Početna|Rezultati pretrage za"Abdullah et-Tajjar"
Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kakav je propis mrežnog marketinga?
MREŽNI MARKETING Stav učenjakā u vezi s mrežnim marketingom Govoreći o sistemu piramidalnog ili mrežnog marketinga, savremeni islamski učenjaci navode nekoliko spornih detalja. U narednim tačkama rezimirat ćemo njihove najbitnije zamjerke, a ko bude želio detaljnija objašnjenja i dokaze, može se vraviše
MREŽNI MARKETING
Stav učenjakā u vezi s mrežnim marketingom
Govoreći o sistemu piramidalnog ili mrežnog marketinga, savremeni islamski učenjaci navode nekoliko spornih detalja. U narednim tačkama rezimirat ćemo njihove najbitnije zamjerke, a ko bude želio detaljnija objašnjenja i dokaze, može se vratiti na fetve savremenih islamskih učenjaka.
Apsolutna većina savremenih učenjaka smatra zabranjenim ovaj način poslovanja, a kao zamjerke navode sljedeće:
Prvo, uslovljavanje kupovine proizvoda (različitih paketa) za ulazak u mrežni sistem, što se ne tretira legitimnim uslovom u trgovini. Na ovaj se način, prema mišljenju učenjaka, ulazi u skriveno kamatno poslovanje, jer u suštini, kupovinom startnog paketa dolazi do mijenjanja novca za novac s kvantitativnom razlikom i odgodom, što je zabranjeno.
Drugo, primarni cilj ovog poslovnog modela vezan je za proviziju, a ne za robu kojom se trguje. Roba predstavlja samo pokriće, masku ili izgovor da bi se došlo do zarade. Ista roba je, pa i po nižim cijenama, bila prisutna na tržištu i prije pojave mrežnog marketinga, ali nije izazivala posebno interesovanje kupaca. Kada se ukazala mogućnost jednostavne zarade kroz mrežnu proviziju, drastično je porasla prodaja robe, što jasno aludira na to da roba nije primarno ciljana, već je cilj provizija.
Treće, ova vrsta poslovanja utemeljena je na velikom riziku jer osoba ne zna da li će moći privući dovoljan broj klijenata ili ih neće moći privući.
Četvrto, žrtva mrežnog marketinga je zadnji sloj ili skupina koja nije u mogućnosti pronaći nove klijente. Koliko god se mrežni marketing određene kompanije razvijao i granao, mora doći do svoga kraja. U tom slučaju klijenti koji pripadaju zadnjim slojevima, a naročito zadnjem sloju, ostaju u gubitku, a korist i dobit ostvaruju slojevi iznad njih. Piramidalni sistem ne može opstati osim uz postojanje sloja koji će na kraju pretrpjeti gubitak.
Najpoznatije institucije koje mrežni marketing smatraju zabranjenim jesu:
– Stalni kolegij (KSA),
– Islamsko vijeće (Sirija), sastavljeno od devetnaest učenjaka,
– Jordansko vijeće za fetve,
– Palestinsko vijeće za fetve,
– Vijeće za fetve – Ensarus-sunna el-Muhamedijja, Egipat,
– Vijeće za fetve Halep,
– Vijeće za fetve “Centar imam El-Albani”, Jordan,
– Vijeće za islamske fetve Katar (website),
– Sudanski fikhski kolegij.
Izrazita većina savremenih učenjaka smatra zabranjenim ovaj način poslovanja, a neki od tih učenjaka su:
Abdullah et-Tajjar, Mustafa el-Adevi, Sa’d eš-Šisri, Selman el-Avda, Halid el-Mušejkih, Muhammed el-Munedždžid, Husamuddin Afana, Jusuf eš-Šubejli, Halid er-Rifai, Abdulmuhsin ez-Zamil, Muhammed en-Nedždi, Ahmed el-Kurdi, Abdulmuhsin Dževda, Abdulmuhsin el-Ubejkan, Husejn eš-Šehrani, Omer el-Mukbil, Hasan Šehata, Ibrahim ed-Darir, Ali el-Halebi, Sami es-Suvejlim, i brojni drugi.
Napomene
1. Ovo je opći odgovor učenjaka u vezi s ovim načinom poslovanja. Međutim, nemaju sve kompanije isti princip mrežnog marketinga i poslovanja. Neke su počinile više, a neke manje šerijatskih prekršaja u svome poslovanju. Stoga, opći propis u vezi s ovim poslovanjem jedno je pitanje, a sud u vezi s određenom kompanijom drugo pitanje. Stepen zabrane ulaska u mrežni marketing proporcionalan je obimu i broju šerijatskih prekršajā koje čini određena kompanija. Ukoliko kompanija u svom poslovanju uspije otkloniti ili zaobići šerijatski sporne detalje, njeno poslovanje će, svakako, biti dozvoljeno.
2. Među učenjacima koji zabranjuju ovu vrstu poslovanja postoji razilaženje u vezi s određenim detaljima i pitanjima, ali se ne razilaze u vezi s propisom ove vrste poslovanja.
3. Budući da se radi o novonastalom pitanju koje je podložno raspravi i debatiziranju među učenjacima, te odabiru prioritetnijeg mišljenja, musliman neće smatrati zabludjelim svoga brata muslimana neistomišljenika. Musliman koji nije stjecao šerijatsko znanje niti je u stanju doći do riječi islamskih učenjaka, shvatiti ih na ispravan način i odabrati mišljenje kojim je spreman sresti svoga Gospodara, dužan je, shodno svom ubjeđenju, pitati najučeniju osobu, potom postupiti u skladu s fetvom koju dobije. Nije mu dozvoljeno tragati za učenjakom i odgovorom koji će udovoljiti njegovim strastima.
4. Nema koristi niti potrebe raspravljati po društvenim mrežama u vezi s ovim pitanjem. Čuvajmo međuljudske odnose i naša dobra djela.
Molim Svevišnjeg Allaha da nas pouči dini-islamu, da zbliži naša srca i ujedini naše safove!
Dr. Safet Kuduzović
Sarajevo, 13. 6. 1441. h. g. / 7. 2. 2020. god.
Preuzeto sa zvaničnok facebook profila:
Vidi manjehttps://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=2537603146515717&id=1819196525023053
PROPIS NAZIVANJA SVEKRVE „MAJKOM“ I SVEKRA „BABOM“
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Upitan je poznati šejh Abdullah ibn Džibrin, rahimehullah, o sličnom pitanju. U tom pitanju je došlo da je običaj u Alžiru da supruga naziva majku svoga muža „mama“ a njegovog ocviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Upitan je poznati šejh Abdullah ibn Džibrin, rahimehullah, o sličnom pitanju. U tom pitanju je došlo da je običaj u Alžiru da supruga naziva majku svoga muža „mama“ a njegovog oca „babo“, takođe, njen muž naziva njene roditelje istim imenima. Da li u tome ima smetnje sa šerijatske strane?
Šejh je odgovorio da ako je to uobičajan način oslovljavanja u toj državi onda u tome nema smetnje, jer se to radi iz razloga iskazivanja bliskosti, ljubavi, prisnosti i zbog taštinske veze. Kao što je poznato oslovljavanje (svekrve i svekra u arapskom svijetu) sa amidža i tetka ili dajdža i tetka kao vid iskazivanja poštovanja i ljubavi.
Takođe, upitan je manje poznati šejh Džemal ibn Furejhan El-Harisi o propisu nazivanja majke i oca muža imenima „mama“ i „babo“, da li to ulazi u prijetnju spomenutu u hadisu „Ko svoje porijeklo pripiše nekome mimo svoga oca, a on zna da mu to nije otac, njemu je Džennet zabranjen“ (mutefekun alejhi)?
On je odgovorio da se nazivanje roditelje muža „mama“ i „babo“ čini radi poštovanja a ne radi pripisivanja porijeklu njegovih roditelja. Jer je značenje spomenutog hadisa i kao drugih koji su došli u istom kontekstu, kako navodi komentator Buharijinog Sahiha Ibn Bettal: „Značenje ovoga je da se misli na onoga ko namjerno, sa znanjem i po vlastitom izboru promijeni svoje porijeklo od pravog ca na nekog drugog“.
U arapskom svijetu je prisutan običaj da supruga roditelje muža naziva „dajdža“ (hal na arapskom) i „tetka“ (sestra od majke) (hala) ili „amidža“ (‘amm) i „tetka“ (sestra od oca) (‘amma). Takođe, u nekim mjestima je običaj da suprug naziva roditelje svoje supruge tim imenima.
O propisu ovakvog oslovljavanja roditelja supruga upitani su šejhovi Bin Baz i Ibn Usejmin, rahimehumullah, kako prenosi učenjak Abdullah Et-Tajjar u svojoj knjizi „Moji susreti sa dva šejha“. Njihov odgovor je bio da ne bi trebalo nazivati oca muža „dajdžom“ (hal) ili „amidžom“ (‘amm) niti njegovu majku „tetkom“ (hala ili amma) (znači nisu rekli da je mekruh ili haram), nego ih treba nazivati njihovim taštinskim imenima „svekar“ i „svekrva“ („punac“ i „punica“ roditelja muža), jer je preče da čovjek u ovom slučaju naziva osobe po njihovim stvarnim imenima taštinske veze.
Ispravost, dozvoljenost i opravdanost nazivanja roditelja muža „amidžom, dajdžom ili tetkom“ se dokazuje sa dva hadisa:
Prvi – u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obišao kod nekog čovjeka od Ensarija koji je bio star i na samrti, pa mu je rekao: „O dajdža, reci LA ILAHE ILLELLAH“. Bilježi ga Ahmed a Šuajb Arnaut ga ocjenjuje vjerodostojnim.
Drugi – u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom kada je S'ad ibn Vekkas, radijallahu anhu, došao, a bio je kao i majka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz plemena Benu Zehre, rekao: „Ovo je moj dajdža“. Hadis bilježi Tirmizi, dobrim ga je ocijenio Tirmizi a vjerodostojnim Albani.
Šejh Ibn Usejmin u jednom drugom odgovoru na slično pitanje kaže da treba napraviti razliku između direktnog obraćanja starijoj osobi riječima „dajdža“ kada ona dođe ili se obiđe, u čemu nema smetnje kao što je došlo u prvom hadisu, i stalnog oslovljavanja roditelja muža „amidžom, dajdžom ili tetkom“, a što ne treba praktikovati nego ih nazivati njihovim šerijatskim i stvarim imenima taštinske veze.
Takođe, Ibn Usejmin, osporava dokazivanje u ovoj mes'eli sa gore spomenutim drugim hadisima jer njegovo nazivanje S'ad ibn ebi Vekkasa, radijallahu anhu, „Moj dajdža“, zbog rodbinskih veza, jer on i predstavlja rodbinu od strane dajdža (braće od njegove majke).
Može se zaključiti da ako dva šejha, Bin Baz i Ibn Usejmin, smatraju da ne treba nazivati oca muža „dajdžom“ (hal) ili „amidžom“ (‘amm) niti njegovu majku „tetkom“ (hala ili amma) (znači nisu rekli da je mekruh ili haram), nego ih treba nazivati njihovim taštinskim imenima „svekar“ i „svekrva“ („punac“ i „punica“ roditelja muža), da je po njima preče da supruga roditelje muža ne naziva „mamom“ i „babom“.
Rezime svega spomentog je sljedeće:
– nazivanje roditelje muža „mama“ i „babo“ ne predstavlja zabranjeno pripisivanje porijekla njegovim roditeljima nego je to izraz poštovanja, ljubavi i bliskosti.
– dva šejha, Abdullah ibn Džibrin i Džemal El-Harisi, smatraju da nema smetnje da supruga naziva majku svoga muža „mama“ a njegovog oca „babo“, ako je to uobičajan način oslovljavanja u nekom mjestu, jer se to radi iz razloga iskazivanja bliskosti, ljubavi, prisnosti i zbog taštinske veze.
– dok se prenosi od druga dva šejha, Bin Baza i Ibn Usejmina, stav da ne treba nazivati oca muža „dajdžom“ (hal) ili „amidžom“ (‘amm) niti njegovu majku „tetkom“ (hala ili amma), kao što je običaj kod Arapa, nego je preče njih nazivati njihovim taštinskim imenima „svekar“ i „svekrva“ („punac“ i „punica“ roditelja muža), a ovo znači da je po njima takođe preče da supruga roditelje muža ne naziva „mamom“ i „babom“.
Prema tome, i po jednom i po drugom stavu učenjaka nazivanje svekrve/punice ‘majka’ i svekra/punca ‘babo’, ne predstavlja zabranjeno pripisivanje drugoj porodici i nije haram niti mekruh, nego je ili dozvoljeno ili bolje ostaviti takvu praksu.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeSPAJANJE DŽUME NAMAZA SA IKINDIJOM
Alejkumusselam. Učenjaci imaju dva stava po pitanju propisanosti spajanja džume-namaza sa ikindijom (pogledaj: El-Medžmu' (4/237), Šerhu zadul-mustakne'a, Eš-Šenkiti (1/255), Eš-Šamil fi fikhil-hatibi vel-hutbeti, Su'ud Eš-Šurejm, str. 316-317, Ittihafu ehlil-'asri bimesailil-džemi' vel-kasri, Abdulviše
Alejkumusselam.
Učenjaci imaju dva stava po pitanju propisanosti spajanja džume-namaza sa ikindijom (pogledaj: El-Medžmu’ (4/237), Šerhu zadul-mustakne'a, Eš-Šenkiti (1/255), Eš-Šamil fi fikhil-hatibi vel-hutbeti, Su'ud Eš-Šurejm, str. 316-317, Ittihafu ehlil-‘asri bimesailil-džemi’ vel-kasri, Abdullah Et-Tajjar, str. 8.):
Prvo mišljenje: da musafiru nije dozvoljeno spojiti džumu-namaz sa ikindijom.
Ovaj stav propisuju zvaničnom mezhebu hanbelija, a zastupaju ga od savremenih učenjaka Bin Baz (Medžmu'u fetava Bin Baz, 30/215) i Ibn ‘Usejmin (Eš-Šerhu el-mumti'a 4/402-403). Takođe, može se pripisati hanefijama pošto oni ne dozovljavaju spajanja namaza osim u toku obreda Hadždža.
Dokazuju svoj stav sljedećim pojašnjenjem: klanjanje namaza spajajući jedan sa drugim spada u oblast ibadeta, a osnova u ibadetima je zabrana sve dok nemamo dokaz da je određeni ibadet propisano činiti, a nema dokaza da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spajao džumu-namaz sa ikindijom, niti je to prenešeno od ashaba. Sa druge strane Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je toliko vremena proveo kao musafir a da nijednom prilikom nije prenešeno da je spojio ta dva namaza, što ukazuje da spajanje ta dva namaza nije propisano.
Takođe, kažu da nije ispravno poistovjetiti džumu sa podne namazom zbog velikih razlika između ta dva namaza.
Drugo mišljenje: da je musafiru dozvoljeno spojiti džumu-namaz sa ikindijom.
Ovo je stav šafijskog mezheba (pogledaj: El-Medžmu’ (4/237), El-Bejan (2/494), Tuhfetul-muhtadž (2/294) i Nihajtul-muhtadž (2/280)), a podržali su ga od šafija Sujuti, Ez-Zerkeši i Er-Remli. A od savremenih učenjaka na ovom stavu su Abdullah El-Džibrin, Salih El-Luhajdan i Sulejman El-‘Alevan.
Argumenti kojima podupiru spajanje džume sa ikindijom su: da je propisano spajati podne sa ikindijom kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima, a džuma namaz je na mjestu podne namaza te ko klanja džumu spada sa njega obaveza klanjanja podne namaza, pa tako nema razlike između džume i podne.
Radžih (odabrano) mišljenje je da spajanje džume sa ikindijom ima osnova, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje