Sačuvao Allah Vašu kćerkicu od svakog zla, blagoslovio je ma gdje bila, te je učinio poslušnom vama. Prvo čime roditelj osigurava svoje dijete od iskušenja i nevolja jest klanje akike, a to je prinošenje žrtve Allahu, džellešanuhu, kao izraz zahvalnosti na blagodati djeteta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svako dijete zalog je svoje akike, koja se zakolje sedam dana poslije njegova rođenja, kad mu se obrije glava i nadjene ime.” (Ahmed i Et-Tirmizi, kao Semurino, radijallahu anhu, predanje).

Drugo čime roditelj štiti svoje dijete jest učenje dove pomoću koje je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, štitio Hasana i Husejna, svoje unuke: “Stavljam vas u okrilje Allahovih savršenih riječi od zla svakog šejtana, gmizavaca i oka urokljivog!” (A na arapskom jeziku glasi: U‘ÎZUKE BI KELIMĀTILLĀHIT-TĀMMETI MIN KULLI ŠEJTĀNIN VE HĀMMETI VE MIN ŠERRI KULLI ‘AJNIN LĀMMETI.) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao bi: “Ovom je dovom moj praotac Ibrahim tražio zaštitu za Ismaila i Ishaka” (El-Buhari).

Možete, također, kad uđete u kuću proučiti Ajetul-kursi, u svakoj sobi, kao što je to činio Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu. On bi, zapravo, ovaj kur’anski ajet, pošto bi ušao u kuću, proučio u ćoškovima kuće – kao da njihove kuće nisu imale onoliko soba koliko imaju naše kuće. Treba znati da šejtani žive i u kućama, s ljudima, a iz njih ih tjera izgovaranje Allahova, džellešanuhu, imena, zikrullah, čitanje Kur’ana, a posebno sure El-Bekara.

Tu je i Ukbino, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad je riječ o dovi, ne postoji ništa slično surama El-Felek i En-Nas. A kad se radi o traženju zaštite, također ne postoji ništa slično njima.” (En-Nesai). Roditelj može proučiti ove dvije sure na dlanove i potrati svoje dijete, oslanjajući se na Gospodara nebesa i Zemlje, i Allah će ga štititi. A Allah najbolje zna i On je Zaštitnik Svojih robova.

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Zar pored toliko slobodnih momaka sunnija, čista, čestita i neporočna djevojka poput Vas razmišlja o braku sa šiijom? To što o njemu razmišljate jest produkt šejtanovog zavođenja i ulijevanja lažne nade. Zar razmišljate o čovjeku koji pripada sekti koja, između ostalog:

1. negira Kur’an, u koji mi vjerujemo – šiije kažu da je ovaj Kur’an nepotpun, a da je potpun onaj koji oni posjeduju, a koji su naslijedili od Fatime, radijallahu anha;

2. vjeruje u bezgrešne imame;

3. psuje majke pravovjernih, to jest, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge, posebno Aišu i Hafsu – ako su one bile nevaljale, onda je i Poslanik islama bio nevaljalac, sačuvao nas Allah zablude i otvorenog nevjerstva;

4. psuje, grdi i vrijeđa većinu ashaba;

5. tvrdi da su se ashabi odmetnuli od islama nakon Poslanikove smrti – prema njihovom vjerovanju, samo je sedam ashaba ostalo vjerno islamu;

6. zagovara privremeni brak – sasvim je izvjesno da će i momak o kojem razmišljate postupiti sukladno vjerovanju u opravdanost i vrijednost ovakvog braka, a žrtva ćete biti Vi;

7. dozvoljava spolno općene u analni otvor;

8. dozvoljava spolno općenje u analni otvor za vrijeme posta i smatra da to uopće ne kvari post;

9. vrijeđa Poslanika islama time što kaže da će Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, spolni organ gorjeti u vatri (onoliko koliko to bude potrebno) zato što je bio u braku s Aišom i Hafsom, ženama koje šiije smatraju mnogoboškinjama – ovo potonje jest očito nevjerstvo i nema nikakvog opravdanja onaj ko vjeruje u ovako šta.

Sestro, zbog navedenih zabluda šiija i njihovih nastranosti koje ovdje nismo spomenuli, trebate se sustegnuti o razmišljanju o momku koji Vam nudi brak! Da je on jedini slobodan čovjek na svijetu, ne bih Vam preporučio da se udate se za njega. Bolje je da djevojka, u tom slučaju, ostane neudata nego da svoje vjerovanje i tijelo povjeri čovjeku koji je daleko od Pravog puta.

Sestro u islamu, kako ćete postupiti – to je Vaša stvar, ali, ako ne poslušate svoje roditelje i rodbinu u pogledu udaje za tog konvertita šiiju… posljedice bi mogle biti lančane (na oba svijeta) i nesagledive. Preporučujem Vam da pogledate predavanje “Šiije – braća u vjeri ili din-dušmani”, u kojem se govori samo o nekim zabludama šiija, i potom sami zaključite trebate li stupiti u brak sa šiijom ili to ne trebate učiniti.

Žalosti činjenica da i među Bošnjacima ima onih koji su prodali vjeru za mjesečnu plaću, pa kaljaju ugled sunija i sunizma, a hvale šiije i šiizam. To je posljedica djelovanja sljedbenikā revolucije koju su predvodili nastrani ljudi. Hvala Allahu, mi smo za islam znali i prije njihove “revolucije” i bili smo muslimani, pa nam ni sad ne trebaju “brižnici” koji će nas učiti vjerovanju…

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara svih svjetova, da sačuva našu zemlju od unutrašnjih neprijatelja, da ih udalji iz ove zemlje koja je uvijek odisala sunitskim učenjem islama, i da prljave rabote i napore din-dušmanā okrene protiv njih! A Allah najbolje zna, On je zaštitnik onih koji vjeruju.

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Neka Vas Allah, džellešanuhu, nagradi za povjerenje koje imate u naš portal! Vaše je pitanje veoma značajno, budući da je brak izuzetno važna institucija u islamu i budući da se neki današnji muslimani nalaze u, uvjetno rečeno, bezizglednom i bezizlaznom položaju u pogledu toga, pa pokušavaju naći rješenje te mnogi od njih postupaju protivno Šerijatu.

Da bi brak bio ispravan, djevojka se mora udati isključivo s dozvolom svog staratelja (ar. velijj). Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, ništavan je brak koji je sklopljen bez dozvole staratelja. U hadisu koji prenosi Ebu Musaa, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i bez prisustva dvojice pravednih svjedoka” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed). Sklapanju braka, prema tome, moraju prisustvovati dvojica pravednih svjedoka, to je uvjet njegove ispravnosti. A mora li se brak oglasiti svadbom ili na bilo koji drugi način, pitanje je o kojem islamski autoriteti nemaju jednoglasan stav. Većina učenjaka drži da se brak ne mora oglasiti, već da je dovoljno da njegovu sklapanju prisustvuju dvojica pravednih svjedoka. Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, smatra da se brak mora oglasiti, na osnovu hadisa: “Oglasite sklapanje braka!” (Ahmed. Šejh El-Albani uvrstio je ovaj hadis među vjerodostojna predanja).

Ako staratelj ne pristaje dati svoju štićenicu kao ženu određenom čovjeku, mora se odustati od braka. I želja djevojke za brakom ovdje nije mjerodavna. Tajni brak ponekad ima neželjene posljedice, tako da je bolje da se on maksimalno izbjegava. Onaj ko se Allaha radi sustegne od nečega što nije uredu, to će mu Allah, Gospodar nebesa i Zemlje, boljim nadomjestiti, poruka je jednog Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa. Olakšao Allah položaj svih nevoljnika! Allah je blag i samilostan prema robovima Svojim i On najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Neka Vas Allah, džellešanuhu, nagradi za povjerenje koje imate u naš portal! Vaše je pitanje veoma značajno, budući da je brak izuzetno važna institucija u islamu i budući da se neki današnji muslimani nalaze u, uvjetno rečeno, bezizglednom i bezizlaznom položaju u pogledu toga, pa pokušavaju naći rješenje te mnogi od njih postupaju protivno Šerijatu.

Da bi brak bio ispravan, djevojka se mora udati isključivo s dozvolom svog staratelja (ar. velijj). Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, ništavan je brak koji je sklopljen bez dozvole staratelja. U hadisu koji prenosi Ebu Musaa, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i bez prisustva dvojice pravednih svjedoka.” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed).

Sklapanju braka, prema tome, moraju prisustvovati dvojica pravednih svjedoka, to je uvjet njegove ispravnosti. A mora li se brak oglasiti svadbom ili na bilo koji drugi način, pitanje je o kojem islamski autoriteti nemaju jednoglasan stav. Većina učenjaka drži da se brak ne mora oglasiti, već da je dovoljno da njegovu sklapanju prisustvuju dvojica pravednih svjedoka. Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, smatra da se brak mora oglasiti, na osnovu hadisa: “Oglasite sklapanje braka!” (Ahmed. Šejh El-Albani uvrstio je ovaj hadis među vjerodostojna predanja).

Ako staratelj ne pristaje dati svoju štićenicu kao ženu određenom čovjeku, mora se odustati od braka. I želja djevojke za brakom ovdje nije mjerodavna. Tajni brak ponekad ima neželjene posljedice, tako da je bolje da se on maksimalno izbjegava. Onaj ko se Allaha radi sustegne od nečega što nije uredu, to će mu Allah, Gospodar nebesa i Zemlje, boljim nadomjestiti, poruka je jednog Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa. Olakšao Allah položaj svih nevoljnika! Allah je blag i samilostan prema robovima Svojim i On najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

U pravu ste, ovo pitanje zbuni mnoge ljude, pa na njega sebi pokušavaju odgovoriti te se zapletu u nerazmrsiva pitanja i dileme. Svevišnji Allah počastio je čovječanstvo dini-islamom, u kojem je sve jednostavno, lahko i, nama možda najvažnije, sukladno zdravom razumu i neiskvarenoj prirodi. Pa, neka je dragom Allahu velika i vječna hvala zbog toga.

Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, džellešanuhu, odredio je sve šta će se dogoditi, pa i najstinije detalje u vezi sa svime. Sveznajući Allah rekao je: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko…” (El-Hadid, 22).

Evo o predodređenju nekoliko predanja. Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, dok je Arš, Njegov prijesto, bio na vodi’” (Muslim).

Ubada b. Es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Allah je prvo stvorio pero i obratio mu se: ‘Zapiši!’ ‘Šta ću zapisati?’, pero je upitalo, a Allah mu je rekao: ‘Zapiši sudbinu!’, i pero je zapisalo sve šta će se dogoditi do Časa suđenog” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Bejheki i mnogi drugi muhadisi).

Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ga je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, posavjetovao: “O dječače, poučit ću te nekim stvarima! Čuvaj Allahove granice, i On će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš ga uza se; znaj za Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad moliš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učiniti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili.” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Hakim).

Dakle, nemoguće je da se dogodi ono šta Allah nije predodredio, niti je moguće da se ne dogodi ono šta je Allah odredio. Odatle se i nameće logično pitanje, koje Vi ste naveli: ako je predodređeno da čovjek počini neki grijeh i ako taj isti grijeh nije mogao izbjeći – znano je da se sudbina ne može izbjeći – zbog čega će odgovarati pred Gospodarom svjetova za ono šta mu je bilo predoređeno i šta ni u kojem slučaju nije mogao izbjeći?!

Isto ovo pitanje, jer je blisko zdravom razumu, ashabi su postavili Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, koji ih nije osudio zbog njega, nego im je objasnio suštinu stvari. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, pripovijeda: “Neko je upitao: ‘Božiji Poslaniče, je li određeno ko će ući u džennet a ko u džehennem?’ ‘Da, to je već određeno’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori. ‘Pa čemu onda ulaganje truda?’, upita onaj čovjek. Na ovo je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Trudite se; a svako je upućen na činjenje djela koja će ga naposlijetku dovesti do konačnog staništa.’” (Et-Taberani. Ovaj su hadis preko Alije, radijallahu anhu, zabilježili El-Buhari i Muslim)

Kad je posrijedi pitanje slobodne volje, imamo dvije krajnosti i sredinu. Prva je krajnost vjerovanje džebrija, sekte koja se pripisuje islamu, a koje tvrdi da je čovjek prisiljen na sve šta čini, to jest, vele da čovjek nema nimalo udjela u svojim djelima i da se ni u kojem slučaju ne može oduprijeti sudbini. Druga je krajnost oličena u vjerovanju kaderija, sekte koja negira postojanje sudbine, tvrdeći da je ljudska volja iznad Allahove volje. A sredina je oličena u stavu ehli-sunneta, kojem, hvala našem Uzvišenom Allahu, mi pripadamo.

Ehli-sunnet kaže da čovjek posjeduje slobodnu volju i da sâm se opredjeljuje za djela koja će činiti, ali ta njegova volja ni u kojem slučaju ne može izaći izvan okvira Allahove, džellešanuhu, volje. I to je zaista središnji put. Još jednom, hvala Ti Veliki Allahu što si nam ukazao Svoju milost!

O, kako je lijepo da se čovjek ne zamara sudbinom, i kako je lijepo da se trudi čineći dobra djela! Sudbinom se ne treba zamarati utoliko jer je ona nama nedokučiva. Imam Et-Tahavi, rahimehullah, u svojoj je poslanici zapisao: “Kader, predodređenje, u osnovi je Božija tajna koju ljudi ne mogu dokučiti. U kader ne može proniknuti ni melek čestiti ni poslanik bliski…” Na drugom mjestu kaže da će onaj ko se bavi istraživanjem sudbine na koncu upasti u velike neprilike, sumnju i da će neopisivo pogriješiti. Onaj koga zanima više datelja u vezi s ovim pitanjem neka čita komentar Et-Tahavijeve poslanice. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna i On ukazuje kome hoće na Pravu stazu.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com