Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24). O odnosu spram majke govori se u predanju Muavije es-Sulemija, radijallahu anhu, koji pripovijeda: “Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’” Ovaj je ashab prišao Poslaniku s druge strane te ga isto upitao, a Resulullah mu je isto odgovorio. Zatim mu je prišao i sprijeda, a Poslanik mu je tad, treći put, rekao: “Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!” (Ibn Madža). Poslanikove riječi: “Ne odvajaj se od majčinih nogu” ukazuju na krajnju poniznost prema roditeljima i na krajnju spremnost na dobročinstvene postupke spram njih. Ako roditelj pogriješi u nečemu, dijete se ne treba žuriti s osudom nego treba sačekati povoljan trenutak i ukazati na grešku, i to na najljepši način. Ako roditelj, naprimjer, ne klanja – a izostavljanje namaza veliki je grijeh – ne treba ga upozoravati na nešta što je manji grijeh od izostavljanja namaza. Dakle, treba znati šta su prioriteti. Osuditi, kritizirati i uvijediti umije svako, jer to nije teško, ali je malo onih koji umiju ukazati na propust i pridobiti za istinu. A Allah je pokrovitelj uspjeha i On sve zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Pozdravljam Vaše razmišljanje o pokrivanju, moleći Svevišnjeg Allaha da Vam pomogne. Mnogi su načini na koje šejtan pokušava čovjeka odvratiti od Gospodara svjetova. Jedan je od njih izazivanje mrzovolje i lijenosti. Znamo da je lijenost prilikom obavljanja namaza karakteristika dvoličnjakâ. Allah, džellešanuhu, o toj kategoriji ljudi kaže: “…kad ustaju molitvu obaviti, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu” (En-Nisa, 142). Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao se dragom Allahu od lijenosti. Učio je sljedeću dovu: “Allahu, Tebi se utječem od brige, i od tuge, i od nemoći, i od lijenosti, i od kukavičluka, i od tereta duga, i od ljudske prevlasti” (El-Buhari). (Na arapskom jeziku ova dova glasi: ALLĀHUMME INNÎ EŪ‘ZU BIKE MINEL-HEMMI VEL-HUZNI VEL-ADŽZI VEL-KESELI VEL-BUHLI VEL-DŽUBNI VE DAL‘ID-DEJNI VE GALEBETIR-RIDŽĀL.) Čovjek može biti mrzovoljan i uslijed prkomjerne hrane, pića, pa čak i spavanja.

Čak ni ashabi, radijallahu anhum, nisu bili pošteđeni šejtanskog doštaptavanja. Imam Muslim zabilježio je predanje u kojem stoji da je Osman b. Ebul-As, radijallahu anhu, došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se: “Allahov Poslaniče, šejtan me odvraća od namaza i otežava mi učenje!” “To je šejtan koji se zove Hinzeb”, kaza mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, “pa kad osjetiš njegovo prisustvo, zatraži od Allaha da te zaštiti od njega i pljucni na lijevu stranu triput.” Ovaj je ashab govorio: “Postupio sam onako kako mi je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio, i Allah je odagnao Hinzeba od mene.” Allah neće čovjeka kazniti za vesvese, šejtansko došaptavanje, ukoliko se čovjek bori i ne prihvata ružne namisli koje mu zakleti neprijatelj donosi. Sve dok se čovjek bori (kao, naprimjer, Vi, time što čitate prijevod značenja časnih ajeta, eda biste bili što pribraniji u namazu), Allah će ga obasipati Svojom dobrotom i blagodatima. I još nešta! Ne treba misliti da čovjek za tu svoju borbu i ulaganje truda neće biti nagrađen! Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je jednom prilikom Aiši, radijallahu anha: “Zaslužit ćeš nagradu srazmjerno trudu i imetku koje uložiš u hadž” (El-Hakim. Šejh El-Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim). No, ovaj Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis ne znači da se čovjek treba prepustiti šejtanovom došaptavanju, pa da čovjek ima veću nagradu. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Milostivi Allah rekao je: “…i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!’ I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali time nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati, iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za šta su se prodali, kada bi samo znali! A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!” (el-Bekara, 102, 103)

Safijja b. Ebu Ubejd prenosi da jedna od majki pravovjernih kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i upita ga nešto u vezi s gajbom, pa mu povjeruje, njegov namaz neće biti primljen četrdeset dana.”  (Muslim)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i povjeruje u ono što govori odrekao se onog što je objavljeno Muhammedu…” (Ebu Davud i et-Tirmizi)

Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Visoke džennetske stupnjeve neće zaraditi onaj ko se bude bavio vračanjem, niti onaj ko se bude povodio za strelicama mejsira, niti onaj ko se vrati s puta iz zloslutnje.” (Temmam)

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…i ne pripada nam onaj ko se bavi sihrom ili traži da se nekome napravi sihr.” (el-Bezzar)

Prema navedenim ajetima i hadisima, Vi ste, sestro u islamu, počinili grijeh koji izvodi iz islama i navukli ste na sebe Allahovu, džellešanuhu, srdžbu posjetivši čovjeka za kojeg kažete da se bavi sihrom. Ne znam da išta, osim iskrenog pokajanja, može saprati ogavnost grijeha koji ste počinili i umanjiti Vašu odgovornost pred dragim Allahom. Samo iskreno pokajanje može Vas izbaviti iz ponora u koji ste bili pošli, a iz kojeg Vas je izbavio Plemeniti Allaha. Ovu Allahovu blagodat nikad ne smijete zaboraviti! Mogao Vas je ostaviti u tmini i bespuću zablude, ali je, jer je samilostan, učinio da Vas stigne Njegova milost. Sestro u islamu, počinili ste prevelik grijeh i nedužnim ste ljudima nanijeli nepravdu, ne znajući da će se situacija razvijati u tom pravcu, ali je Allahova milost veća od grijeha koji ste počinili! Nema mjesta očajavanju i gubljenju nade u Božiju milost! Neka Vas grijeh koji ste počinili uvede u džennet, to jest, neka bude razlog da Vam srce izgara od straha od kazne i nade u Allahovu milost, koja sve obuhvata.

Sihr koji ste dali napraviti svojoj prijateljici i bivšem “momku” koji je trebao biti Vaš muž ali nije jer je Gospodar svjetova, Mudri Allah, tako odredio, može se uništiti isključivo pomoću časnog Kur’ana, to jest, rukjom, a ne pomoću novog sihra. Zar biste opet, radi ispravljanja greške, posjetili čovjeka koji je proklet – ako je zaista sihirbaz – i koji druge ljude gura u prokletstvo i džehennemski ponor iz kojeg se nikad neće izbaviti?! To ne smijete uraditi! Onoliko koliko ste se potrudili, ono onda, da zagorčate život mladom bračnom paru, deseterostruko se toliko potrudite da ih uvjerite da prihvate liječenje časnim Kur’anom, ne bi li im Allah dao lijeka u tome i ne bi li se nesretni muž sustegnuo od opijanja. Nadam se da će to biti dio iskupa za Vašu grešku.

Vaše nepromišljeno djelo trebalo bi biti pouka svima onima koji se ne boje Silnog Allaha, pa se upuštaju u gatanje, bavljenje sihrom, sarađivanje sa sihirbazima… Evo, ovo su posljedice, nesagledive i kobne, koje vas mogu stići!

Gospodaru svih svjetova, Allahu, sačuvaj nas i naše porodice od svih neprijatnosti i svakog zla. A Allah, Znalac svih tajni, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Svakodneveno se susrećemo s potvrdom konstatacije da niko ne može uputiti onog čovjeka kojeg Svevišnji Allah odvede u zabludu i prepusti ga šejtanima. Allah Vas nagradio za ovo važno pitanje što se ga postavili!

Allah, džellešanuhu, objavio je Kur’an, uzvišenu i savršenu knjigu, da bude uputstvo svim svjetovima i razlog sreće na oba svijeta. U njemu je objašnjeno sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno, u njemu se nalaze pouke i savjeti, kazivanja o prijašnjim poslanicima i njihovim narodima, on sadrži opis dženneta i džehennema, on govori o strahotama Sudnjeg dana… No, čini se da nekim ljudima sve to nije dovoljno, pa tvrde – lažući na Allaha i pripremajući sebi mjesto u Vatri – da postoje i oni ajeti koji se trebaju ispisati na listove i po njima gaziti. Teški grešni i nevjernik je onaj ko vjeruje da je dozvoljeno napisati određene kur’anske ajete i staviti ih pod tepih da bi se po njima gazilo. U nevjerstvo takvog čovjeka nema sumnje. Svi muslimani jednoglasni su da je nevjernik onaj ko se posprdno izjasni o Kur’anu ili ga na bilo koji način obezvrijedi, pa makar taj isti čovjek postio i klanjao pet obaveznih namaza.

Nimalo ne sumnjam da je spomenuta žena sihirbaz! Samo se sihirbazi na ovaj način odnose prema Allahovoj objavi Kur’anu, i niko drugi. A sihirbazi dobro znaju, kako to o njima kaže časni Kur’an, da su prodali ovaj svijet za ahiret i da na budućem svijetu neće imati udjela u nagradi, nego da ih čeka bolna kazna.

Čestita sestro, savjetujte svoju tetku, ta ona je krenula prema ambisu i samo je Gospodar svjetova može spasiti. Ako joj objasnite, s dokazima, mudro i polahko, da je nevjerstvo ono što čini i u šta vjeruje, pa ne posluša Vaš savjet, dobro se čuvajte njezinog zla i nemojte je smatrati muslimankom.
Čovjek pomisli: “Slavljen budi, Allahu! Postoji li granica do koje iskvareni ljudi idu? Zar nam nisu dovoljni svi ovi poroci, pa moramo još i na uzvišenu Knjigu udariti? Zar vremenske nepogode, ljeto bez sunca, poplave i klizišta nisu opomena pred kaznu?”
Molim svakog ko pročita ove retke da iskreno zamoli Svemogućeg Allaha da nas sačuva od zla koje donose sihirbazi i njihovi pomagači! A Allah je blizu, čuje dove i odaziva se.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Musliman mora biti primjer vjernosti i lijepa ponašanja ma gdje živio. Neki muslimani koji žive na Zapadu, misle da im je, zato što žive u nevjerničkoj zemlji, dozvoljeno činiti nered, potkradati i pljačkati gdje god i šta god stignu. I time što rade čine nevjernicima ogromnu uslugu – iskrivljuju učenje islama i kaljaju njegovu reputaciju. Muslimanu koji dobije turističku ili boravnu vizu za neku evropsku zemlju i nastani se u njoj (a je li uopće dozvoljeno živjeti u nevjerničkim zemljama?), nije dopušteno bespravno uzimati imetak stanovnika te zemlje. Ako to pak učini, skrnavio je obećanje da će se vladati po zakonima te iste zemlje, i takav je čovjek kradljivac. Imam El-Buhari zabilježio je predanje u kojem se kaže da se El-Mugira b. Šuba, radijallahu anhu, u neznabožakom periodu družio s nekim ljudima pa ih je pobio i prisvojio njihov imetak. Nakon toga otišao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i prihvatio islam. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prihvatam te kao muslimana, ali s tim imetkom ja ništa nemam.” U Ebu Davudovoj verziji, koju šejh El-Albani smatra vjerodostojnom, stoji da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio ovom ashabu: “Prihvatamo te kao muslimana, ali taj imetak nama ne treba jer si ga stekao izdajnički i prevarom.” Komentirajući ovaj hadis, hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, zapisao je sljedeće: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘…ali s tim imetkom ja ništa nemam’ znače: ja ga neću uzeti jer si ga ti uzeo izdajnički. Iz ovog hadisa zaključuje se da nije dozvoljeno, u mirnodopskim uslovima, izdajnički uzeti imetak od nevjernika…” Imam Šafi, rahimehullah, kazao je: “Kad musliman, s ugovorom o zaštiti, uđe u neku nevjerničku zemlju čiji stanovnici ratuju protiv islama i mogne se domoći njihove imovine, nije mu dozvoljeno uzeti nimalo njihova imetka. Naime, ako on kod njih ima ugovor o zaštiti i vjernosti, isti takav ugovor i oni kod njega imaju…” (Sintagma “ugovor o zaštiti”, koju spominje imam Šafi, danas nije ništa drugo nego viza na temelju koje se ulazi u neku zemlju.) Slično ovom kazao je i hanefijski pravnik Es-Serahsi.

Dakle, zašto se, ako Poslanik islama i učenjaci ovako kažu, neki ljudi ponašaju kao da žive na Divljem zapadu?! Kradu nevjernički imetak i varaju bezbožnike tvrdeći da je to dozvoljeno i da je to džihad, borba na Allahovu putu, te da je imetak koji ukradu ratni plijen. O, lahkog li džihada i slatkog li ratnog plijena! Možda će se početi govoriti da je šehid onaj ko pogine kradući ili otimajući nevjernički imetak u Evropi. Molim Allaha, Gospodara svjetova, da nas sačuva svih puteva zablude. Borba na Zapadu, nije borba na Allahovu putu, tamo je, više-manje, borba za dunjaluk. Niti se ratni plijen stječe na Zapadu. Niti se tamo može pasti kao šehid. Da nije žalosno, bilo bi smiješno to kako se Iblis poigrao umom nekih ljudi.
Ako je u nekoj državi porez visok (u evropskim zemljama porez je otimačina i golema nepravda) i ako čovjek nema dovoljno da prehrani porodicu, zbog velikih izdataka, tad može raditi nacrno, i nije grešan. U svakom slučaju, bolje je da bude daleko od svega čime bi mogao okaljati ugled islama i muslimanâ. Jer, teško onom ko ljude, bilo djelima ili riječima, bude odvraćao od islama! Teško mu se na Danu konačnog polaganja računa! A Allah, Gospodar tvoj, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Odgovor sa stranice minber.ba