Nema u Kur’anu ajet niti u vjerodostojnom Sunnetu hadis koji bi potvrdio da je gledanje u roditelje ibadet. Istina je da su neki prethodnici takvo nešto rekli na osnovu svog analognog zaključka bez prihvatljivog dokaza. Prenosi se nekoliko hadisa na ovu temu, ali su ili lažni ili izmišljeni, a neki sa najboljom ocjenom daif – slabi. Poput:
“Nema nikoga da gleda roditelje milosnim pogledom a da mu Allah neće upisati nagradu primljenog hadža.” Hadis je izmišljen.
“Gledanje u tri stvari je ibadet: gledanje u roditelje, gledanje u mushaf i gledanje u more.” Hadis je izmišljen.
Tako da sa sigurnošću možemo reći da gledanje u roditelje nije ibadet.
Treba biti oprezan kada preuzimamo sa interneta propise, citate i predaje, jer možemo prenijeti laž na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za kojom će se ljudi povesti a da i ne znamo. Ulema se potrudila da nam da ocjenu predaja i time olakšala našu vjeru, pa zašto da onda svjesno radimo suprotno.

Prof. Abdullah Mujić

Preuzeto sa zvaničnog facebook profila: https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=3520965071289124&id=1169169609802027

Sunnet namazi su dobrovoljni namazi na čijem svakodnevnom klanjanju u njihovom vremenu vjernik treba biti ustrajan zbog slijeđenja prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A što se tiče nagrade, Ummu Habiba, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja dvanaest rekata (dobrovoljnog namaza) u jednom danu i noći sagradit će mu se zbog njih kuća u džennetu.” Kaže Ummu Habiba: “Nisam ih izostavila kako sam za ovo čula od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Muslim) Imam Tirmizi bilježi vjerodostojan rivajet u kojem se pojašnjava koji su to dobrovoljni namazi: “… četiri prije podnevskog farza i dva poslije, dva rekata poslije akšamskog farza, dva rekata poslije jacijskog farza i dva rekata prije sabahskog farza.”

Mustehab je naklanjati te rekate zbog slijedećih hadisa:

Bilježi imam Tirmizi od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada ne bi klanjao 4 rekata prije podnevskog farza, klanjao bi ih poslije. Hadis je hasen

Imam Muslim bilježi od Ummu Seleme, majke vjernika, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata poslije ikindije namaza. Ona ga je pitala o tim rekatima, na šta je rekao: “Posjetili su me ljudi iz (plemena) AbdulKajs, pa su me zadržali a da nisam klanjao dva rekata poslije podne, e to su ta dva rekata.”

Allah zna najbolje!

Prof. Abdullah Mujić

Preuzeto sa zvaničnog facebook profila: https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=3520965071289124&id=1169169609802027

Korist od para, koje se ubacuju radi ispunjenja želje od strane mrtvog ili da se on zalaže kod Allaha za tvoju želju, imaju samo oni u čijem je posjedu taj grob/mezar ili turbe. Tako da je to jedan vidi biznisa a ne utemeljena vjerska praksa; čak, štaviše, upućivanje dove umrlom (ili bilo kom drugom mimo Allahu) izvodi čovjeka iz islama i to je grijeh kojeg Allah ne oprašta. Ovo turbe ima godišnje zarade oko 12 hiljada konvertibilnih maraka, što je jedna dobra plata u Bosni i Hercegovini. Ima i onih na kojima se daleko više zarađuje. Tamo gdje narod slabije poznaje vjeru ili su praznovjerni ovakve devijacije sve više se šire i opstaju. Opstanak ove prakse brane samo neuki i oni koji imaju ličnu korist od toga.

Kada je spomenuto da se ovaj mezar izmjesti iz džamije, osoba zadužena za njega je rekla: “Nije problem ako ćeš ti osigurati godišnji priliv novca koji je donosilo turbe.” Eto, 12 hiljada godišnje i riješen problem.

Da bi se dobila dozvola za turbe potrebno je:
– da je mezar star makar 100 godina,
– da se ne zna o kome se radi,
– da je priča o umrlom mistificirana,
– proglasiti umrlog svetim čovjekom/evlijom.
Zagarantovana zarada; eto naivnih i neukih a sa njima i pare.

Subhanallah, niko ne može znati na dunjaluku svoj niti tuđi status kod Allaha dok mu to poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ne potvrdi; pošto je on, sallallahu alejhi ve sellem, preselio, nakon njegove smrti niko ne može garantovati ni za koga. Zar pored Allaha nekome drugom dove upućivati?!

Abdullah Mujić, prof. 

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com