Početna|Rezultati pretrage za"Abdulmuhsin el-Abbad"
Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Halal, haram i sumnjive stvari
Nu‘mana b. Bešir, radijallahu anhuma, kazuje: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvarviše
Nu‘mana b. Bešir, radijallahu anhuma, kazuje: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u zabranjeno, kao pastir koji čuva svoje stado oko vladarevog zabranjenog posjeda i samo što ne upadne u njega. A zar svaki vladar nema zabranjene posjede?! Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu doista postoji jedan komad mesa, pa kada je on zdrav, cijelo je tijelo zdravo, a kad on oboli, i cijelo tijelo oboli, a to je srce!’” (Buhari, 52, 2051, Muslim, 1599, Ahmed, 17883, Ebu Davud, 3329, Nesai, 5710, Tirmizi, 1205, Ibn Madža, 3984; Darimi, 2531, Ibn Hibban, 721, Bejheki, 5/264, Begavi, Šerhus-sunna, 2031, Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/33, 270)
Ovaj hadis, pored Nu‘mana b. Bešira, radijallahu anhuma, prenose još sedmerica ashaba: Alija b. Ebu Talib i njegov sin Hasan, Abdullah b. Mesud, Džabir b. Abdullah, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Abbas i Ammar b. Jasir, Allah svima njima bio zadovoljan. (Ibn Mulekkin, El-Muin ala tefehhumil-Erbein, str. 121)
Vrijednost i značaj hadisa
Imam Ahmed, rahimehullahu teala, rekao je: “Islam se gradi na tri hadisa: na hadisu Omera: ‘Djela se vrednuju po namjerama’, na hadisu Aiše: ‘Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to mu se odbija’, i na hadisu Nu‘mana b. Bešira: ‘Halal je jasan i haram je jasan’.” (Hafiz El-Iraki, Tarhut-Tesrib, 2/5, Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 1/11)
Ibn Dekik el-Id, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovaj je hadis jedan od izuzetno važnih temelja islamskog vjerozakona.” (Ibn Redžeb, Džamiul-ulumi vel-hikemi, 1/62)
Ismail el-Ensari, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovaj je hadis osnova u nauci džerha i ta‘dila, tj. nauci o prenosiocima hadisa i njihovoj povjerljivosti.” (Ismail b. Muhammed el-Ensari, Et-Tuhfetur-Rabbanijje, str. 20)
Tufi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovaj hadis je osnova u pobožnosti i ostavljanju sumnjivih radnji.” (Nedžmuddin et-Tufi, Et-Ta‘jiin fi šerhil-Erbein, str. 103)
Prenosilac hadisa
Puno ime prenosioca je Nu‘man b. Bešir b. Sa‘d b. Sa‘leba b. Zejd b. Malik el-Hazredži el-Ensari, a poznat je i pod nadimkom Ebu Abdullah el-Medeni. Rođen je četrnaest mjeseci nakon Hidžre i on je bio prvo novorođenče među ensarijama nakon dolaska Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, kao što je Abdullah b. Zubejr prvo novorođenče među muhadžirima. Abdullah b. Zubejr govorio je: “Nu‘man b. Bešir bio je stariji od mene šest mjeseci.” (Hafiz Ibn Hadžer, El-Isaba, 6/440) I Nu‘man i njegov otac Bešir bili su ashabi, drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nu‘manova majka, ashabijka Amra, bila je kćerka Revahe, a sestra Abdullaha b. Revahe, koja je također bila ashabijka. Imao je i sestru Umejmu, koja je isto tako bila ashabijka.
Imao je čast da mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah po rođenju, natrlja desni sažvakanom datulom, pa se tako pljuvačka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izmiješala sa Nu‘manovom.
Ubraja se u sigarus-sahabe tj. mlade ashabe. Kada je umro Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Nu‘man je imao osam godina, a u ovom hadisu on kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao…” (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 118) Kaže se da je bio najbolji govornik od svih ashaba. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/275)
Nu‘man je rekao: “Draže mi je da budem slab u pokornosti Allahu nego da budem jak i u griješenju prema Njemu.” (Hafiz Ibn Hadžer, El-Isaba, 2/79)
Nu‘man je prenio stotinu četrnaest hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a od Nu‘mana su hadise slušali i prenosili: njegov sin Muhammed, sluga Salim, Humejd b. Abdurrahman b. Avf, Urva b. Zubejr, Amir eš-Ša‘bi, Ebu Ishak es-Sebii i dr. (Ebu Hafs Tadžuddin el-Fakihani, El-Minhadžul-Mubin fi šerhil-Erbein, str. 218)
Devet mjeseci bio je namjesnik u Kufi za vrijeme hilafeta Muavije, radijallahu anhu, a zatim ga je postavio za namjesnika u Himsu. Kada se Ibn Zubejr, radijallahu anhu, proglasio halifom, nakon smrti Jezida, sina Muavijnog, dao mu je prisegu. Nakon što su stanovnici Himsa, koji su dali prisegu Mervanu b. Hakemu, saznali za to, odlučili su da ga ubiju, pa je pobjegao iz Himsa, ali ga je na putu između Himsa i Damaska stigao Halid el-Kilai i ubio. To je bilo 66. h. g. u njegovoj šezdeset četvrtoj godini života, Allah da bude zadovoljan njim. (Hafiz Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib, 4/228–229)
Tema hadisa
Hadis pojašnjava neophodnost sustezanja od sumnjivih djela kao i obaveznost vođenja brige o srcu jer se oko njega sve kreće: ako srce bude dobro, čovjek će i činiti dozvoljena djela, a udaljiti se od zabranjenih i sumnjivih, ali ako srce bude bolesno, vrlo lahko se može preko sumnjivih stvari upustiti i u zabranjene.
Kratak komentar hadisa
Hadis Nu‘mana b. Bešira, radijallahu anhu, podučava nas da je potpuno jasno sve što su dozvolili ili zabranili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Između halala i harama mogu da se nađu određene stvari u određenim situacijama koje nisu jasno ni halal ni haram, već su nejasne i sumnjive za većinu ljudi, a naročito neukih. U tim situacijama onaj koji se sačuva sumnjivih stvari sačuvat će i svoju vjeru od upadanja u haram kao što će i sačuvati svoju čast od jezika ljudi. Onaj koji se upusti u sumnjive stvari, a nema znanja, neka za posljedice ne kori nikoga drugog do sebe.
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogubnost upuštanja u nejasne stvari pojasnio na primjeru pastira koji svoje stado čuva blizu tuđeg posjeda, pa postoji mogućnost da vrlo lahko i uđu u njega. Tako je isto i sa onim koji se upušta u sumnjive stvari, jer se time približava haramu, pa vrlo lahko može učiniti i ono što je Allah zabranio.
Na kraju hadisa, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na važnost unutrašnjih djela, tj. djela srca, i upozorio da od njih zavise i vanjska djela, tj. djela udova, pa ukoliko čovjek bude radio dobra djela i njima se pokoravao Allahu, to je dokaz da je njegovo srce zdravo, a ukoliko bude radio loša djela i griješio prema Allahu, to je dokaz da je njegovo srce bolesno. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/278)
Poruke hadisa
● Iz hadisa se zaključuje da su dozvoljene stvari u islamu jasne, kao što su također i zabranjene stvari jasne.
● Halal je ono što su halalom jasno označili Allah ili Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili ono u pogledu čije su se dozvoljenosti usaglasili islamski učenjaci, ili ono što nije poznato kao zabranjeno. (Ismail b. Muhammed el-Ensari, Et-Tuhfetur-Rabbanijje, str. 18.) Kao primjer za to možemo navesti voće i povrće, usjeve sa zemlje, stoku, što je sve dozvoljeno, izuzev ako to čovjek stekne na nedozvoljen način. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 116) Haram je ono što je jasnim tekstom od Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, označeno kao haram ili ono za što su islamski učenjaci jednoglasno ustvrdili da je zabranjeno, ili ono za što se obećava kazna, odmazda ili odgojna mjera. (Ismail b. Muhammed el-Ensari, Et-Tuhfetur-Rabbanijje, str. 19) Primjer za to jeste: pijenje alkohola, jedenje strvine, ženidba osobama iz uže porodice i sl. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 117)
● Hadis nas podstiče da činimo samo ono što je halal, a da se udaljimo od svega što je haram i da se sustegnemo stvari koje su sumnjive, kako bismo sačuvali svoju vjeru i čast. (Ibn Mulekkin, El-Muin ala tefehhumil-Erbein, str. 127)
● U hadisu se jasno naglašava da su sumnjive stvari većini ljudi nepoznate, tj. većina ljudi ne zna šta je od tih sumnjivih stvari dozvoljeno, a šta zabranjeno, dok je to manjini ljudi poznato.
● Postoje tri vrste sumnjivih stvari:
a)
Nešto što je čovjeku bilo zabranjeno, ali on nakon izvjesnog vremena posumnja da li mu je to i dalje zabranjeno ili je dozvoljeno. U tom slučaju osnova je da mu je to i dalje zabranjeno.
b)
Nešto što je čovjeku bilo dozvoljeno ali on nakon izvjesnog vremena posumnja da li mu je to i dalje dozvoljeno ili je zabranjeno. U tom slučaju osnova je da mu je to i dalje dozvoljeno.
c)
Kada čovjek sumnja u nešto, ne zna da li mu je dozvoljeno ili zabranjeno, moguće je i jedno i drugo i nema dokaza ni za jedno ni za drugo, tada je najbolje ostaviti se toga, kako je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je pronašao datulu u svojoj kući, rekao: “Da se ne bojim da si ti datula iz sadake, sigurno bih te pojeo” (Buhari, br. 2431, Muslim, 1071). (Nevevi, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 18; Ibn Dekik el-Id, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 28–29)
● Da bi čovjek sačuvao svoju vjeru, mora se kloniti sumnjivih stvari sve dok se ne upozna sa njihovim propisom, jesu li dozvoljene ili zabranjene. Imam Ahmed, rahimehullahu teala, rekao je: “Ko se bude čuvao sumnje, sačuvao je svoju vjeru.” (Ibnu Redžeb, Džamiul-ulumi vel-hikemi, 1/199.)
● Ko se želi spasiti od zapadanja u haram, neka ostavi i pojedina dozvoljena djela, a pogotovo djela koja su mu nepoznata i sumnjiva. Od ashaba se prenosi da su govorili: “Ostavljali bismo sedamdeset halala bojeći se da ne upadnemo u jedan haram.” (Ibn Kajjim, Medaridžus-salikin, 2/25, Kušejri, Risala, str. 90) Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao je: “Potpuna bogobojaznost ogleda se u tome da se rob boji Allaha tako što će ostavljati pojedine dozvoljene stvari bojeći se da ne budu zabranjene, postavljajući tako pregradu između sebe i harama.” (Ibn Mubarek, Ez-Zuhd, 1/19) Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “Ja volim da između sebe i harama postavim zastor od halala koji neću dirati.” (Mustafa Buga, El-Vafi fi Šerhil-Erbeinen-Nevevijje, str. 33) Hasan el-Basri, rahimehullahu teala, rekao je: “Takvaluk je neprestano bio uz bogobojazne sve dok nisu ostavili i mnoge dozvoljene stvari bojeći se da ne upadnu u zabranjene.” (Ibid.)
Sufjan es-Sevri, rahimehullahu teala, rekao je: “Nazvani su bogobojaznima jer su se čuvali i od onoga od čega se inače ne mora čuvati i sustezati.” (Ibid.)
● Onaj ko se ne sustegne sumnjivih stvari u svome radu i životu, već se upusti u njih, neka zna da je sebe izložio sumnji i ukoru od strane drugih, pa za kasnije posljedice neka ne kori nikoga drugog do sebe. (Adžluni, Kešful-Hafa, 1/45, 2/333)
● Neophodno je da svaki vjernik čuva svoju čast, da se udalji od svega što je narušava i izlaže sumnji. (Nazim Muhammed Sultan, Kavaid ve fevaid minel-Erbeinen-Nevevijje, str. 89)
● Hadis ukazuje na važnost i vrijednost traženja znanja kojim će čovjek razlučiti halal od harama i prepoznati sumnjive stvari.
● Onome koji nije u mogućnosti da traži znanje savjetuje se da ne pristupa nijednom sumnjivom djelu sve dok ne upita učene za propis o tom djelu, pa ukoliko i učenima bude sumnjivo i ne budu znali propis dotičnog djela, obaveza je svima da se sustegnu od njega sve dok ne saznaju za njegov propis. (Salih Ali Šejh, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 151)
● Četiri su razloga nejasnoća i sumnjičavosti, kao i upuštanja u njih:
a)
nedostatak znanja, jer onaj koji ima mnogo znanja, on njime raspoznaje ono što drugi koji nemaju znanja ne mogu raspoznati;
b)
nepravilno razumijevanje usljed kojeg čovjek koji ima ogromno znanje ipak ne može da razluči između nejasnih stvari;
c)
nedovoljno istraživanje, tj. da se ne trudi mnogo u istraživanju i spoznaji pravog značenja;
d)
loša namjera – što je najopasnije od svega spomenutog – tj. da čovjek ne namjerava ništa drugo osim da zadrži svoj stav svejedno bio li on ispravan ili ne, usljed čega mu postaje zabranjeno da dođe do ispravnog znanja, da nas Allah sačuva toga. (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 129)
● U hadisu se nalazi dokaz da se svega, makar to bilo i dozvoljeno, ali vodi do zabranjenog, treba ostaviti kako se doista ne bi i upalo u zabranjeno. Naprimjer, Uzvišeni Allah kaže: “Ne psujte božanstva koja neki obožavaju mimo Allaha da ne bi oni psovali Allaha bespravno.” (El-En’am, 108) U ovom ajetu izrečena je zabrana psovanja božanstava koja su mnogobošci obožavali iako je obaveza osporiti takva božanstva. Međutim, ako će to dovesti do psovanja Allaha, onda je obaveza toga se ostaviti. (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 132)
● Svaki je vjernik obavezan da vodi brigu o svom srcu jer od njega mu sve ovisi. A srce je nazvano kalbom zbog svoga tekalluba – prevrtanja, pa zbog toga još više vjernik mora da vodi računa o njemu.
● Da bi vjernikovo srce bilo živo i zdravo, on mora:
a)
upućivati dovu Uzvišenom Allahu da mu učvrsti srce u vjeri, jer su sva srca između dva Allahova prsta;
b)
odazivati se Allahu i Njegovom Poslaniku, tj. naredbama i zabranama, jer je u tome istinski život srca;
c)
mnogo spominjati Allaha, jer se sa spominjanjem Allaha srca smiruju;
d)
činiti dobročinstvo siromasima, jer se time vjernička srca smekšavaju;
e)
posjećivati mezarje, jer posjeta mezarju naša srca čini budnima i podsjeća nas na ahiret na kojem čovjeku ništa neće koristiti ako mu srce ne bude zdravo;
f)
učiti Kur’an s razmišljanjem, klanjati noćni namaz, tražiti oprosta u praskozorje, družiti se s dobrim i učenim ljudima (Ibn Hadžer el-Hejtemi, El-Fethul-Mubin fi šerhil-Erbe'in, str. 250);
g)
čuvati se svega što dovodi do grubosti srca, poput: vezivanja za nekoga drugog mimo Allaha, prekomjernog spavanja, prekomjernog dozvoljenog jela i pića, jedenja harama, zapadanja u sumnjive stvari, pustih želja i sl. (Sulejman b. Muhammed el-Luhejmid, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 16).
● Čisto srce obavezuje na činjenje lijepih djela, a loša djela ukazuju na pokvarenost srca. Ovo je osnova, a ponekada i pored pokvarenog srca pojedina vanjska djela mogu biti dobra, kao što je slučaj s licemjerom i onim koji se pretvara. (Abdurrahman el-Berrak, El-Fevaidul-mustenbeta minel-Erbeinen-Nevevijje, str. 16.)
● U hadisu se nalazi odgovor svima onima koji tvrde da imaju čisto srce, a istovremeno ne čine dobra djela. Da imaju čisto srce, ustrajavali bi u činjenju dobrih djela. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi Šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/308)
● U ovom hadisu do izražaja dolazi lijep način na koji je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao navođenjem primjera. (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 131)
● Ispravno je i prihvaćeno prenošenje hadisa od mladih ashaba koji su, kada su čuli hadis, bili u godinama raspoznavanja, a kada su ga prenosili drugima, bili u godinama punoljetstva, kao što je i prihvaćeno prenošenje hadisa od osobe koja ga je čula u vremenu svoga nevjerstva, ali ga je dostavila kada je primila islam. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 118)
● Dozvoliti i zabraniti nešto, to je Allahovo eksplicitno pravo i nikome ne smije dopustiti sebi da on nešto propisuje, dozvoljava ili zabranjuje. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi Šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/310)
Pravila iz hadisa
Fikhsko pravilo: Islamski su učenjaci iz hadisa izvukli pravilo o “zatvaranju svakog puta koji vodi do harama”, tj. rekli su da je haram sve što vodi do harama. Naprimjer, sjedenje dokasno u noć može da dovede do izostavljanja klanjanja sabah-namaza u njegoovm vremenu. Pa, kako je zabranjeno propustiti sabah-namaz, tako je i zabranjeno ono što dovodi do njegovog izostavljanja, a to je sjedenje dokasno u noć.
Životno pravilo: Pažnju prvo treba posvetiti djelima srca, pa onda djelima udova, jer od ispravnosti srca zavisi i ispravnost svih ostalih djela. (Abdullah el-Furejh, Hulasatul-fevaid vel-kavaid min šerhil-Erbenen-Nevevijje, str. 13)
PRIPREMIO HAJRUDIN TAHIR AHMETOVIĆ, PROF.
Link: https://el-asr.com/tekstovi/halal-haram-i-sumnjive-stvari
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
GRUPNA RUKJA – DA LI JE SPORNA?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ovakav način učenja rukje nije prenešen u šerijatskim tekstovima, nije ga primjenjivao selef ummeta, a ne prenosi se ni od prvih učenjaka. Mnogi savremeni učenjaci osporavaju oviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ovakav način učenja rukje nije prenešen u šerijatskim tekstovima, nije ga primjenjivao selef ummeta, a ne prenosi se ni od prvih učenjaka. Mnogi savremeni učenjaci osporavaju ovakav vid liječenja rukjom zbog mnoštva spornih stvari koje u sebi sadrži. Također, zdrava logika ne potvrđuje djelotvornost ovog metoda liječenja rukjom.
Upitan je šejh Ibn Usejmin o propisu grupne rukje, pa je odgovorio sljedeće:
„Grupno učenje bolesnima nije potvrđen metod (u Šerijatu) niti prenešen od selefa, nego je novina …“. (Medžmu'u fetava ve resaili el-‘usejmin, 17/33)
Šejh Salih Fevzan kaže da grupna rukja nema osnova, da nije dozvoljena i da predstavlja novotariju, te da je pozadina pohlepa za imetkom, ovakava rukja je oprečna adabima dozvoljene šerijatske rukje. (https://www.youtube.com/watch?v=4GTvy7ApaNQ)
Šejh Abdulmuhsin el-Abbad kaže da učenje grupi ljudi nema osnova. (Šerh Suneni Ebi Davud, 12/39)
Stalna komisija za fetve u Saudiji je na pitanje učenja rukje grupi ljudi, posredstvom telefona i uz pomoć mikrofona, odgovorila da je to suprotno onome što je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi, radijallahu anhum, i oni koji ih slijede u dobru. Rukja se uči direktno bolesniku, ne uz pomoć mikrofona ili niti putem telefona. (Fetava el-ledžneti ed-daime, fetva broj 20361)
Negativne posljedice grupne rukje su ogromne:
– miješanje spolova,
– otkrivanje žena,
– negativan utjecaj opsihrenih i opsjednitih nakon pojave reakcije na zdrave među njima,
– opći strah i strašni glasovi koje su sastavni dio ovakvihe seansi,
– korisnost i djelotvornost rukje na bolesne je jako mala,
– otkrivanje privatnosti bolesnih jednih pred drugima
A logična neprihvatljivost grupnog liječenja rukjom se sastoji u sljedećem: kao što se osobe različitih bolesti ne liječe istim lijekovima i na isti način, tako isto opsihreni, opsjedniti džinom, urečeni i onaj koji nema ništa, po zdravoj logici se ne mogu liječiti zajedno na isti način i još istovremeno.
Izuzetak ovog spornog načina liječenja mogu biti posebna izuzetna stanja, recimo ako je čitava jedna porodica opsihrena, ili muž i supruga, ili brat i sestra i slično, pa u početnom momentu radi utvrđivanja stanja, davanja dijagnoze ili otkrivanja bolesti uopće, pribjegne ovom načinu učenja rukje, onda nema smetnje. Ali da grupno učenje bude stalna praksa i još ako se ovakve grupne rukje pojedinačno naplaćuju, nema sumnje da je ovo šerijatski sporno, samo je pitanje kada je na stepenu harama i grijeha a kada na stepenu pokuđenosti i oprečnosti u načinu liječenja.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS NOŠENJA BIŽUTERIJSKOG NAKITA (nakita mimo zlata i srebra)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ženama je dozvoljeno nošenje nakita od zlata i srebra svih vrsta i oblika, poput ogrlica, narukvica, prstenja i slično, po idžmau (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta. Nema rviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ženama je dozvoljeno nošenje nakita od zlata i srebra svih vrsta i oblika, poput ogrlica, narukvica, prstenja i slično, po idžmau (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta.
Nema razilaženja među učenjacima da je muškarcima zabranjeno nošenje zlatnog nakita svih vrsta. A oko upotreba zlata radi potrebe, poput uzimanja zlatnog zuba ili nosa, ili ukrašavanje zlatom ratnog oružja, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Takođe, učenjaci su složni oko dozvole nošenja srebrnog prstena muškarcima, upotrebe zuba ili nosa od srebra kao i ukrašavanja ratnog oružja srebrom, s tim da se razilaze oko nekih detalja ove upotrebe.
Oko nošenja muškarcima srebrnog nakita mimo prstena, poput narukvica i lančića, učenjaci se međusobno razilaze na tri stava: zabrana, dozvola i pokuđenost, a najbliža je zabrana jer je u tome zabranjeno oponašanje žena u onome što je specifično samo za njih.
Propis nošenja dragog kamenja
Složni su učenjaci da je ženama dozvoljeno nositi nakit od svih vrsta dragog kamenja: dijamantata, rubina, dragulja, ahata, kristala, safira, bisera i slično.
A oko propisa nošenja prstena sa dragim kamenom muškarcima učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
Većina učenjaka, na čemu su hanabile i većina hanefija, smatraju da je to dozvoljeno bez pokuđenosti.
To dokazuju nepostojanjem dokaza zabrane, a osnova je dozvola.
Takođe, dokazuju riječima Uzvišenog: „On čini da se morem koristite, da iz njega svježe meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite“ (En-Nahl, 14). Ajet ukazuje na dozvolu kićenja biserima i žena i muškarcima, a iz toga se zaključuje i dozvola upotrebe ostalih vrsta dragog kamenja.
Dok je šafijski mezheb na stavu pokuđenosti nošenja muškarcima prstena sa dragim kamenom, poput rubina, ahata, dijamanta i drugih vrsta dragog kamenja.
Ovu pokuđenost argumentiraju time što je ovo svojstvo žena, i jer je u ovome rasipništvo i vid oholosti.
Stav većine učenjaka, tj. dozvola nošenja prstena sa dragim kamenom muškarcima, je bliže ispravnom, a Allah zna najbolje.
Propis nošenja prstenja od željeza i sličnih metala
Razišli su se učenjaci oko propisa nošenja prstenja od bakra, željeza, olova i drugih vrsta metala, svejedno bili čisti ili pomiješani sa drugima.
Prvi stav učenjaka – pokuđenost nošenja svih vrsta prstenja mimo srebra za mušarce i pokuđenost nošenja svih vrsta prstenja mimo zlata, srebra i dragog kamenja za žene.
Ovo je stav većine učenjaka svečetiri mezheba. (Hašijetu Ibn Abidun 5/229, Hašijetu Ed-Dusuki 1/63, El-Medžmu 4/465, Kešafu el-kinna'a 2/237)
Drugi stav – zabrana i za muškarce i za žene.
Ovo je mišljenje unutar hanefijskog mezheba (El-Hidaje 10/22), na ovom stavu od savremenih učenjaka su šejh Albani (s tim da ovu zabranu skraćuje samo na željezo), Abdulmuhsin El-Abbad (Šerh Sunen Et-Tirmizi 196) i Mešhur Ale Hasen.
Zagovorači oba stava (pokuđenosti i zabrane) dokazuju svoj stav istim argumentima.
A ti argumenti su sljedeći hadisi:
Prvi – hadis kojeg prenosi Burejde, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, a na njemu je bio prsten od bakra pa mu Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Ja osjetim kod tebe miris kipova?“. Pa ga je gacio a zatim došao sa prstenom od željeza, a on mu reče: „Vidim na tebi ukras stanovnika vatre“. Bacio ga je i pitao: „Allahov Poslaniče, od čega ću uzeti prsten?“ „Uzmi od srebra“.
Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže.
Kaže Nesai da je hadis munker (veoma slab), takođe slabim su ga ocijenili Tirmizi, Ibn Abdulberr, Nevevi, Albani i Šuajb Arnaut. Razlog slabosti je ravija Ebu Tajjibe za kojeg kaže Ebu Hatim: njegovi hadisi se zapisuju ali se ne koriste kao argumenti.
Drugi – hadis kojeg prenosi Amr ibn Šu'ajb, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio zlatni i srebrni prsten.
Bilježe ga Bejheki u „Šu'abul-iman“ i Buharija u „El-Edbu el-mufred“, a šejh Albani ga ocjenjuje dobrim, a Sujuti slabim u El-Džamiu es-sagir (9461).
Treći – hadis kojeg prenosi Abdullah ibn Amr El-As, radijallahu anhuma, da je on imao na ruci prsten od zlata, pa ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao i stavio mu do znanja da je to pokuđeno, pa ga je bacio. Zatim je nosio presten od željeza pa je rekao: „Ovo je gore i gore“. Zatim je nosio prsten od srebra i nije mu ništa rekao.
Hadis bilježi Ahmed u Musnedu i Taberani u Mu'adžemu, slabim ga je ocijenio Bejheki u „Šuabul-iman“, a vjerodostojnim na osnovu drugih rivajeta Šuajb Arnaut.
Četvrti – hadis kojeg prenosi Omer, radijallahu anhu, da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio na ruci prsten od zlata, pa je rekao: „Baci to“. Pa je uzeo prsten od željeza, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „To je gore od onog“. Zatim je uzeo presten od srebra te mu ništa nije rekao.
Hadis bilježi Ahme du Musnedu, a u njegovom senedu je prekid, što znači da je slab, s tim da ga Šujab Arnaut ocjenjuje dobrim na osnovu drugih rivajeta.
Ono što je bitno naglasiti je činjenica da svi spomenuti hadisi imaju slabosti.
Treći stav – dozvola bez pokuđenosti i za muškarce i za žene.
Ovo je stav šafijskog mezheba (Esna el-metalib 1/278, učenjaci unutar mezheba se razilaze oko toga koji je zvanični stav mezheba), Stalne komisije za fetve u Saudiji (u sastavu Bin Baza, Abdurrezaka Afifija, Abdullaha El-Gudejana) (Fetava el-ledžne 24/64), imama Nevevija (El-Medžmu 4/466), Bin Baza (Fetava islamijje 4/255), Ibn Usejmina i drugih učenjaka.
Šejh Ibn Usejmin u jednom odgovoru kaže da čovjek treba da se kloni upotrebe tog nakita zbog kontradiktornosti argumenata, s tim da ne kaže da je haram ili mekruh, a u drugom odgovoru drugom prilikom da su argumenti dozvole jači.
Dokazi ovog stava su:
Prvi – hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) kojeg prenosi Sehl ibn S'ad a u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ashabu koji je htio da oženi ženu: „Imaš li nešto da joj daš kao mehr?“ „Ne“, on odgovori. … Na kraju mu je rekao: „Idi potraži pa makar prsten od željeza“.
Iz hadisa se razumije da se radi o prstenu za nošenje na ruci, te da bi taj prsten dao toj ženi da ga nosi, a da u tome ima pokuđenosti ne bi mu tražio takav prsten, a to ukazuje na dozvolu nošenja prstena od željeza.
Dokazivanje sa ovim hadisom je osporio Ibn Hadžer pa kaže u „Fethul-bari“ (10/323): „Ne znači ako ga je dozvoljeno uzeti (koristiti za mehr) da ga je dozvoljeno nositi, moguće je da se (u hadisu) htjelo vidjeti da li ga (prsten od željeza) ima kako bi se žena okoristila njegovom vrijednošću“. Na ovo odgovorio Abdulazim Abad, autor „Avnul-m'abuda“ (11/191), rekavši: „Nije skriveno koliko je slabosti u ovim riječima“.
Takođe, kaže Bin Baz (Fetava islamijje 4/255): „Valjanost odgovora nam nije vidljiva. Jer ako je haram, onda je haram i ženama i muškarcima, haram je njegova prodaja i kupovina, kako će ga kupiti, i kako će se žena njime okoristiti? Koje su to vrste korištenja željeznog prstena mimo noženja?“.
Drugi – hadis Mu'ajkiba, radijallahu anhu, koji kaže: „Prsten Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bio od željeza na kojem je bilo srebro“.
Hadis bilježe Ebu Davud i Nesai, kaže Šuajb Arnaut da mu je sened vjerodostojan, i dobrim ga ocjenjuje Nevei i Abdulkadir Arnaut, dok ga šejh Albani ocjenjuje slabim.
Kaže imam Nevevi (El-Medžmu 4/466): „Odabrani stav je da pokuđeno zbog ova dva hadisa (Sehl ibn S'ada i Mu'ajkiba)“.
Takođe, kaže Bin Baz (Fetava islamijje 4/255): „Nema smetnje u nošenju željeznog sata i prstena zbog ono što je potvrđeno u vjerodostojnom hadisu dva Sahiha kada je rekao proscu: ‘Idi potraži pa makar prsten od željeza’. A ono što se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da odvraća od njega, to je šaz, oprečno ovom vjerodostojnom hadisu“.
Prema tome, nakon svega navedenog može se konstatovati da je stav koji bliži ispravnom mišljenje dozvole nošenja prstenja od zlata, srebra, bakra i sličnih metala, jer hadis mutefekun alejhi od Sehla ibn S'ada, radijallahu anhu, presjeca po tom pitanju. Pod isti propis dozvole ulaze i druge vrste nakita od bižuterije mimo metala, jer hadisi o nošenju željeznog nakita se i ne odnose na njih, pa ostaje ona osnova: dozvola jer nam u tome nije došla zabrana.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDa li je šerijetski dozvoljena grupna rukija?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ovakav način učenja rukje nije prenešen u šerijatskim tekstovima, nije ga primjenjivao selef ummeta, a ne prenosi se ni od prvih učenjaka. Mnogi savremeni učenjaci osporavaju oviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ovakav način učenja rukje nije prenešen u šerijatskim tekstovima, nije ga primjenjivao selef ummeta, a ne prenosi se ni od prvih učenjaka. Mnogi savremeni učenjaci osporavaju ovakav vid liječenja rukjom zbog mnoštva spornih stvari koje u sebi sadrži. Također, zdrava logika ne potvrđuje djelotvornost ovog metoda liječenja rukjom.
Upitan je šejh Ibn Usejmin o propisu grupne rukje, pa je odgovorio sljedeće:
„Grupno učenje bolesnima nije potvrđen metod (u Šerijatu) niti prenešen od selefa, nego je novina …“. (Medžmu’u fetava ve resaili el-‘usejmin, 17/33)
Šejh Salih Fevzan kaže da grupna rukja nema osnova, da nije dozvoljena i da predstavlja novotariju, te da je pozadina pohlepa za imetkom, ovakava rukja je oprečna adabima dozvoljene šerijatske rukje. (https://www.youtube.com/watch?v=4GTvy7ApaNQ)
Šejh Abdulmuhsin el-Abbad kaže da učenje grupi ljudi nema osnova. (Šerh Suneni Ebi Davud, 12/39)
Stalna komisija za fetve u Saudiji je na pitanje učenja rukje grupi ljudi, posredstvom telefona i uz pomoć mikrofona, odgovorila da je to suprotno onome što je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi, radijallahu anhum, i oni koji ih slijede u dobru. Rukja se uči direktno bolesniku, ne uz pomoć mikrofona ili niti putem telefona. (Fetava el-ledžneti ed-daime, fetva broj 20361)
Negativne posljedice grupne rukje su ogromne:
– miješanje spolova,
– otkrivanje žena,
– negativan utjecaj opsihrenih i opsjednitih nakon pojave reakcije na zdrave među njima,
– opći strah i strašni glasovi koje su sastavni dio ovakvihe seansi,
– korisnost i djelotvornost rukje na bolesne je jako mala,
– otkrivanje privatnosti bolesnih jednih pred drugima
A logična neprihvatljivost grupnog liječenja rukjom se sastoji u sljedećem: kao što se osobe različitih bolesti ne liječe istim lijekovima i na isti način, tako isto opsihreni, opsjedniti džinom, urečeni i onaj koji nema ništa, po zdravoj logici se ne mogu liječiti zajedno na isti način i još istovremeno.
Izuzetak ovog spornog načina liječenja mogu biti posebna izuzetna stanja, recimo ako je čitava jedna porodica opsihrena, ili muž i supruga, ili brat i sestra i slično, pa u početnom momentu radi utvrđivanja stanja, davanja dijagnoze ili otkrivanja bolesti uopće, pribjegne ovom načinu učenja rukje, onda nema smetnje. Ali da grupno učenje bude stalna praksa i još ako se ovakve grupne rukje pojedinačno naplaćuju, nema sumnje da je ovo šerijatski sporno, samo je pitanje kada je na stepenu harama i grijeha a kada na stepenu pokuđenosti i oprečnosti u načinu liječenja.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić / http://www.zijad-ljakic.com
Vidi manje