islam je vjera mira, solidarnosti i ljubavi, a nikako nasilja. Nažalost, danas neki neodgovorni pojedinci iz reda muslimana, svojim ružnim ponašanjem potpomažu širenje takve slike o islamu.
Toliko, poštovana sestro. Postoji još mnogo stvari koje bi trebala saznati, pa bujrum, potrudi se. Nadamo se da će ovih nekoliko savjeta biti uvod u tvoj put u prakticiranje vjere islama i svega onoga što islam zahtijeva od nas. Tada ćeš zaboraviti tugu koja te trenutno pritišće, a posvetit ćeš se onim djelima koja će i tebi i tvojoj porodici biti od istinske i trajne koristi. Allah ti dao svako dobro i na ovom i na budućem svijetu.
P.S.: Jedan veliki islamski učenjak i pobožnjak rekao je u stihovima na arapskom jeziku čiji prijevod na naš jezik otprilike glasi ovako:
Oči su bdjele
Neke oči bdiju dok druge spavaju
Zbog stvari koje bivaju ili se ne dešavaju
Zabrinutost od sebe, koliko možeš, potisni
Jer nošenje briga vodi ka ludosti
Gospodar te od onog jučerašnjeg zaštiti
Poštedjet će te i od onog što sutra dolazi.
Neka ti i ovi stihovi budu poticaj da po strani ostaviš brige koje ti more dušu i tijelo, a da se posvetiš onome što će ti istinski koristiti.
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Odgovorio: Amir Durmić
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Otac mi je kršćanin i ljuti se što mu ne čestitam praznike do kojih on drži…
Činjenica koja zadivljuje i svakog muslimana ostavlja zbunjenim, jeste čvrstina i dosljednost u primjeni vjerskih propisa onih koji konvertiraju u islam. Velika većina ovakvih osoba nema nikakve rezerve prema prakticiranju islamskih normi, načela i pravila, te nastupaju otvoreno i bez imalo ustručavviše
Činjenica koja zadivljuje i svakog muslimana ostavlja zbunjenim, jeste čvrstina i dosljednost u primjeni vjerskih propisa onih koji konvertiraju u islam. Velika većina ovakvih osoba nema nikakve rezerve prema prakticiranju islamskih normi, načela i pravila, te nastupaju otvoreno i bez imalo ustručavanja, i na takav način bivaju divan uzor onima koji su rođeni kao muslimani, ali često od islama imaju vrlo malo, ili ništa od praktičnog djelovanja.
Razlog je naravno čvrsto ubjeđenje da je islam jedini ispravan put i vjera pored koje Allah neće primiti drugu: ”A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati” (Ali Imran, 85).
Ovo ubjeđenje koje nalazimo kod onih koji su prigrlili islam kao vjeru, ne sadrži primjese tradicije, običaja ili nacionalizma, koji vrlo često nemaju ništa sa izvornim islamskim učenjem, a što se može pronaći kod velikog dijela muslimana na različitim geografskim područjima.
Ono što posebno raduje i veseli svakog iskrenog vjernika, jeste i činjenica da u velikom broju slučajeva, islam primaju osobe koje su inteligentne, obrazovane i u najmanju ruku vrlo načitane, te barataju velikim opusom znanja i informacija. Upravo im to pomaže da, pored svih drugih vjera, u islamu prepoznaju neprikosnovenu istinu koja se temelji na originalnosti Kur’ana kao posljednje Allahove objave, i očuvane tradicije – sunneta posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te da ne potpadnu pod utjecaj islamofobičnih medija koji svjesno islam žele prikazati kao vjeru terora i nasilja. Isto tako, ove osobe, neodgovorno ponašanje jednog dijela muslimana danas u svijetu, neće sebi uzeti kao argument da okrenu glavu od istine i na taj način sebi upropaste i ovaj i budući svijet.
Poštovana sestro u islamu, pismo koje smo dobili od tebe sigurno je potvrda navedenoj tvrdnji. Iz tvog kratkog i sadržajnog pisma da se zaključiti da si najvjerovatnije obrazovana, a sigurno inteligentna i načitana osoba. Način na koji si iznijela svoj problem dovoljno govori o tvojoj upućenosti u temelje i propise vjere islama, a u isto vrijeme upućuje i na plemenitost tvojih namjera da, koliko je god to više moguće, uskladiš i pomiriš svoja vjerska ubjeđenja sa općim islamskim principom da se roditeljima čini dobročinstvo, pa makar oni i ne bili muslimani.
Pošto ti je, kako sama navodiš, poznat stav islamskih učenjaka po pitanju čestitanja vjerskih praznika pripadnicima drugih vjera, ovo neće biti ponavljanje onog sa čime si upoznata, jer na kraju krajeva, ti nisi tražila odgovor na pitanje, već savjet. Koliko nam je poznato iz šerijatskih izvora i riječi islamskih učenjaka, čestitanje nevjerničkih praznika je zabranjeno jer takav postupak sadrži određenu vrstu priznavanja nečeg što u islamu nikako ne može biti prihvaćeno. Navoditi riječi islamskih učenjaka po ovom pitanju i spominjati originalne izvore, zahtijevalo bi dosta vremena, pa se sada zadržavamo na savjetu.
Prije savjeta, nekoliko napomena:
Ovo je jedan od problema sa kojim se susreće veliki broj muslimana danas, iako se ne nalaze u situaciji kao ti (da im je jedan od roditelja kršćanin što svakako situaciju samo otežava). Svjedoci smo da se čak i mnogi mnogi muslimani mnogo ljute ukoliko im neko ne čestita neke od praznika koje oni smatraju ”svojim”, poput Nove godine, rođendana, itd., kao što se ljute i poznanici koji su pripadnici drugih religija ukoliko im ne čestitamo neki od njihovih praznika, do kojih drže jako mnogo. To smatraju našom obavezom jer i oni, vrlo pedantno i uredno, nama čestitaju naše Bajrame (što im vjerovatno u njihovoj vjeri uopće nije ni zabranjeno).
Ovo navodimo kao vrstu suosjećanja i potpore, da znaš da nisi sama u svojoj nedaći, jer još mnogi muslimani dolaze u slične situacije, te moraju izmišljati kojekakve načine da se s nekim ne zamjere a da u isto vrijeme ispoštuju vjerski propis. Naravno da je tvoj problem mnogo veći jer se radi o ocu do kojeg ti je stalo, a svaki konflikt s njim sigurno bi ti teško pao.
Ovaj problem od početka moraš prihvatiti kao jedno iskušenje kojim te je Uzvišeni Allah iskušao i koje će bez sumnje proći kao i ostale životne nedaće. Pored problema i iskušenja koja ne zaobilaze nijednu osobu na svijetu, svaki insan ima i neko svoje lično, ”ekstra” iskušenje kojim je pogođen i koje ga posebno muči. Svakom taj lični problem izgleda kao najteži, a kada ga usporedi sa belajima koji satiru nekog drugog, uvidi da taj problem i nije tako strašan, a ponekad može biti čak i beznačajan. Ovaj navedeni problem je možda to tvoje posebno iskušenje.
Što se tiče savjeta, on se neće mnogo razlikovati od onoga što već znaš ili si već čula, ali vjerniku svaki savjet i uputa dobro dođe, da se podsjeti i da zna da s njim neko suosjeća i da mu želi pomoći.
Kao prvo, savjetujemo ti da svome ocu činiš svaki vid dobročinstva koji u islamu nije sporan, kao što su posjete, pokloni, laskanja, navođenje priče na njegovu omiljenu temu, česta javljanja telefonom, porukom i tome slično, kako bi istinski shvatio da ti je do njega stalo i da nikako ne želiš sukob.
Poželjno je koristiti i specijalne ”adute” kao što su njegova unučad, a tvoja djeca (ukoliko ih imaš) koja će u najvećem broju slučajeva djeda oraspoložiti, a nakon toga, uz Allahovu pomoć, učiniti i da zaboravi svaku vrstu netrpeljivosti.
Također, ne zaboravi na dovu Allahu Uzvišenom, da tvoga oca uputi u islam onako kako je uputio i tebe, kako bi napustio robovanje stvorenjima i posvetio se robovanju Gospodara kosmosa. Tada bi naravno tvoj problem definitivno bio riješen. Sigurni smo da dovu Allahu već dugo upućuješ, ali ponekad čovjek osjeti zamor, ili mu šejtan nečije primanje islama prikaže nemogućim, pa ostavi dovu ili je zanemari, što je sigurno pogrešno. Pored mnoštva ajeta i hadisa koji govore o dovi kao moćnom oružju vjernika, a koji su ti vjerovatno poznati, navodimo i riječi imama Šafije, r.h., koji je u stihu rekao:
Zar dovu zanemaruješ i želiš je podcijeniti
A nisi ni svjestan šta je ona u stanju učiniti
Ona je poput strijela u noći koje neće promašiti
Ima svoj termin, a svakom terminu će rok isteći.
Ono što danas izgleda nemoguće, možda će se, uz Allahovu pomoć, već sutra ostvariti.
Bez obzira koliki pritisak osjećala, ne smiješ dozvoliti da ti to postane opsesija, pa da zanemariš svoje obaveze prema Uzvišenom Allahu, mužu i porodici.
Očevo optuživanje majke za tvoje primanje islama je samo jedan pokušaj da sebi olakša i da pronađe nekog trećeg krivca za ”problem” koji postoji između vas. Možda smatra da te je majka ”unesrećila” tako što je eventualno utjecala u tvojoj odluci da primiš islam, a na tebi i tvojoj porodici je da mu dokažete da si ti u islamu sretna i zadovoljna, u čemu si već jednim dijelom i uspjela, kako navodiš u pismu.
Na kraju, Allaha molimo da ti olakša nevolju u kojoj se nalaziš i da ti što prije podari rješenje koje će biti najbolje za tebe i na ovom i na budućem svijetu.
A Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Amir Durmić
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/