Svevišnji je Allah rekao: “Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: ‘Kamata je isto što i trgovina.’ A Allah je dopustio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegovog – pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov će slučaj Allah rješavati; a oni koji opet to učine – bit će stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati. Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, grešnika.” (El-Bekara, 275-276)

“O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegovog! A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.” (El-Bekara, 278-279)

“O vjernici, bezdušni zelenaši ne budite, i Allaha se bojte, jer ćete tako postići ono što želite, i čuvajte se vatre za nevjernike pripremljene…” (Alu Imran, 130-131)

El-Buhari i Muslim zabilježili su preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Sustežite se od sedam pogubnih grijeha!” Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, koji su to grijesi?” On odgovori: “Pripisivanje Allahu saučesnika, sihr, ubistvo nedužne osobe, osim kad pravda zahtijeva, poslovanje uz kamatu, uzimanje jetimskog imetka, bježanje s bojnog polja i potvora čestitih nevinih vjernica.”

Imam el-Buhari zabilježio je da je Semura b. Džundub, radijallahu anhu, pripovijedao da im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao sljedeće: “Sinoć sam sanjao da su me dva čovjeka odvela u Svetu zemlju. Zaputili smo se i došli do rijeke od krvi u kojoj je stajao neki čovjek, a u sredini rijeke bio je čovjek ispred koga je bilo kamenje. Kad god bi onaj što je bio u rijeci htio izaći, drugi bi ga pogodio kamenom u usta i vratio ga gdje je bio, i to bi se ponavljalo. Upitao sam: ‘Ko je onaj čovjek?’, pa mi je onaj što je bio u rijeci odgovorio: ‘To je čovjek koji posluje uz kamatu.’”

Muslim je zabilježio sljedeće Džabirove, radijallahu anhu, riječi: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je onoga ko posluje uz kamatu, onoga ko mu u tome pomaže, zapisničara i svjedoke. I rekao je: ‘Svi oni snose isti grijeh.’”

Imam et-Taberani zabilježio je da je el-Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Kamata ima sedamdeset i dva ogranka, najmanji je ogranak ravan bludu s vlastitom majkom, a najveći vid kamate jeste skrnavljenje časti drugog muslimana.”

Ebu Davud je zabilježio da je Ibn Mesud, radijallahu anhu, izjavio: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je onoga ko posluje uz kamatu, onoga ko mu u tome pomaže, onoga ko joj svjedoči i ko vodi evidenciju o njoj.”

Imam eš-Ševkani, 5/297, zapisao je: “…navedeni hadisi ukazuju na to da se kamata ubraja u najveće grijehe, tim prije jer je grijehom ravna bludu, najvećem i najodvratnijem grijehu. Štaviše, kamata je od bluda veći grijeh za trideset i šest puta, ogavnost poslovanje uz kamatu prelazi sve granice. A još je veći grijeh od svega toga skrnavljenje časti drugog muslimana, to je, po islamu, najveći oblik kamate. Možda će čovjek nekada izgovoriti riječ u kojoj neće osjetiti slast, niti će se pomoću nje obogatiti, niti će steći ugled, ali će učiniti veći grijeh nego da je počinio blud trideset i šest puta, a pametan se čovjek nastoji sačuvati takvih ponora…”

Rukovodimo se navedenim ajetima i hadisima, da bismo izbjegli Allahovu srdžbu koja će neizostavno stići sve one koji posluju uz kamatu. I znajmo da ćemo biti pitani jesmo li svoje porodice hranili halal-imetkom. A Allah najbolje zna, On je zaštitnik vjernikâ.

Na pitanje odgovorio:  prof.Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Duha-namaz može se klanjati najranije petnaeset minuta poslije izlaska sunca. Ovaj namaz je odlika iskrenih Allahovih robova. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Duha-namaz redovno obavlja samo onaj ko je Allahu odan; to i jest namaz Gospodaru odanih robova” (Ibn Huzejma i el-Hakim. Šejh el-Albani je ovaj hadis uvrstio u prihvatljiva predanja.) Duha-namaz može se klanjati deset minuta do nastupanja podne-namaza. A ikindijski namaz, prema mišljenju koje se preferira, mora se klanjati prije nego što se sunce uvelike približi zapadu (otprilike pola sata prije njegova zalaska). Otad pa do sunčeva zalaska jest vrijeme ikindijskog namaza za one koji nikako nisu mogli namaz obaviti ranije, kao, naprimjer, za onog koji je prespavao, za hirurga koji je imao zahvat pa nije mogao klanjati…

Prema ovom utemeljenom mišljenju, onaj ko namjerno i bez opravdanja odgodi ikindija-namaz pa ga klanja pet ili deset ili petnaest minuta prije sunčeva zalaska, nije ispravno postupio i može se čak smatrati da je grešan. Ikidnija-namaz je srednji namaz, i treba o njemu voditi računa. U “es-Sahihu” stoji predanje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ikindija-namaz klanjao onda kad se u sunce nije moglo gledati, to jest, u prvom namaskom vremenu. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Neki islamski učenjaci kažu da je zabranjeno uzeti poklon od čovjeka za čiji imetak znamo da je stečen na haram način, a gatanje, salijevanje strave i tome slično teški su poroci i veliki harami. Prema tome, vratite svom poznaniku novac – pokazat ćete mu da ste ponosan musliman i da je ono što on čini pogubno za njega na ovom i na budućem svijetu; nemojte se ustručavati da ga upozorite na njegove hrđave postupke.

Imam el-Buhari zabilježio je predanje u kojem Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: “Ebu Bekr je imao roba koji mu je plaćao mjesečnu nadoknadu zarad toga da se pomoću rada iskupi i postane slobodan; Ebu Bekr je živio od te njegove zarade. Jednog je dana, međutim, rob donio hranu koju je Ebu Bekr pojeo, pa ga je rob upitao: ‘Znaš li odakle mi novac za onu hranu?’ ‘Ne znam. Odakle ti, reci mi kako si ga stekao?!’, kaza Ebu Bekr, a rob odgovori: ‘U paganskom sam dobu gatao nekom čovjeku, a nisam bio vješt vračanju i tako sam ga prevario – pojeo si hranu koju sam kupio od te zarade.’ Ebu Bekr je izazvao povraćanje i povratio sve što je pojeo.” A Allah, džellešanuhu, najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko petkom, dok imam drži hutbu, nekome kaže: ‘Šuti!’, već je izgovorio besmislicu.” (El-Buhari i Muslim)

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Abdullah b. Mesud ušao je u džamiju, dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu, sjeo pored Ubejja b. Ka‘ba i nešto ga upitao, a ovaj mu nije odgovorio, na šta je Ibn Mesud pomislio da je kivan na njega. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio s namazom, Ibn Mesud upitao je: ‘O Ubejje, zašto mi nisi odgovorio na pitanje?’ ‘Ti nisi klanjao džuma-namaz kao mi!’, odgovori mu Ubejj, pa ovaj preupita: ‘A zašto?’ ‘Zato što si govorio dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu’, odgovori mu. Ibn Mesud odmah je ušao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu spomenuo, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ‘Istinu je rekao Ubejj, poslušaj ga!’” (Ebu Ja‘la i Ibn Hibban)

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se okupa petkom, namiriše, makar mirisom svoje žene ako ga ima, obuče najljepšu odjeću, ne prekoračuje preko ljudi i ne govori za vrijeme hutbe, to će mu biti iskup za grijehe počinjene između dvije džume; ko bude govorio besmislice za vrijeme hutbe i prekoračivao ljude, računa mu se samo kao podne-namaz.” (Ebu Davud i Ibn Huzejma)

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je: “Dovoljno si zgriješio da suklanjaču kažeš: ‘Šuti!’ dok imam drži hutbu.” (Et-Taberani)

Budući da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, razgovaranje za vrijeme hutbe uračunao u besmislen govor dokaz je da je razgovaranje za vrijeme hutbe zabranjeno. Na osnovu toga, islamski su autoriteti jednoglasni u mišljenju da imamovo uspinjanje na minber iziskuje prekidanje dobrovoljnog namaza, a početak hutbe isključuje razgovaranje, koje je zabranjeno samo kad imam počne s hutbom, a nije zabranjeno dok sjedi na minberu, prije hutbe.

“Nema smetnje u razgovaranju dok je imam na minberu, dok mujezin uči ezan i nakon toga; razgovarati se može sve dok imam ne počne s hutbom”, zaključio je imam Šafi. Imam el-Begavi tvrdi: “Ne smeta razgovaranje sve dok imam ne počne s hutbom.” A Allah najbolje zna.

Penjanje na minber nije hutba, sjedenje imamovo dok se uči ezan nije hutba, sjedenje između dvije hutbe nije hutba… Dakle, zabranjeno je pričati onda dok hatib drži vaz. Imam Malik razgovarao je sa svojim učenicima dok bi se učio ezan za džuma-namaz, a zatim bi, pošto bi imam počeo držati govor, zašutio i okrenuo se licem prema njemu.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Islam nas uči da sve što se događa pripisujemo Allahovoj volji, a ne prirodnim pojavama niti nebeskim tijelima. Pagani su, prije pojave islama, imali običaj kazati da kiša pada zbog zvijezda. Zejd b. Halid el-Džuheni pripovijeda: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio je sabah-namaz na el-Hudejbiji nakon kišovite noći. Nakon što je završio, okrenuo se ljudima i upitao: ‘Znate li šta je rekao vaš Gospodar?’ ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, odgovoriše ashabi, pa on reče: ‘Rekao je: ‘Neki su Moji robovi osvanuli kao vjernici, a neki kao nevjernici. Ko je rekao: ‘Kiša je pala iz Allahove dobrote i milosti’, taj vjeruje u Mene, a ne vjeruje u zvijezde; a ko je rekao: ‘Kiša je pala zbog te i te zvijezde’ ne vjeruje u Mene, a vjeruje u zvijezde.’’” (El-Buhari i Muslim)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda: “Jednom je prilikom za vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pala kiša pa je on rekao: ‘Neki su ljudi osvanuli kao vjernici, a neki kao nevjernici. Vjernici su oni koji su rekli: ‘Kiša je pala iz Allahove milosti’, a nevjernici su oni koji su rekli: ‘Istinu je nagovijestila ta i ta zvijezda.’’” Ibn Abbas, radijallahu anhu, dalje pripovijeda: “Tada su objavljeni ajeti: ‘I kunem se časom kad se zvijezde gube – a to je, da znate, zakletva velika – on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti – on je objava od Gospodara svjetova. Pa kako ovaj govor omalovažavate i, umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana, vi u njega ne vjerujete.’ (El-Vakia, 75-82).” (Muslim)

Načelno pravilo je da musliman ne poduzima ništa prije nego što se posavjetuje s onim u koga ima povjerenje, a kome su poznati temelji islama. Zar se može vjerovati da jedna upaljena svijeća u kombinaciji s punim Mjesecom može ispuniti želje?! Čemu onda učenje dove i ulaganje truda ako je želje tako lahko ostvariti?! Spomenuto djelo može biti manji širk, a može biti i veliki širk, koji izvodi iz vjere. Naime, ako čovjek zapali svijeću vjerujući da je Allah Onaj Koji ispunjava želje ali da je ista ta svijeća s punim Mjesecom uzrok da Allah ispuni želju – počinio je manji širk (kad kažemo manji širk, ne mislimo da je to mali grijeh, to je veliki grijeh). A ako pak zapali svijeću vjerujući da ista ta svijeća ispunjava želju, tad je počinio veliki širk i izašao iz islama.
Molim Gospodara svjetova da nas učvrsti na Pravoj stazi! A On je pokrovitelj uspjeha i samo je On zaštitnik pravovjernih.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com