Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Supruga se oblači izazovno kada izlazi vani
Onaj ko obavlja namaz može se nadati Božijoj milosti, a ko izostavlja namaz prekinuo je vezu s Allahom, džellešanuhu, i posljedice će sam snositi. Budimo uvjereni da će onaj ko klanja zadobiti dobro i da će ga namaz kad-tad odvratiti od stranputice i nevaljalih djela. To je tako, jer čovjek u namazuviše
Onaj ko obavlja namaz može se nadati Božijoj milosti, a ko izostavlja namaz prekinuo je vezu s Allahom, džellešanuhu, i posljedice će sam snositi. Budimo uvjereni da će onaj ko klanja zadobiti dobro i da će ga namaz kad-tad odvratiti od stranputice i nevaljalih djela. To je tako, jer čovjek u namazu sriče kur’anske ajete i, ma koliko bio nemaran spram namaza, doći će vrijeme kad će razmisliti o značenju suri koje uči, pa će mu srce zadrhtiti. Ovome u prilog idu Allahove, džellešanuhu, riječi: “Doista, namaz odvraća od razvrata i ogavna djela!” (El-Ankebut, 45).
Neka čovjek nastoji da mu namaz bude poput hrane i pića. Kad čovjek preskoči ručak, osjeti da je poremetio ustaljeni red i jedva dočeka večeru. A zašto nam je svejedno kad propustimo namaz – za namaz ćemo prvo polagati račun? Ne bude li čovjeku namaz na Danu sudnjem primljen, nijedno njegovo djelo neće biti primljeno. Šta će s takvim čovjekom biti – ne treba ni pitati.
Brate u islamu, razgolićenost i neprimjereno odijevanje vodi društvo u širenje nereda, nemorala i smutnje. Zbog toga je Svevišnji Allah zapovijedio čednost i način odijevanja koji ne budi požudu i ne izaziva smutnju. Prema Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima, žene koje se ne odijevaju u skladu s islamskim propisima (i zulumćari koji narodu čine nažao tukući ga) bit će stanovnici Vatre. Evo o tome hadisa: “Dvije kategorije stanovnika džehennema nisam vidio: muškarce koji tuku narod bičevima poput kravljih repova, i žene pokrivene a otkrivene, koje su skrenule s Pravog puta i druge navode na stranputicu, a njihove glave slične su grbama horasanskih deva. Neće one nikad ući u džennet, niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na neopisivo velikoj udaljenosti” (Muslim).
Brate u islamu, pokušajte na lijep način objasniti svojoj supruzi da dragi Allah voli čestitost i islamsko odijevanje, a da prezire razgolićenost. Nastojte u srce svoje supruge uliti ljubav prema Allahu i dragom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem; kad to postignete, postigli ste svoj cilj: Vaša će se supruga sama pokriti. Kažite joj da je oblačenje široke odjeće bolje za nju, na oba svijeta. Uzasve to, nemojte zapostaviti dovu, koja je oružje vjernikovo. Sjetite se ajetâ i hadisâ u kojima se govori o tom da će Svevišnji Allah neizostavno uslišati pribrano i iskreno upućenu dovu.
Osim Sveznajućeg Allaha, niko ne zna u kakvom ste Vi iskušenju, pa se zato samo Allahu obratite; zamolite ga i to da Vam omili obavljanje namaza i podari Vam mogućnost da ga obavljate navrijeme, to jest, da nijedan namaz nikad ne propustite. Naposlijetku, budite primjer supruzi u svemu, pa ćete vidjeti da će se stanje, inšallah, nabolje promijeniti. Molim Svemogućeg Allaha da Vam olakša položaj i pruži Svoju pomoć! A Allah, džellešanuhu, opet, najbolje zna, On je Zaštitnik onih koji vjeruju.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeStanje supružnika na Sudnjem danu
Kad je riječ o ovom pitanju, načelno je pravilo da će supružnici koji su bili muslimani i umrli kao muslimani biti skupa u Džennetu, Kući radosti. Allah će ženu mužu priključiti – ako on bude zaslužio više džennetske razine od nje, odnosno njega će njoj priključiti – ako ona zasluži viši džennetskiviše
Kad je riječ o ovom pitanju, načelno je pravilo da će supružnici koji su bili muslimani i umrli kao muslimani biti skupa u Džennetu, Kući radosti. Allah će ženu mužu priključiti – ako on bude zaslužio više džennetske razine od nje, odnosno njega će njoj priključiti – ako ona zasluži viši džennetski stepen. I treba znati da će međusobno pomaganje supružnika u činjenju dobrih djela na ovom svijetu, biti razlog da budu skupa u džennetu.
Ako se dogodi da jedno od supružnika bude bačeno u Džehennem, zbog kazne koja neće vječno trajati – vanjsko značenje šerijatskih dokazâ ukazuje na to da će se sastati u Džennetu, nakon što istekene kazna paćeniku. A ako se dogodi da jedno od supružnika umre kao nevjernik – Allahu usmrti nas u islamu – tad će onaj drugi supružnik, dženetlija, moći poželjeti drugog supružnika u Džennetu, i Plemeniti će Allah ispuniti tu njegovu želju.
Ovdje je zanimljivo ukazati na pitanje kome će pripasti ona žena koja je na dunjaluku živjela u više bračnih veza, to jest, koja se nekoliko puta udala i razvela. Neki islamski učenjaci vele da će takva žena pripasti posljednjem mužu, a neki, opet, tvrde da će joj Svemogući Allah dati da, sama izabirući, pripadne onom mužu koji je bio bolji spram nje.
Potonji učenjaci svoju tvrdnju dokazuju dobrim predanjem koje je zabilježio Ed-Darekutni, a u kojem stoji da je Ummu Habiba, Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga upitala Poslanika: “Allahov Poslaniče, kome će u džennetu pripasti žena koja je na ovom svijetu bila udata za dvojicu ljudi: prvom ili drugom mužu?” Na ovo pitanje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Bit će joj dato da izabere između njih dvojice, a izabrat će onog koji je prema njoj bio bolji, i pripast će njemu. Vidiš, o Ummu Habiba, lijepa ćud donosi svako dobro na ovom i na budućem svijetu!” A Allah, opet, najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Duha i ikindija-namaz
Duha-namaz može se klanjati najranije petnaeset minuta poslije izlaska sunca. Ovaj namaz je odlika iskrenih Allahovih robova. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Duha-namaz redovno obavlja samo onaj ko je Allahu odan; to i jest namaz Gospodaru odanih robova” (Ibn Huzejma i el-Hakimviše
Duha-namaz može se klanjati najranije petnaeset minuta poslije izlaska sunca. Ovaj namaz je odlika iskrenih Allahovih robova. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Duha-namaz redovno obavlja samo onaj ko je Allahu odan; to i jest namaz Gospodaru odanih robova” (Ibn Huzejma i el-Hakim. Šejh el-Albani je ovaj hadis uvrstio u prihvatljiva predanja.) Duha-namaz može se klanjati deset minuta do nastupanja podne-namaza.
A ikindijski namaz, prema mišljenju koje se preferira, mora se klanjati prije nego što se sunce uvelike približi zapadu (otprilike pola sata prije njegova zalaska). Otad pa do sunčeva zalaska jest vrijeme ikindijskog namaza za one koji nikako nisu mogli namaz obaviti ranije, kao, naprimjer, za onog koji je prespavao, za hirurga koji je imao zahvat pa nije mogao klanjati…
Prema ovom utemeljenom mišljenju, onaj ko namjerno i bez opravdanja odgodi ikindija-namaz pa ga klanja pet ili deset ili petnaest minuta prije sunčeva zalaska, nije ispravno postupio i može se čak smatrati da je grešan. Ikidnija-namaz je srednji namaz, i treba o njemu voditi računa. U “es-Sahihu” stoji predanje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ikindija-namaz klanjao onda kad se u sunce nije moglo gledati, to jest, u prvom namaskom vremenu. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Snosi li vanbračno dijete grijeh za prijestup svojih roditelja?
Svevišnji Allah nekim ljudima dadne da počine grijeh kako bi ih isti taj grijeh naveo na pokajanje i vraćanje prelijepoj vjeri islamu. A Gospodar ne želi dobro onim ljudima koje pušta da ustrajavaju u griješenju. Kad se radi o braku onih koji su počinili nemoral, da bi on bio ispravan prijestupniciviše
Svevišnji Allah nekim ljudima dadne da počine grijeh kako bi ih isti taj grijeh naveo na pokajanje i vraćanje prelijepoj vjeri islamu. A Gospodar ne želi dobro onim ljudima koje pušta da ustrajavaju u griješenju. Kad se radi o braku onih koji su počinili nemoral, da bi on bio ispravan prijestupnici se moraju pokajati, pa tek potom stupiti u bračnu vezu. Nadam se da ste to učinili, i nadam se također da je vaša bračna veza ispravna.
Vaše dijete nema baš ništa s onim što ste vi učinili, ono će biti odgovorno za svoja djela, a vi za svoja. Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu na nekoliko mjesta kaže da niko neće odgovarati za tuđe grijehe niti će snositi posljedice zbog onog što nije uradio. Otac će odgovarati za svoje grijehe, majka za svoje, a dijete (ako umre nakon što postane punoljetno) odgovarat će za svoje prijestupe… Vaše dijete, ako Bog da, neće biti iskušano na ovom svijetu zbog tog vašeg djela. Neka vas to ne brine!
Svoju snagu, nakon što ste se očito ogriješili o Allahov vjerozakon, iskoristite u iskreno kajanje i činjenje što više dobrih djela, ne bi li vam Milostivi Allah ukazao Svoju milost. Neka vaša najveća briga bude zasluživanje Allahove milosti. Život je pred vama, pa nipošto ne dozvolite da Iblis, vaš najveći neprijatelj koji vas je i naveo na zlo, u vaša srca ubaci očaj i navede vas na gubljenje nade u Allahovu milost. Allah, džellešanuhu, kaže: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv’” (ez-Zumer, 53).
Navest ćemo ovdje kratki komentar ovog ajeta: “Poslaniče, obrati se onima koji su pretjerali prema sebi čineći grijehe: ‘Ne gubite nadu, o Allahovi robovi, u Njegovu milost ako ste počinili goleme, nebrojene grijehe! Allahova je milost velika, Njegova je dobrota nemjeriva. Allah će, džellešanuhu, oprostiti sve grijehe i preći će preko svih hrđavih postupaka ako se čovjek iskreno pokaje i bude žalio zbog svoje nepromišljenosti.’ Štaviše, Plemeniti se Allah obraduje čovjekovom pokajanju i preinačuje grijehe u dobra djela.
Da pokajanje Allahu nije bilo drago, ne bi grijehom iskušao Adema, koji u Gospodara uživa visok stepen. Dakle, Allah mnogo oprašta i ne otkriva sramote, blag je prema ljudima, daje im najvrednije darove na najbolji mogući način i od njih otklanja neprijatnosti. Musliman se treba radovati ovom ajetu i treba lijepo misliti o Gospodaru svjetova, a nikako ne smije izgubiti nadu u Njegovu dobrotu i milost. Neka se čovjek, ma koliko griješio, vrati dobrom Allahu kajući se i tražeći oprost! O, blago pokajnicima! Blago onima koji se Allahu iskreno obraćaju! Blago monoteistima! Blago sretnicima! Njih u Allaha čeka velika nagrada. Molimo Milostivog Allaha, pomoću Njegovih lijepih imena i savršenih svojstva, da nam oprosti i pređe preko naših hrđavih postupaka! Mnogi su učenjaci govorili da ovaj ajet najviše ulijeva nade u Allahov, džellešanuhu, oprost” (Tefsir šejha Aida el-Karnija).
Treba imati na umu i sljedeći hadis-kudsi: “O, čovječe, dok Me budeš molio i dok to budeš želio, Ja ću ti oprostiti ma koliko imao grijeha! O, čovječe, kad bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a ti onda zatražiš oprosta, Ja ću ti oprostiti! O, čovječe, kad bi Mi došao s grijesima kolika je Zemlja, a ti se onda sa Mnom susretneš, a nisi Mi nikog i ništa ravnim smatrao, Ja ću ti doći s isto toliko oprosta!” (Et-Tirmizi)
Čovjek bi volio da se nikom više ne dogodi ono što se vama dogodilo! Zašto naša omladina luta po bespućima stranputice i u zabludi traži sreću, a zabludi sreće nema?! Zašto sebi čovjek dozvoljava ono što Allah ne voli?! Zašto su djevojke neoprezne, pa vjeruju svojim momcima koji su ih zaludili?! Molimo dobrog Allaha da sačuva od nemorala nas i društvo u kojem živimo i učimo dovu koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, učio: “Allahu, molim Ti se za uputu, bogobojaznost, čednost i neovisnost od ljudi!” (Muslim). A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Treba li učiti suru Jasin umrlima?
Prema šafijskom i malikijskom mezhebu, sevapi od učenja Kur’ana ne dopiru do umrle osobe i ona nema koristi od tog dobrog djela koje se čini pred njenu dušu. Oni svoj stav dokazuju činjenicom da prvi muslimani, ashabi, nisu učili Kur’an te sevape poklanjali umrlim osobama. No, ipak, većina učenjakaviše
Prema šafijskom i malikijskom mezhebu, sevapi od učenja Kur’ana ne dopiru do umrle osobe i ona nema koristi od tog dobrog djela koje se čini pred njenu dušu. Oni svoj stav dokazuju činjenicom da prvi muslimani, ashabi, nisu učili Kur’an te sevape poklanjali umrlim osobama. No, ipak, većina učenjaka prvih i potonjih generacija smatra da sevapi od učenja Kur’ana dopiru do umrle osobe i koriste joj. Ovaj stav, između ostalih, zastupaju imami Ebu Hanifa, Ahmed, šejhul-islam Ibn Tejmijja, en-Nevevi, potonji autoriteti šafijske i malikijske pravne škole te es-San‘ani. Ovi su učenjaci posegnuli za kijasom, analognim prosuđivanjem, pa su kazali da ako se za umrlu osobu može obaviti hadž, učiti dova, udijeliti milostinja i tome slično, može se Kur’an učiti i sevape pokloniti umrlom.
Ma koje od navedena dva mišljenja čovjek preferirao, treba znati da nijedan islamski učenjak nije dozvolio da se učenje Kur’ana naplaćuje. Zašto? Zato što je učenje Kur’ana ibadet koji će biti primljen samo ako se učini zarad Allahova lica i nagrade na ahiretu. I, ako neko prouči određenu kur’ansku suru te zasluži nagradu ali je naplati na ovom svijetu, poništio je sve sevape koje je mogao pokloniti umrlom, te od toga niko, osim onog koji uči, nema koristi. Zamolimo Svevišnjeg Allaha da u naša srca ulije bogobojaznost i da odustanemo od činjenja onoga što može imati kobne posljedice na ahiretu, onda kad se sve tajne otkriju i kad ne bude nikakvih nejasnoća! A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjeDo kada se može učiti sura el-kehf petkom i kada počinje i završava dan?
Blago onom ko redovno uči suru El-Kehf! Redovno učenje ove sure pokazatelj je čovjekova iskrenog vjerovanja i njegove dobrote. U vezi s učenjem ove sure, Resulullah, ﷺ, rekao je sljedeće: “Ko prouči suru El-Kehf uoči petka imat će svjetlo koje će se protezati od mjesta na kojem se nalazi do Drevnogviše
Blago onom ko redovno uči suru El-Kehf! Redovno učenje ove sure pokazatelj je čovjekova iskrenog vjerovanja i njegove dobrote. U vezi s učenjem ove sure, Resulullah, ﷺ, rekao je sljedeće: “Ko prouči suru El-Kehf uoči petka imat će svjetlo koje će se protezati od mjesta na kojem se nalazi do Drevnog hrama, Kabe” (Ed-Darimi. Ovaj je hadis prihvatao poznati muhadis El-Albani). U drugom hadisu stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Onaj ko prouči suru El-Kehf petkom imat će svjetlost do sljedeće džume” (El-Hakim i El-Bejheki. Ibn Hadžer i šejh El-Albani prihvatali su ovaj hadis.) Sura El-Kehf uči se petkom, u toku dana ili uoči petka, to jest, u četvrtak navečer, jer dan počinje s akšamom i s njime se i završava. Imam El-Munavi, rahimehullah, u djelu “Fejdul-Kadir ” kaže: “…eto, zbog toga je poželjno suru El-Kehf proučiti petkom ili uoči petka, tako je rekao imam Šafi, Allah njime bio zadovoljan.” A oni učenjaci koji nisu prihvatali navedene hadise kazali su da se sura El-Kehf ne uči uoči petka, već samo petkom.
Vidi manjeUpotrebljavanje skraćenice “ﷺ.” za epiteton koji se koristi prilikom pisanja Resulullahova, ﷺ, imena nije preporučeno. Hadiski stručnjaci ukazali su da ne treba koristiti skraćenicu “ﷺ.” izbjegavajući pisanje salavata “ﷺ”. Onaj ko koristi skraćenicu lišava sebe nagrade za donošenje salavata, a nagradu uskraćuje i čitaocima. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko na mene donose jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata” (Ahmed). Ovako je rekao šejh Ibn Usejmin, rahimehullah.
Jesu li postupili spram Allahovih riječi: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56) oni koji umjesto salavata “ﷺ” napišu skraćenicu “ﷺ.”? Ibn Džemaa veli: “Pokuđeno je reći: ‘Sallallahu alejhi’ ne dodavši riječi ‘ve sellem’. I pokućeno je upotrebljavati skraćenicu za salavat i skraćenicu ‘r.a.’ za izraz ‘radijallahu anhu’, već oboje treba pisati u izvornom obliku.” Imam Es-Sujuti zapisao je sljedeće: “Čovjek treba koristiti salavat ‘ﷺ’ kad god spomene Resulullahovo, ﷺ, ime, i ne smije dopustiti da mu to dojadi. Onome ko zapostavi donošenje salavata na Poslanika, ﷺ, uskraćeno je veliko dobro.”
Ovo su izjave islamskih učenjaka koji su živjeli u vremenu kad se za pisanje koristilo pero i mastilo, pa šta bi oni rekli o nama, koji jednim gumbom možemo napisati salavat kakav god želimo, pa i onaj što se uči na drugom sjedenju, i to bez imalo naprezanja?!
Isti status, ako ne i gori, ima upotreba skraćenice “dž.š.”, “s.v.t.”, i drugih skraćenica, uz spominjanje uzvišenog Božijeg imena. Vjerovanje u Svemogućeg Allaha, u Njegovu dobrotu, milost, pravednost, ljepotu, nalaže nam da slavimo Njegovo Biće, prilikom izgovaranja i prilikom pisanja Allahova imena. Koliko običnih ljudi zna šta znači skraćenica “s.v.t.”?! Zar nije bolje i uputnije napisati: “Dragi/Plemeniti/Svevišnji/Milostivi Allah” nego: “Allah, s.v.t.”? Iz vjerodostojnog hadisa znano je da Sveznajući Allah spomene pred melekima onoga ko Njega spomene pred ljudima, pa neka čovjek zato pazi kako će spomenuti (i napisati, također) Allahovo ime. A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Kako otkloniti vesvese o gubljenu abdesta?
Šejtan je čovjekov otvoreni neprijatelj, kako kaže časni Kur’an, i nastoji ga, na bilo koji način, odvratiti od činjenja dobrih djela. Naime, ako ne uspije čovjeka odvratiti od vjere navodeći ga na podbacivanje i činjenje grijehâ, onda se upinje da mu oteža obavljanje ibadeta, to jest, navodi ga naviše
Šejtan je čovjekov otvoreni neprijatelj, kako kaže časni Kur’an, i nastoji ga, na bilo koji način, odvratiti od činjenja dobrih djela. Naime, ako ne uspije čovjeka odvratiti od vjere navodeći ga na podbacivanje i činjenje grijehâ, onda se upinje da mu oteža obavljanje ibadeta, to jest, navodi ga na pretjerivanje u vjeri. Ako se vjernik pak prepusti šejtanskim vesvesama, naći se u spletu nerazmrsivih misli, bezizlazu tuge, očaja i izbezumljenosti. Allahova je blagodat spram ljudi i to što je učinio da dini-islam bude lahka vjera. Evo o tome Božijih riječi: “…Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…” (El-Bekara, 185); “Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće” (En-Nisa, 28); “…i u vjeri vam nije ništa teško propisao…” (El-Hadždž, 78).
Vidi manjeAiša, radijallahu anha, kazuje da je Allahov Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Poslan sam s monoteističkom lahkom vjerom” (Ovaj je hadis zabilježio imam Ahmed s dobrim lancem prenosilaca). Imam El-Buhari naslovio je poglavlje “Abdest se ne uzima zbog sumnje da ga se izgubilo”, gdje je naveo predanje u kojem se kaže da se Abdullah b. Zejd el-Ensari, radijallahu anhu, požalio Resulullahu, ﷺ, na to da se nekome učini da je u namazu izgubio abdest, pa je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Neka čovjek ne prekida namaz sve dok ne čuje glas ili ne osjeti neugodan miris!” Rukovodeći se ovim hadisom, kao i mnogim drugim šerijatskim dokazima, islamski su učenjaci donijeli pravilo koje glasi: “Uvjerenje se ne potiskuje sumnjom.” Dakle, nakon što čovjek uzme abdest, jedanput, smatrat će da je čist za obavljanje namaza, i klanjat će određeni namaz jedanput, a abdest nema onda kad je sasvim siguran u to da je iz njega nešta izašlo. I Allah, džellešanuhu, od Svojih robova ne traži više od toga.
Uvažena sestro, to što se Vama događa nije ništa strašno i to je, uz Allahovu pomoć, lahko eliminirati. Islamski učenjaci kažu da se vesvese liječe na dva načina: prvo, spominjanjem dragog Allaha; i, drugo, nepridavanjem pažnje mislima koje se pojave. U Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Šejtan priđe čovjeku i upita ga: ‘Ko je stvorio to i to? Ko je stvorio to i to?’ Naposlijetku šejtan čovjeka upita: ‘A ko je stvorio Allaha?’ Kad se to dogodi, neka čovjek zatraži utočište u Allaha i neka prestane razmišljati o tome!” (El-Buhari i Muslim).
Čak ni ashabi, radijallahu anhum, nisu bili pošteđeni sumnji i nejasnoća, pa su se neki požalili Vjerovjesniku, ﷺ, da pate od sumnji i nejasnoća. Imam Muslim zabilježio je da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao: “Neki su ashabi došli Poslaniku, ﷺ, žaleći se: ‘Osjetimo nešta o čemu se ne bismo nipošto izjasnili!’ Vjerovjesnik, ﷺ, upita ih: ‘Jeste li to već osjetili?’ ‘Jesmo’, odgovoriše oni, a Resulullah, ﷺ, zaključi: ‘To je pokazatelj snažnog vjerovanja.’” Ovaj hadis znači: borba protiv ružnih misli, preziranje i uveličavanje te iste vesvese znak je da ste iskreni vjernici. Na pitanje u vezi s vesvesom Allahov je Poslanik, ﷺ, odgovorio: “To je pokazatelj čistote vjerovanja” (Muslim).
Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, ﷺ, i požalio se: ‘Božiji Poslaniče, neki od nas izloženi su takvim mislima da bi im bilo draže izgorjeti nego se izjasniti s tim u vezi!’ Na to Vjerovjesnik, ﷺ, reče: ‘Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! Hvala Allahu, Koji je šejtanovu spletku sveo na vesvesu!’” (Ebu Davud)
Vaša briga i tuga koja Vas obuzima zbog namaza očit je pokazatelj Vaše iskrenosti i nepobitan dokaz da niste licemjer. Molimo Allaha, džellešanuhu, da Vam olakša i odstrani od Vas vesvese pa da, inšallah, uživate u obavljanju namaza. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Pisanje Allahovih imena na zidu
Neka Vas Svevišnji Allah nagradi zbog pitanja koje ste postavili, ono je zaista važno, tim važnije jer se tiče mnogih muslimana. Svaki čovjek želi živjeti u što ljepšem i ugodnijem ambijentu. Nema sumnje da Vi imate čestitu namjeru, ali ipak je bolje da, umjesto Allahova i Poslanikova, sallallahu alviše
Neka Vas Svevišnji Allah nagradi zbog pitanja koje ste postavili, ono je zaista važno, tim važnije jer se tiče mnogih muslimana. Svaki čovjek želi živjeti u što ljepšem i ugodnijem ambijentu. Nema sumnje da Vi imate čestitu namjeru, ali ipak je bolje da, umjesto Allahova i Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, imena, naslikate motiv mrtve prirode. Ukrašavanje kuća i džamija levhama i crtežima nije postojalo u prvom vremenu islama, nego se pojavilo tek kasnije, nakon što su muslimani izgubili moć i ugled u svijetu. Premda se ne može kazati da ćete počiniti zabranjeno djelo ako date napisati, krasnopisom, Allahovo, džellešanuhu, i Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, ime na zidu, bolje je da to ne činite. Dakle, bilo bi lijepo da se čovjek sustegne od toga, a pogotovu kad se radi o zidu naspram ili pored kupatila. Onaj ko radi Plemenitog Allaha ne učini nešto što je sumnjivo, Allah će mu dati golemu nagradu i to mu boljim nadomjestiti.
Ako čovjek vjeruje da će mu levha s Božijim imenom donijeti kakvu sreću, ili otkloniti nesreću, ili čuvati kuću i ukućane, tad je počinio veliki grijeh i Allahu pripisao saučesnika: samo Allah daje dobro i zlo, niko osim Njega nije to kadar učiniti. U ispravnom vjerovanju čovjekova je sloboda na ovom svijetu, i užitak u kojem uživa prije negoli što ga Allah, Gospodar nebesa i Zemlje, uvede u džennet. A Allah je Znalac svih tajni i On je svemoćan.
Na pitanje odgovorio : prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeDa li između vjerenja i braka može proći određeni vremenski?
Prošenja (ar. hitba) je utemeljena Šerijatom, pa je dozvoljeno (mubah) zaprositi djevojku, i to je mišljenje većine islamskih učenjaka. Svoj stav dokazuju Allahovim riječima: “I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete” (El-Bekara, 235)više
Prošenja (ar. hitba) je utemeljena Šerijatom, pa je dozvoljeno (mubah) zaprositi djevojku, i to je mišljenje većine islamskih učenjaka. Svoj stav dokazuju Allahovim riječima: “I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete” (El-Bekara, 235). A u šafijskom mezhebu kaže se da je prošenje, to jest, traženje djevojke od njezinih roditelja, odnosno od njezina staratelja, poželjno (mustehab). U tome se oslanjaju na predanja koja je zabilježio imam El-Buhari, a u kojima se kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaprosio Aišu i, kasnije, Hafsu, radijallahu anhum.
Običaj je kod nas, a i kod muslimana u nekim arapskim zemljama da se djevojka zaruči prstenom (takozvanom burmom), koji prosac stavi djevojci na ruku. To je običaj koji su muslimani usvojili od nevjerikâ, i treba ga se kloniti, tim prije jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko oponaša neki narod, i pripada mu.” (Ahmed i Ebu Davud).
Kad je posrijedi prošnja, čovjek treba znati da prošnja nije stupanje u brak, i da su momak i djevojka jedno drugom zabranjeni sve dok ne stupe u brak. Pa bismo mogli konstatirati da je prošnja, zapravo, obećanje da će doći do stupanja u brak. A nije uputno zaprositi djevojku pa zatim čekati dug vremenski period. To je načelno pravilo, a uvijek postoje vanredne, nepredvidive okolnosti.
Kad je posrijedi brak, on mora ispuniti četiri uvjeta da bi bio ispravan. Prvi je uvjet dozvola staratelja (ar. velijj). Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, ništavan je onaj brak koji je sklopljen bez dozvole staratelja. U hadisu koji prenosi Ebu Musaa, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i prisustva dvojice pravednih svjedoka” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed).
Drugi je uvjet obostrano zadovoljstvo budućih supružnika, pa brak nije ispravan ukoliko se jedno od njih dvoje (pretežno se djevojka prisiljava) prisili na brak.
Treći uvjet jest udadbeni dar (ar. mehr). Sveznajući Allah rekao je: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte…” (En-Nisa, 4).
I, četvrti uvjet je obznana braka, na osnovu navedenog hadisa: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i prisustva dvojice pravednih svjedoka.” Je li dovoljno da sklapanju braka prisustvuju dva pravedna svjedoka ili se brak mora javno oglasiti, svadbom ili na bilo koji drugi način – pitanje je o kojem islamski autoriteti nemaju jednoglasan stav. Većina učenjaka kaže da je prisustvo pravednih svjedoka uvjet ispravnosti braka i da se brak ne mora oglasiti, već je to samo poželjno učiniti. Šejhul-islam, Allahu mu se smilovao, pak smatra da se brak mora oglasiti. A Allah najbolje zna.
prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeŠta znači biti zadovoljan Allahovom odredbom?
Zadovoljstvo sudbinom, to jest, svime onim što je Uzvišeni Allah odredio, temelj je vjere islama. Čovjek mora prihvatiti sudbinu, bila mu ona draga ili mrska, jer je Allah, džellešanuhu, pravedan i nikome ne čini nepravdu. Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, dževiše
Zadovoljstvo sudbinom, to jest, svime onim što je Uzvišeni Allah odredio, temelj je vjere islama. Čovjek mora prihvatiti sudbinu, bila mu ona draga ili mrska, jer je Allah, džellešanuhu, pravedan i nikome ne čini nepravdu. Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, džellešanuhu, odredio je sve šta će se dogoditi, pa i najstinije detalje u vezi sa svime. Sveznajući Allah rekao je: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko…” (El-Hadid, 22).
Evo o predodređenju nekoliko predanja: Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, dok je Arš, Njegov prijesto, bio na vodi’” (Muslim).
Ubada b. Es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Allah je prvo stvorio pero i obratio mu se: ‘Zapiši!’ ‘Šta ću zapisati?’, pero je upitalo, a Allah mu je rekao: ‘Zapiši sudbinu!’, i pero je zapisalo sve šta će se dogoditi do Časa suđenog” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Bejheki i mnogi drugi muhadisi).
Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ga je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, posavjetovao: “O dječače, poučit ću te nekim stvarima! Čuvaj Allahove granice, i On će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš Ga uza se; znaj za Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad moliš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učiniti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Hakim). Dakle, nemoguće je da se dogodi ono što Allah nije predodredio, niti je moguće da se ne dogodi ono što je Allah odredio.
Biti zadovoljan sudbinom ne znači ne nastojati pomoći unesrećenom i prepustiti ga propasti. Biti zadovoljan sudbinom znači ne protiviti se Allahu, Sveznajućem Gospodaru. I, da bi čovjek bio zadovoljan sudbinom, nije uvjet da ne osjeti bol zbog nesreće. Zar Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije plakao kad je umro njegov sin Ibrahim?! Zar nije rekao: “Oči suzama rose i srce tuguje, ali govorimo ono čime je Gospodar zadovoljan! Velika nas je tuga obuzela što se od tebe rastajemo, Ibrahime!” (El-Buhari).
Dalje, zar nije plakao kad je poginuo Džafer, radijallahu anhu, u Bici na Mu’ti, iako je bio zadovoljan Allahovom odredbom?! Također se ni učenje dove da Svemogući Allah otkloni nedaću ne smatra nezadovoljstvom sudbinom. Dakle, jedno je biti zadovoljan sudbinom kao Allahovim određenjem, a drugo je biti zadovoljan nečijom nesrećom kao ljudskim produktom. A Gospodar tvoj najbolje zna i On sve vidi.
prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manje