Alejkumuselam.

Dr. Sulejman El-Eškar kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je o tome da će ta zamjena biti u vrijeme kada ljudi budu prelazili na Sirat ćupriji ili kada budu iščekivali prelazak.” Zatim je naveo hadise koji o tome govore. U jednom od njih, neki Jevrej je upitao Poslanika o tome gdje će ljudit biti kada Zemlja bude zamjenjena drugom Zemljom, pa mu je rekao: “U tami, ispod Mosta.” (Muslim, 315.). Kada ga je Aiša r.a., o tome upitala, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Na Sirat ćupriji će biti.” (Muslim, 2791.). To će biti druga Zemlja, i na njoj će biti okupljeni ljudi na Sudnjem danu i ne radi se o ovoj našoj Zemlji. O toj novoj Zemlji na kojoj će ljudi biti proživljeni na Sudnjem danu, Poslanik je rekao: “Ljudi će biti proživljeni na potpuno bijeloj zemlji. Neki učenjaci kažu da neće biti zamjenjena Zemlja, nego samo njena svojstva, tj. neće biti brda, drveća i svega onoga što inače bude.

Alejkumusselam. Ako mislite na to da učite Kur'an dok imate nešto u ustima i žvačete, onda to nije dozvoljeno, jer držanje hrane i žvakanje utiče na promjenu izgovara harfova i nije moguće izgovoriti harf iz njegovog ispravnog ishodišta.

A ako mislite da zaustavite učenje, pa da onda uzmete zalogaj hrane ili da se napijete vode, pa da nastavite učiti kada pojedete, onda u tome nema smetnje. S tim da je bolje ničim se ne zanimati dok se Kur'an uči.

Alejkumusselam.

Teoretski je veoma teško pojasniti bilo koje pravilo, jer koliko god to pokušali, ipak je praksa drukčija.

U osnovi, „ihfa“ označava prikrivanje, odnosno izgovaranje određenog harfa između „izhara/jasnog ispoljavanja“ i „idgama/uklapanja, gdje taj harf nije popraćen tešdidom, ali mu se zadržala „guna“, odnosno izgovaranje kroz nos.

„Ihfa“ ima petnaest harfova, koji su spojeni u jednu skupinu od nekoliko riječi i gdje svako prvo slovo te riječi označava harf „ihfe“:

صِفْ ذَا ثَنَا كَمْ جَادَ شَخْصٌ قَدْ سَمَا
دُمْ طَيِّبًا زِدْ فِي تُقىً ضَـعْ ظَـالِمَـا

Kada nakon harfa nun sa sukunom ili nakon tenvina, pojavi se jedan od ovih harfova (prvo slovo svake riječi), onda se to naziva „ihfa“

Kada se želi izgovoriti riječ u kojoj se nalazi ovo pravilo, izgovara se harf koji je prije nuna sa sukunom i tenvina, i dok se izgovara „ihfa“ na nunu i tenvinu, usta se namjeste na ishodište harfa koji dolazi nakon nuna i tenvina, ali se taj harf ne izgovara, sve dok traje „ihfa“ na nunu i tenvinu. Kada se završi „ihfa“ na nunu i tenvinu, mi već imamo spremna usta za izgovor sljedećeg harfa i po završetku „ihfe“ tek tada izgovaramo sljedeći harf.

Ako se nakon nuna sa sukunom ili tenvina nađe harf koji je krupan, onda se taj „ihfa“ izgovara krupno kroz nos, a ako se pojavi harf koji nije krupan, onda se „ihfa“ izgovara tanko.

U sljedećem snimku, šejh Ejmen Suvejd, pojašnjava kako se izgovara za svaki harf.

Alejkumusselam.
Tumačeći ovaj ajet, imam Begavi kaže: “A zar oni ne vide da Mi zemlju s krajeva njezinih umanjujemo, tj. uzimamo je i osvajamo od mušrika i pripajamo je vjernicima. Ovdje se, dakle, misli na pobjedu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zauzimanje mušričkih teritorija, pa kako da oni budu pobjednici?!, tj. da li su oni pobjednici ili Mi? Slično značenje navodi i imam Nesefi u svome fefsiru. Ibn Kesir navodi nekoliko tumačenja, među kojima su: Mi umanjujemo njene stanovnike i berićet, živote i plodove, smrt uleme… Zatim kaže: “Prvi stav je najpreči, tj. pobjeda islama i osvajanje mušričke teritorije, dio po dio.