Zar pored toliko slobodnih momaka sunnija, čista, čestita i neporočna djevojka poput Vas razmišlja o braku sa šiijom? To što o njemu razmišljate jest produkt šejtanovog zavođenja i ulijevanja lažne nade. Zar razmišljate o čovjeku koji pripada sekti koja, između ostalog:

1. negira Kur’an, u koji mi vjerujemo – šiije kažu da je ovaj Kur’an nepotpun, a da je potpun onaj koji oni posjeduju, a koji su naslijedili od Fatime, radijallahu anha;

2. vjeruje u bezgrešne imame;

3. psuje majke pravovjernih, to jest, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge, posebno Aišu i Hafsu – ako su one bile nevaljale, onda je i Poslanik islama bio nevaljalac, sačuvao nas Allah zablude i otvorenog nevjerstva;

4. psuje, grdi i vrijeđa većinu ashaba;

5. tvrdi da su se ashabi odmetnuli od islama nakon Poslanikove smrti – prema njihovom vjerovanju, samo je sedam ashaba ostalo vjerno islamu;

6. zagovara privremeni brak – sasvim je izvjesno da će i momak o kojem razmišljate postupiti sukladno vjerovanju u opravdanost i vrijednost ovakvog braka, a žrtva ćete biti Vi;

7. dozvoljava spolno općene u analni otvor;

8. dozvoljava spolno općenje u analni otvor za vrijeme posta i smatra da to uopće ne kvari post;

9. vrijeđa Poslanika islama time što kaže da će Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, spolni organ gorjeti u vatri (onoliko koliko to bude potrebno) zato što je bio u braku s Aišom i Hafsom, ženama koje šiije smatraju mnogoboškinjama – ovo potonje jest očito nevjerstvo i nema nikakvog opravdanja onaj ko vjeruje u ovako šta.

Sestro, zbog navedenih zabluda šiija i njihovih nastranosti koje ovdje nismo spomenuli, trebate se sustegnuti o razmišljanju o momku koji Vam nudi brak! Da je on jedini slobodan čovjek na svijetu, ne bih Vam preporučio da se udate se za njega. Bolje je da djevojka, u tom slučaju, ostane neudata nego da svoje vjerovanje i tijelo povjeri čovjeku koji je daleko od Pravog puta.

Sestro u islamu, kako ćete postupiti – to je Vaša stvar, ali, ako ne poslušate svoje roditelje i rodbinu u pogledu udaje za tog konvertita šiiju… posljedice bi mogle biti lančane (na oba svijeta) i nesagledive. Preporučujem Vam da pogledate predavanje “Šiije – braća u vjeri ili din-dušmani”, u kojem se govori samo o nekim zabludama šiija, i potom sami zaključite trebate li stupiti u brak sa šiijom ili to ne trebate učiniti.

Žalosti činjenica da i među Bošnjacima ima onih koji su prodali vjeru za mjesečnu plaću, pa kaljaju ugled sunija i sunizma, a hvale šiije i šiizam. To je posljedica djelovanja sljedbenikā revolucije koju su predvodili nastrani ljudi. Hvala Allahu, mi smo za islam znali i prije njihove “revolucije” i bili smo muslimani, pa nam ni sad ne trebaju “brižnici” koji će nas učiti vjerovanju…

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara svih svjetova, da sačuva našu zemlju od unutrašnjih neprijatelja, da ih udalji iz ove zemlje koja je uvijek odisala sunitskim učenjem islama, i da prljave rabote i napore din-dušmanā okrene protiv njih! A Allah najbolje zna, On je zaštitnik onih koji vjeruju.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumu selam.Islamski učenjaci razilaze se u mišljenju kad se radi o tome treba li sahibi uzur (onaj ko neprestano gubi abdest) uzimati abdest za svaki namaz. Većina učenjaka smatra da sahibi uzur mora uzeti abdest za svaki namaz. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Fatimi b. Ebu Hubejš, koja je imala istihazu, da uzima abdest za svaki namaz (Ahmed i Ebu Davud). Islamski autoriteti također kažu da sahibi uzur mora sačekati nastupanje namaskog vremena pa tek onda uzeti abdest i klanjati; ne smije uzeti abdest prije nastupanja namaskog vremena. Stoga Vaš abdest za noćni namaz biva pokvaren nastupanjem zore, te ste obavezni uzeti abdest za sabah-namaz.

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Blago onom ko redovno uči suru El-Kehf! Redovno učenje ove sure pokazatelj je čovjekova iskrenog vjerovanja i njegove dobrote. U vezi s učenjem ove sure, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je sljedeće: “Ko prouči suru El-Kehf uoči petka imat će svjetlo koje će se protezati od mjesta na kojem se nalazi do Drevnog hrama, Kabe” (Ed-Darimi. Ovaj je hadis prihvatao poznati muhadis El-Albani).

U drugom hadisu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko prouči suru El-Kehf petkom imat će svjetlost do sljedeće džume.” (El-Hakim i El-Bejheki. Ibn Hadžer i šejh El-Albani prihvatali su ovaj hadis.) Sura El-Kehf uči se petkom, u toku dana ili uoči petka, to jest, u četvrtak navečer, jer dan počinje s akšamom i s njime se i završava.

Imam El-Munavi, rahimehullah, u djelu “Fejdul-Kadir ” kaže: “…eto, zbog toga je poželjno suru El-Kehf proučiti petkom ili uoči petka, tako je rekao imam Šafi, Allah njime bio zadovoljan.” A oni učenjaci koji nisu prihvatali navedene hadise kazali su da se sura El-Kehf ne uči uoči petka, već samo petkom.

Upotrebljavanje skraćenice “s.a.v.s.” za epiteton koji se koristi prilikom pisanja Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, imena nije preporučeno. Hadiski stručnjaci ukazali su da ne treba koristiti skraćenicu “s.a.v.s.” izbjegavajući pisanje salavata “sallallahu alejhi ve sellem”. Onaj ko koristi skraćenicu lišava sebe nagrade za donošenje salavata, a nagradu uskraćuje i čitaocima. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko na mene donose jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata” (Ahmed). Ovako je rekao šejh Ibn Usejmin, rahimehullah.

Jesu li postupili spram Allahovih riječi: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56) oni koji umjesto salavata “sallallahu alejhi ve sellem” napišu skraćenicu “s.a.v.s.”? Ibn Džemaa veli: “Pokuđeno je reći: ‘Sallallahu alejhi’ ne dodavši riječi ‘ve sellem’. I pokućeno je upotrebljavati skraćenicu za salavat i skraćenicu ‘r.a.’ za izraz ‘radijallahu anhu’, već oboje treba pisati u izvornom obliku.”

Imam Es-Sujuti zapisao je sljedeće: “Čovjek treba koristiti salavat ‘sallallahu alejhi ve sellem’ kad god spomene Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, ime, i ne smije dopustiti da mu to dojadi. Onome ko zapostavi donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uskraćeno je veliko dobro.” Ovo su izjave islamskih učenjaka koji su živjeli u vremenu kad se za pisanje koristilo pero i mastilo, pa šta bi oni rekli o nama, koji jednim gumbom možemo napisati salavat kakav god želimo, pa i onaj što se uči na drugom sjedenju, i to bez imalo naprezanja?!

Isti status, ako ne i gori, ima upotreba skraćenice “dž.š.”, “s.v.t.”, i drugih skraćenica, uz spominjanje uzvišenog Božijeg imena. Vjerovanje u Svemogućeg Allaha, u Njegovu dobrotu, milost, pravednost, ljepotu, nalaže nam da slavimo Njegovo Biće, prilikom izgovaranja i prilikom pisanja Allahova imena. Koliko običnih ljudi zna šta znači skraćenica “s.v.t.”?! Zar nije bolje i uputnije napisati: “Dragi/Plemeniti/Svevišnji/Milostivi Allah” nego: “Allah, s.v.t.”? Iz vjerodostojnog hadisa znano je da Sveznajući Allah spomene pred melekima onoga ko Njega spomene pred ljudima, pa neka čovjek zato pazi kako će spomenuti (i napisati, također) Allahovo ime. A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Na pitanje odgovorio:  prof.Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Diskutabilna je izjava: “…budući da su, prema hadisu, oni koji ne obavljaju namaz nevjernici, smijem li biti otkrivena pred svojim prijateljicama koje ne obavljaju namaz?” Doslovno shvatanje šerijatskih tekstova, ajetâ i hadisâ, i njihova primjena na pojedincu proizveli su haridžije sveznalice (čitaj: neznalice), koji, osim vladarâ, analiziraju i učenjake, pa ih proglase nevjernicima, a zatim i muslimanske mase, pa i njih uvrste u otpadnike od vjere, te na kraju, jer su iskušani zaraznom bolešću tekfirom, analiziraju sami sebe, i reknu da su i sami nevjernici. (Na koncu ispadne da je džennet, čija je širina kao nebesa i Zemlja, uzalud stvoren – čemu toliki džennet kad u njega neće imati ko ući jer su svi ljudi nevjernici?! Allahu se utječemo od zablude i poskliznuća!)

Kad je riječ o izostavljanju namaza, treba imati na umu stvari koje ćemo ovdje navesti.

• Prvo, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je otpadnik od islama onaj ko negira obaveznost namaza, pa makar ga i obavljao. (Onaj ko je rođen i odrastao u muslimanskoj sredini, nema opravdanje u pogledu toga.)

• Drugo, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je izostavljanje namaza jedan od pogubnih grijeha; kažu da je to veći grijeh od konzumiranja alkohola i činjenja nemorala.

• Treće, učenjaci nisu jednoglasni u mišljenju da je otpadnik od islama onaj čovjek koji vjeruje u obaveznost obavljanja namaza ali ga iz određenih razloga ne obavlja.

• Četvrto, dokazi koji se bave ovim pitanjem podjednako su snažni, i stoga je ovo pitanje – pitanje u kojem se neistomišljenik mora tolerirati.

• Peto, većina učenjaka, hanefijski, šafijski, malikijski i neki hanbelijski autoriteti, smatra da nije otpadnik od islama onaj čovjek koji vjeruje u obaveznost obavljanja namaza ali ga iz određenih razloga ne obavlja.

• Šesto, protiv onih ljudi što ne obavljaju namaz mora se uspostaviti argument, kako to kaže šejh Abdurrezzak Afifi. Nakon što se nekom objasni da mora klanjati i da je namaz stup vjere, može se razmatrati njegovo stanje. Neki ljudi ne drže do ovog principa – onda kad je njima to po volji, ali drže do njega onda kad vide da je u tome korist za njih.

Naprimjer, možda će čovjek za svog oca reći da je nevjernik zato što ne klanja, ali, da njegov otac umre i ostavi desetak miliona eura, od kojih ovaj treba naslijediti polovinu, bi li tad rekao: “Moj babo nije klanjao, bio je kjafir, a ja sam musliman i nije mi dozvoljeno uzeti taj novac”? Čisto sumnjam da bi njegov otac tad “bio” nevjernik. Možda bi, štaviše, bio evlija, a nakon podjele novca – opet nevjernik. (Pitanje uspostavljanja argumenta i opravdavanje neznanjem nisu nimalo jednostavna i lahka pitanja. Još nešto! Zar neko misli da ne postoji razlika između čovjeka koji živi u Saudijskoj Arabiji, a ne zna da je namaz obaveza, i Bošnjaka koji to isto ne zna, a koji je živio u uništavajućem sistemu što se komunizam zove?!)

• Sedmo, mora se obratiti pažnja na sljedeće: koliko namaza čovjek mora obavljati da ne bi spadao u kategoriju onih koji izostavljaju namaz? Ovo su pitanje razmatrali oni učenjaci koji smatraju da izostavljanje namaza jest nevjerstvo, i razišli su se u mišljenju. Neki od njih čak tvrde da je nevjernik onaj čovjek koji izostavi makar jedan namaz. Također, smatra li se da izostavlja namaz onaj ko klanja samo džumanski farz?

• Osmo, jesmo li stvoreni da ljude kvalificiramo na vjernike i nevjernike, dobre i loše, čestite i poročne, ili smo stvoreni da robujemo dragom Allahu i da pozivamo ljude u islam, u čijem se okrilju osjećamo spokojno i sretno, ako se osjećamo! Kažem: ako se osjećamo, jer se čini da je islam nekim ljudima golema tegoba i teret koji oni nose, a čija se težina očituje na njihovim čehrama i na ponašanju prema svojim porodicama i drugim ljudima.

Uzmemo li sve ovo u obzir, nećemo tako lahko izjaviti da je taj i taj čovjek nevjernik samo zato što ne obavlja namaz. Put do njegovog proglašenja nevjernikom duži je i teži nego što to mislimo – a bolje je da se usredsredimo na poticanje ljudi na obavljanje pet dnevnih namaza.

Braćo i sestre, spustimo se na vlastiti nivo, znajući da ćemo za svaku riječ, a pogotovu za sud o drugim ljudima, položiti račun pred Svevišnjim Allahom! I imajmo na umu sljedeće predanje koje je pouzdano. Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…onaj ko nešto izmisli o vjerniku bit će zadržan u znoju stanovnika džehennema sve dok ne dokaže svoju izjavu.” (Ebu Davud, Ahmed i el-Hakim)

U vezi s pitanjem koje ste postavili, islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da muslimanka pred nevjernicom smije otkriti lice i šake, a razilaze se u mišljenju smije li pred njom otkriti kosu, podlaktice, vrat, potkoljenicu – dijelove tijela koje muslimanke, bez sustezanja, pokazuju jedna pred drugom. Većina učenjaka kaže da je zabranjeno da muslimanka pokaže nevjernici bilo koji dio tijela osim lica i šaka. A to su međutim dozvolili sljedeći učenjaci: Ahmed b. Hanbel, er-Razi, el-Alusi, malikijski pravnik Ebu Bekr b. el-Arebi, šejh Ibn Baz, šejh Ibn Usejmin, Stalna komisija za fetve i neki drugi učenjaci.

Na pitanje je li dozvoljeno da muslimanka pred nevjernicom otkrije kosu, podlaktice, potkoljenice – dijelove tijela koje obično otkriva pred sljedbenicama islama, Stalna komisija za fetve odgovorila je ovako: “O tom pitanju postoje dva mišljenja; preteže stav onih učenjaka koji su kazali da muslimanka može pred nevjernicom otkriti spomenute dijelove tijela, jer nije preneseno da su se majke pravovjernih i druge ashabijke pokrivale pred nevjernicama i mnogoboškinjama; da su to činile, bilo bi nam preneseno…” A Gospodar tvoj najbolje zna.

Na pitanje odgovorio:pro.fAbdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Onaj ko raspravlja o onom što ne zna čini veliki grijeh. Allah, džellešanuhu, rekao je: “Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate’” (el-A‘raf, 33). Neki učenjaci ovim ajetom dokazuju da je govoriti o Allahu bez znanja, veći grijeh i od širka, pa neka se pripaze svi oni koji fetve dijele i šakom i kapom.

Treba znati da veliku nagradu zaslužuje čovjek koji ispravno uči veličanstveni Kur’an. Imam et-Tirmizi zabilježio je da je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kazivao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ko prouči harf iz Allahove knjige, imat će zbog toga upisano dobro djelo, a za dobro djelo Allah će dati deseterostruku nagradu. Ne kažem da je elif-lam-nim jedno slovo. Naprotiv, to su tri slova: elif je slovo, lam je slovo i mim je slovo.”

A onaj ko može savladati sufaru, arapsko pismo, a to ne učini, njegov namaz nije ispravan, jer ne prouči ispravno suru el-Fatiha, a njeno je učenje rukn, sastavni dio namaza. Štaviše, onaj ko prouči ajet: “Ijjake na‘budu ve ijjake neste‘in” bez tešdida, pa izgovori: “Ijake na‘budu ve ijake neste‘in”, bojati se za njega da je počinio širk. Naime, ovako proučen: “Ijake na‘budu ve ijake neste‘in”, ovaj ajet znači: zrake Tvog sunca obožavamo i od zrakā Tvog sunca pomoć tražimo. Ovo je samo jedan primjer. A onaj ko ne poznaje arapsko pismo, takav u svakom ajetu počini grešku zbog koje je upitan njegov namaz. Opravdanje imaju samo stari ljudi koji arapsko pismo ne mogu savladati.

To je tako, a Vaš prijatelj, čiji je namaz upitan (i koji, štaviše, čini veliki širk – hoće li imati opravdanje za to, neka razmisli), spreman je raspravljati s daijama i spreman je uvijek biti najpametniji i najučeniji, a istovremeno ne poznaje osnovne stvari u islamu; možda ni abdest ne zna uzeti onako kako treba. Običan čovjek i daija, braćo i sestre, nemaju o čemu raspravljati. Prvi treba upitati, drugi treba odgovoriti i tu se njihova komunikacija završava. Kamo sreće da neznanje šteti samo neznalici! Neznanje šteti cijelom umetu od pamtivijeka. Pogledajte samo ko danas predstavlja umet i ko čini svakava djela ispred umeta! I žalosno je i smiješno. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com