Blago onom ko redovno uči suru El-Kehf! Redovno učenje ove sure pokazatelj je čovjekova iskrenog vjerovanja i njegove dobrote. U vezi s učenjem ove sure, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je sljedeće: “Ko prouči suru El-Kehf uoči petka imat će svjetlo koje će se protezati od mjesta na kojem se nalazi do Drevnog hrama, Kabe” (Ed-Darimi. Ovaj je hadis prihvatao poznati muhadis El-Albani). U drugom hadisu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko prouči suru El-Kehf petkom imat će svjetlost do sljedeće džume” (El-Hakim i El-Bejheki. Ibn Hadžer i šejh El-Albani prihvatali su ovaj hadis.) Sura El-Kehf uči se petkom, u toku dana ili uoči petka, to jest, u četvrtak navečer, jer dan počinje s akšamom i s njime se i završava. Imam El-Munavi, rahimehullah, u djelu “Fejdul-Kadir ” kaže: “…eto, zbog toga je poželjno suru El-Kehf proučiti petkom ili uoči petka, tako je rekao imam Šafi, Allah njime bio zadovoljan.” A oni učenjaci koji nisu prihvatali navedene hadise kazali su da se sura El-Kehf ne uči uoči petka, već samo petkom.
Upotrebljavanje skraćenice “s.a.v.s.” za epiteton koji se koristi prilikom pisanja Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, imena nije preporučeno. Hadiski stručnjaci ukazali su da ne treba koristiti skraćenicu “s.a.v.s.” izbjegavajući pisanje salavata “sallallahu alejhi ve sellem”. Onaj ko koristi skraćenicu lišava sebe nagrade za donošenje salavata, a nagradu uskraćuje i čitaocima. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko na mene donose jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata” (Ahmed). Ovako je rekao šejh Ibn Usejmin, rahimehullah.
Jesu li postupili spram Allahovih riječi: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56) oni koji umjesto salavata “sallallahu alejhi ve sellem” napišu skraćenicu “s.a.v.s.”? Ibn Džemaa veli: “Pokuđeno je reći: ‘Sallallahu alejhi’ ne dodavši riječi ‘ve sellem’. I pokućeno je upotrebljavati skraćenicu za salavat i skraćenicu ‘r.a.’ za izraz ‘radijallahu anhu’, već oboje treba pisati u izvornom obliku.” Imam Es-Sujuti zapisao je sljedeće: “Čovjek treba koristiti salavat ‘sallallahu alejhi ve sellem’ kad god spomene Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, ime, i ne smije dopustiti da mu to dojadi. Onome ko zapostavi donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uskraćeno je veliko dobro.”
Ovo su izjave islamskih učenjaka koji su živjeli u vremenu kad se za pisanje koristilo pero i mastilo, pa šta bi oni rekli o nama, koji jednim gumbom možemo napisati salavat kakav god želimo, pa i onaj što se uči na drugom sjedenju, i to bez imalo naprezanja?!
Isti status, ako ne i gori, ima upotreba skraćenice “dž.š.”, “s.v.t.”, i drugih skraćenica, uz spominjanje uzvišenog Božijeg imena. Vjerovanje u Svemogućeg Allaha, u Njegovu dobrotu, milost, pravednost, ljepotu, nalaže nam da slavimo Njegovo Biće, prilikom izgovaranja i prilikom pisanja Allahova imena. Koliko običnih ljudi zna šta znači skraćenica “s.v.t.”?! Zar nije bolje i uputnije napisati: “Dragi/Plemeniti/Svevišnji/Milostivi Allah” nego: “Allah, s.v.t.”? Iz vjerodostojnog hadisa znano je da Sveznajući Allah spomene pred melekima onoga ko Njega spomene pred ljudima, pa neka čovjek zato pazi kako će spomenuti (i napisati, također) Allahovo ime. A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Jest, Melek je žensko ime. Ali, nije dozvoljeno nadijevati imena kojima se pripisuje čistota njihovim nosiocima i ističe njihov visok položaj kod Allaha, džellešanuhu. Imam Muslim zabilježio je predanje u kojem se kaže da su Zejnebi b. Ebu Selema bili nadijenuli ime Berra (ona koja je dobra, čestita, iskrena vjernica), pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne pripisujete čistotu sebi, Allah najbolje zna ko je između vas čestit!” Neko je upitao: “Koje ćemo joj nadjenuti ime?” “Nadjenite joj ime Zejneb”, odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ženskoj djeci treba nadijevati imena majki pravovjernih: Aiša, Hafsa, Džuvejrijja, Hatidža, Sevda, Ummu Selema, Mejmuna… te imena dobrih žena, kao, naprimjer, Merjema, Asija… Šejhu Abdurrahmanu el-Berraku postavljeno je pitanje može li se ženskom djetetu dati ime Melak, pa je odgovorio da takvo ime ne treba nadijevati ženskoj djeci, tim prije jer ime Melak označava meleka, i zato što je rasprostranjeno kod kršćana. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Neka Vas Allah, džellešanuhu, nagradi za čitanje islamskih knjiga i podrži Vas u tome! Odluka da ćete početi klanjati, koju ste donijeli, promijenit će Vaš život nabolje, i treba Vam na toj odluci iskreno čestitati. Onaj ko obavlja namaze osjeti slast u srcu i doživljava sedždu, padanje pred Allahom ničice, kao krajnju sreću, jer on robuje Allahu Svemogućem, Koji je plemenit, i milostiv, i darežljiv, i sve vidi, i sve čuje… Onaj ko obavlja namaz održava stalnu vezu s Uzvišenim Allahom, a onaj ko ne obavlja namaz, taj je prekinuo tu vezu. Namaz je najvažnije načelo, namaz je najznačajnije čemu treba posvetiti pažnju u životu I ne bi trebalo odlagati obavljanje namaza – šejtan čovjeka navodi da odlaže ono čime ga je Svevišnji Allah obavezao. A ne zna čovjek šta ga u budućnosti čeka, pa da se pouzda u naklonjenost vremena koje dolazi.

Iz Svoje mudrosti, Plemeniti Allah odredio je da ljudi na ovom svijetu prolaze kroz razne kušnje i nevolje. Ako čovjek ima na umu da će ga zbog kušnji i nevolja Svemogući Allah nagraditi na budućem, boljem svijetu, tim će strpljivije podnositi ono šta ga zadesi. Vi ste, uvažena sestro, čini se, mnogo zavoljeli momka koji u ovom trenutku ne odgovara Vašim svjetonazorima i nije na Vašem stepenu poimanja skladnog života (nadati se da će to nekad biti). Allah će, džellešanuhu, Vaš problem riješiti u Vašu korist, u to ne treba nimalo sumnjati, pogotovu ako što prije praktično potvrdite blagoslovljenu odluku koju ste donijeli, jer ćete tad, dakako, biti bliži i draži Allahu, Gospodaru svjetova. Najbolje Vam je proći se ašikovanja i druženja s momkom, to islam ne preporučuje. Štaviše, dini-islam zabranjuje sve šta može dovesti do nemorala. Mi i jesmo iskušani zaljubljivanjem zato što ne slijedimo upute islama u potpunosti.

Onoliko koliko čovjek sebe cijeni, toliko će ga cijeniti i društvo, životno je pravilo. Izgleda da Vi više volite i cijenite tog momka nego što on Vas voli i cijeni. Čini se da ste Vi radi njega spremni podnijeti ono šta on radi Vas nije spreman podnijeti. Ako je to tako, onda među vama postoji razlika koja vas, kao bračne drugove, može, kasnije, ne daj Bože, skupo koštat; najveću štetu ćete, opet, Vi pretrpjeti. Akoli taj momak nije spreman da se spram Vas ponaša uljudno i u skladu s islamom (kazali ste da obavlja namaz, pa bi ga namaz trebao potaknuti da Vas uzme za ženu, jer ćete i Vi, inšallah, uskoro, što prije, početi klanjati), onda trebate dobro razmisliti o stupanju u brak s njime. Znajte da Allah, džellešanuhu, kaže u veličanstvenom Kur’anu: “…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći…” (Et-Talak, 2). I imajte na umu i Poslanikove, ﷺ, riječi: “Čovjek se neće odreći ničega radi Svevišnjeg Allaha a da mu Allah to neće nadomjestiti boljim i vrednijim” (Ahmed). Molim Allaha, džellešanuhu, da Vam podari smirenost, razboritost prilikom donošenja odluka i da Vas uzme u okrilje Svoje milosti i pažnje! A Allah je Zaštitnik Svojih dobrih robova i On je Znalac svih tajni!

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Bračni bi život trebao biti skladan, tim skladniji jer je Allah, džellešanuhu, brak istaknuo kao blagodat kojom je obasuo ljude. Svevišnji je Allah rekao: “…i jedan od dokaza Njegovih jest to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubavi i samilost…” (Er-Rum, 21). Mnogo je hadisa u kojima je Vjerovjesnik, ﷺ, preporučio dobar i korektan odnos spram supruge. Naime, u hadisu koji nam je svima poznat kao moto, ali nepoznat u praksi, stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Najbolji među vama jesu oni koji su najbolji prema svojoj porodici…” (Et-Tirmizi).

Ima li muž pravo uskratiti svojoj supruzi posjetu roditeljima pitanje je o kojem islamski učenjaci nemaju jednoglasno mišljenje. Učenjaci hanefijske i malikijske pravne škole smatraju da muž nema pravo uskratiti svojoj supruzi posjetu roditeljima. Hanefijski učenjak Ibn Nudžejm, u djelu “El-Bahrur-raik”, zapisao je sljedeće: “…iz prethodno spomenutog zaključujemo da supruga ima pravo posjećivati roditelje i druge mahreme. Prema utemeljenijem mišljenju, koje je ujedno i zvanična fetva u našem mezhebu, supruga ima pravo jednom sedmično posjetiti roditelje, makar joj to muž i ne dozvolio, a druge mahreme može posjetiti jednom godišnje, iako joj to muž ne odobrio.” Iako su učenjaci hanbelijske pravne škole (njihovo se mišljenje ne preferira) kazali da muž ima pravo supruzi uskratiti posjetu roditeljima, rekli su da muž nema pravo spriječiti njezine roditelje da nju posjete. Hanbelijski autoritet El-Merdavi, autor djela “El-Insaf”, tvrdi: “Prema utemeljenijem stavu, muž ne može zabraniti svojoj supruzi da primi u posjetu svoje roditelje.” Na pitanje postavljeno u jednoj radio-emisiji: “Kad bih zabranio svojoj supruzi da posjećuje svoje roditelje, bi li se to smatralo kidanjem rodbinskih veza?” šejh Ibn Baz, rahimehullah, odgovorio je: “Nije dozvoljeno da muž uskrati svojoj supruzi posjećivanje roditeljâ! Mora joj dopustiti da posjećuje svoje roditelje, braću i sestre, onoliko često koliko se neće smatrati kidanjem rodbinskih veza…”

Ako se dogodi da muž mora pribjeći odgojno-popravnim mjerama zbog neposlušnosti žene, uskraćivanje posjete njezinim roditeljima zasigurno nije način da je odgoji; time će samo produbiti problem. Odgojno-popravne mjere spomenute su u 34. ajetu sure En-Nisa. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

U pravu ste, ovo pitanje zbuni mnoge ljude, pa na njega sebi pokušavaju odgovoriti te se zapletu u nerazmrsiva pitanja i dileme. Svevišnji Allah počastio je čovječanstvo dini-islamom, u kojem je sve jednostavno, lahko i, nama možda najvažnije, sukladno zdravom razumu i neiskvarenoj prirodi. Pa, neka je dragom Allahu velika i vječna hvala zbog toga.

Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, džellešanuhu, odredio je sve šta će se dogoditi, pa i najstinije detalje u vezi sa svime. Sveznajući Allah rekao je: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko…” (El-Hadid, 22). Evo o predodređenju nekoliko predanja. Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Resulullaha, ﷺ, gdje govori: ‘Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, dok je Arš, Njegov prijesto, bio na vodi’” (Muslim). Ubada b. Es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Poslanika, ﷺ, da govori: “Allah je prvo stvorio pero i obratio mu se: ‘Zapiši!’ ‘Šta ću zapisati?’, pero je upitalo, a Allah mu je rekao: ‘Zapiši sudbinu!’, i pero je zapisalo sve šta će se dogoditi do Časa suđenog” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Bejheki i mnogi drugi muhadisi). Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ga je Poslanik islama, ﷺ, posavjetovao:“O dječače, poučit ću te nekim stvarima! Čuvaj Allahove granice, i On će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš ga uza se; znaj za Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad moliš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učiniti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili.” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Hakim). Dakle, nemoguće je da se dogodi ono šta Allah nije predodredio, niti je moguće da se ne dogodi ono šta je Allah odredio.

Odatle se i nameće logično pitanje, koje Vi ste naveli: ako je predodređeno da čovjek počini neki grijeh i ako taj isti grijeh nije mogao izbjeći – znano je da se sudbina ne može izbjeći – zbog čega će odgovarati pred Gospodarom svjetova za ono šta mu je bilo predoređeno i šta ni u kojem slučaju nije mogao izbjeći?! Isto ovo pitanje, jer je blisko zdravom razumu, ashabi su postavili Resulullahu, ﷺ, koji ih nije osudio zbog njega, nego im je objasnio suštinu stvari. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, pripovijeda: “Neko je upitao: ‘Božiji Poslaniče, je li određeno ko će ući u džennet a ko u džehennem?’ ‘Da, to je već određeno’, Poslanik, ﷺ, odgovori. ‘Pa čemu onda ulaganje truda?’, upita onaj čovjek. Na ovo je Vjerovjesnik, ﷺ, odgovorio: ‘Trudite se; a svako je upućen na činjenje djela koja će ga naposlijetku dovesti do konačnog staništa.’” (Et-Taberani. Ovaj su hadis preko Alije, radijallahu anhu, zabilježili El-Buhari i Muslim)

Kad je posrijedi pitanje slobodne volje, imamo dvije krajnosti i sredinu. Prva je krajnost vjerovanje džebrija, sekte koja se pripisuje islamu, a koje tvrdi da je čovjek prisiljen na sve šta čini, to jest, vele da čovjek nema nimalo udjela u svojim djelima i da se ni u kojem slučaju ne može oduprijeti sudbini. Druga je krajnost oličena u vjerovanju kaderija, sekte koja negira postojanje sudbine, tvrdeći da je ljudska volja iznad Allahove volje. A sredina je oličena u stavu ehli-sunneta, kojem, hvala našem Uzvišenom Allahu, mi pripadamo. Ehli-sunnet kaže da čovjek posjeduje slobodnu volju i da sâm se opredjeljuje za djela koja će činiti, ali ta njegova volja ni u kojem slučaju ne može izaći izvan okvira Allahove, džellešanuhu, volje. I to je zaista središnji put. Još jednom, hvala Ti Veliki Allahu što si nam ukazao Svoju milost!

O, kako je lijepo da se čovjek ne zamara sudbinom, i kako je lijepo da se trudi čineći dobra djela! Sudbinom se ne treba zamarati utoliko jer je ona nama nedokučiva. Imam Et-Tahavi, rahimehullah, u svojoj je poslanici zapisao: “Kader, predodređenje, u osnovi je Božija tajna koju ljudi ne mogu dokučiti. U kader ne može proniknuti ni melek čestiti ni poslanik bliski…” Na drugom mjestu kaže da će onaj ko se bavi istraživanjem sudbine na koncu upasti u velike neprilike, sumnju i da će neopisivo pogriješiti. Onaj koga zanima više datelja u vezi s ovim pitanjem neka čita komentar Et-Tahavijeve poslanice. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna i On ukazuje kome hoće na Pravu stazu.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović