Početna|Rezultati pretrage za"Abdulaziz et-Tarifi"
Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kako klanjati namaz putnika iza onoga ko nije putnik?
Što se tiče namaza putnika iza onoga ko nije putnik, neki se susreću sa tim pa ne znaju da li kratiti ili upotpuniti. Vjerodostojno je preneseno od četvorice imama da putnik, kada klanja iza onoga ko nije putnik, klanja četiri rekata. A na ovo upućuju dokazi i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi veviše
Što se tiče namaza putnika iza onoga ko nije putnik, neki se susreću sa tim pa ne znaju da li kratiti ili upotpuniti.
Vjerodostojno je preneseno od četvorice imama da putnik, kada klanja iza onoga ko nije putnik, klanja četiri rekata. A na ovo upućuju dokazi i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Došlo je u hadisu Musaa ibnu Seleme kod imama Ahmeda da je rekao: “Bili smo sa ibnu Mes'udom, radijallahu anhu u Mekki pa je rekao: Kada klanjamo s vama, klanjamo četiri rekata, a kada smo na putu – klanjamo dva rekata, to je sunnet Ebu Kasima (Muhammeda), sallallahu alejhi ve sellem.” Također je tako radio i Abdullah ibnu Omer, kada bi klanjao s imamom, klanjao bi četiri rekata, a kada bi klanjao sam, klanjao bi dva. U vezi ovog pitanja nije zabilježeno da su ashabi radili suprotno ovome. Na tome su složna četiri imama, čak neki navode i koncenzus učenjaka, kako navode Ibnul Abdilberr, Nevevi i drugi, da putnik kada klanja za onim ko nije putnik, klanja sva četiri rekata.
A neki ljudi ne znaju da li im je to obaveza samo ako dođu na početak namaza i koja je odrednica za taj propis. Kaže: “Došao sam na zadnji rekat sa imamom, pa da li da klanjam još jedan rekat i predam selam, jer sam putnik a on nije? Ili ako stignem samo na zadnje sjedenje ili samo na zadnji rekat, da u toj situaciji naklanjam jedan rekat jer sam putnik? Ili samo dva rekata ako sam stigao samo na zadnje sjedenje?” – Propis je da kada god se priključiš namazu moraš klanjati četiri rekata, jer si se priključio imamu u namazu pa si šerijatom obavezan da ga slijediš, kako je došlo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Imam je postavljen da se slijedi, pa kada on donese tekbir i vi donesite, kada učini ruku’ i vi učinite, kada ustane i vi ustanite.” Pa nije dopušteno klanjaču za imamom, makar ga stigao pred kraj namaza, da postupi suprotno njemu, tj. klanjat će namaze bez kraćenja.
Odgovorio šejh Abdulaziz et-Tarifi
Preuzeto sa: https://www.youtube.com/watch?v=tJbMw-D7kt0&ab_channel=IslamHouseBs
Vidi manjeKako ustrajati na dobrovoljnim ibadetima?
Od bitnih pravila koje musliman treba poznavati je: da čuva veće (bitnije) stvari čuvanjem manjih, kao što je to Allah propisao. Te da čuva obavezne propise čineći dobrovoljne. Ako hoćeš da budeš ustrajan u namazu ne ostavljaj pritvrđene sunnete, ako hoćeš da budeš ustrajan na pritvrđenim sunnetimaviše
Od bitnih pravila koje musliman treba poznavati je: da čuva veće (bitnije) stvari čuvanjem manjih, kao što je to Allah propisao. Te da čuva obavezne propise čineći dobrovoljne. Ako hoćeš da budeš ustrajan u namazu ne ostavljaj pritvrđene sunnete, ako hoćeš da budeš ustrajan na pritvrđenim sunnetima ustraj na opštim nafilama.
Nije niko ostavio pritvrđene sunnete, a da nije u potpunosti ostavio opšte nafile, niti će ostaviti obavezni namaz a da nije već ostavio potvrđene sunnete i ovo je pravilo, razmislite o tome.
Zbog toga, ukoliko želiš nešto sačuvati moraš imati oko toga dodatni zaštitni zid. Jer i ako popusti taj zaštitni dio, neće puno utjecati na ono što čuvaš. Ako ostavi neki obavezni namaz, ostaviće sigurno i nafile, tako šejtan počne s ostavljanjem namaza od opštih nafila, ako ovo uspije onda proba s potvrđenim sunnetima, ako i to uspije onda proba s vitrom, ako uspije s vitrom onda počne s farzovima tako potpuno ostavi namaz i to je Iblisova metoda, a u islamu je propisano obratno, da što više postaviš zidova koji će štititi farzove.
Te je osoba obavezna da se polahko izgrađuje na istini, kao što to Iblis polahko radi na zabludi.
Odgovorio šejh Abdulaziz et-Tarifi
Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/
Vidi manjeKoliko ima vrsta rijaluka, licemjerstva?
Odgovor od šejh Abdulaziz et-Tarifi Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/
Odgovor od šejh Abdulaziz et-Tarifi
Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/
Vidi manjeDa li je propisano da čovjek ponovi abdest i namaz zbog sumnje?
Odgovorio - Šejh Abdulaziz et-Tarifi
Odgovorio – Šejh Abdulaziz et-Tarifi
Zastupanje firme na tagutskom sudu
Alejkumusselam. Odgovor na tvoje pitanje zahtijeva da se ukratko pojasni uopćeno pitanje traženja presude na tagutskom sudu. Naime, nema razilaženja među islamskim učenjacima da presudu u međusobnim sporovima nije dozvoljeno tražiti osim od Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tviše
Alejkumusselam.
Odgovor na tvoje pitanje zahtijeva da se ukratko pojasni uopćeno pitanje traženja presude na tagutskom sudu.
Naime, nema razilaženja među islamskim učenjacima da presudu u međusobnim sporovima nije dozvoljeno tražiti osim od Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. šerijatskog zakona, i da je traženje presude od taguta (svega mimo Allahova Šerijata) djelo širka, kufra i nifaka. Na to upućuju mnogi ajeti u kojima Uzvišeni negira iman onima koji traže presudu kod nekoga mimo Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore”. (En-Nisa 65) Takođe u drugom ajetu kaže u prijevodu značenja: “Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede. Kad im se kaže: “Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika!” – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću”. (En-Nisa 60-61)
Najveća obaveza svakog muslimana je da traži presudu u svim sporovima u Allahovom Šerijatu koji u sebi sadrži svo dobro dunjaluka i Ahireta, jer pravo presuđivanja ima samo Allah, zato nije dozvoljeno tražiti presudu osim od Njega. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Sud pripada jedino Allahu”. (El-En’am 57, Jusuf 40 i 67) I kaže u prijevodu značenja: “I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah želi da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici. Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?” (El-Maide 49-50)
Gore spomenuto je opći propis traženja presude od taguta, tj. onih koji ne sude po Šerijatu.
A u detaljnom pristupu ovoj temi, traženje presude od nešerijatskih sudova se dijeli na tri stanja:
Prvo stanje: da musliman ima izbor traženja presude određenog spora na šerijatskoj sudu i na tagutskom sudu pa da prednost tagutskom sudu, ili nema izbora osim da ode na tagutski sud pa zatraži presudu od njega, a u oba slučaja smatra da je tagutski sud bolji i praveniji od šerijatskog ili da su isti, ili da više ogovara ovom vremenu, ili da smatra dozvoljenim traženje presude od tagutskog suda mimo šerijatskog a poznati su im ajeti koji govore o zabrani. Ovo je djelo velikog širka, kufra i nifaka sa kojim se izlazi iz vjere i čime njegov vlasnik postaje murted.
Dokaz da ovo djelo izvodi muslimna iz vjere su riječi Uzvišenog u prijevodu značenja: “Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega”. (tj. tagutski sud) (En-Nisa 60) Uzvišeni Allah negira iman onome ko učini dvije stvari: traži presudu od tagutskog suda i da vjeruje u njega, tj. da je bolji i pravedniji od šerijatskog ili isti kao on. A u našem slučaju on traži presudu od tagutskog suda i vjeruje u tagutski sud, smatra ga boljim i pravednijim od šerijatskog ili istim kao šerijatski zbog čega mu Uzvišeni Allah negira iman.
Na primjer, brat i sestra nasljeđuju oca, a po Šerijatu bratu pripada duplo koliko sestri, pa sestra zatraži presudu na tagutskom sudu kako bi dobila koliko i njen brat smatrajuci da je tagutski sud bolji i pravedniji od šerijatskog. Ovim djelom ona postaje otpadnik od Islama.
Drugo stanje: isti slučaj kao u prethodnom, da musliman ima izbor traženja presude određenog spora na šerijatskoj sudu i na tagutskom sudu pa da prednost tagutskom sudu, ili nema izbora osim da ode na tagutski sud pa zatraži presudu od njega u onome na što šerijatski nema pravo, s tim da ta osoba ne smatra da je tagutski sud bolji i praveniji od šerijatskog niti da su isti, niti da više ogovara ovom vremenu, niti smatra dozvoljenim traženje presude od tagutskog suda mimo šerijatskog, nego je ubjeđena da su to izmišljeni ljuski zakoni. Ali to djelo je učinila slijedeći strasti, ili iz pohlepe za imetkom, ili iz zlobe i zavisti prema osobi sa kojom je u sporu i slično. Ovo djelo je mali širk, kufr i nifak, a samo to djelo ga ne izvodi iz vjere niti njegov vlasnik postaje murted, s tim da to djelo predstavlja jedan od najvećih grijeha zbog kojeg treba učiniti tevbu. A ako ta osoba ustrajava na traženju presuda od tagutskog suda bojazan je da to upućuje na veliki nifak u njegovom srcu i da će ga postepeno izvesti iz vjere.
Dokaz da ovo djelo ne izvodi svoga počinioca iz vjere su takođe riječi Uzvišenog u prijevodu značenja: “Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega”. (tj. tagutski sud) (En-Nisa 60) Uzvišeni Allah negira iman onome ko učini dvije stvari: traži presudu od tagutskog suda i da vjeruje u njega, tj. da je bolji i pravedniji od šerijatskog ili isti kao on. A u našem slučaju on ne vjeruje u tagutski sud i smatra ga izmišljenom ljudskom tvorevinom, ne smatra da je boljim i pravednijim od šerijatskog niti istim kao šerijatski zbog toga se na njeg ne odnosi negiranje imana u osnovi. Ali zbog traženja presude od tagutskog suda učinio je veliki grijeh.
Navešću isti primjer, brat i sestra nasljeđuju oca, a po Šerijatu bratu pripada duplo koliko sestri, pa sestra zatraži presudu na tagutskom sudu tražeći da dobije koliko i njen brat, ali ne smatra da je presuda od tagutskog suda bolja i pravednija od šerijatskog, ubijeđena je da je to izmišljeni ljudski zakon i zna da je griješna zbog tog djela, ali su je strast, zavist ili pohlepa naveli da počini to djelo. Tako samim ovim djelom ona ne postaje otpadnik od Islama iako je veliki griješnik.
Treće stanje: da osoba ne može ostvariti svoje pravo ili otkloniti zulum koji joj je učinjen preko šerijatskog suda zato što isti ne postoji ili postoji ali nema uticaja jer nije priznat od vlasti, a to isto može postići preko tagutskog suda, kao što je slučaj u Evropi, Americi ili arapskim zemljama koje ne sude po Šerijatu. U ovom slučaju dozvoljeno je, nakon što se zatraži i sazna šerijatski stav po tom pitanju, tražiti presudu od tagutskog suda kao nužnim sredstvom za ostvarenje prava ili jedinim načinom da se otkloni zulum.
Dozvola traženja presude od tagutskog suda u ovom slučaju je uslovljena ispunjenjem sljedećih šartova:
– da se zatraži i sazna šerijatski stav po tom pitanju, tj. da tačno zna koliko ima pravo ili koliki mu je zulum učenjen,
– da ne može ostvariti svoje pravo ili otkloniti naneseni zulum osim preko tagutskog suda,
– da ne uzme nešto našto šerijatski nema pravo, poput toga da mu tagutski sud dodojeli više imetka nego što mu pripada, ili odredi zulumčaru kaznu koja je veća od one koju zaslužuje šerijatski, u tom slučaju nije mu dozvoljeno uzeti taj višak imetka niti da prizna tu kaznu.
Ovo djelo u suštini i ne potpada pod ono što se zove traženje presude od tagutskog suda iako se formalno to čini. Jer ova osoba je zatražila šerijatsku presudu i radi po njoj, tj. traži ono na što šerijatski ima pravo, s tim da nema drugog načina da to ostvari u praksi osim preko tagutskog suda.
Da je ovo dozvoljeno na to upućuju Kur’an, Sunnet i zdrav razum.
Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja navodeći riječi Jusufa, alejhisselam, upućene njegovom drugu u zatvoru: “A onome od njih dvojice za koga je znao da će spašen biti reče: “Spomeni me gospodaru svome!’” (Jusuf 42) Kaže Taberi u svom tefsiru tumačeći riječi Jusufa, alejhisselam: “Spomeni me gospodaru svome i obavijesti ga o zulumu koji mi je učinjen, da sam zatvoren nepravedno” (Tefsirut-Taberi (16/109)). U ajetu je dokaz da je dozvoljeno muslimanu da traži od vladara kjafira koji ne sudi po Šerijatu da otkloni zulum koji mu je učinjen ako se nada da je pravedan u presudi, jer Aziz, tadašnji vladar Egipta, nije bio musliman niti je sudio po Šerijatu. A vjera poslanika je jedna, svi su zabranjivali traženje presude od nekog drugog mimo Allaha, čak Jusuf, alejhisselam, u ajetima prije spomenutog poziva svoje drugove u čisti tevhid, a od tevhida je da sud pripada samo Allahu. Prema tome, da nije dozvoljeno tražiti presudu od taguta u otklanjanju zuluma ne bi to uradio Jusuf, alejhisselam, jer je ovo stvar tevhida i akide koji su isti kod svih poslanika.
Takođe je došlo u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ono što upućuje na dozvolu: priča o hidžri ashaba u Abesiniju kada im između ostalog kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U Abesiniji je vladar kod kojeg se nikome zulum ne čini, idite u njegovu zemlju …”. Hadis bilježi Bejheki u knjizi Sunenu kubra (9-9), a ‘Iraki ga je ocijenio dobrim (Tahridžu ehadisil-ihja’ 5-83) a Albani vjerodostojnim u Silsiletussahiha (br. 3190). Razumije se iz hadisa da je Nedžaši, vladar Abesinije, koji tada još nije primio Islam, pravedan kada neko taraži da mu presudi, a nije sudio po Šerijatu. Dozvolio im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da učinjenu nepravdu otklanjaju tražeći presudu od vladara Nedžašija. A da nije bilo tako njihova hidžra u Abessiniju ne bi imala smisla, jer su pobjegli od zuluma mekanskih mušrika. Ovo je dokaz da je dozvoljeno tražiti presudu od tagutskog suda kako bi se otklonio zulum koji je učinjen ako se to ne može postići putem šerijatskog suda.
Zdrav razum takođe upućuje na dozvolu, tako što bi potpuna zabrana traženja presude od tagutskog suda uz ispunjenje spomenutih šartova učinila krv, čast i imetak muslimana potpuno dozovljenim, a ovo je ono sa čime Allahov Šrijat nije došao.
A ako bi neko dokazivao zabranu u ovom trećem stanju sa općom značenjem ajeta: “Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega,” (En-Nisa 60). Odgovor bi bio: da se ajet ne odnosi na ovo stanje. Jer osoba u ovom slučaju je tražila presudu po Šerijatu i radi po njoj, a ne traži od tagutskog suda ništa više osim onog što joj svakako Šerijatom pripada, tako da je tagutski sud samo sredstvo ostvarenja šerijatskog propisa. Takođe ova osoba ne vjeruje u tagutski sud i negira ga.
Došlo je u odluci Kolegija islamskog prava pri Islamskoj organizaciji sljedeće: “Nema smetnje da muslimani traže presudu kod neislamskog suda ako je to jedini put da uzmu svoje pravo i otklone zulum” (Karar broj 155 (4/17)).
Takođe, da je dozovljeno u ova dva slučaja tražiti presudu pred tagutskim sudom to je fetva Stalne komisije za fetve u Saudiji (Fetavel-ledžneti ed-daime, broj 19504). Šejh Salih Luhejdan, nakon što je pojasnio da je osnov traženje presude po Šerijatu dozvolio je traženje presude na tagutskom sudu u dva gore spomenuta slučaja i naglasio da je to stav većine učenjaka (En-Nas ‘alet-thakum ilel-kavaninil-vad’ijje, str. 7).
Ovakvo tumačenje traženja presude od tagutskog suda, gdje je različit propis shodno stanju osobe, čuo sam lično od mnogih šejhova, od kojih su između ostalih: Abdrrahman el-Berrak, Mensur es-Simari i Abdulaziz Et-Tarifi.
Prema tome, pošto ti zastupaš svoju firmu pred tagutskim sudom moraš se upravljati prema gore spomenutom, tj. da ti je dozovljeno zastupati firmu samo u dvije stvari pred tim sudovima koji ne sude po Šerijatu, a to su uzimanja prava kojeg firma ima kod nekoga a ne može ga drugačije dobiti kao i otklanjanje zuluma (nepravde) koji joj je nanešen. U svim drugim slučajevima nije ti dozovljeno zastupati firmu pred tim sudovima, kao na primjer da se firma spori oko kamate, materijalnih potraživanja koja su zasnovana na šerijatski spornim ugovorima i slično. S obzirom da ti firma neće dati izbor da je zastupaš u nekim sporovima (koje je po Šerijatu dozovljeno tražiti na tagutskom sudu) a da je u nekim drugim ne zastupaš (koje je po Šerijatu nije dozovljeno tražiti na tagutskom sudu) trebaš ostaviti taj posao. Osim ako si u stanju da ih zastupaš samo u onim sporovima koje ti je šerijatski dozovljeno zastupati pred tagutskim sudom. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
KONTRAVERZE OKO SERIJE “OMER, radijallahu anhu“ (propis gledanja iste)
Alejkumusselam. Da bi odgovor i slika o ovoj temi bili jasniji u narednom tekstu biće govora o sljedećem: osnovni posaci o seriji, reakcije na snimanje i emitovanje serije, stavovi učenjaka oko ove serije, propis snimanja serija ili filmova o ashabima, argumenti zabrane glumljenja ashaba i na krajuviše
Alejkumusselam.
Da bi odgovor i slika o ovoj temi bili jasniji u narednom tekstu biće govora o sljedećem: osnovni posaci o seriji, reakcije na snimanje i emitovanje serije, stavovi učenjaka oko ove serije, propis snimanja serija ili filmova o ashabima, argumenti zabrane glumljenja ashaba i na kraju propis gledanja serije o Omeru, radijallahu anhu.
Osnovni podaci o seriji
Serija Omer, raijallahu anhu, je historijska serijska emisija koja je snimljena od strane muslimana sunija u periodu od 2010. do 2012. u proizvidnji dvije televizijske kuće: MBC-a (Televizijski centar Srednjeg istoka) i Katarske televizije. Troškovi ove serije su dostigli cifru od oko 40 miliona eura, što se ubraja u ogromne troškove. Serija govori o životu i siri (biografiji) drugog pravednog halife Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, od njegove mladosti do smrti, događaji, bitke i izlaganje najpoznatijeg po čemu je bio pznat. Ova serija je snimljena u 30 dijelova (emisija), a prvi put je emitovana u toku Ramazana 2012. Scenario je napisao palestinsko-jordanski scenarista Velid Sejf, a režiser je sirijac Hatim Alijj, inače režiser mnogih serija iz povjesti Islama i islamskih ličnosti. Omera, radijallahu anhu, glumi sirijac Samir Ismail, kojem je ovo prvo glumačko pojavljivanje.
Šerijatsku recenziju istorijskih događaja i dramskog teksta je uradila šerijatska komisija u sastavu šejhova: Jusufa Kardavija, Selmana Aude, Abdulvehaba Et-Taririja, Alijja Es-Sallabija, S'ada El-‘Utejbija i Ekrema Dijau’ El-‘Umerija. Po riječima režisera spomenuta komisija je zahtijevala da glumac lika Omera, radijallahu anhu, bude musliman sunija koji prije toga nije imao glumačkih nastupa, a što je i ispunjeno.
Serija je snimljena na arapskom jeziku a radi se na sinhronizaciji drugih 5 jezika. Snimanje je najvećim dijelom rađeno u Maroku. U projektu snimanja je bilo uključeno 30 hiljada ljudi. Prvo emitovanje u toku Ramazana 2012 je praćeno milionskim gledateljstvom širom svijeta.
Reakcije na snimanje i emitovanje serije
Ova serija je prije, u toku snimanja i nakon prvog emitovanja izazvala velike kritike, protivljenja, negodovanja i žestoke reakcije, a istovremeno je dobila i podršku od nekih strana i ljudi. Vršeni su veliki poduhvati na različitim razinama da se zabrani i spriječi njeno snimanje, a kasnije i emitovanje.
Razlog ovakvih reakcija je činjenica da serija govori o najmarkantnijoj i najvećoj ličnosti islamske povijesti (mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijalahu anhu) koja ima posebno mjesto u srcima i svijesti muslimana.
Ono što dodatno čini ovu seriju drugačijom od prethodnih, jer i prije ove snimljeno je nekoliko serija o nekim ashabima, što se pored glavnog lika u seriji pojavljuju likovi ostalih velikana ovog Ummeta, poput ashaba: Ebu Bekra, Osmana, Alije, Abdullah ibn Mes'uda, Halid ibn Velida, Bilala, Hamze, Mugire ibn Eš-Šu'beta, Amr ibn El-‘Asa i drugih, radijallahu anhum.
Stavovi učenjaka oko ove serije
Velika većina savremenih učenjaka ovog Ummeta je žestoko i gromoglasno zabranila ovu seriju, zabranili su njeno snimanje, emitovanje i gledanje i pozvali u bojkotovanje iste. Od tih učenjaka su:
Rabita muslimanskih učenjaka na čelu sa šejhom Nasirom El-Omerom a u potpisu 41 člana tog vijeća, Kolegij za islamska istraživanja pri Azharu. Takođe, saudijski muftija Abdullah Ali Šejh, šejh Salih Fevzan, šejh Abduurahman El-Berrak, emiratski šejh Abdullah El-Kemali, sirijski šejh Adnan ‘Ar'ur, kuvajtski šejh Osman El-Hamis, šejh Muhammed El-Hebdan, šejh Abdulaziz Et-Tarifi, šejh Muhammed El-Munedždžid, šejh Abdulaziz Fahd, šejh Salih El-Megamisi, Muhammed Hassan i mnogi mnogi drugi, na stotine i stotine učenjaka.
Učenjaci, komisije, kolegiji i vijeća koji su zauzeli ovaj stav prema seriji Omer, radijallahu anhu, baziraju ga na mnogim argumentima, a rezime najbitnijih je sljedeće:
– da je u osnovi zabranjeno glumiti bilo koga od ashaba ili (po drugom stavu među njima) najpoznatije ashabe (od 4 halife, 10 kojima je obečan Džennet, žene i kćeri Poslanika, sallahuaalejhi ve sellem) zbog njihovog kadra i stepena u Islamu i među muslimanima, a sama gluma istih predstavlja omalovažavanje i spuštanje ashaba na niži stepen koji im ne pripada, a to se kosi sa šerijatskim tekstovima u kojima je došla pohvala ashaba i zabrana njihovog vrijeđanja i omalovažavanja,
– da ova serija, ovakava kakva je snimljena u stvarnosti, ne predstavlja glumljenje pravih istinskih ashaba nego je ona PORUŽNJAVANJE LIČNOSTI, SLIKE I LIKOVA TIH ASHABA,
– da je serija ispunjena muzikom, miješanjem žena i muškaraca, prikazivanjem otkrivenih žena, i mnogim drugim jasnim haramima,
– da su glumci i glumice koji glume poznate ashabe i sahabijke osobe koje nisu dostojne te uloge jer većina njih živi ili privatno ili na glumačkoj sceni nemoralan, razvratan i neislamski život,
– prikazivanje sahabijke Atike žene Omera, radijallahu anhuma, otkrivene i u intimnim razgovorima sa njim, a poznata je ljubomora Omera, radijallahu anhuma, koja je prenešena u dva Sahiha, ovo predstavlja krajnje loš edeb ophođenja prema ova dva ashaba a što se ne može niko ohalaliti.
Druga skupina učenjaka kojoj se pripisuje stav podrške ovoj seriji su članovi spomenute šerijatske komisije koja je izvršila recenziju historijskih događaja i dramskog teksta, šejhovi: Jusuf Kardavi, Selman Auda, Abdulvehab Et-Tariri, Alijj Es-Salabi, S'ad El-‘Utejbi i Ekrem Dijau’ El-‘Umeri, a od poznatijih ličnosti koji su podržali ovu seriju su mauritanski šejh Muhammed Ed-Dudu i poznati saudijski karija Adil El-Kelbani.
Oni svoju podršku zasnivaju uglavnom na tri stvari:
1- da u osnovi, po njima, nema šerijatske zabrane u glumljenju ashaba,
2- da se na ovaj način, putem savremene moći uticaja televizije, filma i serija, vrši dawa i predočava široj muslimanskoj populaciji kao i nemuslimanima lijepa, tačna i ispravna slika o najboljoj generaciji ovog Ummeta, ashabima,
3- da ako ovo ne učinimo mi sunije, iz našeg ispravnog ugla i u našoj Ehli sunetskoj interpetaciji, da nas u tome mogu preteči šije-rafidije ili Zapadne filmske kuće predstavljajući ashabe na iskrivljen, pogrešan i sporan njima svojstven način.
Propis snimanja serija ili filmova o ashabima
Suština čitavog spora oko ove serije vraća se na savremneu mes'elu propisa snimanja i glumljenja ashaba oko koje učenjaci imaju podijeljen stav.
Naime, napisana je naučna studija o propisima glume u islamskom pravu, u kojoj je između ostalog obrađena tema glumljenja ashaba. Rezime te studije je da su se savremeni učenjaci po ovom pitanju razišli na tri mišljenja:
Prvo mišljenje: apsolutna zabrana glumljenja bilo koga od ashaba, kao i zabrana snimanja i pravljenja emisija, serija ili filmova u kojima se glumi bilo ko od ashaba.
Na ovom stavu je džumhur (većina) učenjaka, između ostalih Stalna komisija za fetve u Saudiji, Kolegij islamskog prava pri Rabiti, Kolegij za islamska istraživanja pri El-Azharu i mnoge drugi kolegiji islamskog prava i komisije za fetve.
Drugo mišljenje: dozvola uz ispunjenje određenih šartova.
U ovome se izdvojila manja skupina, a od prvih ko je dozvolio je bio Rešid Rida, da mu Allah oprosti. Takođe, na ovom stavu su sljedeći šejhovi: Jusuf Karadavi, Selman Auda, Abdullah ibn Bejje, bivši egipatski muftija Nasir Ferid Vasil, Halid El-Muslih, Abdulvehab Et-Tariri, Abdullah Et-Turejki, Abdulaziz Kari i Vehbetu Ez-Zuhajli.
Treće mišljenje: sredina između prva dva – zabrana glumljenja četvorice pravednih halifa, desetorice obradovanih Džennetom, žena i kčerki Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
A za gulumljenje nekog od ashaba mimo njih šart je da se ispune određeni uvjeti: od tih uvjeta je da cilj glumljenja nekog ashaba bude uzvišen i plemenit a ne umanjivanje vrijednosti i iznošenje mahana istog, da u toj glumi nema preuveličavanja kao i da se predstavi taj ashab sa lijepim ponašanjem i u svijetloj biografiji.
Ono što je veoma bitno istaknuti da ova serija o Omeru, radijallahu anhu, i po stavu učenjaka koji zabranjuju i po onih koji dozvoljavaju uz ispunjenje određenih šartova u obliku serije kako je snimljena ona ne bi trebala biti dozvoljena jer ne ispunjava te šartove. Sa lijepim mišljenjem od namjerama onih koji su snimili ovu seriju, i po onim učenjacima koji dozvoljavaju da se glume uloge ashaba, najmanje što se može reći za proizvođače ove serije je da su promašili u samom načinu izvođenja iste.
Argumenti zabrane glumljenja ashaba
Ako bi neko rekao šta su kokretni dokazi da je haram glumiti ashabe kod učenjaka koji to zabranjuju, odgovor bi bio:
Svi šerijatski argumenti koji govore o vrijednosti i fadlu ashaba i zabrani njihovog vrijeđanja i omalovažavanja:
Ajet: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijima, …“ (Et-Tevba, 100).
Hadis: „Najbolja generacija je moja generacija, zatim oni poslije njih zatim oni poslije njih“ (mutefekun alejhi).
Hadis: „Ne vrijeđajte nikoga od mojih ashaba, kada bi neko od vas udijelio zlata koliko brdo Uhud ne bi dostigao pregršt (zlata) nekoga od njih niti pola od toga“ (mutefekun alejhi).
I mnogi drugi hadisi …
Ovdje se postavlja pitanje: da li može neko prvo da zamisli a onda da odglumi ulogu nekoga od tih ashaba čija je vrijednost tolika a da istovremeno ne umanji njihov značaj, ne omalovaži ih i ne predstavi ih u nižem obliku? Glumiti ashabe je praktično nemoguće osim onome ko je na njihovom stepenu ili bolji od njih. A ko je to na stepenu Ebu Bekra, Omera, Osmana ili Alije, radijallahu anhum, pa da ih može glumiti i oponašati u riječima i djelima? Ovo su najbolji ljudi ovog Ummeta do Sudnjeg dana po idžamu učenjaka. Kako ih može glumiti neko ko je na mnogo mnogo manjem stepenu bogobojaznosti i praktikovanja vjere od njih, a da ne govorimo da ih u praksi glume osobe koje se ne mogu ubrojati u obične muslimane koji praktikuju vjerske propisa. Nego su to profesionalni glumci koji žive svoj griješnički bestidni razvratni glumački život pun harama svih boja i oblika, ako uzmemo uopće da su muslimani jer mnogi od njih ne klanjaju niti praktikuju bilo šta od Islama. Pa kako da ovakvi glume prvake i najbolje ljude ovog Ummeta? To je čisto omalovažavanje ashaba.
U srcima muslimana prema ashabima se opravdano gaji ogromno strahopoštovanje i respekt, a glumljenje ashaba neminovno umanjuje njihovu vrijednost i kadr u očima ljudi. A ovo se direktno kosi sa zabranom koja je došla u hadisima da se vrijeđaju i omalovažavaju ashabi.
Da dođe glumac koji u svom privatnom i glumačkom životu živi nemoralan i razvratan život, daleko od bogobojaznosti i čuvanja Allahovih granica, a što je opće obilježje glumaca širom svijeta, i da glumi Omera, Aliju, ili bilo koga drugog od ashaba i sahabijki? Ovako nešto je apsolutno neprihvatljivo.
Propis gledanja serije o Omeru, radijallahu anhu
Propis gledanja ove serije je direktno vezan za propis samog snimanja iste. Ispravan stav učenjaka, a na čemu je velika većina savremenih učenjaka do čijeg se mišljenja drži, je da uopće nije bilo dozvoljeno da se snimi serija o jednom od najboljih ashaba Omeru, radijallahu anhu, a u kojoj se istovremeno pojavljuju likovi većine ostalih ashaba, zbog zabrane glumljenja istih. Argumenti zabrane glumljenja ashaba su ukratko spomenuti u prethodnom dijelu teksta.
Takođe, od stvari zbog kojih je zabranjeno gledanje ovu serije su:
– muzika sa kojom je ova serija ispunjena, a muzika je je zabranjena po idžmau učenjaka kojeg prenosi 20 alima,
– miješanje žena i muškaraca, a što je zabranjeno po svačetiri fikhska mezheba,
– prikazivanja otkrivenih ženama,
– što su su glumci i glumice koji glume poznate ashabe i sahabijke osobe koje nisu dostojne te uloge jer većina njih živi ili privatno ili na sceni nemoralan i razvratan ili neislamski život,
– prikazivanja lica ili otkrivenih sahabijki poput Atike žene Omera, radijallahu anhuma, i drugih sahabijki, itd.
I da apsurd i poniženje bude veće, ova serija sa muzikom i otkrivenim ženama je prvi put emitovana u arapskim zemljama 30 uzastopnih dana u mjesecu Ramazana 2012. godine, a Ramazan mjesec ibadeta, tevbe, Kur'ana i mjesec duhovnog i tjelesnog treniranja u ostavljanju harama!!!
Na ovom mjestu je vrlo bitno napomenuti da ova serija, kao i sve druge do sada snimljene od strane muslimana, iskrivljeno prikazuju i svjesno prikrivaju mnoge historijske činjenice a koje ujedno predstavlja i govore o bitnim propisima ove vjere. Vrhunac pouke i mudrosti do sada snimljenih serija (ili filmova) iz islamske prošlosti se sastoji u tome da se pokaže prije svega pravednost (Islama) a zatim hrabrost i ustrajnost ashaba (ili muslimana uopće) ili drugi općeprihvaćeni principi i vrline, a sve to su zajedničke vrline većine velikih ljudi kroz historiju.
Dok se istovremeno svjesno skrivaju činjenice o ophođenju (Islama i) ashaba prema kršćanima, Židovima, i drugim skupinama kjafira, pri čemu se želi prikriti akida El-Vera vel-bera’ (ljubav prema mu'minima i mržnja prema kjafirima), takođe skriva se ispravno shvatanje džihada, kao i mnogi drugi akidetski ili fikhski segmenti Islama. Sa ovim se želi podilaziti Zapadu i uklapati u općepoznata i raširena zapadna načela principa dobra i zla za koje oni žele da prevladaju svijetom. Pogotovo se spomenuta skrivena pitanja ističu u hilafetu Omera, radijallahu anhu, a kojih u snimljenoj seriji nema.
Naime, u vjerodostojnim predajama se prenosi da je baš Omer, radijallahu anhu, bio onaj koji je protjerao kršćanenje i Židove iz Hidžaza, da je on zabranio Ebu Musi El-Eš'ariju, radijallahu anhu, namjesniku Basre da uzima za bliske saradnike Ehli kitabije, on je naredio sprovođenje tzv. Omerovih šartova u ophođenju prema Ehli kitabijama Šama (u kojima su kjafiri-zimije koji žive u muslimanskoj državi poniženu i donji), on je slao islamske vojske da šire islamsku vlast sa sabljom … .
Prema tome, nije dozvoljeno gledanje ove serije, niti prevođenje iste ili bilo koje učestvovanje u njenom širenju. Obaveza je negirati munkere (harame i zabranjene stvari) ove serije izbjegavajući gledanje i slušanje onoga što je zabranjeno, kao i bježati i čuvati se negativnih uticaja koje ova serija može da ostavi na onoga ko je gleda. A koristi koje bi se i mogle naći u gledanju ove serije su mnogo mnogo neznatnije u odnosu na negativnosti i štetne posljedice gledanja iste.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeHADISI O SUNETIMA PRIJE IKINDIJE
Alejkumusselam. Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, a zatim: Oko suneta koji se klanjaju prije ikindije namaza učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Njihovo razilaženje se zasniva na razilaženju učenjaka oko validnosti hadisa koji se prenose po ovom pitanju. Naviše
Alejkumusselam.
Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, a zatim:
Oko suneta koji se klanjaju prije ikindije namaza učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Njihovo razilaženje se zasniva na razilaženju učenjaka oko validnosti hadisa koji se prenose po ovom pitanju.
Naime, većina učenjaka smatra da je mustehab (pohvalno) klanjati četiri rekata, dva po dva, prije ikindije, s tim da su složni da to nisu potvrđeni sunneti poput suneta prije sabah namaza i prije i poslije podne namaza.
U hadiskim zbirkama se prenosi nekoliko hadisa u kojima je pojašnjen fadl i propisanost klanjanja suneta prije ikindije. Većina tih hadisa nisu vjerodostojni a oko nekih je veliko razilaženje.
Slabi hadisi o klanjanju suneta prije ikindije
Prvi – Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhuma, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja četiri rekata prije ikindije neće ga dotaći vatra”. Bilježi ga Taberani u “Kebiru” i “Evsetu”.
Drugi – Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja četiri rekata prije ikindije Allah će mu oprostiti”. Bilježi ga Ebu Nu'ajm u “Hiljetul-evlija” .
Treći – Od Ummu Habibe, radijallahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ustrajno bude klanjao četiri rekata prije ikindije Allah će mu izgraditi kuću u Džennetu”. Bilježi ga Ebu J'ala u svom Musnedu.
Četvrti – Od Ummu Seleme, radijallahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja četiri rekata prije ikindije Allah će zabraniti njegovo tijelo Vatri”. Bilježi ga Taberani u “Kebiru”.
Sva četiri ova hadisa su jako slaba oko čega nema razilaženja među muhadisima.
Peti – Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao dva rekata prije ikindije”. Hadis bilježi Ebu Davud, a šejh Albani kaže da su mu ravije pouzdane, međutim riječi “dva rekata” su greška (šaz) jer je ispravno da je klanjao četiri rekata.
Tekst istog hadisa bilježe Ebu J'ala i Taberani od Mejmune, radijallahu anha, međutim u njemu je ravija Hanzala Es-Sudusi kojeg su Ahmed i Ibn Me'in ocijenili slabim.
Hadisi o klanjanju suneta prije ikindije oko čije validnosti ima razilaženja
Prvi – Od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka se Allah smiluje čovjeku koji klanja prije ikindije četiri (rekata)”. Bilježe ga Ebu Davud i Tirmizi a oko njegove validnosti je jako razilaženje. Dobrim ga ocjenjuju Tirmizi, Albani i Šuajb Arnaut, a vjerodostojnim Abdulhakk El-Išbili i Ibn Hibban. A ocjenjuju ga kao hadis munker (jako slab hadis) Ebu Zur'a, Ibn Ebi Hatim, Ibn Tejmije, Zehebi, Sulejman El-Ulvan i Abdulaziz Et-Tarifi, zbog ravije Muhammeda ibn Muslima ibn Mehrama. A bliže je da je hadis slab jer su ga najveći učenjaci i stručnjaci hadisa ocijenili slabim i neprihvatljivim.
Drugi – Prenosi Asim ibn Damire od Alije, radijallahu anhu, da kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao prije ikindije četiri rekata, razdvajao bi među njima (između dva rekata) sa davanjem selama na bliske meleke i one koji ih slijede od muslimana i mu'mina”. Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim. Takođe, dobrim ga ocjenjuju Ibnul-Kajjim, Albani i Sulejman El-Ulvan.
A od učenjaka koji su odbacili sve hadise oko suneta prije ikindije smatrajući ih slabim je šejhul-islam Ibn Tejmije.
Nakon navođenja svih hadisa o sunetima prije ikindije, analize njihove vjerodostojnosti i rezimiranja svega što je prenešeno o tome, može se reći da je ispravno ono na čemu je većina učenjaka, a to je da je klanjanje četiri rekata suneta prije ikindije mustehab, s tim da su to nepotvrđeni suneti. A dokaz za to je zadnji spomenuti hadis od Alije, radijallahu anhu, kojeg bilježi Tirmizi a koji je dobar, a nema sumnje da ga podupiru i svi drugi rivajeti.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje