Nije mi poznato da postoji vjerodostojno predanje u kojem se govori da se meleki povlače kad se žena, u svojoj kući, slobodnije obuče. Kad izlazi napolje, žena se treba obući onako kako Šerijat nalaže, a u svojoj kući može se oblačiti kako želi. Ibn Omer, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Čuvajte se razodijevanja jer su s vama meleki koji se od vas odvajaju samo kad obavljate fiziološku potrebu i kad imate spolni odnos! Zato se stidite melekâ i počastvujte ih” (Et-Tirmizi).

Ovaj je hadis slab, pa se na osnovu njega na može tvrditi da je zabranjeno da se žena u svojoj kući oblači slobodnije. Štaviše, treba se obući lijepo, i izazovno, da bi privukla pažnju svog muža i odvratila ga od gledanja u zabranjeno. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Šejtan je čovjekov otvoreni neprijatelj, kako kaže časni Kur’an, i nastoji ga, na bilo koji način, odvratiti od činjenja dobrih djela. Naime, ako ne uspije čovjeka odvratiti od vjere navodeći ga na podbacivanje i činjenje grijehâ, onda se upinje da mu oteža obavljanje ibadeta, to jest, navodi ga na pretjerivanje u vjeri. Ako se vjernik pak prepusti šejtanskim vesvesama, naći se u spletu nerazmrsivih misli, bezizlazu tuge, očaja i izbezumljenosti. Allahova je blagodat spram ljudi i to što je učinio da dini-islam bude lahka vjera. Evo o tome Božijih riječi: “…Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…” (El-Bekara, 185); “Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće” (En-Nisa, 28); “…i u vjeri vam nije ništa teško propisao…” (El-Hadždž, 78). Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Poslan sam s monoteističkom lahkom vjerom”(Ovaj je hadis zabilježio imam Ahmed s dobrim lancem prenosilaca). Imam El-Buhari naslovio je poglavlje “Abdest se ne uzima zbog sumnje da ga se izgubilo”, gdje je naveo predanje u kojem se kaže da se Abdullah b. Zejd el-Ensari, radijallahu anhu, požalio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, na to da se nekome učini da je u namazu izgubio abdest, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka čovjek ne prekida namaz sve dok ne čuje glas ili ne osjeti neugodan miris!” Rukovodeći se ovim hadisom, kao i mnogim drugim šerijatskim dokazima, islamski su učenjaci donijeli pravilo koje glasi: “Uvjerenje se ne potiskuje sumnjom.” Dakle, nakon što čovjek uzme abdest, jedanput, smatrat će da je čist za obavljanje namaza, i klanjat će određeni namaz jedanput, a abdest nema onda kad je sasvim siguran u to da je iz njega nešta izašlo. I Allah, džellešanuhu, od Svojih robova ne traži više od toga.

Uvažena sestro, to što se Vama događa nije ništa strašno i to je, uz Allahovu pomoć, lahko eliminirati. Islamski učenjaci kažu da se vesvese liječe na dva načina: prvo, spominjanjem dragog Allaha; i, drugo, nepridavanjem pažnje mislima koje se pojave. U Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šejtan priđe čovjeku i upita ga: ‘Ko je stvorio to i to? Ko je stvorio to i to?’ Naposlijetku šejtan čovjeka upita: ‘A ko je stvorio Allaha?’ Kad se to dogodi, neka čovjek zatraži utočište u Allaha i neka prestane razmišljati o tome!” (El-Buhari i Muslim). Čak ni ashabi, radijallahu anhum, nisu bili pošteđeni sumnji i nejasnoća, pa su se neki požalili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da pate od sumnji i nejasnoća. Imam Muslim zabilježio je da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao: “Neki su ashabi došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se: ‘Osjetimo nešta o čemu se ne bismo nipošto izjasnili!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ih: ‘Jeste li to već osjetili?’ ‘Jesmo’, odgovoriše oni, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaključi: ‘To je pokazatelj snažnog vjerovanja.’” Ovaj hadis znači: borba protiv ružnih misli, preziranje i uveličavanje te iste vesvese znak je da ste iskreni vjernici. Na pitanje u vezi s vesvesom Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “To je pokazatelj čistote vjerovanja” (Muslim). Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se: ‘Božiji Poslaniče, neki od nas izloženi su takvim mislima da bi im bilo draže izgorjeti nego se izjasniti s tim u vezi!’ Na to  Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! Hvala Allahu, Koji je šejtanovu spletku sveo na vesvesu!’” (Ebu Davud)

Vaša briga i tuga koja Vas obuzima zbog namaza očit je pokazatelj Vaše iskrenosti i nepobitan dokaz da niste licemjer. Molimo Allaha, džellešanuhu, da Vam olakša i odstrani od Vas vesvese pa da, inšallah, uživate u obavljanju namaza. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Svevišnji Allah nekim ljudima dadne da počine grijeh kako bi ih isti taj grijeh naveo na pokajanje i vraćanje prelijepoj vjeri islamu. A Gospodar ne želi dobro onim ljudima koje pušta da griješe. Kad se radi o braku onih koji su počinili nemoral, da bi on bio ispravan prijestupnici se moraju pokajati, pa tek potom stupiti u bračnu vezu. Nadam se da ste to učinili, i nadam se također da je vaša bračna veza ispravna. Vaše dijete nema baš ništa s onim što ste vi učinili, ono će biti odgovorno za svoja djela, a vi za svoja. Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu na nekoliko mjesta kaže da niko neće odgovarati za tuđe grijehe niti će snositi posljedice zbog onog što nije uradio. Otac će odgovarati za svoje grijehe, majka za svoje, a dijete (ako umre nakon što postane punoljetno) odgovarat će za svoje prijestupe… Vaše dijete, ako Bog da, neće biti iskušano na ovom svijetu zbog vašeg ogavnog djela. Neka vas to ne brine! Svoju snagu, nakon što ste se očito ogriješili o Allahov vjerozakon, iskoristite u iskreno kajanje i činjenje što više dobrih djela, ne bi li vam Milostivi Allah ukazao Svoju milost. Neka vaša najveća briga bude zasluživanje Allahove milosti. Život je pred vama, pa nipošto ne dozvolite da Iblis, vaš najveći neprijatelj koji vas je i naveo na zlo, u vaša srca ubaci očaj i navede vas na gubljenje nade u Allahovu milost. Allah, džellešanuhu, kaže: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv’” (ez-Zumer, 53).

Navest ćemo ovdje kratki komentar ovog ajeta: “Poslaniče, obrati se onima koji su pretjerali prema sebi čineći grijehe: ‘Ne gubite nadu, o Allahovi robovi, u Njegovu milost ako ste počinili goleme, nebrojene grijehe! Allahova je milost velika, Njegova je dobrota nemjeriva. Allah će, džellešanuhu, oprostiti sve grijehe i preći će preko svih hrđavih postupaka ako se čovjek iskreno pokaje i bude žalio zbog svoje nepromišljenosti.’ Štaviše, Plemeniti se Allah obraduje čovjekovom pokajanju i preinačuje grijehe u dobra djela. Da pokajanje Allahu nije bilo drago, ne bi grijehom iskušao Adema, koji u Gospodara uživa visok stepen. Dakle, Allah mnogo oprašta i ne otkriva sramote, blag je prema ljudima, daje im najvrednije darove na najbolji mogući način i od njih otklanja neprijatnosti. Musliman se treba radovati ovom ajetu i treba lijepo misliti o Gospodaru svjetova, a nikako ne smije izgubiti nadu u Njegovu dobrotu i milost. Neka se čovjek, ma koliko griješio, vrati dobrom Allahu kajući se i tražeći oprost! O, blago pokajnicima! Blago onima koji se Allahu iskreno obraćaju! Blago monoteistima! Blago sretnicima! Njih u Allaha čeka velika nagrada. Molimo Milostivog Allaha, pomoću Njegovih lijepih imena i savršenih svojstva, da nam oprosti i pređe preko naših hrđavih postupaka! Mnogi su učenjaci govorili da ovaj ajet najviše ulijeva nade u Allahov, džellešanuhu, oprost” (Tefsir šejha Aida el-Karnija). Treba imati na umu i sljedeći hadis-kudsi: “O, čovječe, dok Me budeš molio i dok to budeš želio, Ja ću ti oprostiti ma koliko imao grijeha! O, čovječe, kad bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a ti onda zatražiš oprosta, Ja ću ti oprostiti! O, čovječe, kad bi Mi došao s grijesima kolika je Zemlja, a ti se onda sa Mnom susretneš, a nisi Mi nikog i ništa ravnim smatrao, Ja ću ti doći s isto toliko oprosta!”(Et-Tirmizi)

Čovjek bi volio da se nikom više ne dogodi ono što se vama dogodilo! Zašto naša omladina luta po bespućima stranputice i u zabludi traži sreću, a zabludi sreće nema?! Zašto sebi čovjek dozvoljava ono što Allah ne voli?! Zašto su djevojke neoprezne, pa vjeruju svojim momcima koji su ih zaludili?! Molimo dobrog Allaha da sačuva od nemorala nas i društvo u kojem živimo i učimo dovu koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, učio: “Allahu, molim Ti se za uputu, bogobojaznost, čednost i neovisnost od ljudi!” (Muslim). A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

U našoj domovini ima mnogo običaja koji se ne kose s islamom i koje naš narod njeguje, a ima nekih običaja koji su protivni Šerijatu, pa bi ih trebalo, polahko ali sigurno, iskorjenjivati. Islamski učenjaci kažu da amidžinica ne spada u mahreme, dakle, trebalo bi, kad se radi o njoj, oboriti pogled, bez obzira na to je li muslimanka ili nije i bez obzira na to je li se vjenčala s amidžom onako kako Šerijat zahtijeva ili nije.

Ako se radi o amidži i amidžinici nemuslimanima, kršćanima naprimjer, onda se za njih mora reći da su nevjernici. No, ako se radi o ljudima koji su rođeni u islamu a čine određene prijestupe koji – po našem rasuđivanju – izvode iz islama, tad se za njih ne smije kazati da su nevjernici; moraju se smatrati muslimanima sve dotle dok se pouzdano ne utvrdi da su otpadnici od islama. Zar ljudi misle da je bezazlena stvar proglasiti muslimana nevjernikom, i zar ljudi misle da se svako može baviti tekfirom!? Onaj ko upadne u koloplet tekfira, proglašavanja muslimanâ nevjernicima, teško će se osloboditi te bolesti i naposlijetku će, što se i događalo, sam sebe proglasiti nemuslimanom te reći kako su svi njegovi ibadeti, koje je dotad obavljao, neispravni. Kad god hoće za muslimana kazati da je nevjernik, neka se čovjek sjeti Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je prenio Ibn Omer, radijallahu anhu: “Koji god musliman rekne svom bratu muslimanu da je nevjernik, te će se njegove riječi neumitno obistiniti nad jednim od njih dvojice” (El-Buhari i Muslim). I nije svako ko čini nevjerstvo nevjernik, kao što nije svako ko čini novotarije novotar. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Kako će Sudnji dan biti nesnosan i težak, Allah, džellešanuhu, dozvolit će poslanicima, vjerovjesnicima, šehidima i dobrim ljudima da se zauzimaju za druge ljude. Najveće pravo na zauzimanje na Kijametskom danu imat će naš dragi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Šehid će se – molimo Plemenitog Allaha da nas počasti šehadetom – zauzimati za sedamdeset svojih rođaka. Međutim, Allah, džellešanuhu, neće dozvoliti da se neko zauzima za onoga ko je na dunjaluku činio ogavna djela, pa nije zaslužio Allahovu naklonost, na osnovu ajeta: “…i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati…” (El-Enbija, 28). Osim učenja dove i pozivanja u islam, svojim roditeljima možemo činiti dobročinstvo, biti pažljivi spram njih, davati njima prednost nad drugim ljudima, redovno ih pozivati telefonom – ako žive daleko od nas, često ih posjećivati – ako su u našoj blizini, i tako dalje. Mrtvim roditeljima možemo učiniti dobro tako što ćemo za njih udijeliti trajnu milostinju, moliti Allaha da im oprosti i bude njima zadovoljan, održavati prijateljske veze s ljudima s kojima su se oni družili za života… Allah je Onaj Koji upućuje na Pravu stazu, On je Plemeniti i samo On zna tajne nebesa i Zemlje.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba