El-Buhari (4216, 5523) i Muslim (1407) zabilježili su predanje u kojem stoji da Alija, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Hajberu zabranio stupanje u privremeni brak i jedenje mesa domaćih magaraca. Imam Muslim (28, 1406) zabilježio je da er-Rebi b. Sebra el-Džuheni prenosi od svog oca, koji je kazao da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio privremeni brak rekavši: “To vam je od danas pa do Sudnjeg dana zabranjeno…” Privremeni brak zabranjen je do Sudnjeg dana, a njegova prvobitna dopuštenost derogirana je prema učenjacima ehli-sunneta.

Šiije dozvoljavaju sklapanje privremenog braka i smatraju da je ovaj brak sastavni dio vjere i vjerovanja. Oni kažu da je Džafer es-Sadik izjavio: “Nije od nas onaj ko ne vjeruje u povratak dvanaestog imama i ko ne smatra dozvoljenim privremeni brak.” (Vidjeti: Men la jahduruhul-fekih, 2/148, Vesailuš-šia, 14/438, i Tefsirus-safi, 1/347.) Nisu se čak ni time zadovoljili nego su predvidjeli žestoku kaznu za one koji ne stupe u ovakav brak, pa su rekli: “Ko umre a ne bude stupio u privremeni brak, na Sudnji će dan doći sakat.” (Vidjeti: Fethullah el-Kašani, Menhedžus-sadikin /356/.)

Onome ko sklopi privremeni brak garantiraju veličanstvenu nagradu, čak tvrde da će onaj ko sklopi četiri privremena braka biti na razini Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U vezi s tim, izmislili su hadis: “Ko jedanput sklopi privremeni brak imat će razinu kao Husejn, alejhis-selam, ko ga sklopi dva puta imat će razinu kao Hasan, ko ga sklopi tri puta imat će razinu kao Alija, a onaj ko privremeni brak sklopi četiri puta imat će nagradu kao ja.” (Vidjeti: Fethullah el-Kašani, Menhedžus-sadikin /356/.)

Ne postoji nijedna religija koja dozvoljava stupanje u bračnu vezu s udatom ženom, a šiije to dozvoljavaju. Junus b. Abdurrahman upitao je er-Ridaa: “Šta misliš o ženi koja sklopi privremeni brak potom se razvede i uda za drugog čovjeka prije nego što joj istekne priček?” “To je njen grijeh, a ne grijeh onog čovjeka koji se njome oženi”, odgovori on. (Vidjeti: Men la jahduruhu-fekih, 2/149, i Vesailuš-ši‘a, 14/456.)

Fadl, štićenik Muhammeda b. Rašida, ispričao je sljedeće: “Rekao sam Ebu Abdullahu: ‘Stupio sam u privremeni brak s jednom ženom, pa sam pomislio: možda ima muža. Raspitao sam se te sam ustanovio da je zbilja udata!’ Ebu Abdullah reče mi: ‘A zašto si se uopće raspitivao!’” (Men la jahduruhu-fekih, 2/149, i Vesailuš-ši‘a, 14/457)

Očito je da je privremeni brak moralna anarhija pod plaštom uživanja; i, nažalost, šiije su ovu vrstu braka pripisali islamu, te su tako iznijeli veliku laž i potvoru. Evo ovako o privremenom braku govori šejh Selim el-Hilali, autor djela (iz tri toma) “Enciklopedija zabrana u islamu”, koje je, Allahovom dobrotom, prevedeno i objavljeno na bosanskom jeziku.

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Pitanje treba biti kratko, jasno i praktično; ako je pitanje kratko i jasno, lakše je na dati odgovor. Nerijetko se dogodi da onaj koji pita u tri reda ispriča kako je on dobar vjernik, kako klanja svaki namaz, posti, daje sadaku i tako dalje, a zatim postavi pitanje mora li ponoviti namaz zato što je prije abdesta zaboravio izgovoriti bismillu. Kakve veze ima izostavljanje bismille i činjenica da je taj čovjek darežljiv?

Neka se zato ne ljute oni koji dobiju odgovor sljedećeg sadražaja: “Molim Vas, skratite svoje pitanje!” I nerijetko se događa da ljudi postavljaju apstraktna pitanja.

Koristim se ovom prilikom da podsjetim na sljedeće:

• ne spada u pravila lijepog ponašanja da se u meil umeću linkovi s video-zapisima, slikama, tekstovima i tako dalje;

• čovjek ne umije tumačiti snove, a volio bi da to umije i da ima vremena pa da bude na raspolaganju svakom ko je usnio lijep san;

• čovjek ne odgovara na pitanja koja su poslana na još nekoliko adresa;

• čovjek ne komentira ničije stavove ni mišljenja, pa neće odgovoriti na ovako postavljeno pitanje: “Taj i taj daija kaže tako i tako, zbog čega je to rekao, je li u pravu, šta Vi mislite?”;

• čovjek ne otvara povratne meilove iz praktičnog razloga što neki ljudi imaju vremena i žele se dopisivati s daijom ili pak žele pobiti odgovor koji su dobili;

• čovjek nema vremena odgovarati ljudima gdje i kad koji daija ima predavanje, odnosno gdje se može nabaviti koja knjiga, odnosno kako stupiti u kontakt s onim koji uči rukju;

• onaj ko nije zadovoljan odgovorom ne treba daiji poslati meil u kojem mu se protivi; još gore je da meil pošalje pod plaštom sugestije;

– čovjek sebi daje za pravo da ne odgovori na pitanja (s neba pa u rebra) koja su postavljena bez selama. Fenomen je i to da od portala NUM rješenje za svoje probleme traže čak i nemuslimani, ali se lijepo obrate i zahvale se za odgovor, a dotle neki muslimani ne umiju prije pitanja nazvati selam;

• lijepo je persirati daiju koga čovjek lično ne poznaje, pogotovu ako je daija stariji;

• čovjek nema vremena čak ni ovlaš pročitati preduga pitanja (ispovijesti), a kamoli na njih odgovoriti.

Molim Allaha, Gospodara svjetova, da naša djela budu učinjena samo zarad Njegova lica.

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

U kaburu vjernik i nevjernik neće biti isto tretirani, a svaki će čovjek nakon kaburskog ispita pouzdano znati hoće li poslije presude na Sudnjem danu biti raspoređen u džennet ili u džehennem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvijestio nas je o pojedinostima izlaska duše iz tijela, prisutnosti melekâ, otvaranju nebeskih kapija vjernicima, a njihovih zatvaranja pred nevjernicima i grešnicima…

El-Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao sljedeće: “Kad vjernik napušta ovaj svijet a odlazi na ahiret, siđu meleki s neba, svijetlih lica kao sunce, i donesu kefine, poveze i mirise iz dženneta; posjedaju daleko od njega. Utom se pojavi Melek smrti, sjedne pored njegove glave i rekne: ‘O čista dušo! Napusti tijelo, s Božijim oprostom i Njegovim zadovoljstvom!’ (…) I meleki vrate njegovu dušu u tijelo pa se potom pojave dvojica meleka, posjednu ga i upitaju: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ On odgovori: ‘Moj je Gospodar Allah.’ ‘Koja je tvoja vjera?’, upitaju oni, na šta on odgovori: ‘Moja je vjera islam.’ Meleki ga upitaju: ‘Ko je čovjek koji vam je poslan?’ On odgovori: ‘On je Allahov poslanik.’ Naposlijetku ga upitaju: ‘Čime si se bavio?’ ‘Čitao sam Kur’an, vjerovao u njega i potvrđivao njegove ajete.’

Tad se začuje glas s neba: ‘Moj rob istinu govori, zastrite ga i prekrijte džennetom i dženetska mu vrata otvorite!’ Do njega će džennetski dah i lagodnost doprijeti, a mjesto u kaburu bit će mu prošireno dokle mu pogled seže. I pojavit će se prelijep čovjek koji će imati otmjenu odjeću i prijatan miris. Reći će mu: ‘Raduj se svojoj sreći! Ovo je tvoj obećani dan!’ ‘A ko si ti? Na tvom se licu vidi da donosiš lijepe vijesti’, upitat će čovjek. Onaj će odgovoriti: ‘Ja sam oličenje tvojih dobrih djela. Boga mi, revno si slušao Allaha, a sustezao si se od grijehâ, pa neka te Allah nagradi dobrim!’ I on će povikati: ‘Gospodaru, daj da što prije nastupi Sudnji dan, da se što prije sastanem sa svojom porodicom i dobijem zasluženu nagradu!

A nevjerniku na kraju dunjalučkog života dolaze meleki s neba, crnih lica, noseći sa sobom najgrublje platno i sjednu pored njega dokle dopire pogled, a onda dolazi Melek smrti i sjedne pored njegove glave i kaže: ‘Zla dušo, izađi uz Allahovu srdžbu i gnjev!’ Zatim mu čupaju dušu, kao što se grebenom čupa mokra vuna, a potom je stave na grubo platno, pa iz nje izađe najgori smrad lešine. Zatim se upute prema nebu. Kad god naiđu na skupinu meleka, oni upitaju: ‘Ko je ta zla duša?’ A ovi odgovaraju: ‘To je taj i taj’, nazivajući ga najgorim imenima kojim su ga ljudi zvali na dunjaluku, i tako sve dok ne stignu do zemaljskog neba. Potom zatraže da im se otvore nebeska vrata, ali se ona neće otvoriti. (…)

Pošto do nevjernika dopre džehennemska vrelina i žestina, a kabur mu se stijesni toliko da mu rebra jedna kroz druga prođu, bit će mu rečeno: ‘Žali zbog onog što te čeka, ovo je dan koji ti je obećan! Snebivao si se u poslušnosti Allahu, a hitao si činiti grijehe, pa neka te Allah kazni!’ Zli čovjek onda upita: ‘A ko si ti što mi donosiš zle vijesti?’ Ovaj mu odgovori: ‘Ja sam oličenje tvojih loših djela.’ I on će povikati: ‘Gospodaru, učini da ne nastupi Sudnji dan!’ A zatim će mu biti dodijeljen onaj koji je slijep i gluhonijem, a koji u ruci ima ogromni čekić uslijed čijeg bi se udara brdo pretvorilo u prašinu. Udarit će ga i pretvoriti u prašinu pa će ga Allah vratiti u pređašnji oblik, i ovaj će ga opet udariti… Paćenik će toliko vrištati da će njegov vrisak čuti sve osim ljudi i džina.” (Ahmed)

Riječi: “Gospodaru, daj da što prije nastupi Sudnji dan, da se što prije sastanem sa svojom porodicom i dobijem zasluženu nagradu!”; “Gospodaru, učini da ne nastupi Sudnji dan!” dokazuju da će čovjek još u kaburu znati svoje konačno boravište. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com