Rekao je Allahov Poslanik, sallahu ‘alejhi ve sellem:

“Onaj koji prouči jedan harf iz Allahove knjige, imat će dobro djelo, a svako dobro djelo računa se deset puta. Ja ne kažem da je elif lam mim jedan harf, nego je elif harf, lam je harf i mim je harf.”
(Tirmizi, br. 2910.)

Sevap za učenje Kur'ana koji se spominje u hadisu odnosi se na učenje Kur'ana onako kako je objavljen na arapskom jeziku.

Za čitanje prevoda Kur'ana nema se ova nagrada koja se spominje u citiranom hadisu, jer prevod ima status tefsira, i u tom smislu osoba ima nagradu za izučavanje i čitanje kur'anskih značenja.

Jedan od ciljeva objave Kur’ana jeste i razmišljanje o njegovim ajetima i značenjima, tako da osoba koja čita prevod Kur’ana ili neki od njegovih tefsira, ustvari, prakticira ajet u kojem Allah Uzvišeni kaže:

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“ (Sad, 29.)

Učenje Kur'ana na transkripciji, u osnovi je zabranjeno, jer to je jedan od najbližih puteva za izmjenu značenja Kur’ana, jer u našem jeziku ne postoje neki od harfova koji postoje u arapskom.

Takvo bi se učenje moglo tolerisati u slučaju da je osoba početnik, da se trudi naučiti arapske harfove i da je na tom putu da savlada ispravan način učenja. U toj mjeri, takvo nešto bi se moglo tolerisati.

Međutim, ukoliko se osoba osloni samo na učenje Kur’ana na transkripciji, bez želje i nastojanja da se nauči arapsko pismo, takva osoba nije Allahovom govoru posvetila potrebnu pažnju i na takav način svjesno iskrivljuje značenja časnog Kur’ana, što je haram djelo.

U vezi toga postoji nekoliko tumačenja.

U jednom od njih se kaže da je Džibril došao i donio jedan komad brokata (svile) u kojem je nosio knjigu, a zatim mu je rekao: “Uči”, tj. Uči ono što se nalazi u ovoj knjizi.

U drugom tumačenju se kaže da to znači: Uči i ponavljaj za mnom ono što ja izgovaram.

Prema jednom tumačenju učenjaka nije nužno da postoji nešto što je napisano, a što bi on učio, nego to znači: Uči ono što će ti biti objavljivano u budućnosti.

Što se tiče tumačenja da se radilo o Levhi Mahfuzu, ono je neispravno.

Alejkumusselam.
Glas skrivenog nuna (ihfa) biva krupan ako se nakon njega pojavi neki od krupnih harfova, kao npr.
Mensura
منصورا
Taj glas biva tanak ako se nakon nuna pojavi neki od tankih harfova, kao npr.
Enfusikum
أنفسكم
Znači pod (a) je taj glas tanak jer je iza njega harf koji je tanak. A pod (b) je taj glas krupan jer je iza njega krupni harf.

Praktično se moze cuti ovdje ta krupnoća i tankoća: https://www.youtube.com/watch?v=Pt1zx_dpCOE

ِAlejkumusselam.

Podjela Kur’ana na džuzeve (džuz je arapska riječ i znači dio) nije stvar Objave, nego je to nastalo shodno trudu i zaključcima ljudi.

Zbog toga i postoje razne podjele, a sve shodno tome kako je kome više odgovaralo i kako je kome bilo korisnije.

Kur'an se kod ashaba, dijelio na sedam džuzeva:

1. Prvi džuz imao je tri sure.
2. Drugi džuz pet sura.
3. Treći džuz sedam sura.
4. Četvrti džuz devet sura.
5. Peti džuz jedanaest sura.
6. Šesti džuz trinaest sura.
7. Sedmi džuz mufessal (od sure Kaf do kraja Kur'ana).

Predaju o ovoj podjeli kod ashaba bilježi Ebu Davud od Huzejfe.

Imam Zerkani u svome djelu Menahilul-Irfan navodi da u mushafima koje je Osman poslao u razne krajeve, nije postojala podjela na džuzeve, nego se ta podjela pojavila kasnije, shodno različitim obrazloženjima.

Među njima su bili i oni koji su Kur’an podijelili na trideset džuzeva.

Na kraju je Zerkani zaključio da u tim podjelama nema ništa sporno, sve dok je cilj da se olakša učenje.