Postoje dvije vrste grešaka koje se prave prilikom učenja Kur'ana:

1. Velike i jasne greške, kao npr. da se umjesto jednog slova izgovori drugo ili umjesto jednog samoglasnika izgovori drugi… Ovakve greške su zabranjene i griješan je onaj ko ih čini.
2. Male ili manje vidljive greške, kao npr. da se izostavi izgovaranje kroz nos, da se skrati dužina ili produži tamo gdje treba skratiti…Ovakve greške pokuđene su kod učenjaka kiraeta, a postoji stav i da su zabranjene.
Kada je u pitanju namaz, tu je najbitnija Fatiha. Ako se u njoj napravi greška koja utiče na značenje, onda je namaz neispravan, kao npr. da se kaže: en'amtu ili en'amti, umjesto: en'amte, ili da se kaže: ijjaki, umjesto ijjake i sl. Ako greška ne utiče na značenje, kao npr. da se ne izgovori kroz nos, da se ne produži dužina i sl., onda je namaz ispravan.
Ostale sure nakon Fatihe, nije obaveza učiti, pa čak i ako se napravi greška, namaz je ispravan, ali to ne znači da se osoba ne mora truditi ispraviti greške.