Ve alejkumus-selam! Nije istina da je ovo Dedždžal, to je djete rođeno sa deformacijom lica. Dedždžal ima oba defektna oka, a jedno od njegovih očiju je ugašeno. (Muslim) Prenose imam Muslim i Buhari, od Abdullaha ibn Omera, r.a., da se Poslanik, s.a.w.s., obratio ljudima, hvaleći Allaha, Uzvišenog, onako kako Njemu dolikuje, a zatim je spomenuo Dedždžala i rekao: “Upozoravam vas na njega, a nije bilo ni jednog vjerovjesnika : da nije upozorio svoj ummet na njega. Ja ću vam reći o njemu nešto što nijedan vjerovjesnik nije rekao svome narodu, a to je da je Dedždžal slijep na jedno oko, a vas Gospodar nije slijep na jedno oko.” Dok beba na ovoj slici ima samo jedno oko.

Dedždžal je već bio živ za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.w.s., i sa njim je razgovarao ashab Temim ed-Dari. I ispravna ulema nije potvrdila da je na ovoj slici Dedždžal, ovakvo nešto može samo neko neuk tvrditi, jer se kosi sa vjerodostojnim predajama na ovu temu.

Imam Muslim prenosi vjerodostojnim predaju od Fatime bint Kajs, r.a, koja kaže…:

“Čula sam Vjerovjesnikovog glasnika kako viče: ‘Zajednički namaz!’ Otišla sam u džamiju i klanjala sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s, a bila sam u prvom saffu žena. Kada Allahov Poslanik s.a.w.s, završi namaz, smijući se sjede na minber i reče: ‘Neka svako ostane na svom mjestu,’ a onda nastavi: ‘Znate li zbog čega sam vas okupio?’ ‘Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju’, odgovoriše, a on reče: ‘Tako mi Allaha, ja vas nisam okupio ni radi želje, niti radi straha, nego sam vas okupio da vam kažem o Temim ed-Dariju koji je bio kršćanin. On je došao, dao prisegu, primio Islam i nešto mi ispričao, što je u duhu onoga o čemu sam vam već govorio, o Mesihu Dedždžalu.

Ispričao mi je da se sa jos trideset ljudi iz plemena Lahm i Džuzam ukrcao u lađu. Sa njima su se mjesec dana poigravali valovi na moru da bi, na kraju, pred akšam, sa lađom pristali uz obalu jednog ostrva, sjeli u čamce i iskrcali se na ostrvo. Kada su se iskrcali, srela ih je jedna kosmata životinja, koja je imala obilatu dlaku na sebi tako da joj nisu mogli raspoznati prednji od zadnjeg dijela tijela.

Ugledavši je upitaše: ‘Šta si ti?’ ‘Ja sam Džessasa.’ ‘A šta je to Džessasa?’ upitaše. Ona reče: ‘Idite do onoga čovjeka u samostanu, on željno očekuje vijesti od vas. ‘Pošto nam spomenu čovjeka, mi se rastavismo od nje iz bojazni da je šejtan. Požurili smo sve dok nismo usli u samostan, kad u njemu najkrupniji čovjek koga smo ikada vidjeli… Ruke mu iznad vrata vezane ogromnim lancima, a koljena i nožni članaci u željeznim okovima. Rekosmo: ‘Teško tebi, ko si ti?’ ‘Vi pretpostavljate ko sam ja, nego me obavjestite o tome ko ste vi?’ ‘Mi smo arapi’, rekoše.

Ukrcali smo se u lađu i krenuli. Zatekli smo se na moru kada se uzburkalo. Talasi su se s nama poigravali mjesec dana, a onda su nas donijeli pored obale i iskrcali se na ostrvo. Na njemu smo sreli životinju koja je kosmata tako da joj se ne raspoznaje prednji od zadnjeg dijela tijela. Ugledavši je mi smo joj rekli: ‘Teško tebi, šta si ti?’ ‘Ja sam Džessasa’, odgovorila je. ‘A šta je to Džessasa’, upitasmo je, a ona reče: ‘Idite do onoga čovjeka u samostanu, on sa nestrpljenjem očekuje vijesti od vas.’ Krenuli smo brzo prema tebi u strahu, jer nismo sigurni da nije šejtanica.

On reče: ‘Obavijestite me o palmama Bejsana.’ Rekosmo: ‘Šta te to o njima zanima?’ ‘Pitam vas o njegovim palmama, da li rađaju?’ upita on. ‘Da rađaju’, rekosmo mu. On reče: ‘Uskoro više neće rađati’ ‘Obavijestite me o Taberijskom jezeru!’ Rekosmo: ‘Šta te o njemu zanima?’ ‘Zanima me da li u njemu ima vode?’ reče on. ‘Da u njemu ima puno vode’, odgovorismo mi. On reče: ‘Njegova voda će uskoro presušiti, a obavijestite me o vrelu Zugar’, ponovo će on. ‘A šta te o njemu zanima,’ upitasmo mi. ‘Zanima me ima li u njemu vode i da li je stanovnici koriste za zalijevanje?’ upita on. ‘Da, u njemu je puno vode i stanovnici je koriste za navodnjavanje, ‘ rekosmo mi. On tada reče : ‘A obavijestite me o Vjerovjesniku pouzdanom, šta je uradio?’ ‘Napustio je Mekku i nastanio se u Jesribu,’ odgovorismo mi. ‘Jesu li se Arapi borili protiv njega,’ ponovo će on. ‘On je Arape koji su mu bili blizu pobijedio i oni su mu se pokorili,’ rekosmo, a on će na to: ‘Za njih će biti dobro, ukoliko mu se pokore,’ reče.

‘A sad ću vas obavijestiti o sebi. Ja sam Mesih. Uskoro će mi biti dozvoljeno da izađem i ja ću izaći. Putovat ću po Zemlji i neću ostaviti nijedno naselje, a da u njega, u roku od četrdeset dana ne uđem, osim Mekke i Tajibe (Medine). U ta dva grada mi je zabranjen ulazak. Kada god budem pokušao da uđem u jedan od njih ispred mene će se pojaviti melek sa sabljom i odbiti me od njega. Na svakom prilazu prema tim gradovima će biti meleki koji će ih čuvati.’

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je tada udarivši svojim štapom o mimber rekao: ‘Ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba! (tj. Medina) Jesam li vam o tome govorio?’ ‘Jesi’, odgovoriše ljudi, a Vjerovjesnik, s.a.w.s, reče: ‘Drago mi je da se Temimova priča poklapa sa onim što sam vam ja o njemu, i Mekki i Medini pričao. Eto, on je u Šamskom, ili u Jemenskom moru. Ne, ipak je od strane istoka! On je od strane istoka! On je od strane!’ i pokazao je rukom prema istoku.” Fatima reče: “Ovo sam zapamtila od Allahova Poslanika s.a.w.s.” A Allah zna najbolje!

Na pitanje odgovorio: prof. Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumus-selam!

Zahvaljujem Allahu što ti je ukazao na Pravi put i spasio te propasti i neprimjerenog života. Savjetujemo ti da budeš ustrajna u Islamu i da ne posustaš. Moraš svojim djelima pokazati koga više voliš, Allaha ili roditelje? Ukoliko se pokoriš roditeljima u onome što ti je Allah zabranio, onda si jasno pokazala ko ti je priječi i koga više voliš. Neka se roditelji ljute što ih nećeš poslušati u onome što je Uzvišeni Allah zabranio, jer njihova ljutnja nije kao Allahova srdžba.

Draga sestro, dok ovo čitaš, pripremi sebi mahramu i donesi nijjet da više gologlava nećeš izaći pred osobe koje ti nisu mahrem. Da te pitam: Ko je Taj ko se o tebi brinuo dok si bila kap sjemena, zakvačak, gruda mesa, embrion? Ko ti je dao da čuješ i vidiš? Kome ćeš se vratiti? Ko ti je život dao i ko će ti život uzeti? Nemoj da se dvoumiš da Allahu budeš pokorna. Da li ti imaš garanciju da ćeš živjeti do zaposlenja? Nemaš! Pa zašto onda da se opterećuješ time. Koliko je pokrivenih sestara i svaka ima svoju opskrbu, pa tako i ti.

Potrudi se da sve svoje slike i revije povučeš i da uništiš, uloži daleko više truda u tome da ih uništiš nego što si se trudila da ih snimiš. Ukoliko neko odbije da te posluša, onda je grijeh na njima a ne na tebi, jer to si uradila u vremenu neznanja i sad kad si se pokajala, islam briše ono što je bilo prije toga.

Vezano sa tvoje roditelje: znaj da svojim djelima možeš više utjecati na njih nego svojom pričom. Zato dobro pazi na svoje islamsko ponašanje. Budi prema njima daleko bolja nego što to i jesi. Možda i njih Allah uputi na Pravi put, ako su za upute.

Ne treba nikad čovjeka odbacivati zbog grijeh kojeg čini, već treba taj grijeh suzbijati, treba ga lijepo savjetovati i na kraju krajeva, svako od nas ima grijeh kojeg se neće proći nikad, kako se spominje u hadisu Allahova Poslanika, s.a.w.s., od Ebu Umame, r.a., kojeg bilježi imam Taberani: “Nema muslimana da nema grijeha i on je u tom grijehu ustrajan, neće ga ostaviti sve dok ne napusti dunjaluk.” (Silsiletus-sahiha, 2276)

Gledaj priliku kada možeš da razgovaraš sa svojim roditeljima, biranim riječima im pristupi. Budi im poput doktora koji im pripisuje terapiju. Daj im onu dozu koja im je dovoljna, pa bolje da je redovno dobijaju i nakon kratkog vremena da se poboljšaju a ne da uzmu jaču dozu pa da je povrate. Svakako, dovu nemoj nikako da ostaviš. Čini za njih dovu dok su god živi. Možda im Allah otvori srce kao što je i tvoje prema islamu ostvorio. Kada čine grijeh, ti se udalji i dovi za njih i nemoj im biti poslušna u onome što je grijeh prema Uzvišenom. Molim Allaha da ih uputi na Pravi put! A Allah zna najbolje.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumus-s-selam! U opisu namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne postoji hadis koji ograničuje razmak nogu na kijamu već je neka ulema dala preporuku kako treba da se oslanjanja i širi na kijamu kako bi olakšali klanjačima prilikom dugog stojanja u namazu. Tako da ovo pitanje ima svoga utemeljenja u hanefijskom mezhebu, gdje se na više mjesta spominje kao legitiman način stojanja u namazu, i formulacija propisa se na sličan način spominje, u mnogim knjigama hanefijskog fikha, u ovim oblicima: ”Sunnet je da razmak nogu na kijamu bude četiri prsta, zbog toga što je to najbliže skrušenosti.” ”Pravljenjem razmaka većim ili manjim (od četiri prsta) je pokuđeno.” ”Osim za onog ko ima opravdanje, poput gojaznost, pa mora raširiti noge više od četiri prsta.” ”Razmak između nogu treba da bude četiri ručna prsta…” (Vidjeti Raddu-l-muhtar 1,299) Ovaj način stojanja po hanefijskom mezhebu se ne razlikuje za pojedinačni i za kolektivni namaz.

Dokaz za ovo mišljenje ne postoji u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego je to analogija hanefijskih učenjaka koji smatraju da je to najbolji način stojanja u namazu zbog postizanja skrušenosti jer ako se noge više rašire uzrokuje neugodnosti i umanjuje koncentraciju i skrušenost u namazu. Poštujući ulemu i njihovo mišljenje i pazeći da ne zavadimo muslimane nećemo napadati i vrijeđati one koji su rekli ovo mišljenje, niti one koji slijede mišljenje hanefijskog mezheba jer je ovo, nažalost, jedno od gorućih pitanja oko kojega se posvađaju muslimani do te mjere da su spremni da se hvataju za vratove, što je svakako haram.

Po šafijskom mezhebu noge se šire u razmaku od jednog pedlja, a smatra se pokuđenim približavanjem nogu bez razloga, jer je to optrećenje koje umanjuje skrušenost. Kod Malikija i Hambelija pohvalno je prilikom stojanja u namazu napraviti osrednji razmak između nogu, u kojem nisu noge ni mnogo približene ni raširene.

Spominje se u fetvama stalne komisije za fetve (375/5): ”U Časnom Sunnetu nije prenesen jasan vjerodostojan hadis po pitanju razmaka nogu na kijamu u namazu ili na sedždi, na osnovu toga, osnova je da se klanjač neće opterećivati spajanjem niti većim raširivanjem nogu već će biti u tome umjeren.”

Što se tiče kolektivnog stojanja u namazu, po tom pitanju prenose se vjerodostojne predaje u kojima se spominje da su ashabi spajali svoj gležanj uz gležanj svoga druga. Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ispravite svoje redove, jer ja vas vidim iza svojih leđa.” Neki od nas, kaže Enes, priljepljivali su svoje rame uz rame svoga susjednog druga u redu i svoje stopalo uz njegovo stopalo.” (Buharija 725) A Allah zna najbolje!

Na pitanje odgovorio: prof.Abdullah Mujić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

AlejkumusSelam! Hvala vam za povjerenje. To je svakako lijepo od vas što prvo provjerite šerijatski propis pa se onda shodno odgovoru ispravno postavite. Mnogi roditelji svojoj dijeci učine zulum i nasilje prilikom davanja imena. Nadjenu svome dijetetu ime koje ima ružno značenje, a da oni toga nisu ni svijesni. Zato, neka vaš primjer posluži mnogim drugim roditeljima.

Darija je muslimansko ime za koje mnogi mogu na prvi mah pomisliti da je katoličko. Pogledajte Muslimanska imena orijentalnog porijekla dr. Ismeta Smailovića, i na perzijskom jeziku znači gospodarica, a na arapskom jeziku znači kućanica; to je stariji izraz koji ima pozitivno značenje, a znači žena koja je u kući svoga muža na svom mjestu, zna da odgoji djecu, pazi na imovinu svoga muža, prava žena, pored ovog ima još značenja na arapskom jeziku poput učena, koja zna…

Da li bih vam to ime savjetovao? Ne bih, ima lijepo značenje, ali da vam dijete ili vi cijelog života morate drugima objašnjavati da je to muslimansko ime i ko vam je to rekao. Ima drugih imena koja imaju isto tako lijepa značenja. A Allah zna najbolje!

Na pitanje odgovorio: prof. Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumu-s-selam! Preferirajuće mišljenje je da je dozvoljeno općenito potirati po čarapama, pa čak i bile tanke, jer ovaj se uslov (da su čarape debele) nigdje ne spominje, nego to je analogno uspoređeno sa kožnim mestvama. Ovo mišljenje (da je dozvoljeno potiranje) zastupaju: ibn Hazm, ibn Tejmije, Usejmin i Šinkiti i dr., na osnovu slijedećih dokaza:

a) Mugire b. Šu’be kaže da se je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio i potrao po čarapama i obući.” (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed. Šejh Albani ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom) ‘

b) Ezrek b. Kajs je rekao: ”Vidio sam Enesa b. Malika kada je izgubio abdest kako pere lice, ruke i potrao po čarapama od vune, pa sam rekao: da li si potrao po njima? ”One su mestve, ali od vune.” reče on. (Bilježi ed-Dulabi u el-Kina. Šejh Ahmed Šakir je ocijenio ovu predaju vjerodostojnom) U ovoj predaji Enes, radijallahu anhu, pojasnio da su mestve širi pojam i ne odnose se samo na one od kože.

c) Pouzdano se prenosi da je 11 ashaba potiralo po čarapama, poput: Omera, njegovog sina Abdullah, Alije, ibn Mesuda, Enesa, radijallahu anhum edžmein, i dr.; i poznato je da im se nije niko po tom pitanju suprostavio.

d) Ebu Bekr el-Arabi kaže: ”Čuo sam Omera, radijallahu anhu, da kaže: ”Potiranje po čarapama je kao potiranje po kožnim mestvama.”’ (Musannef ibn Ebi Šejbe)

Što se tiče oblačenja čarapa na čarape i propis njihovog potiranja možemo svesti na slijedeće situacije:

1) Da se abdesti i obuje čarape preko čarapa, pa kada izgubi abdest, da potare po gornjim čarapama.

2) Da se abdesti i obuje čarape preko čarapa pa kada izgubi abdest da potare po gornjim čarapama i onda nakon nekog vremena skine gornje čarape, dozvoljeno mu je da potare po donjim čarapama jer je te obuo dok je bio pod abdestom.

3) Da se abdesti i obuje jedan par čarapa pa kasnije, nakon nekog vremena, dok je još pod abestom, obuje druge čarape preko prvih, kada bude ponovo uzimao abdest, dozvoljeno mu je da potare po kojim hoće čarapama (ili prvim ili drugim).

4) Da se abdesti i obuje jedan par čarapa i po njima potare pa nakon toga obuje drugi par čarapa preko prvih, pa ako ih je obuo pod abdestom, ispravno je da potire po gornjima zato što ih je obuo dok je imao abdest, ali ako potare po prvima pa izgubi abdest i onda obuje drugi par čarapa preko prvih, dok je bez abdesta, ispravno je da potire po donjim čarapama.

Što se tiče potiranja po obući, Mugire b. Šu’be kaže da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio i potrao po čarapama i obući.” (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed. Šejh Albani ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom) Na osnovu ove vjerodostojne predaje dozvoljeno da se potire po obući ukoliko su se obule na čarape i ako potare po obući onda vrijede isti propisi kao kod oblačenja čarapa preko čarapa. A Allah zna najbolje!

Na pitanje odgovorio: prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com